10

četvrtak

siječanj

2008

Nacionalizam je nepobitni dokaz da su ljudi glupa stvorenja. To bi bila moja svojevrsna definicija tog fascinantnog pojma. Tipična sranja o nacionalistima kao prvenstveno velikim domoljubima provlače se kroz povijest od samih početaka čovječanstva, od kad je krapinski čovjek uzeo toljagu u ruke i reko: ja sam gazda, i slušat ćete samo mene.

što se tiče ovih prostora, toljagu su postepeno preuzimali razni likovi iskrivljenih faca i ličnosti, da bi u novije doba, štafetu preuzela dvojica zagoraca. primjećujete, tu se negdje nalazi i krapina...

Josip i Franjo su (nažalost) najutjecajniji likovi novije hrvatske povijesti. Likovi s toliko talenata da su bili jednostavno genijalni. Njihova polivalentnost jednostavno je briljantna. Istovremeno su zaluđeni ideolozi, diktatori, ljudi naroda, brižni supružnici i veliki vojskovođe. U svakom segmentu života jedinke, oni su prvaci.

Kao što nalaže njihov besprijekorni odgoj - zahvalili su se svim podržavateljima na svoj krajnje neobičan način. Jedan je "pročistio" narod od neistomišljenika, a drugi je i istomišljenicima i onima s predznakom ne očistio džepove.

Izjava jednog mog kolege je genijalna.
"Dok god ljudi budu cijenili ratnike i vojskovođe prije nego pjesnike, intelektualce i filozofe, ne možemo očekivati napredak".
Dok god slušamo fizički, a ne umno snažne, nema nam dalje. Nema budućnosti.

Ne treba biti veliki stručnjak za shvatiti jednu povijesnu činjenicu. Snažni nacionalizam je u većini slučajeva vodio k diktaturi. Nacizam, fašizam i komunizam su klasični primjeri.


Princip rada nacionalizma, iliti kako povesti ljude u rat protiv sebe i neprijatelja. Prvo ide onaj teži zadatak - doći do pozicije preko koje možeš javno djelovati. Onda slijedi lagani dio. Manipulacija masom. Nije tako teško (ako mogu naši političari onakvi kakvi jesu, onda može svatko).

- do savršenstva izbrusiti interakciju s medijima i ljudima (u javnom diskursu obavezno koristiti prosječnom građaninu nerazumljive riječi kao što je upravo diskurs, te riječi koje su duže od 7 slova. primjer: demagogija)
napomena: Za dodatne informacije obratite se bivšem ministru Kirinu.

- Uvjeriti naciju da ste veliki vjernik (što god to značilo) Rezultat: Ogroman kredit kod mase i duhovnih autoriteta (Crkve) koji odmah počinju propagirati vašu riječ jer je ona u skladu sa svim moralnim i etičkim načelima civilizacije i učenjem Crkve.

- Uvjeriti stanovništvo (biračko tijelo) da je tvoj (naš) narod (nacija) iznad svih drugih, da je poseban, da je čist i bolji od svih drugih (izvaditi neke povijesne činjenice, preoblikovati ih, modernizirati, fino zapakovati i prezentirati)

- uvjeriti naciju da to to što činiš (što god činio) činiš za sveopće dobro, te da će poslije djelovanja (rata) svijet biti ljepše mjesto za život.

- izmisliti podobnog neprijatelja (na temelju nekih povijesnih činjenica koje ćeš naravno opet podvrgnuti starim metodama transformacije: oblikovanje, moderniziranje, pakiranje, prezentiranje)

- Distribucija proizvoda: uvjeriti narod da (naš) bolji život počinje krajem života našeg neprijatelja.

Planiranje završeno, možemo otpočeti s akcijom.


Samo razmislite o ovome. Gledajući Zemlju iz svemira, granice između država ne postoje. Postoje samo na kartama koje su napravili ljudi, koje je napravila politika.


Po čemu bih (uzmimo mene za primjer) ja, bio više ili manje vrijedan od nekog klinca iz Sudana, žene iz Indije ili starca iz Srbije? Samo zato što se rodio na drugom mjestu? On to nije birao, nisam ni ja. Mjesto našeg rođenja je produkt slučajnosti, baš kao i naša vjeroispovijest, mentalitet i boja kože. Kada netko uspije uvjeriti ljude u suprotno, a takvih je slučajeva kroz povijest bilo nebrojeno puta, onda svi znamo daljnji scenarij...

Nismo svi isti, ne izgledamo isto, ne mislimo isto, ne osjećamo isto...
ALI SVI VRIJEDIMO ISTO!

Na kraju jedna jako dobra stvar koja govori o neizlječivom virusu nacionalizma.



<< Arhiva >>