ossimpleljubica

28.07.2008., ponedjeljak

O SEBI



Ja sam netko
s običnim
svakodnevnim
prizemnim mislima.

Ona sam
što treba utjehu,
topinu daleke tople ruke
koja se tek naslućuje.

Kamen sam
svezan za vlastite iluzije.
U sebi čuvam nebo,
pa ga ne vidim dobro.

Počinjem misliti:
nije nas stvorio sebi sličnima
nego tebi i meni nalik.

Žudim slobodu,
a dalje od trave -
ne mogu!

19.07.2008., subota

Mala molitva



Ako me na svojem plamenu ogriješ
moji će dlanovi Tebe otiskivati
u svim budućimdanima.

Ako me svojom kišom opereš
svijetlit ću onima
koje mi Ti dovedeš.

Ako svoje more dobrostivo pošalješ
do mojih siromašnih obala
pokušat ću Te doseći na vrhu vala...

Ako u mojem srcu zrno svoje posiješ
i zrno i sce će rasti u Tvojoj milosti
i ploditi prebogato.

A ako dragi pogled nečiji
ponovo usmjeriš k meni
doći ću Ti kroz bistrinu njegovih očiju...

15.07.2008., utorak

Pjesma bez naslova

Tvoje stope
u pijesku moje prolaznosti
ostavljaju zlatni trag.

Ti si izvor
srebrne rijeke nade
što teče mojim koritom.

Ti si mjesto
nastajanja mojih tajni
(beskrajno, duboko more).

Ti si utok
moje kratke rijeke,
njezin blještavi beskraj!

13.07.2008., nedjelja

Odlazak '95.

Uskoro će ovaj grad napustiti jedan dragi čovjek. (Teško meni bez njega! I hvala Bogu na njemu...) Biramo neku sitnicu za rastanak. Sebično me boli njegov odlazak, a istovremeno se bezgranično radujem što se Njegovo milosrđe iznova potvrdilo i vodi ga...
Hodam ulicom. Osjećam kao da mi je netko nešto skuhao u grudima...
Odjednom, iza ugla, kroz prolaz, kroz grane ocvalog jasmina, u toplom, nježnom mlazu dotječe:"...I want to see my Jesus!"
Stoje ljudi i pjevaju.
Poslao mi je Gospodin utjehu i blagoslov.
Najljepši ukras za prvi dan ljeta.


Ovo sam napisala nekoliko dana prije Lukinog odlaska u Rim na postdiplomski studij.

10.07.2008., četvrtak

Početak jednog prijateljstva

Sve ima neki svoj početak. Nisam mislila imati blog, ali je moj dragi prijatelj, prisiljen od neshvatljivo teških ljudi, morao zabraniti ne svom blogu komentare neregistriranima, pa je ovaj blog rezultat toga.
A jako mi je važno imati kontakt s njim putem njegovog bloga.
Sve što bih napisala ovdje, vezano uz to prijateljstvo, zvuči mi patetično. I suviše osobno. A blog je tako javan! Nemilosrdno je koliko se otkriješ strancima čija lica ne vidiš , a "lica" se otkriju tako brzo.
No, što je - tu je.
Ja nisam naučila po kiši hodati onako, između kapi. Pokisnem.

U ružnim danima rata (ovo je eufemizam, savladavam se), oko mene su se događala prava mala čuda : smrti bi u takva vremena trebale biti normalna stvar. Ali kada netko izbjegne smrt, a pogine oko njega njih dvadesetak - misli da je spašen. A onda krene gradom u zatišje koje traje nekoliko sati i jedina granata koja je toga dana pala na grad - ubije baš njega! Nitko svoju Samaru ne može izbjeći.
I tako, još svašta.
Čudila sam se da me mržnja sustavno mimoilazila. Čak i ljutnja. I ono najčudnije : strah me potpuno obišao u širokom luku. Bojala sam se da ću jednoga dana, kad pakao prođe - poludjeti. Jer negdje mora izbiti, kao logična posljedica zla, nekakva reakcija uma.
Ali, koliko mi se čini, još nisam luda.
I tako, već u to doba sam vidjela sliku vlažnog žala i stope u pijesku. Nekada su tu bila dva traga, a nekada samo jedan, nešto utisnutiji nego kad je imo pratitelja.
Što biste na to rekli?
A onda sam na nagovor moje drage prijateljice jedne večeri otišla u dragu malu crkvu, koja se s ulice ne prepoznaje, već vam se čini kao da ulazite u nečiji dom. Na propovjedaonici mozaik : mreža i u njoj nekoliko riba.
I bila sam uhvaćena. Za sva vremena.
A svećenik, posve neuobičajeno, s oltara je govorio baš svakome.I meni. Do tada me iz crkve uvijek tjerala hladnoća i formalizam. Uglavnom sam se osjećala kao radio - slušatelj kojem se obraća neki daleki glas, bez očiju i volje da te doživi. A ovaj se nudio biti lakmus između nas i njegove najveće ljubavi - Isusa. Najozbiljnije je to mislio! Toliku nesebičnost nikada ranije nisam vidjela u nekom drugom čovjeku. Toliko je volio ljude da nam se prostro pod noge kao most do najveće Milosti.
I tako, u to olovno vrijeme sam naučila da Boga trebaš tražiti samo u sebi, da te nitko ne može Njemu odvesti jer On nije negdje drugdje.
Prijateljstvo je ostalo sve ove godine, bez obzira na to što je on obilazio planet raznim obvezama (školovanje u Rimu, misionarstvo u Indiji, rad sa sirotinjom u Americi, pa onda posve predavanje radu s mladima u Rijeci, Zagrebu...)
I onda Modrave i grozna prometna nesreća. Može se reći da je prošao nevjerojatan put od kome, preko smrti (kratkog boravka ondje "di je liiipooo!) do teških fizičkih posljedica. Ali, sad je tek posve jasno da je oduvijek zadržao netaknuto dijete u sebi, koje je na ovaj svijet poslano s jedinim zadatkom : ljubiti Isusa bez obzira na sve. Probudio se iz kome nepokretan i poluslijep. Ali nakon što je osvijestio sve to što ga je snašlo, uronio je u Ljubav i Milost još predanije.
Sada se bori sa svojim tjelesnim ograničenjima uvjeren da je to privremeno stanje i dragi križ preko kojeg će napokon sjesti u krilo Božje, a do tada se brine za najveću župu na svijetu - svoju web. župu. Njegovo stado broji sve one koji dođu na njegov blog. Nema , dakle, prostor ni vrijeme nikakvog utjecaja na njegove župljane. Sa svojim su svećenikom kad god im je potreban.
Zar nisam imala sreću? U ono strašno vrijeme Bog mi je poslao Luku, a spasio me od nereda koji me lako mogao preplaviti.
I sada, On, Luka, ja i svi sabrani u tu našu dragu zajednicu, imamo privilegiju života u Ljubavi i Miru.
Ja sam, eto, sretan čovjek!
Ako netko dođe na ovaj moj blog, preporučam da odmah posjeti i http://pater.luka.blog.hr
Pratio vas Božji blagoslov!
p

09.07.2008., srijeda

DONATORSKA VEČER ZA PATRA LUKU

UDRUGA IVAN PAVAO DRUGI IZ SPLITA
POZIVA VAS NA DONATORSKU VEČER
„KORAK PO KORAK“,
ZA POMOĆ ISUSOVCU PATRU LUKI RAĐI IZ OGORJA,
NA REHABILITACIJI U KRAPINSKIM TOPLICAMA.
OVA HUMANITARNA AKCIJA ODRŽAVA SE
U HOTELU PRESIDENT SPLIT,
STARČEVIĆEVA 1,
U PETAK 24. TRAVNJA 2009.,
S POČETKOM U 20 SATI.
SUDJELOVANJEM U AUKCIJI UMJETNIČKIH DJELA
RENOMIRANIH HRVATSKIH SLIKARA I KIPARA,
POD POKROVITELJSTVOM GRADA SOLINA, SPLITA
I SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE,
UGRADILI STE JEDNU KAP U SLAP DOBROTE.
U GLAZBENOM DIJELU VEČERI NASTUPAJU:
VOKALISTI SALONE, PAPA BAND,
VIS SPERANTES I GOSTI IZNENAĐENJA.
PROGRAM VODI GLUMAC ILIJA ZOVKO.
RADUJEMO SE VAŠEM DOLASKU.
MOLIMO VAS DA NAM TO POTVRDITE
TELEFON: 098 946 0543
E-MAIL: mate@ivanpavaodrugi-split.hr
„NE BOJTE SE“, Ivan Pavao Drugi


Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se