Povratak arhivskih postova + namjera stvaranja novih

Ovaj blog ima povijest. Povijest postova koji su kombinacija osobnih iskustava i nekih društvenih tema. Sada je, kao što se (ne)vidi - ovdje samo pustoš. Na sreću, blog servis ne briše postove u potpunosti, i on ima neki svoj svojevrsni back-up u vidu blogovskog recycle bin-a gdje završavaju svi 'izbrisani' postovi. U zadnje vrijeme sam razmišljao da neke vratim u život. Barem one društvene, za šire mase, pošto pisanje osobnijih mi sve teže polazi za rukom.

Motiv za pisanje ovog posta ipak, ne dolazi u vidu namjere da objavim ponovno objavljivanje postova iz arhive. Kao i mnogo puta do sada, za sve mogu okriviti najobičnije 'komentare'. Bili oni na Facebook-u, Youtube-u ili bilo kojem internet servisu koji je dostupan običnom zemaljskom smrtniku i njegovim intelektualnim super-talentima: britkom jeziku i brzoj pameti. Zaključak je uglavnom uvijek isti; pomalo radikalan, ali iskren: Zalužujemo sve najgore, i kao nacija, i kao pripadnici ljudske rase.

Usput rečeno, u život je vraćeno dosta postova iz arhive, većinu sam iznova čitao. Nekima sam i dalje jako zadovoljan, nekima malo manje, no gledam na to kao dio mene iz prošlosti, zapisi nekih viđenja lokalno-globalne realnosti koje pripadaju prošlo svršenom vremenu koje je 'prošlo' i 'svršeno' samo kronološki gledano. Izmijenile su brojke datuma, a sve ostalo je manje više isto. Osim 'nove' vlade (pridjev 'nove' pišem samo iz činjenice da o njoj još nisam pisao, kao ni o čemu drugome već duže vremena) protiv koje ću biti spreman prosvjedovati isto kao što sam činio protiv one prošle, Hrvatska i dalje leži u lokvi prosječnosti i beznađa, unatoč optimističnom zanosu koji po ustaljenoj praksi zapuše nakon svakih izbora, i činjenici da smo ušli u neku sferu civilizacijske ozbiljnosti i demokratičnosti konačnim pristupanjem EU-i.

'Idealism is strong with this one' bila je misao koja mi je prošla kroz glavu čitajući neke od postova s kojih sam prethodno otpuhao višegodišnju prašinu. Njih nisam vratio u život, barem ne ovaj blogerski. Oni još obitavaju u folderu arhive svih mojih zapisa, ali sumnjam da će ponovo ugledati svjetlo dana, barem što se tiče dotičnog blog servisa. Dakle, bez osobnijih tema u budućnosti koja će, barem što se tiče tekstualnog održavanja bloga, potrajati nešto duže od prethodnih ciklusa koji nisu zadržali nekakav duži kontinuitet.

Srećom (ili na nesreću?), materijala za obradu neće manjkati pošto se mjesto radnje nije promijenilo. I teme hrvatske svakodnevice su manje-više iste. Jedino su likovi nešto drugačiji.