Hrvatsko biračko tijelo

petak, 22.09.2017.

Odlučio sam komentirati jedan članak objavljen na internetskom portalu večernjeg, a napisao ga je novinar Raspudić. Ovdje je link na članak. Konkretno, komentirati ću jedan dio tog članka. Naime, novinar Raspudić je konstatirao u istom da je hrvatsko biračko tijelo konzervativno i sklonije desnoj opciji, pa da zato SDP neće doći na vlast u narednih deset godina. No, evo citat dijela njegova članka:

„U rujnu prošle godine, kad je nakon tijesno izgubljenih izbora Zoran Milanović objavio da se više neće kandidirati za predsjednika SDP-a, a dio lijevih komentatora likovao smatrajući da se partija riješila balasta, napisao sam kako ih to neće spasiti u konzervativnoj Hrvatskoj u kojoj “ljevica još desetak godina neće doći ni blizu vlasti“. Nije se radilo ni o kakvom proročkom nadahnuću ni silno dubokoj analitici, već o jednostavnom uvidu kakvo je naše biračko tijelo i kakva je ljevica koja mu se obraća.

Hrvatsko biračko tijelo većinom je konzervativno i sklonije desnoj opciji. Golemom većinom 1990. glasalo je protiv komunista (barem onih eksplicitnih), a 1991. za osamostaljenje Hrvatske. Danas glasaju više-manje isti ljudi, ili njihova djeca i unuci. U takvom stanju, kako što možemo vidjeti u nizu izbora od 1990. do danas, prirodna, normalna situacija je da je HDZ na vlasti, koliko god loš, korumpiran i nevjerodostojan bio.“


Je li uistinu naše biračko tijelo konzervativno i sklonije desnoj opciji? Kad bi se uzeo kriterij koliko je koja stranka bila na vlasti, onda bi zaključak bio da su hrvatski birači skloniji desnoj opciji. No, kad se malo analizira politička povijest u našoj zemlji onda se moramo sjetiti da je HDZ sa svojim politikama bio čak ljevije od SDP-a. A istovremeno se SDP napadalo da je uveo neoliberalizam u Hrvatsku. Dakle, koliko je birača skloniji ljevici i lijevom centru glasalo za HDZ na izborima, a zbog njihove ekonomske politike? Uostalom, Milanoviću se znalo prigovarati da se odmaknuo od socijaldemokracije, da to nije izvorna socijaldemokracija. I to je u neku ruku točno. No, to je proces koji je zahvatio socijaldemokraciju puno ranije, a riječ je o „Trećem putu“ socijaldemokracije koja se time približila neoliberalizmu. Gledano ekonomski, SDP je cijelo ovo vrijeme zagovarao politike čvrstog centra, pa čak i desnog centra. Uostalom, za esdepeove vlade je donijet Zakon o radu koji je liberaliziran. Dakle, onda je zanimljivo postaviti pitanje kakav profil birača je glasovao za HDZ, odnosno SDP? Dakle, ako je netko prepoznao da SDP vodi ekonomsku politiku koja je zapravo čvrsti centar, odnosno blagi desni centar u političkom smislu, a sklon je takvoj politici, zašto takav ne bi glasao za SDP ili je glasao za SDP na izborima. Dakle, kako ćemo definirati desno u Hrvatskoj? Ako ćemo uzeti za teme partizane, ustaše i četnike, bivša država, samoupravni socijalizam, dakle, postoji određena grupacija biračkog tijela kojoj je to bitno i smatra se da to spada pod desno. No, ako promatramo ekonomsku politiku neke stranke, onda takve teme su nebitne ( a svrstavaju se pod desno ). Začetnik ekonomske politike ili politika Njemačke je socijaldemokratski kancelar Schroeder, a istu ili iste je nastavila sadašnja, a vjerojatno i buduća kancelarka Merkel. Onda treba postaviti pitanje, tko je od njih konzervativan, ili su oboje konzervativni? Jesu li glasači nekada Schroedera bili većinom konzervativni, a obzirom na njegov politički program? Posebice ekonomski.

Ako uzmemo zadnje predsjedničke izbore sadašnja predsjednica je tijesno pobijedila. Razlika je bila mala. Dakle, možemo reći da je u ovom slučaju biračko tijelo bilo pa skoro podijeljeno na pola. Dakle, tu pada zaključak novinara Raspudića da je hrvatsko biračko tijelo konzervativnije i sklonije desnici. Da ne govorim da je prije bivšeg predsjednika Josipovića predsjednikom u dva mandata bio Stjepan Mesić koji se politički svrstao u centar i lijevi centar. Tko je njega birao? Desničari? Konzervativci? A premoćno je pobijedio. I bivši predsjednik Josipović je pobijedio premoćno. Gdje je bila ta masa konzervativnih hrvatskih birača koja ga je zaustavila na putu da postane predsjednik Hrvatske?

Problem je što sve manje ljudi izlazi na izbore. Dakle, imamo ogroman postotak hrvatskih birača ( više od 60 posto ) koji uopće ne izlazi na izbore ili pak izađu i njihovi listići su nevažeći. Jesu li oni konzervativni ili liberalni? Tko to zna. Koliko je među njima desničara, a koliko ljevičara? Koliko je ljevičara glasalo za MOST ili Živi zid? Sve su to pitanja, ali na koja ne možemo dati odgovor. Dakle, ako u društvu imaš više od 60 posto neodlučnih birača, ne možeš znati je li ovo društvo konzervativno ili liberalno. Uzmimo izbore kad su Karamarkov HDZ i SDP-ova koalicija bili praktički izjednačeni. Dakle, opet je postojala ta vidljiva podijeljenost između, nazovimo je „desne“ Hrvatske i „lijeve, liberalne, građanske“ Hrvatske.

U svom članku novinar Raspudić se dotakao te naše prošlosti koja nas uvijek slijedi. S njom se je SDP suočio. Pokojni Račan je bio na Bleiburgu, i tamo je kleknuo, i rekao:

„Ovdje smo, odajemo počast svim žrtvama Bleiburga. Odavde želim uputiti iskrenu ispriku i sućut svima onima čiji su životi na bilo koji način obilježeni tragedijom Bleiburga, koji su na bilo koji način zbog Bleiburga patili. Želim odati počast, pokloniti se s pijetetom svim žrtvama prošlih sukoba u povijesti, neovisno o tome u ime kojih su ideologija i politika zločini činjeni. Nedavno sam se poklonio žrtvama Jasenovca. Danas ovdje izražavam sućut i žaljenje zbog Bleiburga. Ako to već nisu učinili oni koji su morali, činimo iznova to mi iako u doba zla Bleiburga i Jasenovca nismo ni bili rođeni, ili smo se tek rodili. Prošlost ne možemo mijenjati, ne možemo ni miriti sve one koji su sudjelovali u prošlim krvavim sukobima. Ali vrlo je važno da jučerašnji sukobi ne potiču nove i aktualne, vrlo je važno da se jučerašnja mržnja ne prenosi na nove generacije želimo li čuvati i očuvati demokratsku Hrvatsku. Današnja Hrvatska osuđuje svaki zločin upravo zato što je građena na temeljima demokracije antifašizma, odlučnog odbacivanja svakog ekstremizma u ime kojeg su činjeni zločini svake politike, svakog totalitarizma - lijevog i desnog, crvenog ili crnog. Nesreća Bleiburga i Križnog puta velika je. Trebamo je pamtiti kao opomenu. Bleiburg je opomena i svjedočanstvo zločina koji se ne smiju ponoviti. Stoga upravo ovdje želim još jedanput ponoviti kako je važno poštivati ljudska prava, ljudske živote, i ustrajati u razumijevanju, toleranciji i miru.“


Uostalom, i Milanović je bio u Teznom. Ostavimo prošlost iza sebe, učimo na tadašnjim greškama kako ih ne bi ponovili u budućnosti.

O SDP-u

četvrtak, 21.09.2017.

Što reći? Ovo ne vodi nikamo. Jedino što se može dogoditi je raskol. I tu se slažem sa gospodinom Dončićem. Bio je jedan dobar članak ovih dana na internetu i on je pogodio u srž problema SDP-a, a to je "sadržaj". A "sadržaj" je problem jer nitko u SDP-u nije napravio analizu izbornog poraza. Ovdje sam u jednom postu naznačio zašto je to bitno. Da bi se osvijestilo pogreške i ispravilo ih se. Vrlo jednostavno. Ili barem zvuči jednostavno. Jedina dobra stvar koja je napravljena je ponovno osnivanje "Savjeta" stranke. Ostalo. Svodi se na ovo o čemu svjedočimo danima, mjesecima, a koje ne vodi nikamo.

Skupiti glave, ostvariti jedinstvo, odrediti osnovne ideje i programe stranke i samo tako možemo naprijed.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.