Pognute glave ušla je u autobus. Imala je osjećaj da su svi pogledi uprti prema njoj, njenim podočnjacima, blijedom licu njezinim očima bez sjaja. Noći bez sna ostavile su posljedice. Svaki dan išla je u školu sa grčem u želudcu. Već i lažni osmjeh na njenom licu blijedi. No, bila je jedna misao koja ju je tješila. Napokon, dan je gotov ide mirno kući u svoju mirnu luku. No, nije zadugo trajala idila. Ulazila je u kuću kada joj je stigao sms dođi na kavicu oko 8. Pisala joj je susjeda. U redu pomislila je malo ispraznog razgovora i naravno kava i cigara...Zabranjeno...U svojoj vlastitoj kući ne smije piti kavu (osim skrivećki kako to radi) zbog problema sa srcem također nebi smjela pušiti niti piti alkohol. No, ona se nije odrekla ničega. Što sad ako umrem ili si skratim život za koju godinu ionako me ovaj svijet ne želi mislila je. Ušla je u kuću a ondje je sjedio samo smrknuti otac. Nije obraćala pozornost ovlaš je poljubila njegov obraz. S njim je imala najbolji odnos u kući. Voljela ga je više nego sebe. Ostavila je stvari i otišla na kavu. Najgore što je mogla napraviti. No, tada to nije shvaćala. Sjedila je na kavi oko sat i pol te pošla konačno kući. Ušla je u hodnik i čula neku buku. Odjedom mir . Majka je bila u sobi u suzama otac je kupio krhotine nečega po kuhinji. Njemo je hodala po kući ne shvaćajući ništa. Njen mozak nije želio prihvatiti činjenice otišla je kod brata stala na sred sobe i čekala odgovore. Posjeo ju je na kauč, zagrlio i krenuo zamuckivajući priču... Znaš Tina... svađali su se..kad sam došao kući. Otišao sam u sobu a kad sam sišao iz sobe već je bilo kasno..On..znaš on ju je ošamario. Ne....Ne...NE...Ne on...Njen najdraži otac..NE.... Zidovi su se približavali...pritiskali...Ostala je bez zraka...Nekako je isteturala van iz sobe i sišla dolje. Gdje je ona bila? Ona je uživala na kavi. Gdje je bila da zaštiti svoju majku..?? Skinula je svu odjeću sa sebe i sjela u kadu. Pustila je vrelu vodu. Željela je sprati sve sa sebe...Svu krivnju...Svu gorčinu ove boli... Sjedila je ondje a voda je već postala ledena, usnice su joj polavile od hladnoće. ali ona nije reagirala..Ona nije osjetila. Napokon izašla je iz kade navukla neku staru majicu na sebe i otišla u sobu... Pustila omiljenu pjesmu i nijemo gledala u tamu...Osjećala se beskorisno, bespomoćno, usamljeno..slomljeno...Osjećala je krivnju..Osjećala je slabost... O ne njeno srce...Oblio ju je hladan znoj, željela je dokučiti tabletu ali nije se mogla pomaći...Osjetila je da bi mogla izgubiti svijest.. Počela je glavobolja....Htjela je vrisnuti ali glas ju je napustio...Počela je duboko i polako disati...Uspjela je malo doći do sebe ali nije se dizala s poda. Kad je svanula zora za nju je i dalje svirao najdraži Marchelo a ona se nije od sinoć ni pomakla i dalje je zabezeknuto gledala oko sebe. Napokon oko 7 sati sišla je dolje i čekala majku, kad ju je vidjela nije prestajala plakati. Saznala je što se sinoć dogodilo. Svađali su se, otac je bacio daljinski koji se razletio svuda po kuhinji. I da, ošamario je njenu majku. Došao je i on. NIje ga mogla poljubiti kao svakoga jutra, nije ga mogla pogledati u oči... Izdao ju je...on koga je toliko voljela. Ne on, ne njen tata... Otišla je u školu sa strahom što će je dočekati kada dođe kući. Sada nije išla samo u školu u grču već i kući...U kući ponovo je bio mir... I taj dan i svakog sljedećeg dana...Glumili su da je sve u redu a to je nju još više boljelo. Tri dana nakon toga nesreća se nije zaustavila. Jedna osoba iz njene obitelji, njen djed točnije, imao je srčani udar. On koga je također strašno voljela. Noći i noći bez sna...Tjedni bez sna... Jednog dana otišla je do grada, otišla je do pruge. Stajala je ondje ali nije imala hrabrosti zakoračiti na prugu kada je vlak naišao. Došla je kući s još gorom agonijom. Željela je popiti šaku punu tableta. Ali nije. Ne još. Ali uskoro. Sve se to kupilo u njoj nitko nije znao kroz što ona prolazi. Osjećala se krivom za sve što se događalo oko nje. Zašto djed? Zašto ne ona? Zašto nije bila ondje za svoju majku...?! Zašto je bila ljubomorna i izgubila njega*....?? Za sve je kriva jedino ona. Svaku noć uzimala bi oštricu i polako prelazila po koži. . Ne, nemojte je osuđivati jer je ne poznajete. Njen život ne vodi nikuda. Mrze je gotovo svi koje ona voli. Uskoro, vrlo uskoro doći će i posljednji korak... Njen život ionako je nula. Ocjene su pale odavno. Još od prekida. Njen topli dom postao je mjesto laži...Lažnih riječi i osmjeha. Njen razred...je njen razred... Voli te ljude ali većina njih je ne prihvaća..samo komentiraju i tračaju... Ismijavaju...ispituju..a ona glumi... mjesto lažnih osmjeha..mjesto laži...Nikome ne priča o tome sve kupi u sebi...ali još kratko samo kratko... Sve tablete za njeno srce i glavobolju je bacila. Neka je boli... Neka si skrati život... Zaslužila je...I onda se pita...pa zar sam prokleta...??! ili sam si sama kriva...Zar sam zaslužila...? da, bubi zaslužila si....