Alpha mužjaci i ostala močvarna stvorenja

Vuco je moj idol.

Tradicija je jebena stvar. Norme su jebene stvari. Vuco je oličenje jebača. Vizualni identitet je savršen, on je savršen, takav je po cijelom tijelu. Zna što voli, zna što hoće, i to dobiva kada zatraži. On je savršen primjerak savršenog muškarca – onakav kakvo bi svako ljudsko biće muškog roda trebalo biti.

Hedonizam.

Janjetina, piće, žene, domovina i vjera. Lepeza od novčanica, lepeza moći i egoizma. Veći je čovjek od svih nas običnih drkadžija koji si ne mogu priuštiti prave žene i pravi život, a da ne pričamo o kvalitetnoj jebačini i mesu kojeg dobiva na tone. On je pravi igrač, zagovaratelj tradicionalnih vrijednosti koje komunisti i jugonostalgičari ismijavaju.

Muškost pokazuje na način kakav dolikuje jednom pravom primjerku alpha mužjaka. Prava snaga i moć mjere se u centimetrima, a on ih ima i više nego dovoljno. Ne pada mu na pamet razmahivati se novcem, ali kada već provociraju, ne bi bilo loše pokazati štos kakvog obični smrtnik može posjedovati jedino u društvenoj igri kao što je monopol.

Dimenzije su bitne. Megalomanija je moda privilegiranih. Živi u skladu s olimpijskim duhom – brže, više, jače… potom dodaje: veće, punije, i masnije.

Vucin sindrom.

Razbacuje se s mesom dok otkida s plijena. Na ražnju se okreće mesina, pjevaju se vesele domaće pjesme i sve vrvi od ljubavi. Ljubav je u zraku, kao i njegove muške dlakave ruke. Kvalitetno druženje uz pokoju kapljicu, i pokoja pljuska po guzici koja se našla na putu. Sve sijeva od euforije kada zapjeva Jole ili Grdović, a na koljenima je kada krene stih koji ga upotpunjuje:

Volim piti, volim piti, volim piti i ljubiti, tak'oga me majka rodi, takav ću i ostariti…

Znoj je dokaz da uživaju. Smisao života nikada nije bio u ničemu drugom, nego u prijateljstvu, ljubavi i spajanju tijela u jedno. Grle se svi, ljube se masnim poljupcima zadovoljstva i janjetine, čekajući domoljubne pjesme o svom kraju, rodnom im zavičaju.

Skidaju se košulje, pokazuju se bujna poprsja i muški tepisi. Košulje se bacaju na pod, a ubrzo pada i on. Usput uspijeva nepogrešivo naciljati obližnji dekolte te po obliku i veličini prepoznati o kome se radi. Odradio je on taj slučaj. Tresao je kao iz tenka za vrijeme oluje, napunio je olovom – obje mete.

Kada se pridigne odlazi doma, svojoj ljubljenoj ženi koju voli, i ide pokriti oba sina, zaštititi ih od utjecaja knjiga i filozofskih rasprava, iako misli da su već sada naučena da poštuju vrijednosti koje propagira. No sa Sotonom se nikada ne zna, iz kojih izvora izvire ruka neprijatelja koji nikada ne spava. Pišanje obavezno, kao i prigodna pjesma o nadolazećoj zori, danu i dvojici spasitelja.

Ulazi polako ali sigurno. Bučno, a misleći da je tiho, grubo, misleći da je nježno, i svjesno, misleći da je s druge strane svojevoljno. Uz grč na licu i zadovoljstvo, ispušta zadnje riječi večeras, okreće se na stranu bračne ljubavi, dok pod plahtom drhti njegovo polje još jednom posijano s tradicionalnom vrijednošću i slijepom odanošću - zbog normi i tradicije nametnute odgojem i odrastanjem.