DEMON I GOSPOĐICA PRYM I
Paulo Coelho
Bila sam zaluđena Alkemičarem, ali ova je knjiga fenomenalna. Možda je malo gruba, ali opisuje ljudsku narav, pa i mora biti. Opet mi se dogodilo da sam htjela ispisati i citirati cijele stranice. Paulo je genijalan. Evo što sam odabrala samo za vas. Uživajte čitajući....
Život može biti dug ili kratak, ovisno o tome KAKO ga živimo.
Coelho kaže da je ljudska vrsta od svojih početaka osuđena na vječni razdor, na balansiranje između dviju krajnosti – polova. Dobra i Zla.
Čovjek nije posegnuo za pravdom jer je bio kukavica, jer je htio zadržati naklonost pod svaku cijenu, misleći da poslodavci u njemu gledaju pouzdanika i prijatelja.
Preuzeti ne sebe ulogu dobre duše svojstveno je samo onima što se u životu plaše zauzeti stav. Svakako je lakše vjerovati u vlstitu dobrotu nego se sučeliti s drugima i boriti za svoja prava. Sigurno je lakše otrpjeti uvredu ne uzvrativši je, nego skupiti hrabrost da uđeš u sukob s jačim; a tek noću – dok supružnik ili sustanar sapava – tek noću potajice oplakati naš kukavičluk.
Kad god želite nešto postići, dobro otvorite oči, usredotočite se na cilj, i budite sigurni što želite. Nitko ne može pogoditi svoju metu zatvorenih očiju.
Nije previdjela prijetnju: upravo suprotno, obradovala joj se. To je bio dokaz da mu nadzor izmiče, jer doista opasni ljudi nemaju potrebe prijetiti. Ahab, veliki preporoditelj Viscosa, o tome je rekao:“ Postoje dvije vrste budala – oni koji odustaju od svog nauma jer im je netko zaprijetio, i oni koji misle da će prijetnjom nešto postići.“
Koji dan u ljudskom životu nikada ne osvane?
Sutra.
Čak i Bog ima svoj pakao; to je njegova ljubav prema ljudima.
Nisi sam. Sve što te je snašlo ima svoj smisao. Tragedija je neizbježna i, što god mi učinili, ne možemo izbjeći zlu koje nas vreba.
STRAH – ČEGA SE SVAKI ČOVJEK BOJI
Strah od usamljenosti, od tmine u koju svijest zavijaju demoni, strah da će prekršiti pravila dobra ponašanja, strah od Božje osude, strah od ljudske kritike, strah od pravde koja kažnjava svaki propust, strah od ulaganja i gubitka, strah strah od dobitka i zavisti, strah od ljubavi i odbijanja, strah da zatraže povišicu, da prihvate izazov, strah od putovanja na nepoznata mjesta, od stranih jezika, od tuđeg potcjenjivanja, od starosti, od smrti, strah da će ih zapamtiti po njihovim manama, da ih neće zapamtiti po njihovim vrlinama, da ih neće zapamtiti ni po manama ni po vrlinama. Strah, strah, strah. Život je vladavina straha, sjena giljotine.
01.06.2007. u 12:33 |
K |
8 |
P |
# |
^
| < |
lipanj, 2007 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
U OAZI TIŠINE
PRIČE, PJESME, CITATI, AFORIZMI, IZREKE....
RIZNICA ZNANJA I MUDROSTI IZ SVIJETA KNJIGA
Corporate Identity
ŠTO JAČI JE BIO BOL
U VEĆEM SJAJU JE UMINO
I TAKO VRŠIM POZIV SVOJ
OD SUZA PRAVEĆI VAM VINO
D. Cesarić.
AKO
Ako možeš ostati miran, kad na tvom putu svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe.
Ako sačuvaš povjerenje, kad svi drugi sumnjaju, ali ako im zamjeriš što nemaju povjerenja.
Ako ti čekanje, ne pričinjava mnogo muke.
Ako ne lažeš, kada čuješ laži.
Ako ne mrziš, kada tebe mrze.
Ako se ne praviš suviše dobar.
Niti govoriš suviše mudro.
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve.
Ako misliš, ali ti misli uvijek ostanu čiste.
Ako znaš primiti pobjedu i poraz; primiti jednako i jedno i drugo.
Ako možeš podnijeti, da tvoju istinu varalice iskrivljuju da bi lakše prevarili budale.
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj i ako se sagneš da pokupiš ostatke.
Ako možeš skupiti, sva tvoja dobra i staviti ih na kocku sve odjednom.
Ako si spreman da ponovno kreneš kao na početku, ne prošaputavši ni riječi, izgubivši sve uz osmijeh.
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce i svoje mišiće, da služe tvojim ciljevima i kad su malaksali, i ako ustraješ kad sve zastane izuzev volje koja zapovijeda “Drži se dobro!“.
Ako se usred gomile ne ponosiš i ne smatraš herojem ako se družiš sa kraljevima.
Ako te ni prijatelj, ni neprijatelj, ne mogu pokvariti.
Ako ti svaki čovjek nešto znači, ali ni jedan suviše.
I svakog trenutka ideš pravim putem
Tvoja će biti zemlja i sve njeno blago jer bit ćeš
Č O V J E K
Sine moj!
R. Kipling
U mutnom bistro pronađi, iz vatre hladan izađi.
U buci tišinu stvori, s tugom se radosno bori.
U plaču sretno se smiješi, pravedno nepravdu riješi.
Pod jarmom uspravan budi, gdje tuže - ti ne osudi.
Kad ruše iznova gradi, u zloći dobrotu sadi.
Samo mirom ćeš moći, na kraj nemira doći.
Tamom do svjetlosti stići, padom se do neba dići.
Ankica Svirač
NE ZAMIJENI TE NITKO
Ne zamjeni te nitko u kući ovoj,
stol tvoj je prazan i uza nj kut,
u knjizi nitko ne pročita ni slova
s lista nedočitanog onaj put.
Ne gleda u ljetnju večer pokraj mene
nitko sa praga zvjezdani ekran
i nitko ne prima sada zadivljeno
buket svježi u rano jutro bran.
Kada mi je hladno, nitko mi na pleća
s Ijubavlju ne stavlja topli šal,
niti se itko po vrućini sjeća
da vitoške vode pruži mi bokal.
Prolaze zime, ljeta, proljeća plava,
ne zaustavi ništa njihov hod.
Diže se oluja, otiskuje lava,
a grane lomi ili snijeg ili plod.
A u kući ništa vidljivo ne stoji
da podsjeti na tebe svaki mig,
niti ima omiljenih stvari tvojih,
na zidu nije uokviren tvoj lik.
Ti me grliš zrakom oko mene,
u krv mi ušao, tvoj puls u njoj vri.
Niko te u kući ovoj ne zamjeni,
u koju ne stiže ni da stupiš ti.
Elisaveta Bagrjana
TAMO DALEKO
Blizina je ime na usnama
kad tijela ne mogu bliže
i slike u mojim rukama
kada me sjećanje stiže.
Blizina je kad nisi tu
a živiš u meni
i lice ti ne vidim
al' srcem zemlju okreni.
Na kraju svijeta,negdje daleko
na vjetru gori još moja svijeća
samo za mene pali je neko
ko me voli i ko me se sjeća.
Daleko negdje tamo daleko
i moja zvijezda sija u nizu
tamo mi je ostao neko
da mi bude zauvijek blizu.
Blizina je kad nekog izgubiš
a duše se pronađu same
i sjaj u mojim očima
kada mi spustiš glavu na rame.
Volim psihijatra koji je dobar čovjek, jer dobar čovjek već je dobar psihijatar.
Prvi udarac koji se nanosi čovjeku katkad je tek jedna riječ.
Onaj tko ima vremena za stvari koje ne donose novac drži se da nije sasvim normalan. Ali bez takvih luđaka svijet bi propao.
