24

nedjelja

veljača

2008

Nescaffe - jebem, dakle postojim

Jebač-bauštelac-glupan. 3 u 1, kao nescaffe. Ponekad želim biti taj proizvod, imati taj čudotvorni nescaffe okus, biti probaljiv i bezličan, bljutav i običan. Bez briga, bez pameti, samo s gomilom vremena za gluposti, dozom tupavog ponosa i snažnog samopouzdanja. Cijepljen protiv razmišljanja, blagoslovljen neznanjem, okrunjen titulom umno-zatvorenog i fizički razgranatog, karikatura proizašla iz teretane, s nogama kao štapićima i širokim ramenima.

I masno lice mesoždera, ofarbano bojama prosječnosti i sirove snage. Snagu držim u šakama pravde, oružje se nazire kroz gaće, serijski jebač jebe ponovo.

Hodajući gradskim ulicama i ruralnim predjelima, još jednom tražim svoju drugu šansu. Usmjeravam kurs prema friškim mesom, oštrim noževe i brišem sline znajući da se ne mogu boriti protiv genetike. „Kakav bih bio muškarac da nisam probao“. Sve postoji da grickam, život je švedski stol s kojeg grabim ravno u usta, ili one grabe nešto samo moje.

Vile prepuštam sudbini, sada radije bodem nečim drugim. Gladim hladno oružje koje poprima veličinu, boju i toplinu, uzdiže se periskop, diže se srednjovjekovni most, rampa također. Uključujem uređaj, čudo moderne tehnologije znakovita imena: „čudo moderne tehnologije“. Pomoću zvučnih signala otkrivam prisutnost droljaste klijentele. Isprva je bilo sumnjivo, uređaj se stalno oglašavao. Žalio sam se, reklamaciju su ipak odbili. Tek sam onda shvatio. Shvatio da mi uređaj uopće ne treba. Otvorio mi je oči, njih dvije su otvorile usta. Avion je ulazio u hangar, lopta je završila u mreži, Husqvarna kosilica je kosila Striborovu šumu.

Držao se načela podjeli pa vladaj. Radile su u smjenama, zaposlene su u hardverskom odjelu, glancale su puške. Bio sam mirotvorac, uvijek je davao prije nego primao.

Završio je onoga dana kada je dobio sifilis, gonoreju i sidu. Sve u paketu. Poštar mu je donio sa smiješkom, on prihvaćao ponosno, sada poštanski radnik zna kakvim je životom živio. Božić je uranio ove godine. Bio je sretan toga dana, tu blizu bila je i ona, Desanka, prva ljubav. Umro je pod borom, iglice su padale u nosnice, a on se prisjećao kako je vidio svijeta, dovoljno da umre sretan govoreći: 365 dana u godini, tri put dnevno u 15 godina.

Moja sreća je neizmjerna, moj život nije Švicarska, dok dva psa lutaju ulicom i jedan se češka, a drugi Norveška. Znam da sam ispunio svoju misiju i usrećio brojne češke, norveške, rumunjske, gabonske i sve ostale –ke.

Jebem, dakle postojim – reče i zaklopi oči.

18

ponedjeljak

veljača

2008

Birtijske ispovijesti, vol. 1 - osoba R

Kada netko ima šezdeset godina i pola milijuna kuna u banci, pomislili bi kako taj čovjek mora biti sretan. Još uvijek je u radnom odnosu, iako nije točno definirano što radi. S obzirom na godine, obavljati ono što on obavlja jest izazov za svakog čovjeka u šezdesetima. On se izgleda ne boji izazova, niti se boji dnevno spiskati minimalno sto kuna na kladionici. Birtija u kojoj radim njegovo je utočište. Tijekom radnog vremena, više puta navraća, sjeda za kraj šanka i ispija kavu s mlijekom ili pivo, ako mu to zdravlje dopusti. I tako već deset mjeseci otkad ja radim, i nekoliko godina kod drugih konobara.

Kladionica više ne predstavlja nekakav zlatni rudnik iz kojeg će iznositi kolica puna materijalnih vrijednosti, već jednostavno igru u kojoj često dobiva. I zanimljivo je što često slavodobitno pokazuje listić svima u birtiji, ne skrivajući ponos što je još jednom teletekst posložio brojke baš kako je zamislio.Ushićenje i radost kada požuti i zadnji rezultat na TV ekranu, a odgovara njegovoj prognozi, sličan je dječurliji kada po prvi puta ugledaju Djeda Mraza ili brojne zapakovane darove ispod bora u božićno jutro. Jedino je tada sretan, uvijek pomislim.

Fizički izgled je u skladu sa stanjem duha. Nije to čovjek po kojem se na prvi pogled očekuje srčanost i iz kojeg zrači ona iskonska dobrota ili bilo kakva druga karakterna vrijednost. No, sve fizičko je zapravo varljivo, a on je samo jedan od primjera. Ipak ima nešto iza te fizičke starosti, to nešto dječje, iskreno i važno – pobjeda u igri na sreću, osjećaj ponosa kada pogodi rezultat i kada mu svakodnevni gosti iz birtije od srca čestitaju sluteći da je to jedina sreća koja mu je preostala.

Šteta što u životu nije pogađao sreću, a ne parove sportske prognoze. No to su samo moje tvrdnje i pretpostavke, jer ja ga znam tek neko vrijeme, ja nemam pojma što je radio i kako je živio prije, no po njegovim pričama kojih se naslušam gotovo svaki dan, vidim da iza njega ne ostaje previše dragih uspomena.

Izvana se uvijek drži odbojno prema svemu. Podsjeća na Gargamela ili tako nekog ludog, starog i zločestog lika iz crtića, ali zapravo nije takav. Djeluje kao čangrizavi starac koji nema puno razloga za probuditi se sutra, kojem sve smeta, ponajviše dosadni ljudi, koji laje na sve ljude, ali nikada ne ugriza. Voli sjediti sam, i to prakticira kad god je moguće. Sjeda za kraj šanka i započinje priču o vremenu. Najčešće je vrijeme prva stvar o kojoj mora raspraviti sa mnom. Poslije se baca na aktualnosti koje čuje na vijestima, a potom na sportske parove toga dana. Većinom su to monolozi, i većinom od mene samo traži potvrdu o svemu iznesenom. To i činim, ponekad zbog dužnosti, u većini slučajeva zbog istine koja dolazi iz njegovih usta. Ljudi nikada ne bi rekli da u njemu čuči neka skrivena mudrost, no on zaista zna što priča, a ja tome svakodnevno svjedočim te potvrđujem kada to traži od mene.

Dosta rasprava se uvijek svede na novac. O čemu god započeli temu, sve se uvijek svede na računicu koja govori tko je najviše profitirao ili izgubio. Mogu reći da je u velikoj mjeri zaglibio u proračunima i profitu, te da za njega ništa drugo ne predstavlja izvor sreće osim novca. On ga ima, i zapravo nema ništa.

Kada se sve zbroji i oduzme, on je uvijek u plusu, ali samo onom bankovnom. Što se tiče životnog profita, čini se da sam i ja, ovakav kakav jesam, u debeloj prednosti nad njim i nad dosta ljudi ovoga očajnog svijeta.

07

četvrtak

veljača

2008

Vođe čopora i „pravi“ muškarci VS individue i „nepravi“ muškarci.

Ovo je post koji je trebao popratiti onaj raniji o Alpha mužjacima i ostalim močvarnim stvorenjima, no pošto ga nisam stavio tada, evo prilike da ga pokažem ovom prigodom.

Evo nekoliko klasičnih primjera obračuna Alpha mužjaka protiv Beta mlakonja.

Meč broj 1:

Moj omiljeni predstavnik ekipe Alpha mužjaka: Vuco VS mlada nada novinarstva i zdravo- razumskog razmišljanja: Sandi Blagonić.

Vuco odmah vadi bocu vina, eksira sadržaj i gađa Blagonića bocom. Blagonić blokira projektil svojom knjigom „Kad Hrvati marširaju“ i oštrom replikom razbija Vucinu arkadu. Vuci njegov kut, u kojem su između ostalih Marko Perković Thompson i Mladen Grdović, dobacuje sredstvo za dezinfekciju rane. Vuco, koji ne zna što zapravo učiniti s tim, dolazi na briljantnu ideju. Baca sredstvo Blagoniću u oči i potpuno ga osljepljuje. Blagonić je primoran boriti se naslijepo.Vuco izvodi svoj famozni potez – udarac ispod pojasa, i uspijeva Blagoniću nanijeti veliku štetu. Blagonićev kut (Edo Popović i Hadžihafisbegović) u ring ubacuje Blagonićev „Zoom Politikon“ kao znak za predaju, ali Blagonić ne prihvaća takav kraj i knjigu baca u gledalište.
Vuco napada još jednom slijepog Blagonića, a ovaj se spremno brani podmećući Vuci svoj novi esej na temu „istina o pretvorbi i privatizaciji u Hrvatskoj“. Vuco, koji to shvaća kao uvredu na svoj, ali i na račun pokojnog predsjednika, diže na noge sve koji se ne slažu s tim neistinama te zajedno s masom okružuje Blagonića. Sandi vidi da nema izlaza i da je svaki otpor uzaludan. Ipak, uspijeva izustiti: „Ali ja sam vaš, ja sam Hrvat!“
Masa mu uzvraća: „Ti si Jugoslaven, a mi smo Hrvati, Hrvati po zanimanju“ i potom ga guše nacionalizmom i fizičkim djelovanjem sve dok ovaj nije kapitulirao.

Meč broj 2:

Zdravko „Nema Prodaje“ Mamić VS Gibonni „The Miracle“

Da bi izbjegli nepotrebno eksponiranje u javnosti, Mamić je htio meč riješiti i prije nego je počeo. Radilo se o dobroj ponudi, no Gibo je odbio izrazivši se na način kakav dolikuje njegovom protivniku: Nema Prodaje.
Na početku meča Mamić poziva ciganske muzičare da priđu ringu, plaća ih novcima iz vlastitih gaća i naređuje im da sviraju sve dok Gibo ne pristane na kapitulaciju. Gibo stavlja vate u uši i prvi kreće u napad. Mamić je neviđenom brzinom turio 500€ glavnom sucu u džep, a ovaj mu se odužio time što je vješto podmetnuo nogu Gibi koji je prodirao neviđenom brzinom.
Mamić tada snopom novaca od prodaje Eduarda šamara Gibonnija koji ubrzo završava na podu. Tada nasrće na Gibu u cilju da izvede polugu, ali ubrzo shvaća da on za takvo nešto nije sposoban. Slijedi tzv. naramak brzopoteznih: potezom ruke kojim se podičiti mogu samo Eastwood i Wayne koji su, usput rečeno, bili u svečanoj loži, Mamić ispaljuje snopić Eura koji suca u ringu pogađa ravno u čelo, što je ovom bio dovoljan znak da izvede zahvat umjesto indisponiranog Mamića.
Sudac ne uspijeva izvršiti misiju zahvaljujući odličnoj obrani Gibonnija koja je podsjetila na njegove „Zlatne Godine“. Oporavljeni Gibo odlučuje igrati na sigurno – izazivanjem emocija kod izvršnog dopredsjednika podzemne Hrvatske prouzrokovati svojevrsni emocionalni kolaps. Gibo otpočinje s Librom naglašavajući stih „u libar svojih dugova upiši mene, jer odavno te kupujem“, a kada je vidio da je „Nema prodaje“ na izmaku snaga, pomagao je s pjesmom „Samo ozdravi mi ti“.
Na kraju su obojica sretni, Gibonni iz razloga što je sve završilo u mirnom tonu, bez pobjednika, a Mamić zato što zna na čijoj su strani suci i gledatelji na tribinama. Sudačko prebrojavanje i odluka. Pojas ostaje kod Mamića koji usputno najavljuje proljeće u Europi sljedeće godine. Gibo razočarano napušta ring, Mamić ga pogađa novčanicom od 1000€ i dodaje: Nemoj da nas zavade sinovi jugo oficira…

Meč broj 3 između Ljube „The Bager“ Rojsa i Mile „Sve je bruto i neto“ Kekina odgođen je iz razloga što se Ljubo nije pojavio jer je već bio ugovorio janjetinu s Antom Kovačevićem. Da karta ne bi propala pobrinuo se kršni frontalni čovjek Hladnog piva koji je neplanski odlučio održati koncert otvorivši glazbeni spektakl pjesmom: Nije sve tako sivo…

04

ponedjeljak

veljača

2008

Muška Manekenka, obična Pipi, preslikani Stiv i Hardcore Pederčina

Kažu da na jedan dan u veljači možeš postati netko drugi, netko tko želiš biti u stvarnom životu. Po toj sam logici oduvijek htio biti peder, transvestit ili drag queen, jer sam se u nešto do toga (ili u sve to zajedno) obukao (mislio reći prerušio, ali to mi je totalno glupa riječ = prerušio – kao da si nekog gurnuo toliko jako da ga nisi samo srušio, već si ga prerušio).

Dakle, nakon obavljenih priprema, ekipa u sastavu šmokljana (bljedolike i dugokose kopije Steve Urkela), Pipi Duge Čarape, vitke žene manekenke (koja je muško) i moje malenkosti (peder-transvestit-drag queen mješanac) zaputila se u birtiju (moju naravno). Tamo smo zatekli svakakve likove: Rokere, muškobanjaste žene, velike žene sa samostojećim mrežastim čarapama, kleopatre (valjda), kauboja i ženu mu indijanku, klaunove, divovske bebe, konobara (ček, a da, on se nije maskiro, on je radio) i ostale spodobe. Bilo je veselo, tekilično i veselo. A poslije toga je opet bilo malo tekilično, a poslije nekog vremena postalo je veselo i na Veselom Centru (WC-u). Malo sam, kako se stručno i eufemizirano kaže „olakšao dušu“. Nakon toga je postalo veselo i u mojoj glavi.

Unatoč činjenici da sam bio jako dobar i kvalitetan peder s tetovažom JA SRCE CIGANOVIĆ na stomaku, nisam izdržao do kraja. To jest, klonuo sam krajem prvog poluvremena; uvijek sam bio u lošoj alkoholnoj kondiciji, te se tempo utakmice pokazao ubitačnim za moje supač tijelo. U pola dva već sam bio na putu do kuće, a ostatak vesele družine kretao u nove avanture…

Fakat, imao sam ful dobru pink maju na sebi, usku ko gibraltarski prolaz, nekakav nakit oko vrata i po rukama, dole odlične (iz sedamdesetih) Travolta hlače, šnalice po kosi te balerinke na nogama. Pravi komad, nema šta, svi su se muškarci okretali za mnom.

Sutra u gradskim vijestima načuo sam da se većina muškaraca žalila svojim lokalnim liječnicima opće prakse zbog jakih, misteriozno neobjašnjivih bolova u vratovima. Meni ništa nije bilo čudno, čudno bi bilo da je reakcija izostala

Kissy, kissy…

01

petak

veljača

2008

Ilijada 2021. u Hrvatskoj i Svijetu

Danas mi pade na pamet nešto malo drukčije. Uživajte.

2021.

Braća Mamić odlučuju prodati Modrića u Arsenal (iz Kijeva) za rekordnih 260 milijuna, što je jako dobra cijena za igrača koji je već u stanovitoj dobi (cca 35 ljeta na svojim plećima). Trenutno razmišljaju hoće li graditi novi stadion na Pešćenici, ili će obnoviti jednu od preostale tri tribine na Maksimiru.

Hrvatska je na pragu ulaska u NATO zajedno s Albanijom, Makedonijom, te novoformiranim državama Vojvodinom i Kosovom. Slovenija daje zeleno svjetlo EU za početak završnih pregovora o ulasku jedine nam domovine, nakon što je Hrvatska pristala pokloniti zapadnim susjedima Istru, Kvarner i sve otoke do Splita. Što se tiče ustupaka prema EU, novi premijer (prije mladi lav, sada iskusni lisac) Gordan Jandroković i njegova desna ruka Vladimir „Superhik“ Šeks drže se načela „locirati, identificirati, uhititi, transferirati“ te u skladu s tim izručuju Haagu (koji je postao svjetskom metropolom Gay populacije) sve generale koji su sudjelovali u svim ratovima hrvatske povijesti.

Zahvaljujući projektu nazvanom „zemlja znanja“ Hrvatska nakon petnaestak godina konačno postaje zemlja neznanja. Ministar Primorac i njegov pomoćnik Pomorac u obrazovanje uvode novi sustav vrednovanja učenika, i to po principu Milanskog procesa. Imamo sve više studenata, a time i sve manje Hrvata unutar domovine.

Turbofolk postaje svjetski trend nakon što je Seka Aleksić na Live Aid-u 2010. u duetu s 50 centom otpjevala srpsku verziju Candy Shop-a. Tijekom performansa, 50 je slučajno razotkrio grudi zanosne umjetnice, što je otvorilo vrata zapadnog tržišta svim turbofolklorašima.

Genijalni Ud
postaje zaštitnikom svih jebača, nakon što je u periodu od 2007. do 2020. oplodio više žena nego ih je (još uvijek živući i funkcionalni) Hugh „Mean Machine“ Hefner za života upoznao. Još uvijek se ograničava sijući samo na području domovine, iako su za njegovo kvalitetno sjemenje interes pokazale i druge zemlje s mizernim natalitetom te lošom situaciju u poljoprivredi. Ud i dan danas uspješno ordinira bez grča na licu, i s puno entuzijazma unatoč neizdrživim bolovima u predjelu kralježnice. Svi zainteresirani mogu se prijaviti za tretman klikom ne ovdje, već vamo.

Amerika usvaja novi zakon koji omogućava jednom predsjedniku da vlada zemljom doživotno, ali i posthumno, pošto većina (njih 100%) vjeruje u život poslije smrti. S obzirom da je zakon donesen za vrijeme vladavine Georgea Busha, on se nevoljko prihvatio posla, ali bilo mu je jasno da je to njegova misija te da ga je američki narod (Bože blagoslovi ga) izabrao za tu svetu dužnost.

Nobelova nagrada 2021. Mir u svijetu – laureati: George Bush (uspostavio demokraciju i omogućio kvalitetniji život u sljedećim zemljama: Irak, Iran, Iram (nova država nastala podjelom Afganistana), Afganistan, Kurdistan (i sve ostale zemlje koje završavaju na stan), Nova Gvineja, Gvineja Bisao (i sve ostale Gvineje), Bosna, Hercegovina, Kosovo, Srbija, Vojvodina, hrvatski dio Hrvatske (onaj slovenski je još pod utjecajem diktature), Mađarska, Austrija, zemlje Beneluxa…
Uspostavljanje mira i demokracije u 2022. najavljeno je u svim zemljama Južne Amerike, u svim afričkim zemljama koje u imenu države nemaju prefiks Demokratska, u zemljama bližeg, daljeg, srednjeg, gornjeg, donjeg, velter, pero, polusrednjeg, poluteškog istoka, kao i u državama koje ne prihvaćaju američki način života.
Drugi kandidat se svojevoljno povukao iz utrke za nagradu pošto se smatra inferiornim naspram Busha kao čovjek, ali i kao humanitarac.
Treći kandidat, šaman koji je svoj život podredio siromašnoj djeci Kenije unatoč hendikepu i oduzetosti svih udova, je nesretno poginuo u svojoj hotelskoj sobi dok je čistio ukradeni prigušivač te si slučajno ispalio metak ravno u čelo.

Hrvatska već pet godina glasi kao najkatoličkija-fašističko-demokratska zemlja u svijetu, a sve to zahvaljujući Bushu koji je uspio preobratiti i onih preostalih 5-10% nekatolika, tako što ih je pobio i time uvjerio da ih gore zaista čeka Sveti Petar.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se