Piše: Dražen Oreščanin
Preneseno iz magazina Mreža, 05/2012
Nakon nekoliko godina sam uspio na Windaysima spojiti četiri dana, praktično cijeli tehnološki dio konferencije. Osim standardnih stvari vezanih direktno uz posao, Windaysi su prilika za druženje i komunikaciju s kolegama iz IT industrije. Ove godine su teme diskusija najčeše bile vezane za inicijative koje bi trebale doprinijeti strateškom pozicioniranju naše branše u budućnosti u Hrvatskoj. Neke od ideja koje slijede su izvorno moje, a neke od cijenjenih kolega, a više su zrnca za razgovor uz kavu i poticaj na dalje razmišljanje nego konkretni akcijski planovi.
Nedavno sam pročitao jedan tekst naslova „Hrvatskoj trebaju IT stručnjaci“. Zaboga, zašto Hrvatskoj trebaju IT stručnjaci? Da li je i vama dosta slušanja o tome da Hrvatska treba ovo ili ono, da je sve u javnosti oko nas posvećeno tome što Hrvatska treba? Da li se će ikada itko zapitati što treba nama, žiteljima Hrvatske koji nismo korisnici socijalnih davanja, poticaja ili subvencija, što treba normalnim, prosječnim poduzetnicima, radnicima, seljacima, djeci? Taj glas običnog čovjeka, homo sapiensa vulgaris, rijetko se čuje. Jedan razlog je svakako taj što taj glas javnosti nije zanimljiv, a drugi je što naše potrebe i interesi očigledno nikoga ne zanimaju. Mi smo tu da šutimo, plaćamo račune i poreze. Hrvatska, kao i svaka druga država, nije sama sebi cilj i svrha, nego mora biti na usluzi građanima i gospodarstvu, te mudro i u našem interesu raspolagati s novcem koji izdvajamo za zajedničke potrebe kroz poreze i ostala davanja. Ono što se kod nas zove Vlada u zapadnom svijetu se najčešće naziva Administracija, te joj je svrha da nama služi a ne da nad nama vlada, ili, još gore, da nas potkrada. Kada to jednog dana shvatimo i na taj se način počnemo ponašati, vrlo brzo će nam krenuti svima na bolje. Dakle, fućka nam se da li trebamo Hrvatskoj! Domovino naša, ne pitaj što mi možemo učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za nas! IT stručnjaci trebaju tvrtkama, a IT stručnjak može i treba postati ili je već postao onaj tko se time želi baviti u životu, tko je za to sposoban, koga to veseli i tko si od toga može osigurati pristojnu profesionalnu egzistenciju.
Svojevremeno sam Povjerenstvu za informatizaciju Vlade RH pisao o ideji da se kompletna IT nabava centralizira, da se eliminiraju lokalni šerifi, te da se s hrvatskim tvrkama koje imaju potencijal odraditi usluge razvoja i implementacije informacijskih sustava naprave okvirni ugovori iz kojih se po potrebi mogu naručiti usluge. Rezultat će biti manji troškovi, transparentniji sustavi i nešto prihoda za domaće informatičke tvrtke. Međutim, u mom razmišljanju postoje dvije krive pretpostavke. Prva kriva pretpostvka je da Vlada RH želi eliminirati lokalne šerife. Nažalost, situacija je takva da se treba eliminirati nepoćudne lokalne šerife i postaviti vlastite, vjerne stranačke vojnike koji trebaju dobiti određenu funkciju za zasluge u stranci. Svaki taj šerif onda ima svoj mali feud u kojem se može ponašati kao gazda – koji je smisao bivanja lokalnim šerifom ako ne ubirete danak od svog feuda? Druga pretpostavka je da zaista postoji težnja za transparentnosti. Naime, ako bi sustavi bili transparentni i integrirani, onda bi se puno lakše vidjelo kuda, kada i kako naši novci istječu u nepoznatim smjerovima. Moram biti praktičniji prije nego što drugi put predložim nešto podjednako besmisleno.
Kad se podvuče crta, primarni cilj svake vlade je da na slijedećim izborima dobije novi mandat, te će svi njeni potezi biti time preodređeni. Naravno, pretpostavljam da neće koristiti mandat za bezočnu krađu, kao što smo se nebrojeno puta u prošlosti uvjerili – ekipica je znala što im je primarni zadatak. Ako se u tim aktivnostima nađe nešto što će rezultirati i boljitkom za sve nas, to se može smatrati popratnim efektom, a ako nam bude gore, možemo se smatrati kolateralnim žrtvama. Naravno, u trenutcima najveće bijede i poniženja, biti će nam objašnjeno da je to zbog interesa Hrvatske.
Još malo o pitanju pozicije IT industrije u Hrvatskoj općenito, potporama izvozu i ostalim nama bitnim pitanjima. Kao bitan problem se nametnulo to što naša industrija nema iza sebe rep drugih industrija koje se na nju naslanjaju. Recimo da neka naša uspješna IT tvrtka dobije veliki posao implementacije sustava negdje. To će rezultirati boljitkom isključivo za tu tvrtku i njene zaposlenike, na nju se neće vezati dobavljači softvera i hardvera koji se u Hrvatskoj ne proizvodi. Na IBM, Apple, Microsoft i Oracle se vezuje cijeli lanac proizvođača opreme, sve do rudnika silicija i ne znam čega sve ne, koji generira višestruku količinu prihoda i posla od onoga koji uprihodi sama IT tvrtka. Ako pak u Hrvatskoj neko brodogradilište dobije ugovor za novi brod, onda se na to brodogradilište vežu kooperanti, koristi se željezo iz čeličana, razni drugi repromaterijali, brodogradnja ima rep koji naša IT industrija nema. Analogno je ako neka IT tvrtka propadne – za razliku od brodogradnje koja u ponor sa sobom vuče i druge, mi propadamo sami. To je svakako jedan od razloga naše neprepoznatljivosti i malobrojnosti.
Na kraju jedna poučna kalkulacija, koju vrlo često zaboravljamo, iako je jednostavna i o njoj su pisali Keynes i Friedman, između ostalih. Izvoz je jedini način da svi skupa kao društvo imamo više. Ako neka domaća tvrtka proda nešto nekom korisniku u Hrvatskoj, ono što će biti konačan financijski rezultat da će se novac od kupca prebaciti na račun prodavatelja. Ukupna količina novca i vrijednosti u Hrvatskoj će ostati ista. Ako se međutim nešto izveze i fakturira stranom kupcu, doći će do priljeva novca u Hrvatsku i u konačnici ćemo svi zajedno imati nešto više. Idealno je izvoziti usluge, poput znanja ili turističkih usluga, zato što ne zahtijevaju trošak materijala, nego pretežno ljudski rad. Njemačka godinama više izvozi nego što uvozi i svake godine je sve bogatija. SAD zbog trgovinskog deficita gubi svoj položaj vodeće svjetske gospodarske sile. Hrvatska godinama više uvozi nego što izvozi i svake godine smo sve siromašniji i sve se više zadužujemo. Stvarno ne moraš biti genije za uočiti korelaciju.
|
