Ne znam zašto, ali sretan sam što tonu (kriminogene) banke koje financiraju potrošnju, a ne promiču proizvodnju. ..
Hvala Svevišnjem da je zaustavio prese...nje tzv. managera banaka i spustio njihove tzv. banke na dno....
BANKE SU IZVOR SVEGA ZLA DANAS U SVIJETU, DAKAKO UZ POMOMOĆ POLITOKRATSKIH I INIH STRUKTURA.
A Bush i EU-ekipa već su ubrizgali oko 1.700 MILIJARDU USD novca poreznih obveznika u spas milijunaša i managera-drk...ija....
U Hrvatskoj gdje je kriminal ionako način javnog djelovanja, to tek očekujemo...
IZVATCI IZ POJEDINIH ČLANAKA KOJI OSLIKAVAJU KRIZU SUSTAVA
Zasad, dionice, banaka tonu i tonu.....
Bankarske dionice u Zagrebu pale 60 posto
Bankarski sektor u Europi bio je ovih dana vodeći razlog pada burzovnih indeksa
Dionički indeks Zagrebačke burze CROBEX od početka godine pao je 49 posto, dok su istodobno dionice bankarskog sektora u kojem se nalazi deset izdanja u prosjeku pale po stopi od 60 posto. Iako domaće banke nemaju problema s kakvima se suočavaju banke u zapadnoj Europi, inozemne vijesti su za domaće ulagače suviše tmurne da se ne zabrinu, što je gotovo svim analitičarima bilo dovoljno da zaključe kako domaći ulagači više ne gledaju fundamentalne pokazatelje kompanija.
Dionički indeks CROBEX od početka godine pao je 49 posto Konstantna dobit
Njihova tvrdnja temelji se na očitim pokazateljima koji potvrđuju da je u Hrvatskoj situacija s poslovanjem i zdravljem bankarskog tržišta sasvim suprotna od njihovih pandana na Zapadu. Domaće banke bilježe konstantnu dobit iz tromjesečja u tromjesečje, a čelni ljudi središnje banke, analitičari i ministri ponavljaju kako je bankarski sustav u Hrvatskoj jedan od najstabilnijih u Europi. Prema podacima Hrvatske narodne banke, domaće su banke od početka godine do kraja kolovoza zaradile 3,8 milijarde kuna, što je 27,6 posto više nego u istom razdoblju lani. Bez obzira je li riječ o malim ili velikim bankama, njihov je pad, uz izuzetak Erste & Steiermärkische banke i Hrvatske poštanske banke bio veći od pada CROBEX-a u čijem se sastavu nalaze dva bankarska izdanja. Riječ je o dionicama Zagrebačke banke i Privredne banke Zagreb čije dionice imaju najniži “free float” u odnosu na ostalih 26 izdanja koja čine CROBEX. Osim toga, uz izuzetak Zabe ili PBZ-a, ostale banke vrlo rijetko prelaze promet veći od milijun kuna. Bankarskim se dionicama na Zagrebačkoj burzi, međutim, puno manje trguje u odnosu na građevinski ili brodarski sektor. Primjerice, u utorak je cijeli bankarski sektor ostvario 2,5 milijuna kuna prometa, dok su građevinci ostvarili gotovo deset puta viši promet. Stoga pad bankarskih dionica ne utječe sudbinski na indeks kao što je to slučaj na burzama u zapadnoj Europi ili SAD-u. Ponajviše je od početka godine pala šibenska Jadranska banka čija je cijena dionice potonula čak 79,5-postotna boda. Dionica Erste & Steiermärkische banke je zauzvrat izgubila najmanje te je imala bolje rezultate od CROBEX-a, potonuvši od siječnja 25 posto. I dok u Europi i SAD-u bankarske dionice uvelike određuju kretanje indeksa, na Zagrebačkoj burzi to nije slučaj. Financijska kriza koja se prelila iz SAD-a na Europu ugrozila je bankarski sustav, a u mnogim su zemljama vlade odlučile pomoći posrnulim bankama kao što je slučaj s njemačkom Hypo Real Estate koja je dobila 50 milijardi eura pomoći.
Europski pad
Velika je Britanija spremna bankarskom sustavu ponuditi 50 milijardi funti, a Island se odlučio na nacionalizaciju banaka. Zabrinutost, kao i velika neizvjesnost u vezi s budućnošću banaka, uvelike je utjecala na kretanje cijena bankarskih dionica na europskim burzama. Tako su u utorak Royal Bank of Scotland i HBOS skliznuli oko 40 posto, Commerzbank 14 posto, Lloyds TSB 13 posto i Barclays 9 posto. Dionice domaćih banaka padaju još od početka godine. Njihov pad nije izuzetak, nego pravilo u velikoj panici koja se prvi put pojavila u studenom prošle godine, da bi ovih dana doživjela svoj vrhunac. Primjerice, samo je tri dana bilo potrebno da dionica Jadranske banke izgubi više od 20 posto svoje vrijednosti.
A SADA MALO I O ZAGREBAĆKOJ BANCI, TEMELJU HRVATSKOJ PRIVREDNO, POLITIČKOG KRIMINALA I VELEIZDAJE:>
Puknuo financijski balon: Nova bankarska kriza u Hrvatskoj srušiti će Unicredito
Oct 01, 2008
Unicredito, nominalni vlasnik Zagrebačke banke, zabilježio je u utorak, 30. rujna 2008. godine pad vrijednosti dionica u iznosu od 4,9% u odnosu na njihovu vrijednost dan ranije. Ovaj dramatičan pad nije novost, već samo predstavlja drastično ubrzanje jednog negativnog trenda u vrijednosti dionica ovog bankarskog giganta, koji je tako, u odnosu na početak ove kalendarske godine zabilježio pad u iznosu od 40,8 % ukupne vrijednosti.
Stoga su mediji širom svijeta počeli spekulirati o Unicreditu kao o još jednom rizičnom financijskom divu, koji bi mogao ili propasti, ili doći pod udar prisilne nacionalizacije, radi sprječavanja stečaja.
Uslijed ovakvog razvoja događaja je na Milanskoj burzi privremeno obustavljeno trgovanje dionicama Unicredita.
Propagandno prikrivanje financijskog sloma
Interesantno je da je neposredno prije nego se o Unicreditu počelo govoriti u ovako negativnom svjetlu, generalni direktor Unicredita, Alessandro Profumo, dao je u subotu, 27. rujna 2008. veliki intervju u jednim čitanim dnevnim novinama u Hrvatskoj.
U tom intervjuu Profumo hvali svoje spajanje sa Zagrebačkom bankom, hvali upravu te banke, te hvali ukupno poslovanje te banke.
Očito je da Profumo želi pod svaku cijenu umiriti javnost u Hrvatskoj, te kod nje izazvati uvjerenje da je Unicredito, barem što se tiče njegovog položaja u Hrvatskoj, stabilan, i da nikakva kriza neće zahvatiti ni Zagrebačku banku, ni Unicredito.
Zašto Uprava Unicredita opasnost od sloma vidi upravo u Hrvatskoj?
Na prvi pogled je neshvatljivo da direktor jednog financijskog diva, kakav je Unicredito, u trenutku najozbiljnije krize u povijesti kompanije, krize koja prijeti propašću banke, nalazi vremena za dugotrajni intervju jednoj lokalnoj novini, novini koja pokriva jedno malo nacionalno tržište, te da se - u trenutku kada se od direktora kompanije očekuje da poduzima sve da spriječi paniku i stečaj banke - medijski fokusira na periferiju.
Samo usporedbe radi; Unicredito je vodeća banka Italije, te jedna od vodećih banaka Njemačke (preko kontrole nad HVB bankom) i Austrije (preko kontrole nad Bank Austria Creditanstalt), te je izuzetno prisutan po cijeloj tranzicijskoj Europi, uključivo i u najvećim tranzicijskim zemljama kao što su Poljska i Rusija.
U odnosu na ta tržišta, Hrvatska je uistinu minorna.
Stoga se postavlja pitanje, zašto uprava Unicredita, u trenutku kada se opstanak kompanije dovodi u pitanje, opasnost vidi upravo u malenoj Hrvatskoj, i to takvu opasnost, da uprava banke mora - u satima kada se dionice banke urušavaju - fokusirati baš na malenu Hrvatsku i njen nacionalni medijski prostor.
Tim više, što ovaj kolaps Unicredita koincidira sa ukupnom eksplozijom globalne financijske krize, od SAD-a do Europske Unije i Pacifičke Azije.
Razlozi Profumove panike
Osim toga, mnogi promatrači će ukazati da je Zagrebačka banka, te pozicija Unicredita u Hrvatskoj nešto što bi ta kompanija morala "stavljati pod tepih", nešto čega se ta kompanija ima sramiti, te da joj je podsjećanje na afere u Hrvatskoj najmanje što bi joj sada trebalo.
Razloga za ovo ima puno, a o njima je javnost u Hrvatskoj, putem interneta već više puta izvješćivana. Većina tih razloga su poznati i američkoj javnosti, i to preko izvješćivanja jednog od vodećih konzervativnih internetskih portala WorldNetDaily, koji je o Zagrebačkoj banci pisao još 2004. godine, te u kasnijim napisima.
O tome je izvještena i javnost u nekim drugim zemljama jugoistoka Europe (Srbija, Bosna i Hercegovina …).
Do sada poznati podatci ukazivali su na opasnost od potpunog financijskog sloma Unicredita
Dakle, o Zagrebačkoj banci i Unicreditu u Hrvatskoj do sada je rečeno slijedeće:
• Zagrebačka banka izvorno je bila banka u društvenom vlasništvu, te njen društveni kapital nikada nije bio privatiziran.
• Država Republika Hrvatska doslovno "nema papir" o tome kako je ta banka postala privatna, te za njen društveni kapital nije dobila niti jedne lipe,
• izvorni osnivači Zagrebačke banke (Grad Zagreb, kao osnivač od 1914. godine, Republika Hrvatska kao osnivač od 1945. godine, radnici banke do 1989. godine, te Republika Srbija kao suosnivač banke 1977. godine) nisu dobili niti jednu dionicu, odnosno za protuvrijednost društvenog kapitala kojeg su uložili u banku, nisu dobili niti jednu lipu,
• društvene pravne osobe osnivači banke, nisu u pretvorbi i privatizaciji unijeli, kao vrijednost svojeg društvenog kapitala, dionice banke, pa tako te dionice nisu nikad procijenjene i privatizirane, te je te dionice sumnjivim pravnim poslovima prisvojila sama banka, dok su pravne osobe osnivača bačene u stečaj, i to od strane same banke, koja je tako zatvorila na stotine tisuća radnih mjesta, te u stečajevima uzela njihovu imovinu,
• dionice banke završile su za vrijeme rata na Holdingu Zagrebačke banke, čiji vlasnik je bila sama banka, dakle, za vrijeme rata banka je bila vlasnik sama sebe, da bi nakon toga prebacila dionice na off-shore tvrtke jedne grupe ljudi, koji su kasnije 2001/2002 te dionice zamijenili sa Allianzom i Unicreditom, koji im tako čuvaju dionice, pri čemu je ugovor o zamjeni dionica bio proglašen tajnom na teritoriju SAD-a, Australije, Kanade i Japana,
• te dionice su nakon zamjene stavljene na skrbničke račune, isprva kod Unicredita, zatim kod Bank Austria, da bi na kraju završili na zbirnom skrbničkom računu kod same Zagrebačke banke, pa je time priča o stranom vlasništvu nad bankom laž i lakrdija,
• skrbnički račun na kojem su dionice banke kontrolira tzv. grupa iz Hennessya, ("dečki iz Hennessya") koju čine pripadnici nekadašnjih jugoslavenskih komunističkih tajnih službi, koji su već u 1980-tih bili "pri blagajni", te su "pri blagajni" ostali u kontinuitetu sve do danas; kao vođa grupe se spominje bivši premijer Franjo Gregurić, koji je u komunizmu vodio monopol vanjske trgovine, da bi 1991-1992 bio premijer, a uz njega još i Vanja Špiljak, Nikica Valentić, Branko Mikša, Mladen Vedriš, Dragutin Drk, Ivan Čermak, Jakša Barbić, Franjo Luković, Zlatko Mateša, Tomislav Badurina, Petar Đukan i drugi. Osim njih, dionice imaju i njihovi "pomagači nižeg ranga", među kojima se spominju: Miroslav Marčinković, Duillio Belić, Marijan Hanžeković, Iva Hanžeković-Živković, Sanja Rendulić, Ratimir Andrijanić, Đuro Miladin, Vjekoslav Srb, Franjo Filipović i drugi.
• Zagrebačka banka se 1990-tih godina otvoreno pokazivala kao povezano društvo sa nekim od vodećih poduzeća ih Hrvatske, a koja nikada nisu transparentno privatizirana, kao što su npr: Tvornica duhana Rovinj, Pliva, Franck, Institut građevinarstva Hrvatske, Ledo, Diners Club Adriatic i neka druga.
• ovako privatizirana banka upustila se pranje novca za teroriste, pa je tako za Al-Kaidu oprala preko 900 milijuna američkih dolara, s kojim novcem je jemenski šeik Mohhamed Ali-Hasan Al-Moayad pripremao napad na Washington i to bojnim otrovima, koje je trebalo širiti putem aviona poljoprivredne avijacije,
• pri tome je banka krivotvorila svoje bilance, pa se tako u bilancama banke, od 1989 do danas spominje kao vlasništvo 113 zgrada na kojima je nekadašnja društvena banka "Udružena banka Hrvatske - Zagrebačka banka - Osnovna banka" imala pravo korištenja, a koje su bilančno prikazane kao vlasništvo banke, a da se gruntovno vode kao društveno vlasništvo. Nakon što je u svezi ovoga pokrenut sudski postupak, je sudac Đuro Sessa izbrisao za upravnu zgradu u Paromlinskoj 2 društveno vlasništvo (i pri tome počinio kazneno djelo), i to kao da je riječ o neizgrađenoj građevinskoj parceli, ali čak ni uz taj marifetluk nije uspio upisati vlasništvo banke nad svojom upravnom zgradom,
• u svezi ovoga vode se od strane oštećenih pojedinaca, poduzeća i oštećenih radnika niz sudskih postupaka, u kojima je banka izložena za milijarde kuna kapitala, koju izloženost nije prikazala u svojim bilancama, čime je povrijedila zakon, te Međunarodne revizijske standarde,
• protiv banke inicirani su razni postupci u inozemstvu, a neke od vodećih rejting kuća su prestale rangirati Zagrebačku banku, i to uslijed podataka o kriminalnoj prirodi te banke,
• nakon što je na glavnoj i posebnoj skupštini banke od 2008 godine otkriveno da su dionice banke na zbirnom tajnom skrbničkom računu, unutar grupe ljudi koji drže banku došlo je do sukoba, pa je tako Jakša Barbić otjerao direktora pravne službe Igora Tepšića sa funkcije, ali ga je direktor banke Franjo Luković zaštitio i postavio na protivljenje Barbića, kao svojeg savjetnika. Franjo Luković je to učinio zato što je sa pokojnim ocem od Igora Tepšić zajedno radio u jugoslavenskoj vojnoj kontraobavještajnoj službi, te je, nakon što su pripadnici Hrvatske vojske u Domovinskom ratu likvidirali Tepšićevog oca u jednoj borbenoj akciji, zaštitio Igora Tepšić, te ga sklonio, prvo u Trgovački sud, a zatim u pravnu službu Zagrebačke banke. Nakon što je Jakša Barbić smijenio Tepšića, kojeg smatra totalno nesposobnim, ali ga je na protivljenje Barbića, Luković zaštitio u Uredu uprave banke,
• poslovanje Zagrebačke banke spominje se u nizu prijava vezanih za kuhanje bilančnih knjiga i pranje novca od domaćeg i međunarodnog organiziranog kriminala,
• ljude koji kontroliraju Zagrebačku banku, tzv. "dečke iz Hennessya", spominje se u međunarodnom miljeu krijumčarenja heroina, odnosno u miljeu ostalih aktivnosti međunarodnog organiziranog kriminala (krijumčarenje kokaina, sintetskih droga, duhana, ilegalnih imigranata, oružja, bijelog roblja itd.), te u miljeu međunarodnog obavještajnog podzemlja koje se veže za neke obavještajne službe sa Bliskog Istoka, a naročito Sirijsku, Iransku i Libijsku.
• šefa grupe ljudi koji kontroliraju Zagrebačku banku spominju dokumenti Američkog Kongresa kao nuklearnog proliferatora koji je krijumčario uran za proizvodnju ilegalnog atomskog oružja.
Imajući sve ovo u vidu, uistinu je neshvatljivo zašto je uprava Unicredita smatrala Zagrebačku banku, te Hrvatsku i njeno maleno nacionalno tržište, značajnim, i to neposredno pred erupciju krize Unicredita u Italiji.
U Hrvatskoj bi mogla nastupiti kriza koja će srušiti Unicredito
Stoga analitičari smatraju da se uprava Unicredita bojala da bi upravo u Hrvatskoj mogla uskoro izbiti kriza koja bi definitivno srušila Unicredito i gurnula ga u neminovni stečaj, te da bi uz Unicredito, u ovoj krizi mogle pasti i neke druge institucije, kao što npr. Banca Intesa, te da bi neke druge institucije mogle biti ozbiljno uzdrmane, kao npr. njemački gigant Allianz.
Naime, analitičari ukazuju da su ukupne bilance države i gospodarstva u Hrvatskoj sustavno krivotvorene kroz dugi niz godina, te da je cijela Hrvatska jedan financijski balon, koji je ukupno težak čak 34 milijarde dolara, te da je taj financijski balon, kroz fiktivne integracije domaćih banaka sa stranim financijskim institucijama, raspoređen po bilancama stranih financijskih kuća, kao što su Unicredito-HVB-Bank Austria, zatim Banca Intesa, Allianz, te niz manjih banaka po Austriji.
Ovaj financijski balon sastoji se u ukupno prikazanom vanjskom dugu Hrvatske, za kojeg se u Hrvatskoj priča da iznosi 34 milijarde dolara.
Nepostojeći vanjski dug
Da bi ovo shvatili, treba poći od podatka da Hrvatska, prema procjenama, 2008. godine ima 4,453,500 stanovnika. To bi značilo da je na svakih 453.000 stanovnika Hrvatske (dakle populaciju približno dvostruko većoj od stanovništva Splita) došlo 3,4 milijarde dolara kapitala, odnosno na svakih 45.300 stanovnika (dakle populaciju nešto malo manju od stanovništva Karlovca) 340 milijuna dolara.
Ovo bi značilo da je na svakih 4.530 stanovnika (dakle na populaciju mjesta Otočac u Lici) došlo 3,4 milijuna dolara, odnosno na svakih 453 stanovnika (dakle populaciju jednog prosječnog haustora u Novom Zagrebu), došlo čak 340.000 dolara.
Svakome tko u Hrvatskoj živi i radi, te svakome tko ima ikakvih iskustava sa hrvatskom realnom ekonomijom, poznato je kako se skromno u Hrvatskoj živi, te kako je nelikvidnost endemična.
Također je poznato da stvarni, živi novac u Hrvatsku dolazi iz inozemstva, i to putem deviznih doznaka koje Hrvati iz inozemstva šalju svojim obiteljima u Hrvatsku, te kupovinom nekretnina, uglavnom uz obalu Jadrana. Stoga priča o navodnih 34 milijarde dolara koji su navodno došli u Hrvatsku jednostavno nije moguća.
World Debt System nema podataka o hrvatskom dugu
Tim više što međunarodne institucije koje prate zaduženost zemalja u svijetu ne poznaju podatke o hrvatskom dugu. Tako World Debt System nije evidentirao taj dug.
Osim toga, poznato je da su banke koje su izvorno kreditirale nekadašnju Jugoslaviju, svoj dug početkom rata rasprodale u bescjenje, i to fantomskim kupcima; najčešće fiktivnim off-shore kompanijama, koje su predstavljali tada dobro pozicionirani ljudi iz zemalja nekadašnje Jugoslavije, a vrlo često baš Jakša Barbić.
Uostalom, razvoj se danas niti ne temelji na kreditiranju, već na ulaganju, pa je sama priča o takvom dugu deplasirana, te je očito kopirana iz nekadašnjih vremena komunističke Jugoslavije.
Osim toga, kad bi postojao takvo potraživanje stranih kreditora, isti bi se i te kako brinuli o tome kako se troši njihov novac, te bi na realizaciji sasvim transparentnih projekata koje bi taj dug financirao, radilo na stotine stranih financijskih eksperata (kojih u Hrvatskoj očito nema), a institucije-kreditori bi školovale na tisuće mladih Hrvata u svojim domicilnim zemljama, da bi za njih radili u Hrvatskoj.
Međutim, očito je da ni jedan "kreditor" nije školovao i zaposlio na tisuće Hrvata da se bave desetinama milijardi njegovih ulaganja u Hrvatskoj.
Hrvatska dužna vlastitoj podzemnoj eliti
Iz ovoga proizlazi da je otkupom duga bivše Jugoslavije, Hrvatska (ali i druge zemlje bivše Jugoslavije) postala dužna sama sebi, odnosno svojoj podzemnoj "eliti", te da je taj izvorni dug fiktivno uvećavan, najčešće izvlačenjem ukradenog, otuđenog, utajenog novca iz Hrvatske, koji bi se onda "vraćao" u Hrvatsku, ovaj puta kao "svježi novac stranih kreditora", te da je cijela priča o enormnom vanjskom dugu izmišljotina.
Potreba za ovakvim izmišljanjem novca kojeg nema, pojavljuje se kad se pojedine financijske kuće sustavno bave pranjem novca kriminalnog porijekla, budući da je za pranje novca neophodno da stvarni, "crni", kriminalan novac, bude "okružen" izmišljenim, nepostojećim, "legalnim novcem".
Tako je Hrvatska, kao praonica novca od međunarodne mafije, ujedno postala i zemlja sustavnog krivotvorenja bilančnih knjiga.
Tu se krivotvorio ne samo novac od međunarodnog kriminala, već i novac od međunarodnih terorističkih organizacija, pa je tako svojedobno France-Presse prenio vijest o pranju 900 milijuna dolara za Al-Kaidu preko Zagrebačke banke.
Lažni kapital banaka
Međutim, ovo sustavno pranje novca omogućilo je stvaranje ukupnog financijskog balona od 34 milijarde dolara.
Taj financijski balon prikazan je kao fiktivni vanjski dug Hrvatske, te je zatim pretočen u bilance banaka.
Tako su domaće banke, uz skroman cash-flow, imale i enormne iznose kapitala u bilancama, samo što je taj kapital bio lažan.
(Pri tome su banke pravdale taj kapital gomilanjem nekretnina u enormnim iznosima, samo što su te nekretnine gruntovno bile knjižene na treće, te pri tome banke nisu ni imale pravnu osnovu da te nekretnine knjiže na sebe. Vrlo često su iste nekretnine istovremeno bile knjižene u bilancama više povezanih pravnih osoba; npr. banke i o njoj ovisnog i povezanog poduzeća.)
Novac umjesto u Hrvatsku na off-shore račune
Osim toga, u Hrvatsku je trebao doći stvarni kapital iz inozemstva, koji nije došao.
Tako je domaća farmaceutska industrija po osnovi patentnih prava na azitromicin (azithromycin, zithromax, arzuilina, sumamed), primila u trinaest godina ukupno dvije i pol milijarde dolara kapitala. Riječ je o glavnici, ali bez kamata.
Ta glavnica nije došla u Hrvatsku, već su fiktivni vlasnici domaće farmaceutske industrije, i to dok je otvoreno predstavljala povezano društvo sa Zagrebačkom bankom, taj novac prebacili na svoje off-shore tvrtke u inozemstvu.
Dakle taj stvarni novac je trebalo sakriti.
Domaće lažne bilance, istovremeno su služile i za sakrivanje stvarnog živog novca, koji postoji, ali samo što ne postoji u Hrvatskoj, i u nju nikada nije došao, već postoji u inozemstvu, pa se putem ovako "internacionaliziranih" lažnih bilanci, fiktivno prikazuje u Hrvatskoj.
Lažne bilance Unicredita „uljepšavane“ fiktivnim dugom Hrvatske
Tako uvećani kapital banaka, sa takvim falsificiranim bilancama, prenašan je na strane financijske institucije, koje su figurirale kao vlasnici domaćih banka.
Tako je tih 34 milijarde dolara nepostojećeg vanjskog duga Hrvatske preneseno u grupu financijskih institucija u Europi, gdje su te nepostojeće milijarde uljepšale i ojačale bilance tih institucija, dakako samo na papiru.
Očito je da je znatan dio toga prenesen u lažne bilance samog Unicredita, odnosno banaka iz njegove grupacije.
Stoga se u ovom času, kada zbog niza drugih razloga Unicreditu prijeti financijski kolaps, uprava Unicredita na čelu sa Alessandrom Profumom, boji eksplozije (zapravo: "implozije") fiktivnih milijardi iz Hrvatske, te krize u kojoj bi Unicredito morao otpisati mnogo milijardi dolara svojeg bilančnog kapitala.
Zbog činjenice da je Unicredtio zbog drugih razloga, već na rubu stečaja, otkriće njegovog "Hrvatskog balona", značilo bi siguran stečaj, te ovom financijskom gigantu, ali i mnogim drugim financijskim kućama iz Europe, ne bi u ovom slučaju bilo spasa.
Eksplozija hrvatskog balona
Stoga je logično da se u trenutku galopirajuće financijske krize u svijetu, te u času kada se Unicredito nalazi na rubu stečaja, uprava Unicredita medijski ovako fokusira na Hrvatsku, budući da time odgađa neumitnu eksploziju falsificiranih bilanci hrvatskih banaka, čiji nepostojeći kapital, (kapital kojeg banke nisu stvarni vlasnici, ili koji uopće ne postoji) je pretočen u falsificirane bilance Unicredita.
Financijska kriza na Wall Streetu je, bez obzira na sve njene dimenzije, još uvijek relativno bezazlena, ako se usporedi sa prijetećom financijskom krizom srednje Europe.
Ta kriza srednje Europe, odnosno Europe uopće, mogla bi započeti eksplozijom "hrvatskog balona", čijih 34 milijarde dolara bi moglo simultano srušiti niz inače već poljuljanih financijskih kuća iz srednje Europe, počevši od Unicredita, te za sobom povući znatan dio europske privrede i društva.
Povezano:
Slučaj ZABA
Istraživački tim Necenzurirano.com
50 milijardi funti za banke
Britanska vlada objavila je u srijedu plan za spašavanje vodećih banaka u zemlji vrijedan 50 milijardi funti (87 milijardi američkih dolara), priopćila je Londonska burza.
Britanski ministar financija Alistair Darling objasnio je u priopćenju burzi kako se planom želi bankarsku industriju postaviti na "sigurne temelje".
Glasnogovornik vlade rekao je da bi plan trebao omogućiti "temeljito restrukturiranje bankarstva".
Vlada se nada da će planom, zapravo djelomičnom nacionalizacijom vodećih banaka novcem poreznih obveznika, povratiti povjerenje, ponovno pokrenuti posuđivanje novca i stimulirati gospodarstvo.
Odluka, donesena na sastanku najviših dužnosnika koji je sazvao premijer Gordon Brown u utorak kasno navečer, uslijedila je nakon dva burna dana na burzi kada su dionice vodećih banaka jako izgubile na vrijednosti.
Vladini dužnosnici napominju da se učinak plana ne treba procjenjivati po prvim reakcijama tržišta, nego da treba gledati dugoročno. Pojedinosti plana Darling će iznijeti u britanskom parlamentu kasnije tijekom dana. (hina/metro-portal)
Datum: 08.10.2008.
<strong>Kronološki pregled krize Ri -banke
(što su govorili…) Situacija se najbolje procjenjuje kada je se gleda sa vremenske distance. A di' ćeš zanimljivije situacije za procijeniti od krize Riječke banke! Ja sam skupio i izdvojio, te kronološki poredao najsočnije vijesti i izjave ključnih ljudi, od samog početka krize do danas (tekst dovršen u nedjelju), pa Vi, dragi Vi, sami procijenite tko nam je lagao, tko je znao, tko je srao, tko je naivan, a tko glup… Idemo: 8. 03. petak - Zatišje pred buru - Štediša Ivan Štokić iz Riječke banke podiže svu svoju ušteđevinu 11. 03. ponedjeljak - Mozak nije bauk - proročanski ili ne, na Medicinskom fakultetu u Rijeci počinju predavanja na temu "Tjedan mozga u Hrvatskoj". Prvog dana u dvorani je bilo 8 slušatelja. Riječani očito misle da o mozgu znaju sve. Vidjet ćemo… 14. 03. četvrtak - Počinje… - Glavni diler Riječke banke Eduard Nodilo dobio je otkaz, a banka protiv njega podnijela prijavu jer joj je nanio materijalnu štetu. Borislav Perožić, član uprave banke izjavljuje da je šteta mala i da je prvenstveno nanijeta ugledu banke. Kategorički demantira da se radi o šteti od čak 60 milijuna eura, što je cifra koja se neslužbeno spominje… 15. 03. petak - Odkud Nijemci znaju? - Svi su zbunjeni. Doznaje se da je Bayerishe Landesbank, većinski vlasnik Riječke banke, već uzela u obzir utjecaj gubitaka banke na svoje financijsko izvješće za poslovnu godinu 2001., a minhenski Abendzeitung objavio je da je riječ o iznosu većem od 100 milijuna eura. 16.03. subota - Psihoza bez razloga - Štediše jučer i danas podigle 192 milijuna kuna. "…logično je da uprava banke strepi nad mogućnošću koja je u bankarstvu najopasnija, a to je da nastane panika, psihoza među ljudima pa da nahrupe na šaltere što je situacija koja bi oslabila i najjaču banku." To Ivan Štokić, predsjednik uprave Ri-banke izjavljuje na konferenciji za tisak, te dodaje: "Riječka banka, odgovorno tvrdim, ne može propasti!". 120 Riječana, uključujući i mene, u nevjerici odlazi na test inteligencije. 17. 03. nedjelja - Ne znam ja ništa… - Štokić daje novi intervju… Na pitanje da li će BLB napustiti Ri-banku odgovara da za to nema ni razloga, a ni potrebe. Isto tako kaže da je svog vrhunskog deviznog dilera, Nodila, vidio dva puta u životu - u prolazu. 18. 03. ponedjeljak - Vratile se gazde iz Amerike - Guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski vratio se s puta u Americi samo zbog afere "Nodilo". U izjavi za Večernji list Rohatinski tvrdi da je po izvorima iz Riječke banke šteta između 83 i 103 milijuna dolara baš što su i Nijemci rekli 3 dana prije. Izjavu guvernera HNB-a, član Uprave Riječke banke Borislav Perožić, očito zbunjen, nije mogao komentirati: "…Ne znam što bih rekao, nisam za to još čuo, ovo mi je prvi glas. Znam samo da je u ovom trenutku bilo kome jako teško reći koliki su gubici jer dok se do kraja ne istraži o čemu je riječ, neće se znati pravi iznos…" Slavko Linić najavljuje moguću dokapitalizaciju iz proračuna. 19. 03. utorak - Kako reko' -tako bilo - "Bayerische Landesbank više neće biti vlasnik Riječke banke, jer će sve svoje dionice pokloniti hrvatskoj državi. Država, koja time ponovo postaje većinski vlasnik Riječke banke na sebe će, pak, preuzeti obvezu dokapitalizacije banke." Tako nas je Linić obavijestio nakon sastanka Vlade, BLB-a i HNB-a. 20. 03. srijeda - Nema ostavke uprave! - Cijela uprava banke podnosi ostavku. Nadzorni odbor je odbija. Vojko Obersnel, gradonačelnik Rijeke i član Nadzornog odbora to ovako komentira: "Smatrali smo da u ovom trenutku ne bi bilo upitno u sustav Riječke banke uvoditi nove ljude." 21.03. četvrtak - Šala mala - Nadzorni odbor prihvatio ostavku Uprave Riječke banke. Uvode se novi ljudi. 22.03. petak - Znali smo, al' vam nismo rekli - Slavko Linić potvrdio je da je Vlada sa Bayerische Landesbankom kontaktirala već 10. ožujka, dakle četiri dana prije prvih javnih informacija o aferi… Počinje minijatura novinara Novog Lista S. G. o ekološkom incidentu u Rijeci : "Građani ogorčeni ekološkom incidentom u centru grada-Kome je smetalo stablo na Rivi?" 23.03. subota - A ni sad vam nećemo reći - Izlazak BLB-a iz Ri-banke i službeno okončan. Banka "poklonjena" državi za dolar. Goran Granić, zamjenik premijera, komentira i rasvjetljuje uvjete prodaje novim vlasnicima: "Uvjeti su standardni i oni su poslovna tajna". Nastavlja se minijatura S. G-a: "Riješena dvojba oko ekološkog incidenta na Rivi-Posječeno stablo bilo osušeno". 24.04. nedjelja - Zatišje - Kriza banke riješena. Riješena i ekološka kriza S.G.-a: "Riješen ekološki problem-Nova crnika na Rivi" ps. Za tekst korištene Internet stranice Novog i Večernjeg lista.
FINANCIJSKA KRIZA
Slijedi (još jedan) val stečajeva američkih banaka
Autor/izvor: SEEbiz / AP
WASHINGTON / NEW YORK - Čitav niz američkih banaka neće preživjeti sljedeću godinu, isprkos interventnim injekcijama američke vlade. Pitanje je jedino koliki će biti ukupni broj onih koje će nestati. Američka bankovna industrija je na najkrhkijim nogama još od početka 90-ih, kad je u trogodišnjem razdoblju skrahiralo čak 800 federalno osiguranih institucija. To je tada američke porezne obveznike stajalo između 170 i 205 milijardi dolara, inflacija uračunata.
Vladina odluka da u sustav ovaj put ubaci 700 milijardi, kupujući loše dugove od pogođenih banaka, sasvim sigurno će sačuvati neke institucije, no analitičari sumnjaju da će to biti dovoljno da se spriječi još jedan veliki potres.
Neki kažu da bi za neke možda bilo pametnije da novac spreme u čarape ili madrace, nego da ih drže u bankama.
"Zvuči kao šala," kaže jedan biznismen, "No, to se sad čini siguriji izbor od ovih previranja na tržištu.", No, i ozbiljni analitičari ne odmahuju glavom.
"Ne znam zašto bi ovaj put bilo drugačije," kaže Joseph Mason, profesor s Louisiana State University, "Upravo je završila velika zabava na kojoj su se ljudi i tvrtke previše zaduživali, Imali smo mjehurić, i sad se vraćamo na normalu. Hoće li to biti bezbolno? Neće!"
Mason procjenjuje da bi se depoziti banaka koje će otići u stečaj mogli kretati u visini 1100 milijardi dolara. Nakon prodaje njihove imovine, čišćenje će američku agenciju za sanaciju stajati između 140 i 200 milijardi dolara
Hrvatske banke kćeri spašavaju austrijske banke
Dok su pojedine europske banke primorane otpisati dugove zbog globalne financijske krize, njihove banke kćeri u Hrvatskoj nemaju takvih problema. Dapače, njihova dobit iz godine u godinu raste, baš kako rastu i plasmani kredita građanima u zemljama istočne Europe.
Razlog je jednostavan, a nalazi se u tome da kamate u zapadnoj Europi više ne mogu rasti po velikim stopama, dok na tržištima istočne Europe one još imaju potencijal rasta. Austrijske banke su zbog sloma hipotekarnog tržišta u SAD-u i financijske krize koja je nakon toga uslijedila pretrpjele štetu višu od milijardu eura.
Raiffeisen Zentral banka (RZB) mora otpisati 312 milijuna eura, Volksbanka 153, dok Erste banka 111 milijuna eura, navodi austrijska poslovna novina Wirtschaftsblatt.at. S druge strane Raiffeisen banka u Hrvatskoj je prošle godine ostvarila dobit od 509 milijuna kuna ili 1,8 posto više u odnosu na prethodnu godinu. Volksbanka je ostvarila čak 141 posto veću dobit, dok je Erste banka prema riječima predsjednika Uprave Petra Radakovića ostvarila prošle godine najbolji rezultat do sada povećanjem neto dobiti od 47,1 posto.
"Ne očekuje se da će otpis dijela imovine u vrijednosti 312 milijuna eura Raiffeisen Zentral Bank Österreich AG utjecati na poslovanje RBA u Hrvatskoj, tim više što su ukupni poslovni rezultati holdinga Raiffeisen International kojem je RZB većinski vlasnik, a kojem pripada i RBA Hrvatska za prošlu godinu više nego dobri jer je dobit nakon odbitka poreza uvećana za 15 posto, na 1,19 milijardi eura", objasnili su u RBA. Andreas Ecker-Nakamura, glasnogovornik RBZ-a, za Poslovni dnevnik objašnjava da ta austrijska banka nije izgubila 312 milijuna eura "nego da je riječ o smanjenoj imovini RZB-ova investicijskog portfelja", naglasivši da se "samo deset posto od 312 milijuna eura može smatrati gubitkom".
Ecker-Nakamura je pojasnio kako je RZB pogođen zbog bančinih investiranja u vrijednosnice koje su bile rizičnije. Ulaganja u takve vrijednosnice pogodile su i druge velike europske banke. Banke koje su više orijentirane na tržište kapitala i na korporativni segment imale su stoga lošiji rezultat. Kako hrvatske banke u puno manjoj mjeri financiraju korporativno gospodarstvo, a znatno više su okrenuti takozvanom retail poslovanju, odnosno građanima, pogođene su krizom u puno manjoj mjeri. Bankarstvo okrenuto građanima i malim poduzetnicima konzervativnije je i time stabilnije te je manje izloženo ciklusima u ekonomiji.
U Hrvatskoj su marže mnogo veće nego primjerice u Austriji ili Njemačkoj, ali bankarski krugovi brane se da su i rizici drukčiji te da se primjerice te zemlje zadužuju po manjim cijenama u odnosu na Hrvatsku. "Refinanciranje je na bankarskom tržištu srednje i istočne Europe općenito skuplje zbog rizika, što vodi k podizanju premije. Zapravo je RZB stabilna i snažna institucija upravo stoga što je refinanciranje jeftinije nego što je to bankama u srednjoj i istočnoj Europi. Nekim bankama u toj regiji onemogućeno je refinanciranje jer nemaju snažne banke roditeljice sa zdravim depozitnim kvotama", tvrdi Ecker-Nakamura.
Treći dan zaredom blokada trgovine Unicreditom na Milanskoj burzi
Najveća talijanska banka Unicredit u srijedu se suočila s privremenom obustavom trgovine njezinim dionicama na Milanskoj burzi, i to treći dan zaredom, nakon snažnih oscilacija njihove cijene.
Vezane vijestiZelenilo na europskim burzama, ali oprez zbog sanacije u SAD-u
HNB: Izravna izloženost hrvatskih banaka 10 do 15 milijuna kuna
Šuker uvjerava: Hrvatske banke nisu ni u kakvim problemima!
S najvećom izloženosti stranim tržištima među talijanskim bankama, Unicredit je prva od njih pogođena svjetskom financijskom krizom koja se širi Europom.
Dionice Unicredita, koje su pretrpjele veći udarac u posljednja dva dana, u srijedu su na početku rada burze u Milanu poskočile 5,8 posto, na 2,75 eura. Povod tomu bilo je netom prije početka trgovine objavljeno priopćenje toga bankarskog diva da će dio svoje imovine u nekretninama prebaciti u poseban fond s ciljem poboljšanja solventnosti
Kvartalni profit UniCredita pao 51 posto
Najveća talijanska banka UniCredit u prvom je kvartalu zabilježila 51-postotni pad dobiti zbog otpisa imovine u vrijednosti od 683 milijuna eura povezanih s krizom na tržištu drugorazrednih hipotekarnih zajmova. Kako prenosi Bloomberg, UniCredit je u navedenom razdoblju ostvario dobit od 1,01 milijardi eura, u odnosu na 2,06 milijardi eura u istom periodu godinu ranije. Neto prihodi od kamata porasli su za 13,5 posto na 4,462 milijarde eura, dok su neto prihodi od naknada smanjeni za 9,3 posto na 2,460 milijardi eura. Odjel za investicijsko bankarstvo je zabilježio gubitak od 295 milijuna eura te je zbog kreditne krize otpisao imovinu u vrijednosti od 642 milijuna eura. Nakon objave kvartalnih rezultata dionica UniCredita je pala na burzi u Milanu za 2,5 posto. U zadnjih šest mjeseci dionica talijanske banke, čija je tržišna vrijednost 64 milijarde eura, izgubila je na vrijednosti 8,4 posto.
|
