05

četvrtak

travanj

2012

Lijepa naša Hrvatska...

I tako profesionalni orkestar prekaljenih političara, spin mastera i PR menadžera farba oči prosječnog građanina dok on baulja kroz svoj neispunjeni život samo kako bi eto, kao uzoran građanin RH ispunio građansku dužnost redovito glasajući, odgajajući dijete i vraćajući bankovne kredite. Pitam se često, jesmo li mi stvarno toliko glupi, ili jednostavno naviknuti na na status quo pa se više ni ne trudimo da umjesto protokolarnih udisaja i izdisaja zapravo živimo?

No, ostavimo sa strane naše bezglavo tumaranje planetom i posvetimo se onome zbog čega i jesam konačno odlučio napasti prazne redove. Komentar kako je G. Bare primjer svega što čovjek ne treba biti me poprilično raspizdio.

Licemjerje. Poznati stari hrvatski poriv.

Nema šta sve neću čuti od moralno čistih Hrvata. Bare i njegovo postojanje je problem pošto narušava neki „normalni“ image „pravog hrvata“ koji je po meni u suštini jako kvarljiv proizvod. Bare barem, ako ništa drugo, ima tu kvalitetu iskrenosti koja je pomalo postala izgubljeno umijeće modernog čovjeka. U svijetu iluzija, iskrenost je postala najenpoželjnija vrlina pojedinca jer narušava sklad iluzorne stvarnosti u kojoj živimo.

Tako će ubojica civila biti ogledni primjerak hrvatstva, kao i čovjek koji glorificirajući ratne zločine masno zarađuje pjevajući o „univerzalnim ljudskim vrijednostima“. Svoje mjesto tu nađe i pokoji predstavnik crkvenih autoriteta koji redovno, po uobičajenoj praksi zatvara oči pred grijesima Božjih sluga, a ne libi se ni držati stranu državnom vrhu ako će mu to donijeti određene beneficije. Ni plaćeni oglas u vidu crkvene propovjedi neće biti problem, ako je cijena dobra.

Zatvaranje očiju pred problemima, pitanjima i grižnjom savješću još je jedna kvaliteta moralno ispravnog Hrvata koji živi, radi i pokušava samo radi vlastitog interesa. Znate, to su oni kojima su usta uvijek puna domovine, ljubavi, obitelji i vjere, dok bez imalo moralnih dvojbi hodaju po sivoj zoni zakona vrebajući svaku priliku da na račun jedine mu domovine, njezinih građana, a njegovih vrlih Hrvata sugrađana, dobije svoju financijsku zadovoljštinu.

To je onaj koji se kune u ljubav prema domovini vičući poznate parole pod skraćenicom ZDS, a pokušava na bilo koji način, preko bilo čijih leđa, doći do osobnog probitka. Koji će na prvi znak nevolje, pa bila ta nevolja uobličena čak i u primljeni gol hrvatske nogometne repke na prijateljskoj utakmici, urlati s tribina protiv predstavnika nacionalne vrste i jebati im mater zbog nezalaganja za hrvatsku šahovnicu.

Mediji su prepuni polu-proizvoda, barbie djevojaka, umjetnih ljudi i karaktera, korumpiranih, licemjernih materijalista, beskičmenjaka i moćnika kriminalaca, sve predstavnici nekog nerealnog, montipajtonovskog svijeta u kojem su se nerealno-fantastičnom igrom slučaja prometnuli u nezamjenjive figure hrvatske stvarnosti...

... a Goran Bare ispada problem.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se