photopublika

Zamišljam se u nekoj budućnosti s preko sedam banki na grbači kako stojim za nekim strojem u nekoj mračnoj tvornici - engleska početak industriske revolucije, stojim kraj mene štap, hrpa lijekova za reumu, išijas, nitroglicerin za pod zub ak me herc strefi iznenada… vidim tam negdje u daljini mladog managera kako kuka kak smo loša radna snaga, nesposobni, bolesni, da nas sve treba izbaciti na cestu jer tak i tak od nas nikakve koristi, a ona kineska djećiča tak i tak bolje rade od nas, a ni u školu još nisu krenula…. Usput objašnjava kak je dve milje zarola na nekim dionicama pa će s profitom, neoporezivim naravno, kupiti jahticu da se more kvalitetno opustiti od stresna mu posla….

Gledam si perspektivu, i bez obzira na sva čuda medicine, imam feeling da ga bumo gadno najebali, imam osjećaj da se je Matija Gubec bunil iz čiste mu dosade, il mu je to bil razlog da pobegne od ženinog kvocanja….