Big Brader: The great Temptations

U dobru i zlu, zdravlju i bolesti...

Na nesreću muža pobjednice famoznog reality show-a, u zapisima obreda crkvenog vjenčanja, nije se našla stavka: "U slučaju da jedno završi u Big Brother-u".

S ponosom mogu reći da nisam pogledao nijednu epizodu tog velebnog šoa, svojevrsnog festivala ljudskih slabosti, gluposti i prije svega - prosječnosti. Nažalost, taj Big Brother o kojemu svi pričaju, i kojeg je nemoguće izbjeći gdje god pogledao, je očiti prikaz hrvatskog i svjetskog stanja duha. Mi se možemo ograđivati od svega toga, u nevjerici odbacivati poruku da nismo takvi kakvi jesmo. Možda je vrijeme da pogledamo jedni drugima u oči i priznamo da mi jednostavno nismo sposobni za bolje. Mi nismo sposobni odabrati bolje od Ive Sanadera, mi nismo sposobni izabirati bolje od Marijane.

Naše težnje su nekako usmjerene, ne našom voljom, prema europskoj uniji. Cijelo vrijeme imamo kompleks manje vrijednosti, a to se može dokazati kroz niz povijesnih činjenica, kroz termine "Vrata Europe" i "zapadni balkan", kroz naglašavanje nacionalne vjeroispovijesti kada se uđe u bilo kakve komparacije s istočnim susjedima, pritom dokazujući kako pripadamo nekom drugom svijetu, a ne onome gdje nas svrstavaju.

Neko sam vrijeme i ja bio uvjeren da je zapad nekako "bolji", ali to je bilo prije nego je razum nastanio moju osobu, i prije nego sam navršio 17 godina. Nikakav genijalac na treba biti da konačno objektivno, iz trećeg lica pogledaš stvarno stanje stvari. Danas mogu reći da nikakva klasifikacija ne dolazi u obzir, jer na tim su stvarima postupno i pažljivo rasli plodovi predrasuda.

No vratimo se na Big Brother. Vratimo se na Marijanu. I vratimo se na svetost braka. Marijanino jebanje po Big Brother-u, u najmanju ruku znači izdaju, prekršeno obećanje. To je dokaz koliko naša riječ zapravo vrijedi. Vrijedi koliko i par ševi na brzaka, vrijedi i novčano - 100.000 eura. 3 mjeseca odvojenosti od ženindbenog druga je očito predug period vjernosti. Svetost braka i obitelji o kojima se neprestano priča u svekršćanskoj Hrvatskoj se na kraju ipak svede na brojčane iznose, baš kao što se i vjernost vjernika mjeri lemozinom, privrženost Bogu velebnom palačom. Nema razlike između božjih sluga i običnih smtrnika, svima je ljubav prema novcu veća od ljubavi prema Bogu.

Druga stvar - poznato hrvatsko licemjerje. Drvlje i kamenje sa svih strana i omraženost veća od Sanaderove. Što je paradoksalno, jer njih oboje smo birali sami. Marijana je po meni čisti primjer hrvatskog stanja duha. Izvana donekle ušminkana, u glavi totalno kaotična. Baš kao i Sanader. Oboje kupuju birače svojom pojavom, dok negdje iza scene, gdje kamere ne snimaju, prodaju sve što mogu za snop novčanica. Baš kao i mi svi. Svi smo mi Sanader, i svi smo mi Marijana. Pitanje je samo iznosa.