srijeda, 14.07.2010.

JA, EVANGELIZATOR

Zvuči pomalo začuđujuće, ali je istinito. No Bog je tvorac svih čudesa. Dva događaja su me potakla na ovo biblijsko promišljanje.
Prvi događaj: Prije nekog vremena na televiziji sam gledala emisiju Biblija. Osobitu pažnju mi je privuklo tumačenje Aronovog posvećenja. U Lev. zak. 8:23 čitamo kako je Mojsije, po Božoj zapovijedi, posvetio Arona za svećeničku službu. „Onda uze krvi pa stavi na resu Aronova desnog uha, na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne noge.“ Zašto na resu desnog uha? Zato da sluša što mu Bog govori. Zašto na palac desne ruke? Zato da radi ono što mu Bog govori. Zašto na palac desne noge? Zato da ide tamo gdje mu Bog govori. Sama sam pokušala pronaći obrazloženje zašto baš desnog? Uobičajeno je kad imamo pomagača da kažemo: – On je moja desna ruka. Uobičajeno je da žena ide s muževe desne strane, vjerovatno stoga što je Bog stvorio ženu da bude pomoć muškarcu. I sam Isus kad je uzašao svome Ocu sjeo mu je s desne strane.
Za obred posvećenja i sve ostale obrede koristila se prvoklasna stoka, kako čitamo „bez mane“. U takvim životinjama je zdrava krv. Zdrava krv nas čini otpornima i štiti od bolesti. Zdravom krvi simbolično su se otklanjali grijesi, posvećivala se odjeća i tijelo svećenika i žrtvenik.
Bez obzira na posvećenje Aron nije bio dobar svećenik. Dozvolio je da narod načini zlatno tele u odsutnosti Mojsija. Krv kojom je Aron pomazan nije bila krv koja prodire u dušu i rasvjetljava grijehe, pročišćuje je i tjera na pokajanje.
Evo zapisa iz Izl 32:1 „A narod, videći gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko Arona pa mu rekne: 'Ustaj! Napravi nam Boga, pa neka on pred nama ide! (Aron) Primivši zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i načini saliveno tele. A oni poviču: 'Ovo je tvoj bog Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske.' Sutradan rano ustanu i prinesu žrtve paljenice i donesu žrtve pričesnice. Onda svijet posjeda da jede i pije. Poslije toga ustade da se zabavlja.“
Još sam nešto uočila u ovom tekstu. Ljudi trebaju vodstvo, pouzdanu osobu koja će ih zastupati, usmjeravati i brinuti o njihovim potrebama. U cijelom društu je takav ustroj, od državnih, društvenih i vjerskih organizacija do obitelji.
Drugi događaj zbio se uoči Božića. Izrađivala sam vjenčiće. Trebale su mi šišarke. Otišla sam u obližnji park. Borovi su bili prekriveni snijegom i šišarke su bile mokre i nerastvorene. Stavila sam ih na radijator. Nakon nekog vremena listići su se uz pucketanje počeli otvarati, a iz otvora frcati sjemenke. One su doslovce izletale van i to po metar daleko. Na taj se način ta biljka razmnožava.
Isus je zapovijedio: „Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim.“ (Mt 28:19) Učiti druge Isusovim zapovjedima je svećenički posao. Isus je, zapravo, sve svoje učenike proglasio svećenicima. Svako od nas, kao Isusov sljedbenik, je svećenik. U 1 Pt 1:9 piše: „Vi ste, naprotiv, >izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela< onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo.“ Dajem si slobodu zaključka da je „kraljevsko svećenstvo“ „vjerska organizacija“ u kojoj je Bog vrhovni poglavar, a Isus njegova desna ruka, a mi „sveti puk“ odnosno službenici.
Isus nas je odredio za svećeničku službu i zapovijedio: „Idite!“, a da nam nije pomazao resicu desnog uha, palac desne ruke i palac desne noge. U Otk 1:5,6 čitamo: „Njemu, koji nas ljubi i koji nas je 'otkupio od grijeha' svojom krvi i učinio nas kraljevstvom svećenika za Boga, svoga Oca.“ Posvetila nas je Isusova krv kojom smo doslovce okupani. Nadalje zapovijeda: „Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! „(Mt 28:19) Odnosno, okupajte ih u krvi (zaronite) kao bi ih posvetili za svećeničku službu kao što smo i mi sami. Slijedeća zapovijed: „Učite ih da vrše sve što sam vam zapovijedio!“(Mt 28:20) To znači da pronosimo dalje radosnu vijest evanđelja o velikoj Božoj ljubavi i milosti, o Isusu, spasenju i vječnom životu. Na tom teškom zadatku nismo sami. Isus nas ohrabruje: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.“ (Mt 28:20) Ako nas je On odabrao i posvetio, On će nas hrabriti i štititi.
Da li iz nas frca van Božje sjeme, „Riječ Božja“ kojom se vjera razmnožava? Često se pitam da li drugi vide da volim Isusa i da se Isusova ljubav očituje kroz moja djela. Što god radeći pouzdajem se i oslanjam na Isusa. Bez njega ne možemo ništa učiniti. (Iv 15:5) Naša misija bez čvrste vjere u Isusa je u potpunosti bezuspješna.
„Vjerujte u Boga i u me vjerujte!“ (Iv 14:1) Vjera je ta koja nas pokreće. Bez vjere u Isusa Krista nismo u stanju išta valjano napraviti. Vjerom u Isusa smo primili i Duha Svetoga. On nam govori u uho Božje planove za naš život, govori nam što trebamo raditi i kuda trebamo ići. Govori nam da budemo „izvršioci riječi, a ne samo slušaoci koji zavaravaju sami sebe. Ali tko pomno promotri savršeni Zakon slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušalac, nego kao zbiljski izvršilac, tome će biti blago u njegovu radu.“ Jk 1:22,25

- 18:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.05.2010.

TKO SAM, MARTA ILI MARIJA?

„38Dok su putovali, uđe u jedno selo, gdje ga neka žena imenom Marta primi u svoju kuću. 39Ona je imala sestru zvanu Mariju, koja je sjela Gospodinu do nogu i slušala njegovu riječ. 40A Marta bijaše mnogo zauzeta posluživanjem. Ona mu pristupi reče: 'Gospodine! Tebi nije ništa stalo do toga što me moja sestra ostavila samu da poslužujem? Reci joj da mi pomogne!' 41Marta, Marta! – odgovori joj Gospodin – brineš se i uznemiruješ za mnoge stvari; 42ipak je malo ili samo jedno potrebno. Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neće oduzeti.“ (Lk 10:38-42)
Marta i Marija imale su izuzetnu čast biti velike Isusove prijateljice. Iz pročitanog teksta možemo uočiti međusobnu ljubav, prisnost i poštovanje u njihovom prijateljskom odnosu. Isus u njihovim očima ima velik autoritet.
U ovom tekstu posebno me se dojme tri stvari. Prvo, kad se Marta obraća Isusu s riječima: - „Reci joj!“. Tako se obraćamo nekome s kim smo prisni. Meni to zvuči čak i pomalo zapovjednički. Drugo, kad joj Isus jednako prisno odgovara: - „Marta, Marta! – odgovori joj Gospodin – brineš se i uznemiruješ za mnoge stvari.“ Treće, kad je Marija sjela do Isusovih nogu i slušala što on govori.
Kroz Martu je simbolično prikazana svakodnevna briga u dijelu koji je nužno potreban za održavanje čovjekovog tjelesnog života.. Marta je oličenje marljivosti, poniznosti i gostoljubivosti. Sprema Isusu i njegovim učenicima objed. Prije toga se, najvjerojatnije, morala pobrinuti od kojih namirnica će pripremiti objed, donijeti vode, drva, posluživati, a poslije i pospremiti kuću. Sve to je potrebno, ali samo za život na zemlji. Hrana ni išta drugo materijalno, oko čega se čovjek brine i uznemiruje, ne treba čovjeku nakon smrti. To je ono što se oduzima čovjeku, kako kaže Isus. Pomalo nezadovoljna što joj sestra ništa ne pomaže, obraća se Isusu riječima: „Reci joj!“. S pravom očekuje od Isusa pomoć. Čak štoviše, sigurna je da će joj on pomoći. No Isus joj nehajno, ali ujedno suosjećajno i brižno odgovara: „Za mnoge stvari brineš!“. 'Mnoge stvari' su ono prolazno, a često i loš dio našeg života jer briga oko tih 'mnogih stvari' izaziva u nama stres. Isus je cijenio Martin trud, ali joj je želio dati do znanja da se treba pobrinuti i za onaj dio koji je neprolazan, onaj dio koji se ne može oduzeti čovjeku kada ga jednom izabere. A taj dio je on sam, što će joj osigurati duhovni mir i vječni život. Želi joj dati do znanja da treba odvojiti vrijeme za sebe, da sjedne do njegovih nogu. Jer sjesti do Isusovih nogu označava neprolazno, što je najbolji dio života.
Kroz Mariju je simbolično prikazano što je čovjeku potrebno za zadovoljenje njegovog duhovnog života. Marija je sjela do Isusovih nogu, ne mareći za kućanske poslove, i slušala Isusove riječi. Kao da je znala da će je Isus zaštiti od sestrinog prigovaranja. Isus opravdava njezin postupak riječima: - „Ipak je malo ili samo jedno potrebno.“. To 'malo i samo jedno' je sam Isus, dio koji se nikom ne može oduzeti na ovom svijetu. Najveće bogatstvo je prikloniti se Isusu. Sjesti do Isusovih nogu označava poniznost. Poniznost je odraz poštovanja i ljubavi prema Bogu, prema Isusu i našim bližnjima.
Ovaj tekst nam govori da: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.“ (Mt 4:4); da Isus zahtijeva od nas da imamo prisan odnos s njim; da slušamo Isusove riječi; da se ne brinemo tjeskobno za sutrašnji dan (Mt 6:34); da svu brigu bacimo na njega jer se on brine za nas. („Svu 'svoju brigu bacite na njega', jer se on brine za vas!“ (1Pt 5:7); da se ne uznemirujemo („Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte.!“ Iv 14:1); da kroz njega dobivamo vječni život („Da Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje već da ima život vječni.“ Iv 3:6); da nam uz njega ništa ne nedostaje. („Gospod je moj pastir, ništa mi neće nedostajati.“ Ps 23:1)
Pitam se što jesam? Da li sam Marta ili Marija? Marta moram biti. Moram brinuti o sebi, o svojoj djeci, o svom domu, o svom poslu. A na kraju svakog dana kada mi svega dođe dosta izaberem biti Marija, sjednem do Isusovih nogu i zavapim: - Isuse reci im!



- 16:12 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 03.04.2010.

NEBESKA HRANA

Na neobičan način objavljen mi je jedan stih iz Biblije. Zaspim i neka mi viša sila gura u san stih 1Kor 1:5. Probudim se, opet 1Kor 1:5. Tako nekoliko dana za redom. Puno puta sam već pročitala tu poslanicu i zapitala se pored svih podcrtanih važnih stihova što sam još propustila. Pročitala sam stih: „U njemu (I.K.) ste postali bogati u svakom pogledu, u svakoj vrsti govora i znanja.“ Nekoliko puta sam pročitala te stihove koji su doslovce ispunili cijelo moje biće.
I.K. nas je učinio bogatima unatoč tome što živimo u teškom vremenu zvanom recesija koja je zavladala cijelim svijetom. Svakodnevno smo bombardirani raznim neugodnim socio-ekonomskim, političkim, geografskim i meteorološkim vijestima. To je popraćeno, nama već dobro poznatim, upečatljivim riječima: globalno zatopljenje, pitka voda, potres, poplava, rasizam, terorizam, korupcija, mafija, mobing, politička trakavica, nezaposlenost, siromaštvo, glad, stres, droga, alkohol, duhovna kriza, samoubojstvo, razbojstvo, štednja, božičnica, uskrsnica, sindikalna košarica, uskrsna košarica itd. Događaju se ekstremne situacije: bacaju se tone hrane dok neki umiru od gladi; neki se kupaju u vlastitim bazenima dok neki umiru od žeđi; neki umiru u udobnim krevetima, a neki na ulici. Sve ovo nabrojano događa se svima, i vjernima i nevjernima. Tko je to sve prouzročio, tko preuzima odgovornost za sve to?
Kako živjeti i preživjeti u tim burnim vremenima, gdje pronaći zaštitu, oslonac, vodstvo, utočište, mir, radost, nadu? Priklonimo se Bogu, kod njega je bogatstvo. Čovjeku je nemoguće živjeti dobro bez Boga. Bez Boga čovjek je psihička, fizička i moralna ruševina poput izgubljenog sina. Ne lutajmo pustinjom zvanoj Život poput Izraelaca koji su nakon 40 godina došli u obećanu zemlju. Naša Obećana zemlja je Kraljevstvo nebesko, tu kraj nas. Tu smo došli prigrlivši vjeru u I.K. Bog željno čeka i povratnike, sve izguljene sinove i kćeri, i pušta ih kroz širom otvorena vrata. Bog nam u Kraljevstvu nudi više od životnog minimuma sadržanog u sindikalnoj košarici. A što se nalazi u Božjoj košarici?
Dok su Izraelci lutali pustinjom Bog ih je hranio manom, hranom s neba, i pojio vodom iscijeđenoj iz kamena. Osigurao im je životni minimum. Svi su jeli „isto duhovno jelo i svi su pili isto duhovno piće. Pili su naime iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta stijena bijaše Krist.“ (1Kor 10:3,4) Nisu bili ni gladni ni žedni, a stalno su prigovarali, umjesto da su Boga slavili.
Izraelcima je Bog prvo dao materijalno, hranu i vodu, i kroz materijalno su trebali primiti duhovno, vjeru u Boga. U N.Z. u Mt 6:33 piše obrnuti slijed: „Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati.“ Tražiti kraljevstvo Božje znači potražiti duhovnu hranu koju nam je Bog osigurao u svome sinu. Način na koji je to učinio zapisan je u Iv 3:16: „Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.“
Kad izvadimo sve namirnice koje nam je Bog dao u svojoj košarici, možemo postaviti stol s mnoštvom delicija iz Božjeg menija, i objedujući primiti velik blagoslov. Stihovi u psalmu 23:5 slikovito to opisuju: „Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša moja se prelijeva.“
Na trpezi možemo pronaći kruh, vino i Bibliju. Kruh - tijelo Isusovo, vino - Njegovu krv i Bibliju – Riječ Božju. To je naša svakodnevna duhovna prehrana i to besplatna. Krist kaže: „Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, Tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo piće.“ (Iv 6:51,54,55) „Štoviše, voda koju ću mu dati postat će u njemu izvorom one vode što struji u život vječni.“ (Iv 4:14) Kako li ne bi naš neprijatelj bio gnjevan gledavši nas za stolom dok se iz čaše prelijevaju Božji blagoslovi. Dok neprijatelja razdire zavist, mi uživamo u bogatstvu Kraljevstva Nebeskog, u blizini našeg Spasitelja i ljubavi Božjoj.
„Jahve je pastir moj; ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.“ Ps 23:1-3

- 20:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.03.2010.

ISUSOVE PRIJATELJICE I SURADNICE

Žene su bile Isusove prijateljice i suradnice. U Luki 8:2,3 spominje se da su Isusa, dok je obilazio gradove i propovijedao, pratile i „2neke žene što ih je izliječio od zlih duhova i bolesti: Marija, zvana Magdalanka, iz koje bijaše izišlo sedam zlih duhova; Ivana, žena Herodova upravitelja Kuza; Suzana i mnoge druge, koje su ih pomagale svojim dobrima.“
Žene su stalno slijedile Isusa. On ih nije tjerao od sebe. One su bile Isusu odanije i privrženije nego njegovi učenici. Nisu sumnjale u njega. Smatrao ih je ravnopravnim članicama društva.
Isus ih je oslovljavao riječju „žena“ što je bio naziv poštovanja u to vrijeme.

Žene su prve vidjele Isusa nakon uskrsnuća. Prva ga je ugledala Marija Magdalena. „1U prvi dan sedmice, vrlo rano, kad je još bila tama, dođe na grob Marija iz Magdale i opazi kamen dignut s groba. 11A Marija je stajala kod groba i plakala. 15Isus joj rekne: 'Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?' 'Gospodine – odgovori mu ona misleći da je vrtlar – ako si ga ti odnio, reci mi kamo si ga stavio da idem po nj.' 16'Marijo!' reče joj Isus. 'Rabbuni!' odgovori ona hebrejski i okrenu se k njemu.“ (Iv 20)
Nametnulo mi se pitanje zašto se Isus, po uskrsnuću, prvo ukazao baš ženi?
Mariju Magdalenu je spasio od demona. Nakon toga ona se obratila i postala je vjerna, odana i poslušna Isusova sljedbenica. Znao je da ga jako poštuje i da u njemu vidi istinskog Boga. Znao je i da joj silno nedostaje. Bio je siguran da će ona povjerovati da je on uskrsli Isus, za razliku od njegovih učenika koji su stalno nešto sumnjali. Sumnjali su i kad im je Marija saopćila da je On uskrsnuo te su sami otišli na grob da se uvjere. Možda se ukazao prvo ženi i zbog tog kako bi pokazao koliko poštuje žene.

Isus je zagovarao jednakost među spolovima. U židovskom društvu, u ono vrijeme, muškarac je upravljao životom žene i kćeri. Židovski zakon je dozvoljavao da muž smije otpustiti ženu iz bilo kojeg razloga. No, Isus je zapovjedio da muž smije otpustiti ženu samo zbog preljuba, a jednako tako i žena muža. U Mk 10:12 piše: „Dakle, što je Bog sjedinio, neka čovjek ne rastavlja.“ (Mk 10:9) Iz ovog stiha se može zaključiti da muž i žena doživotno trebaju ostati zajedno..
Isus uvodi ravnopravnost u odnos između muškarca i žene. „7Zato će čovjek ostaviti svog oca i majku i prionuti uz svoju ženu, pa će oboje biti samo jedno tijelo. 8Prema tome, nisu više dva, nego jedno tijelo.“ (Mk 10:7,8) Ako su jedno tijelo onda su i ravnopravni.

Isus pomaže i ženi Samarijanki (Iv 4). Time dokazuje da on prelazi granice židovstva i da ljubi svakog čovjeka, da su svi jednaki u njegovim očima; da spasenje zaslužuje svaki čovjek pa i žena; da je on Bog svih naroda, a ne samo Židova.

U Iv 11:5 čitamo da je „Isus je ljubio Martu, njezinu sestru i Lazara.“ Bio im je privržen prijatelj. U njihovoj kući je bio rado viđen gost. Marta mu je pripremala večeru, a Marija miomirisom pomazala noge. (Iv 12:1-3) Marija i Marta su ga obožavale. Koliko ih je Isus volio i poštivao vidimo u stihu Iv 11:21-23 - „Marta reče Isusu: 'Gospodine, da si bio ovdje, ne bi bio umro moj brat. 22Ali i sada znam da će ti Bog dati sve što god zatražiš od njega. 23'Uskrsnut će brat tvoj.' – odgovori joj Isus.“ I sam Isus je bio duboko potresen zbog gubitka prijatelja. Kad je vidio koliko je neizmjerna njihova žalost za umrlim bratom, oživio ga je.

I nakon Isusove smrti žene su ostale vjerne i aktivne Isusove službenice. To možemo pročitati u Dj 1:14 – „Oni svi su jednodušno ustrajali u molitvi sa ženama i Marijom, majkom Isusa, i s njegovom braćom.“

Isusova majka je zasigurno odigrala veliku ulogu u odgoju Isusa dok je on toliko poštivao žene i borio se za njihovu ravnopravnost i bolji položaj u društvu.
Marija je bila bogobojazna, požrtvovna i brižna majka. Učila ga je da bude poslušan i ponizan, kako njima kao roditeljima tako i Bogu, i da poštuje židovske propise. Isusu je bilo 12 godina kad su išli na proslavu Pashe u Jeruzalem. Nakon proslave krenuli su natrag u Nazaret. Isus je bez znanja roditelja ostao u Jeruzalemu. Kad su primijetili da ga nema u koloni krenuli su natrag tražiti ga. Lk 2:48 „Kad ga opaze, veoma se začude te mu majka rekne: 'Dijete moje, zašto nam to učini! Gle! Otac tvoj i ja s bolom smo te tražili.“ 51“Tada siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. Njegova majka sve je te događaje brižno čuvala u srcu. 52“A Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom i ljudima.“ Nakon tog nestašluka Isus je bio poslušan i pun poštovanja prema svojim roditeljima.

Isus je neizmjerno volio i poštivao svoju majku. Na svadbi u Kani je nestalo vina. Marija, zabrinuta, obraća se za pomoć svom sinu. Bila je sigurna da će on pomoći riješiti tu nezgodnu situaciju. Isus je bez pogovora poslušao svoju majku. Iv 2:3-5 „3Kad nestade vina, reče Isusu njegova majka: 'Nemaju vina.' 4'Što hoćeš ti od mene, ženo? – odvrati joj Isus. – Zar moj čas nije već došao?' 5Nato majka reče slugama: 'Što vam god rekne, učinite!“
Isus je bio i veoma osjećajan. Toliko volio svoju majku da se i na križu, u najvećim mukama, pobrinuo tko će se o njoj skrbiti nakon njegove smrti.
„26Kad Isus opazi majku i blizu nje učenika kojega je osobito ljubio, reče majci svojoj: 'Ženo, evo ti sina!' 27Zatim reče učeniku: Evo ti majke!' I od tog je časa učenik uze u svoju kuću.“
Iv 19:26,27

Koliko je Isus volio svoju majku toliko je volio i svako drugo biće. Da li i mi jednakom količinom ljubimo Isusa? Da li mi s istim žarom slijedimo Isusa kao te žene? Da li mi bez pogovora činimo sve što Bog zahtjeva od nas poput Isusa? Da li u današnje vrijeme muškarci smatraju žene sebi ravnopravnima kao Isus?





- 12:09 - Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 05.02.2010.

VINO I MJEHOVI

„Niti se ulijeva novo vino u stare mjehove; inače se mjehovi provale, vino se prolije, te mjehovi propadnu. Novo se vino ulijeva u nove mjehove i tako se oboje sačuva.“ Mt 9:17
Ovom usporedbom Isus je slikovito opisao duhovno i tjelesno stanje čovjeka. Čovjek se sastoji od tijela, duha i duše. Duh i duša čine duhovno tijelo. Mijeh je duhovno tijelo, a vino je Riječ Božja.
Ako se novo vino toči u stari mijeh, ono ga nagriza i prošupljuje te vino počne istjecati van. Sukladno tome, ako duhovno tijelo ne obnovimo ni Riječ Božja ne ostaje u nama. Ne ostaje jer je ne razumijemo. Čujemo je ili pročitamo, ona nam bude nejasna, malo o njoj razmišljamo i zatim je odbacimo kao višak. Riječ ne može ostati u nama jer je naše duhovno tijelo oštećeno, porozno, puno rupica kao stari mijeh kojeg je oštetilo novo vino. Oštećeno je od nagomilanih grijeha.
Stoga se duhovno tijelo treba obnoviti. Kako? „Ne čudi se što ti rekoh: treba da se odozgo rodite.“ – kaže Isus.Iv 3:7
U prenesenom značenju, trebamo se nanovo duhovno roditi. Zašto odozgo? Odozgo je i Krist začet. Začet je od Boga, bez grijeha. Prihvaćanjem Isusa, njegova bezgrešnost obnavlja naše duhovno tijelo, čisti nas od grijeha. Kako? Duh Sveti, kojeg nam je dao Isus, pomaže nam da razumijemo Riječ i prihvatimo je. Razumijevanjem Riječi shvatili smo da smo grešni. A težnja Duha je duhovna obnova. Čistiti se od grijeha.
„Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.“ (2Kor 5:17) Novi stvor je novi mijeh. Novo vino u novom mijehu. Riječ Božja u novom duhovnom tijelu. Novo vino se bolje očuva u novom mijehu, tako i Riječ Božja ostaje duže u novom duhovnom tijelu.
Evo još nekih pojedinosti iz područja vinarstva koje možemo slikovito upotrijebiti na opis našeg kršćanskog života.Vinari pretaču vino. Nakon zrenja vina, izdvajaju se razne materije koje padaju na dno i stvaraju talog. Talog sadrži nepoželjne mikroorganizme koji se vremenom raspadaju te kvare bistrinu, miris i ukus vina. Da bi spriječili te negativne posljedice vino se pretače i po nekoliko puta. Pretakanje se vrši u starije bačve koje se prethodno pripremaju za unos vina.
Sve na zemlji je neotporno i podliježe kvarenju i promjenama. Tako se vremenom u našem duhovnom tijelu talože grijesi. Oni onečišćuju „duhovno vino“ koje smo natočili u našu „duhovnu posudu“. Grijesi u nama umanjuju snagu djelovanja Božje Riječi. Stvaraju se na stjenkama naše „duhovne posude“ otvori kroz koje „duhovno vino“ otječe. Sotona vrta te otvore, pravi ih širima i stvara sebi prostor za nesmetano djelovanje.
Stoga moramo stalno obnavljati naše duhovno tijelo. Duh Sveti nam pomaže u tome. On nam pomaže da Riječ dopre do naše duše, da je razumijemo i primijenimo u naš život. Tako ćemo začepiti sve rupe, obnoviti naše duhovno tijelo i učiniti neprobojnijim na Sotonsko djelovanje. Sotona ne miruje. Na lukav način nam skrene pozornost od Boga, a da toga nismo ni svjesni. Zato stalno trebamo čitati, slušati, razmišljati i primjenjivati Božju Riječ, da to „duhovno vino“ čuvamo u neoštećenim „duhovnim posudama“. Ako to ne budemo činili grijeh će se taložiti, nagrizat će stjenke, Riječ će istjecati, mi ćemo se udaljavati od Boga, a postepeno više i više potpadati pod vlast Sotone, htjeli mi to priznati ili ne. Posljedice su ogromne. Naše fizičko tijelo obolijeva, tlače nas svakovrsne nevolje, živimo u beznađu i umiremo tjelesno i duhovno, gubimo spasenje i vječni život.
Ne trebamo se puno umoriti radeći, a da ujedno radeći učinimo mnogo za sebe. Psalmist David kaže: „O kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njem razmišljam.“ (Ps 119:97), a Bog preko sluge Jošue poručuje: „Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan u uspjet ćeš u pothvatima.“ (Još 1:8)

















- 05:06 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.12.2009.

BOGAT SAM ČOVJEK JER ŽIVIM U KRISTU

Photobucket
Isusovo rođenje

„JA NEMAN NI SREBRA NI ZLATA, ALI ŠTO IMAM, TO TI DAJEM.“ (Dj 3:6)
Što nam Bog može dati? Bog je duh. Nebo je njegovo boravište. Ne posjeduje nikakvu imovinu ni bankovni račun. No, On je ipak bogat. Ima svog sina koji vrijedi više od svog srebra i zlata zemaljskog. Duh je, bogat ljubavlju i milošću. Ta ljubav je nesebična i nemjerljiva. Nije svog sina, svoje najveće bogatstvo, htio samo za sebe. Milostivo ga je podijelio s nama.
„Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego ima vječni život.“ (Iv 3:16)

Evo kratke priče kako se do dogodilo:

Anđeo reče Mariji: „Ne boj se , Marija, jer si našla milost kod Boga; i gle, zatrudnjet ćeš i roditi sina, i dat ćeš mu ime Isus.“
„I rodi sina svoga, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta za njih.“
„Dijete je raslo i jačalo, napunjujući se mudrošću. I milost je Božja počivala na njemu.“
„A Isus (kojemu je već bilo12 god) je napredovao u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom i ljudima.“
Riječ Božja je došla Ivanu Krstitelju. „I on je prošao sav kraj oko Jordana, propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijeha.“
„Ja vas doduše krstim vodom; ali dolazi jači od mene. … On će vas krstiti Svetim Duhom i vatrom.“
„Za krštavanja svega naroda bi kršten i Isus.“
„Isusu je na početku njegova djelovanja bilo otprilike trideset godina.“ Nakon što ga je đavo kušao u pustinji 40 dana „Isus se vratio u sili Duha u Galileju, i glas o njemu raširio se kroz cijeli kraj. I naučavao je u njihovim sinagogama, poštovan od svih.“
„I došao je u Nazaret, gdje je i odrastao.“ I otišao je po svom običaju u dan subote u sinagogu i ustao da čita. „Duh Gospodnji je na meni, jer me je pomazao, da objavim radosnu vijest siromašnim; poslao me proglasiti oslobođenje sužnjima i vid slijepima; slobodu potlačenima i da objavim ugodnu godinu Gospodnju.“
„I počeo im je govoriti: Danas se ispunilo ovo Pismo u vašim ušima.“ „I svi su se napunili gnjeva u sinagogi, kad su to čuli.“
Isus je za vrijeme svog službovanja krstio, poučavao, iscjeljivao, uskrsavao i činio razna druga čudesa i navlačio gnjev svojih ljubomornih protivnika sve više i više dok ga na kraju nisu uhvatili i osudili na bičevanje i razapinjanje na križ.
„Kada dođoše na mjesto zvano „Lubanja“ tu razapeše njega i zločince: jednog s desne, a drugoga s lijeve strane.“ „A bilo je oko šestog sata i bila je tama po svoj zemlji do devetog sata.“ "Kad Isus uze ocat, reče: 'Svršeno je!' te nakloni glavu i - predade duh."

Josip iz Arimateje je „otišao Pilatu i molio za tijelo Isusovo. I kad ga je skinuo, umotao ga je u platno i položio u grob isječen u stijeni, gdje još nitko nije ležao.“

U prvi dan u tjednu, okupile su se žene i otišle na grob Isusu. Kamen na grobu je bio odvaljen, a grob prazan. Dva anđela su im rekla: „Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje. Uskrsnuo je!“

Uskrsli Isus dolazi k svojim apostolima. Kad ih je Isus vidio silno preplašene reče: „Pogledajte moje ruke i moje noge, to sam ja; opipajte me i vidite, jer duh nema tijela i kostiju, kao što vidite da ja imam. Imate li što za jelo? I dali su mu komad pečene ribe (i meda u saću), i on uze i pojede pred njima.“
„A Gospod, nakon što je govorio s njima uznesao se u nebo i sjeo s desne strane Bogu.“

Photobucket
Isusovo uznesenje

Nakon 40 dana, na dan Duhova, Sveti Duh je sišao s neba poput olujnog vjetra, među Isusove apostole. „I svi su se ispunili Svetim Duhom.“
„A Petar ustade s jedanaestoricom, podiže svoj glas i govorio im (narodu): Pokajte se, i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha i primit ćete dar Duha Svetoga.“ Taj dar je VJEČNI ŽIVOT.


(P.s. Korišteni su citati su iz Lukinog, Markovog i Ivanovog evanđelja te Djela apostolskih)





- 19:53 - Komentari (20) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.12.2009.

BUDIMO POPUT PAVLA!

Photobucket
Pavao je bio Isusov neprijatelj. Nanosio je zlo i ubijao ljude koji su vjerovali u Isusa. Odjednom je nešto jarko bljesnulo i Pavao je pao na zemlju. Isus mu je progovorio s neba. Nakon toga Pavao je svima govorio da je Isus Božji Sin. (Djela 9)

„1 I ja, kad sam došao k vama, braćo, nisam došao s uzvišenim riječima ili mudrosti da vam javim svjedočanstvo Božje. 2Jer sam riješio da ne znam ništa drugo među vama osim Isusa Krista, i njega razapeta. 3I bio sam među vama u slabosti i u strahu i trepetu; 4i moj govor i moje propovijedanje nije bilo u uvjerljivim riječima mudrosti, već u dokazivanju Duha i sile, 5da vaša vjera ne bude na temelju ljudske mudrosti, već na sili Božjoj.“ 1Kor 2:1-5

Ono što me se posebno dojmilo u ovim stihovima jest Pavlova izjava da nije došao s uzvišenim riječima ili mudrosti svjedočiti o Isusu Kristu.

Svjedočiti treba u jednostavnosti i božanskoj iskrenosti, a ne u tjelesnoj mudrosti. Znanje nadima. Ako neko ima stručnu naobrazbu, bilo teologije ili neke duge znanosti, to nije razlog da se s visoka ophodi prema bilo kome i omalovažava onoga koji to nema; ili da smatra svoje prezentiranje evanđelja odnosno svjedočenje kvalitetnijim od onog drugog; ili da smatra da kao dugogodišnji vjernik ima veća saznanja o Božjem djelovanju. Osobno smatram da je onaj, koji se nadima u svom znanju i iskustvu, bez prisutnosti Duha Svetoga.
Pavle kaže da njegovo propovijedanje nije u uvjerljivim riječima mudrosti, već u dokazivanju Duha Svetoga i sile.
Ako je tko potaknut Duhom Svetim da propovijeda, da iznese kratku poruku, svjedočanstvo ili što drugo, onda ga u tome ne treba spriječavati, ili tražiti greške u izražavanju, pisanju i slično. Ako smo i sami obuzeti Duhom Svetim uvijek ćemo razumijeti poruku tko god da je izlaže.
Osobno nikad nisam doživjela da sam izišla iz crkve, nakom službe, prazne duše; da mi nije ostala barem jedna rečenica u mislima o kojoj sam mogla poslije razmišljati.
Pavle još kaže da je riješio da ne zna ništa drugo osim razapetog Isusa Krista. Razapeti Krist nije mudrijao i hvastao se što je sin Božji, što ima nadnaravne moći; nije angažirao da netko drugi bude razapet umjesto njega; i nije s uzvišenim riječima i mudrošću svjedočio o Bogu i Božjim djelima. Činio je to jednostavno, u sili i snazi Duha, da svatko razumije što želi reći. I to je najvažnije. Učiniti evanđelje razumljivim svakome, naročito onima koji nisu vjernici.

Pavle to još jednom potvrđuje stihom u 2 Kor 1:12 – „Jer je naša slava u ovome: svjedočanstvo naše svijesti da smo se, u jednostavnosti i božanskoj iskrenosti, a ne u tjelesnoj mudrosti, već u milosti Božjoj, vladali u svijetu, a naročito prema vama.“

DA LI SE MI VLADAMO U JEDNOSTAVNOSTI I BOŽANSKOJ ISKRENOSTI PREMA SVIJETU I JEDNI PREMA DRUGIMA?

- 18:00 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 08.12.2009.

U LAŽI SU KRATKE NOGE

Photobucket
Mojsije sluša Boga. Bog govori Mojsiju deset vrlo važnih pravila koja želi da njegov narod poštuje. Bog je napisao tih deset pravila na kamene ploče. Ta se pravila zovu Deset zapovijedi. (Izlazak 20)

U LAŽI SU KRATKE NOGE – ovu izreku sam često koristila dok su moja djeca bila mala. Svrha je bila podučiti ih da uvijek moraju govoriti samo istinu. Ako budu lagali ja ću to uvijek saznati. Vrijeme otkriva istine. U dječjoj naivnosti djeca nikad ne sakriju dokaze. Tako sam jednom izvršila reviziju kćerine školske torbe i radnog stola i pronašla hrpu posušenog peciva. To je bilo u nižim razredima osnovne škole. Davala sam joj novce za pecivo da nešto pojede prije škole. Na moja pitanja je uvijek odgovarala da je pojela pecivo. Kad sam otkrila da mulja pozvala sam je na razgovor i počela objašnjavati, a ona je šutke slušala, podignute glavice i širom otvorenih očiju. Zatim me je upitala što znači ta izreka. Počela sam joj objašnjavati. ISTINA je čovjek s dugim nogama, a LAŽ čovjek s kratkim nogama. Tko brže trči? Kad ti počiniš neku nepodopštinu trudiš se to sakriti. Prođe vrijeme i ti budeš zadovoljna jer ja ništa o tome ne znam. To je Laž koja ima kratke noge i startala je prva. Druga narodna izreka kaže da SVAKO DJELO DOĐE NA VIDJELO. Onda starta Istina koja ima duge noge. Sustigne Laž za tili čas. Tako ja uvijek otkrijem što si ti napravila. Nakon takvih i sličnih situacija obavezno je slijedila biblijska poduka.

Pridržavanje Božjih zapovijedi je ispunjavanje obaveza prema Bogu i svojim bližnjima. Božje zapovijedi su poput prometnih znakova opasnosti, izričitih naredbi i obavijesti. Ako ih ne poštujemo dovodimo u opasnost sebe i druge. Ako vidimo prometni znak STOP onda moramo stati. Znak STOP je znak izričite opasnosti. Nije postavljen bez razloga. Iza njega sigurno slijedi nevolja, a potom kazna za počinjeni prekršaj.

Deset Božjih zapovijedi su znakovi IZRIČITIH NAREDBI. ( Izl 20 i Pnz 5) Ako je Bog rekao NE LAŽI onda ne smijemo lagati. Kad lažemo pravimo budalu od Boga i od svojih bližnjih. Tko laže zapada u nevolju. Laž nije korisna i ne izgrađuje kao i sve ostalo što je Bog propisao u 10 zapovijedi, a čovjek čini. Tko laže prekršio je slijedeće zapovijedi:
- 9. Božju zapovijed: „Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga.“ (Izl 20:16)
- 5. Božju zapovijed: „Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj.“ (Izl 20:12)
- „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom.“ Mk 12:30 (Pnz 6:4,5)
- „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.“ Mk 12:31 (Lev.zak.19:18)

Evo nekoliko primjera znakova OBAVIJESTI:
- „Tko čuva usta i jezik svoj, čuva sebe od nevolje.“ (Izr 21:23)
- „Sve je dopušteno. Ali sve nije korisno. Sve je dopušteno. Ali sve ne izgrađuje. (1 Kor 10:23)
- „A vrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život. Drži daleko od sebe lažna usta i udalji od sebe usne prijevarne. Nek tvoje oči gledaju u lice, i neka ti je pogled uvijek prav. Pazi na stazu kojom kročiš, i neka ti svi putovi budu pouzdani. Ne skreći ni desno ni lijevo, drži svoj korak daleko oda zla.“ (Izr 4:23-27)
- Sedam je gnusoba koje Bog mrzi: „ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom.“ Izr 6:17-19
- „Zato odbacite laž i >govorite istinu svaki sa svojim bližnjim<, jer smo udovi jedni drugih! … Nikakva ružna riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo korisna za izgradnju gdje je potrebno, da iskaže dobročinstvo slušateljima.“ (Ef 4:25,29)
- „Čovjek koji svjedoči lažno na bližnjega svoga, on je kao bojni malj i mač i oštra strijela.“ (Izr 25:18)
- „Ako tko umišlja da štuje Boga, a ne zauzdava svoga jezika, štoviše vara svoje srce, njegovo je bogoslužje bez ikakve vrijednosti.“ (Jk 1:26)

Evo i primjera znaka OPASNOSTI:
- „Jer je plaća grijeha smrt.“ (Rim 6:23a)
Laganje je grijeh. Laganje je opasno. Ne izlažimo se bespotrebno opasnosti.

Ako šutimo i ne govorimo što smo učinili, da li onda lažemo? U očima drugih ispadamo pobožni. Kako je to „cool“. Sakrili smo istinu od nekoga, ali od Boga ništa ne možemo sakriti. „I nema stvorenja sakrivena pred njim. Naprotiv sve je golo i otkriveno očima onoga komu moramo dati račun:“ Heb 4:13

„Zar izvor na isti otvor toči slatko i gorko.“ (Jk 3:11) Zar u isto vrijeme možemo slaviti Boga i očekivati blagoslov , a istovremeno lagati. Poštujmo Boga i on će nas, po svojoj velikoj milosti, darivati.. Taj „Milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.“ (Rim 6:23b)

A M E N


- 21:03 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 25.11.2009.

PRAVA NAKANA U DOBRIM DJELIMA

Photobucket

1Slabog u vjeri primajte u svoje društvo bez osuđivanja različitih mišljenja!2Jedan vjeruje da smije sve jesti; drugi, naprotiv, koji je slab u vjeri, jede samo povrće. 3Koji jede sve, neka ne prezire onoga koje ne jede sve; a koji ne jede sve, neka ne sudi onoga koji jede sve, jer ga je Bog primio među svoje. 4Tko si ti da sudiš tuđem sluzi? Ili stoji ili pada, stvar je njegova gospodara, a stajat će jer ga Gospodin može tako držati. 5Jedan, dakako, polaže veću vrijednost na jedan nego na drugi dan, a drugi polaže jednaku vrijednost na svaki dan. Samo neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje! 6Tko pazi na dan, čini to radi Gospodina; tko jede sve, čini to radi Gospodina jer zahvaljuje Bogu; tko ne jede sve, ne jede radi Gospodina, i on također zahvaljuje Bogu.
7Ni jedan od vas ne živi samom sebi i ni jedan ne umire samom sebi, 8jer kao što, ako živimo, Gospodinu živimo, tako, ako umiremo, Gospodinu umiremo. Dakle: i ako živimo i ako umiremo, Gospodinu pripadamo, 9jer zato Krist umrije i oživje da zagospodari i mrtvima i živima. 10A ti, zašto sudiš brata svoga? Ta, svi ćemo stajati pred Božjim sudom, 11jer stoji pisano: 13Zato ne sudimo više jedan drugoga nego radije mislite na to da ne stavljate pred brata nešto zbog čega bi mogao posrnuti ili se spotaknuti.!“
Rim 14:1-13

Razmišljajući o ovom tekstu, nametnula su mi se neka pitanja o pojmu slabosti u vjeri. Tko je slab u vjeri? Kako procijeniti, da li postoje neki kriteriji i tko je mjerodavan vršiti procjenu? U 4. stihu piše: „Tko si ti da sudiš tuđem sluzi?“ Više nego jasno piše da ne smijemo procijenjivati kakav je tko i koliko je vjeran. Ako nekoga procijenjujemo, stavljamo se u ulogu Boga, a to je grijeh. Mi vidimo samo izvanjsko, dok Bog vidi nutrinu čovjekove duše. „Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.“ (1 Sam 16:7) Svatko za sebe misli da je dovoljno dobar i vjeran. Tako se nameće i pitanje tko je više pravu kad donosimo prosudbu jedni o drugima.
U 3. stihu piše: „jer ga je Bog primio među svoje“. Kako njih, tako i svakog od nas. To znači da nas Bog sve podjednako ljubi. Ako nas Bog ljubi, onda i mi trebamo ljubiti jedni druge istom ljubavlju. „Ljubav ne čini bližnjemu zla.“ – piše u Rim 13:10.
U 5.stihu piše da svatko treba biti čvrsto uvjeren u svoje mišljenje („Samo neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje!“), jer će svako od nas dati Bogu račun sam za sebe. („Prema tome, svaki će od nas dati Bogu račun sam za se.“ – 12. stih)

Umjesto da 'slaboga' procjenjujemo i osuđujemo, ljubav nam nalaže da bratu ili sestri pomognemo, a ne da ga guramo od sebe i podmećemo nešto zbog čega bi se još više udaljio od vjere, pa čak i prestao ići u zajednicu. U 13. stihu piše: „Zato ne sudimo više jedan drugoga nego radije mislite na to da ne stavljate pred brata nešto zbog čega bi mogao posrnuti ili se spotaknuti.!“

Svi pripadamo Gospodinu. On vodi brigu o nama. Više nismo prepušteni sami sebi u borbama za svakodnevnicu. On se bori sa sotonom, gospodarom grijeha, i udaljava ga od nas. Iz svake borbe izlazi kao pobjednik jer nas voli i ne želi nas izgubiti. Sa Bogom živimo i s Bogom umiremo. „7Ni jedan od vas ne živi samom sebi i ni jedan ne umire samom sebi, 8jer kao što, ako živimo, Gospodinu živimo, tako, ako umiremo, Gospodinu umiremo. Dakle: i ako živimo i ako umiremo, Gospodinu pripadamo.“

Čemu onda cjepidlačiti, zametati svađu, sijati mržnju, omalovažavati, kritizirati, osuđivati? Kao vjernici, ispunjeni ljubavlju Božjom, trebamo njegovati uslužnost i ljubav u zajednici. Jedno smo tijelo u Kristu i udovi jedan drugome. Međusobno se trebamo duhovno izgrađivati i potpomagati. Svaki ud, odnosno svaki od nas, je primio milošću Božjom različite darove. „6Tko ima dar proricanja, neka proriče u omjeru s vjerom! 7Tko ima dar posluživanja, neka poslužuje! Tko ima dar poučavanja, neka poučava! 8Tko ima dar tješenja, neka tješi! Tko dijeli, neka dijeli darežljivo! Tko vrši starješinsku službu, neka je vrši brižno! Tko čini milosrđe, neka ga čini veselo!" (Rim 12:4-8)

Milosrđe je činjenje dobrih djela bez naknadei protuusluge. Pri tome trebamo voditi brigu da milosrđe činimo poput Isusa. Svakome kome je pomogao rekao je da ne govore nikome o tome. „30Isus im strogo zaprijeti i reče: gledajte da nitko to ne dozna. 31Ali oni, kad su otišli, raširili su glas o njemu po cijelom onom kraju.“ Mt 9:30,31
Ne stavljajmo na sva zvona naša dobra djela. Ako ih drugi ne vide, Bog ih uvijek vidi.
Zato, kad daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kako to čine licemjeri po sinagogama i ulicama, da ih slave ljudi. Zaista primili su svoju plaću. Kad ti daješ milostinju, neka ne ne zna ljevica što ti radi desnica, kako bi tvoja milostinja bila tajna. Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti.“ Mt 6:2-4

Jedno pitanje mi se stalno nameće. Često razmišljam o tome. Našu dobrotu, tj. milosrđe netko može i iskorištavati. Pomozi sirotu na svoju sramotu, kaže narodna poslovica. Da li tada treba okrenuti glavu od takvih ljudi? Kakvu će mi plaću dati moj Otac Nebeski, ako to učinim? Mišljenja sam da svatko milosrđe treba primati sa zahvalnošću i voditi brigu da se čim prije 'osovi na noge' da ne bi stalno nekome bio na teret. Kada je Isus činio milosrđe nije birao tko je tko i kakav je. Običavao je reči: 'Idi i ne griješi više.' ili 'Tvoja vjera te je iscjelila.' Čak nije toliko očekivao ni zahvalnost, koliko je očekivao promjenu u životu te osobe. Tako bi , nazovimo ga, primatelj milosrđa trebao u svom životu nešto promijeniti, a ne stalno očekivati pomoć. (U ovom svom razmatranju ne dotičem se osoba koje, zbog svojih umanjenih psihofizičkih sposobnosti, trebaju stalnu pomoć.)

U Dj 20:35 piše: „Blaženije je davati, nego primati.“ Osobno osjećam veliku radost kada mogu nekome pomoći. Svatko ima priliku, jer nitko nema toliko malo da barem nešto nebi mogao dati. Davanje ne uključuje samo materijalno. Uvijek možemo poslužiti, poučiti, utješiti, saslušati i pomoliti se s potrebitim.
3Neka je hvaljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svakovrsne utjehe, 4koji nas tješi u svoj našoj nevolji tako da mi možemo svakovrsnom utjehom, kojom nas same tješi Bog, tješiti one koji se nalaze u ma kakvoj nevolji.“ 2Kor 1:3,4

- 14:25 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.11.2009.

DA LI SAM JA OSOBA KOJU BOG ŽELI U KRALJEVSTVU NEBESKOM?

Photobucket

Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome,
tko li stanovati na svetoj gori tvojoj?
Onaj samo tko živi čestito,
koji čini pravicu,
i istinu iz srca zbori,
i ne kleveće jezikom;
koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga;
koji zlikovca prezire,
a poštuje one što se Jahve boje;
koji se zaklinje prijatelju,
a ne krši prisege,
i ne daje na lihvu,
i ne prima mita protiv nedužna.
Tko tako čini, pokolebat se neće dovijeka.
(Psalam 15)

Da li sam ja osoba koju Bog želi u nebeskom kraljevstvu? Kakve kvalitete ima osoba po “Božjoj mjeri”? Kako (i da li) mogu postići taj cilj? Ta mi se pitanja nameću od samog početka moga obraćenja. Opet su ti, nepogrešivo točni odgovori, zapisani u Bibliji.

U Otkrivenju 21:27 piše “Ništa nečisto nikada neće u nj ući: nijedan koji čini što je odurno i lažno, već samo oni *koji stoje upisani u* Janjetovoj *knjizi života*.” Koji su to ljudi? Da li oni koji se pridržavaju moralnih normi, koji se ponašaju u skladu s bontonom, koji poštivaju 10 Božjih zapovijedi, koji redovito idu u crkvu, koji se redovito mole, koji redovito čitaju Bibliju, koji daju desetak, koji čine dobra djela, koji su katolici, baptisti itd.?

Ljudi koji tako čine, dobro čine. Ali, Božja Riječ kaže još nešto, da su to ljudi koji:
- se boje Boga: “Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.” (Izr 14:27)
- ljube i vrše njegove zapovjedi: “Ljubi, dakle, Jahvu, Boga svoga, i vrši u sve dane njegove naredbe, njegove zakone, uredbe i zapovijedi.” (Pnz. 11:1)
“Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer – to je sav čovjek.” (Prop. 12:13)
- slave Ga i hvale: “Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi! Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!” (Ps. 117)
- vjeruju u Isusa:“Vjeruj u Gospodina Isusa, i spasit ćeš se ti i svi koji su u tvojoj kući.”
(Dj 16:31)

Isus nam, također, savjetuje što trebamo činiti:
- “Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima.” (Mt. 7:12)
Isus nam zapovijeda što trebamo činiti.
- “Ljubi bližnjega svoga kao što ljubiš samoga sebe.” ( Mk. 12:31)

Također, ne trebamo gledati kakav je tko, već kakvi smo mi sami. Jedna narodna poslovica kaže: ‘Tuđe mane su nam ispred očiju, a naše su nam na leđima.' Ne smijemo suditi jedan drugome; ne smijemo misliti da smo bolji i pametniji od ostalih, jer Bog kaže:

- “Mjere i tezulje pripadaju Jahvi; njegovo su djelo i svi utezi.” (Izr 16:11) i
- “Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.” (Prop. 12:14)

Ključ koji sigurno otvara vrata krljevstva nebeskog je naša vjera u Boga i Isusa Krista.

“Vjerujte u Boga i u me (Isusa) vjerujte!” (Iv 14:1b)

- 21:11 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se