srijeda, 27.12.2006.
Sitting On Top Of The World
 One summer day, she went away; Gone and left me, she's gone to stay. She's gone, but I don't worry: I'm sitting on top of the world. All the summer, worked all this fall. Had to take Christmas in my overalls. She's gone, but I don't worry: I'm sitting on top of the world. Going down to the freight yard, gonna catch me a freight train. Going to leave this town; worked and got to home. She's gone, but I don't worry: I'm sitting on top of the world. |
utorak, 26.12.2006.
s druge strane normale - puklo me malo danas
|
UPOZORENJE: ovaj post je neosjećajan, bez neke patetike, uvredljiv i možda na momente vulgaran, Hvala na razumijevanju.
 Počeli su klasični izbori za osobe i ne osobe godine. Po meni je to jedna najobičnija bljezgarija, ali ove godine mi se omaklo jedno pitanje. Negdje sam ulovio (mislim na 101) da je osobu godine predložena – nominirana Ana Rukavina: OK svi znamo kaj je bilo s njom i kako je izgubila svoju borbu. No zašto je nama uopće potrebna Ana?? Zašto naša ova jadna država nema fonde za sve naše Ane? Zar je takav problem oformiti takav fond, staviti ga u sistem poreznih olakšica i na tak način ga puniti? Koliko se još Ana krije među nama? Koliko? Ana je možda bila priveligirana jer je radila u medijima pa je mogla izaći iz anonimnosti, a što je s drugima? Što je s njihovom željom za životom? Zar smo toliko otupjeli da ne možemo sami pokrenuti s nekim građanskim pristupima i akcijama malo ovu učmalost? Premijer nam prodaje maglu kada ga se pita za nestalih 6 miliona dolara iz splitskog škvera, a mi se nismo u stanju upitati koliko je to Anih života? Zašto moramo iz svog džepa plaćati razmiravanje domovine naše? Zar nam T-com nije mogao pokloniti te nofce, a puku pustiti priliku da kaže koju svim onim osobama koje su se tamo javljale na telefone?  I za kraj koliko je vas u nedjelju išlo u shoping? Koliko? Zar niste mogli obaviti shoping u subotu ili tokom tjedna? Koji vam je izgovor? Da ste bili na sljaki? Pa zar ti trgovački centri nisu radili duže cijeli tjedan? Ili smo jednostavno postali ofce isprane sive mase te nam je smisao života promašen ako svaki dan ne odemo u dučan kupiti nešto? Ili da su trgovci gradjani treceg reda pa i kao takvi ne zaslužuju blagdane....  |
nedjelja, 24.12.2006.
čestitka ...
|
... svima vama koji zavrite, pogledate, iako me baka, stara bečka škola, učila da se uvijek čestita nakon praznika…  … postoji jedan, skriveni dar, zakon prirode da tri riječi po kojima težimo u životu sreća sloboda mir uvijek pridobijemo tako, da ih drugim podarimo podarite ih i vi neka vam blagdani budu čestiti i srećom obdareni… |
srijeda, 20.12.2006.
s druge strane normale - plivin kalendar
 Fascinatno mi je, kako se može velikim i močnim firmama pod krinkom nečeg specifičnog podvaliti slabo izvedena ideja ili kopije nećega, pod krinkom da je to nešto to, što će ih još više uzdići kao firmu koja je i dizajnerski i vizualno „osviještena“. Dakle radi se o kalendaru „Plive“ koji je neki dan osvanuo u jutarnjem listu. Naime, po meni koji nisam neka faca, ali si dajem za pravo da kritiziram, dotični kalendar je dobra ideja ali loše realizirana. Sviđa mi se prije svega, i to zato jer se rijetko viđa, što su navedeni svi svjetski dani (štednje, tumora, gladi, holokausta, rata, siromaštva, propalih kockara, …). No sama premisa kalendara da prati sretne dane je ok, ali je odmah na početku napravljena diletantska greška. Tko će dakle trčati u dučan i već odmah radi siječnja kupovati srebrnu ili bijelu olovku ili neko pisalo, da može po predivno tamno plavoj podlozi raditi zabilješke?? Kome treba uz veljaču engleska parola? Zar je teško nači neku prigodnu domaću rvacku poruku o ljubavi i potrebu prema istoj? Onda dođe svibanj i hrpa recepeta za juhe. Koja je svrha istih? Možda naznaka da će se u svibnju spojiti Pliva i Podravka? I zašto nisu te juhe raspoređene kroz cijelu godinu? Onda srpanj, jeli to neki novi mjesec sreće ili.. ? Kaže u listopadu, da skinemo kalendarček s zida i damo ga klincima, da spoje brojeve s linijama, i onda opet problem s početka s bojama, opet trčanje u dućan i kupovanje neke srebrne ili bijele olovke da se vidi trag isti…. I još za kraj vrli dizajneru ili što si već… na tamno plavoj, ljubičastoj podlozi se jako slabo vidi oznaka datuma i dana u crnoj boji, isto kao i bijela oznaka dana i datuma na žutoj ili nekoj svijetloj podlozi… pokoji probni otisak vam ne bi naškodio, a i za pretpostaviti je ne bi odnio preveliki dio naplaćenog… I da vi iz Plive, nije baš svaka ideja dobra, ma koliko lucidno izgledala, ako na kraju ima nekoliko sitnih, ali iritirajućih diletantskih pogrešaka…  |
ponedjeljak, 18.12.2006.
I read the news today oh boy ....
 uza sve glupost… koja je mjera nepotrebnih vijesti koju možemo prežvakati? Spada li u vijest to da se tamo neki Edo Majka razvodi? Ili da se ona Britney i Paris šlataju? Te da je neka jelena rozga zacopana do nebesa? Kakav je to sklop koji u tome nalazi nešto interesantno? Kakvi su to sklopovi, zapravo čime se ljudi ucjenjuju da nam se smješkaju s naslovnice nekog magazina s porukom „Silikoni su mi pomogli da konačno postanem žena“, jer prije sam bila nešto nedorečeno. Ili ona Indira, koga to muči kako je obavlja shoping s mužjakom? Mislim who cares? Kaj ljudi trče za njom u nadi da će im dodirnuti ruku, pa če ju onda obredno odsjeći i staviti u formalin, jer nju je dotakla Indira?!?!  A Day in the Life I read the news today oh boy About a lucky man who made the grade And though the news was rather sad Well I just had to laugh I saw the photograph He blew his mind out in a car He didn’t notice that the lights had changed A crowd of people stood and stared They’d seen his face before Nobody was really sure |
petak, 15.12.2006.
opaska mala
 Pričaju pametni i knjiški ljudi, da radit ćemo do 70 godine, a vjerojatno i do osamdesete godine života. Možda je vrijeme da se pokreni novi posao, umjesto zidanja stanova, zidanja krematorija na izlazu iz tvorničkog kruga. Pa da kad svisnemo odemo u prah, pa kuda nas vjetar odnese neka nas dobro odnese... i umjesto onih mirovinskih stupova, neka nam daju stup za kremiranje …  |
srijeda, 13.12.2006.
s druge strane normale - opet jutarnji :o))
|
UPOZORENJE: post kao takav je uvredljiv, i netrpeljiv. Hvala na razumijevanju!
 link na članak "Trebaju li i unuci Ivice Todorića, djeca tajkuna koji su opljačkali ovu zemlju, imati besplatne udžbenike", upitala je, na što joj je Zdenka Babić Petričević (HDZ) uzvratila da će besplatne udžbenike dobiti i "djeca komunističkih direktora". E sada mala digresija, ne tako davno uhvatio sam podatak da je u HDZ-u cca devedeset tisuća bivšeg komunističkog kadra. Ako sada uzmemo u neku jednadžbu gornju izjavu i dnju činjenicu, onda možemo zaključiti kako je poštovana g. Zdenka napomenula kao se HDZ brine i za svoje „ideološke“ neprijatelje. Možda se to može protumaćiti kao činjenicu da se HDZ brine socijalnom politikom, za razliku od SDP-a koji samo trabunja o tome i traži neke radikalne zahvate, a nema snage za izvesti iste. I još nešto, ako ovo čita netko tko ima nekog utjecaju u vodstvo HDZ-a, onaj dizajn vašeg glasnika ne blago rečeno loš. Kao da čitam glasnik umrlih, a ne tam neke stranke, nemate ni glave ni repa. Glasnik nema nikakve dinamike, razgibanosti, forme… Nađite nekog drugog da vam to malo uređuje, na primjer nekoga tko u nazivu studija nema ono „ARTdesign“ jer ti su obično prenapuhane veličine; da opet malo prekinem nit. Jednom na početku moje grafičke karijere me unajmio jedan „Art design dtp studio“ da ima napravim logo. Mislim čim se onda oni bave ak im neko drugi treba radit logo? Onda je krenulo, doneseš tri varijante pa nije OK. Ok promjeniš po napucima pa doneseš dvije varijante pa opet nije ok. Onda meni pukne film, pa mrtvo ladno prekopiram dva logotipa svjetski znanih firmi (metropolitan muzeja i bauhaus). E bome klj sam se onda naslušal ka to niš ne valja, kak nemam smisla za boje, tipografiju, sklad….. I BtW još u osnovnjaku smo na onom šapirografu (ili kak se već zvalo) radili lepše novine za 7 razred. link na glasnik koga zanima |
utorak, 12.12.2006.
s druge strane normale
|
UPOZORENJE: post kao takav je uvredljiv, i netrpeljiv. Hvala na razumijevanju!  Naletjeh danas na sljedeći članak, pa sam odlučio upregnuti sivu masu. Dakle rezultat ovakvih zahtjeva je bez ikakve sumnje nerad. Da nerad. Jer ako uzmemo činjenicu da smo proizašli od majmuna, onda dotični moraju imati dosta posla da im po mislima ne bi lutale slične misli i primisli. Naime čovjek kao takav koji radi nema vremena tj., nebi smio imati vremena za razmišljanje o ničem drugom doli samo o tome kako da obavi posao. Ako je individua kao takva veči dio svog radnog vremena besposlena onda počinje s nekonstruktivnim razmišljanjima i postupcima. Koliko puta ste išli gradom pa ste našli šljakere kako sjede na klupicama i tamane sendviče, ili se oblokavaju pivom? Da ne pričamo o višem stupnju dosade na radnom mjestu, koje se kao takvo manifestira s trubljenjem svakoj ženskoj individui koja prolazi pokraj istih. U tom drugom stupnju je znakovita činjenica da je totalno nebitno dali dotična ženska osoba ima bilo kakav ili pak nema ljepotni atribut kojim bi eventualno mogla izazvati takvu reakciju. Na trečem stupnju se javljaju svakojaki zahtjevi za poboljšanje radnih uvjeta, osnivanjem sindikata, traženjem slobodnih dana, kračim radnim vremenom, boljoj zdravstvenoj zaštiti i sličnim gluparijama koja su istima kao takvim sasvim nepotrebne i čak štoviše suvišne. Stoga je prijeko potrebito da istima s kručim uvjetima rada, većim opterećenjem, povećanjima norme bezobzirno izbiju iz radnih procesa slobodni „taktovi“ koji mogu prouzrokovati slične i ine primisli. |
subota, 09.12.2006.
Otočec ob Krki
 Otočec ob krki je, bez obzira koliko mu ime pompozno zvuči, u biti jedan malo veći grad (varijacija dvorca) na jednom otoku usred rijeke Krke (slovenske za ne upućenije), koji se nalazi na cca pola puta između Zagreba i Ljubljane. Povijest istoga seže u daleko 12 stoljeće. Tokom vremena nad gradom su se mijenjali mnogobrojni vlasnici. Tako se po zapisima može vidjeti da su prvotni vlasnici bili, najvjerojatnije, Bavarska župnija iz Freisinga, dok je u feudalizmi bio pod vlašću Višnjegorski i Andeških feuda, da bi grad i osoblje došli pod vlast austrijskih vojvoda Babenberova, pa českog kralja Otokara II. U 14 stoljeću grad je navodno dosta propao, pa su se kao vlasnici mijenjali Turjaški i vitezovi Wintheri, te navodno je neko vrijeme bio u vlasti hrvatske grane plemenitaške obitelji Babonici. Kroz kasnija stoljeća grad je još mnogo puta mijenjao vlasnike, dok je zadnji vlasnik 1929 godine postao Karlo grof Villavincenzio-Margher, čiji nasljednici danas traže povrat imovine. Tijekom 1944 godine partizani su grad spalili, kao i mnogobrojne druge gradove na Dolenjskem, te ga i razrušili. Obnova istog je počela 1952 godine, kada je vlasništvo nad ostacima grada preuzela tvornica Krka. Najstariji dio grda je palacij – središnji dio, koji je bio izgrađen negdje u 13 stoljeću. Još tokom 14 stoljeća oko središnjeg dijela je bio dozidan obrambeni zid i obrambene kule. Početkom 16 stoljeća grad je dodatno „opremljen“ obrambenim zidovima i puškarnica radi opasnosti od Turaka. Tokom 17 stoljeća su palacij dodatno raširili i dodali mu stambeni južni dio. Tijekom 18 stoljeća su preuredili ulazni dio koji je dobio današnji izgled, te su preuredili i gradsku kapelu. Danas je Otočec reprezentativni ugostiteljski objekt, koji prije svega služi tvornici Kraka za potrebe promocije i ugošćavanja svojih poslovnih partnera. Na prostoru samog grada se još tijekom cijele godine događaju razne manifestacije, od najpoznatijeg festivala „Rock otočec“, pa do svakojakih viteških igara, sajmova cvijeća, dok sada oko Božića imaju „običaj“ da u noćnim satima oko otoka spuštaju cvjetne aranžmane koji su osvijetljeni sviječama…. Otočec je isto poznat kao jedna od najpoželjnijih destinacija, u slovenskim okvirima, ako se želite otmjeno oženiti. U tu svrhu su izmislili sistem s dvorjanima koji vas preko mosta vode do prigodne dvorane, pa matičar koji je odjeven u prigodnu obleku, i naravno na kraju s zakusko. Zanima me dal se bu neko sjetil tak nekaj napravit u Trakoščanu na primjer? No da ne bi samo stali na tome, pragmatični kakvi jesu, u okolini otočca je još hrpa zanimljivih sadržaja, tako su ove godine otvorili golf teren, imaju konjušnicu gdje se može uz jahanje i unajmiti kočija pase vozikati unaokolo, dok u modernijem dislociranom dijelu imaju tenes terene, dico klub, casino… U blizini se nalaze još i Šmarješke tolice, koje su prije svega bazirana na rehabilitaciju svakojakih povreda, imaju wellnes centar, i slastičarku koja radi fascinantnu čokoladnu tortu. Isto se u blizini i nalazi Vila otočec jedan mali privatni hotel s dosta zanimljivih sadržaja, koji je orijentiran na kongresni turizam, a i imaju jako dobru kuhinju… Otočec je ok destinacija, po mom skromnom mišljenu, ok destinacija za kratki izletić, malo uživanja u prirodi. Ja osobno nalazim par nedostataka, nema nikakvih vinskih cesti, mada su vina (cviček) iz okolnih krajeva jako dobra, i ljudi sve više i više daju na kvalitetu, imaju dosta šuma po kojima se da fino prošetati ali su relativno slabo markirane, previše toga daju na sport, a premalo na neku relaksaciju u mirnoj i tihoj prirodi…. sada malo brdo slikica :o)))    unutrašnjost grada  ulaz u grad           malo okolice grada, kao takvog    okolica grada je stanište za mnogobrojne labudove, patke, race, sive čaplje.. sva avijacija je pitoma i može se slobodno terorizirati smokićima, kruhom....   oni gore vas vode pred matičara, a to traje jer imaju mali milion "stanica" i prigodnih govora...  Šmarješke toplice, ova kupola u prvom planu ja zatvoreni bazen, iz kojeg se ide u otvoreni bazen. termalna voda ima cca 38 stupnjeva... |
srijeda, 06.12.2006.
Ured za pranje novca
 Slušam jučer radio kad tamo neko laprdanje o Uredu za pranje novca. Pa si nekako mislim da li bi prošao sljedeći razgovor s njima. „Dobar dan, ured za pranje novaca?“ „Da izvolite“ „Ja bih molio nekoga iz domena međunarodnog pranja novca.“ „Eto bum vas prospojila gosponu Mireku“ „Fala“ Onda malo slušam Mozzarta il neku prigodnu kompoziciju iz njedara jeftine japanske telefonske centrale. „Miro pri telefonu, izvolite kak vam mogu pomoći?“ „E, gospon miro“, duboko udahnem, pa krenem “Znate ja sam mali poduzetnik. Imam jednu malu štampariju, pa se tu borim za život, da nekako uspijem od prvog do prvog preživjeti. Znate ja vam v jednom vuglecu radione imam stalažu s bojama. I kak je malo mesta onda ispod te stalaže često slažemo palete s robom. Tak je jučer tiskar htel dohvatiti konzervu cyana, al mu je nekak ista skliznula iz ruke i pala na paletu love. Da nesreča nebu veća konzerva se je još i nekak otrpla i naravno ode farba po eurima. „ „A???“ čuje se lagano čuđenje s druge strane, al nedam se ja smesti. „Probali smo mi to, gospon Miro, nekak, bar onaj površinski sloj oprati s K15 (grafički pripravak, inače poznat kak aceton), al samo pogoršali situaciju. Sve se je sam razmazalo, farba je apšigala, takda je to prava mala katastrofa….“ „Molim???“ sad će Miro, al opet ja nastavljam da mu sve ispripovedam, jer ne volim kad me se prekida pa gubim nit…. „Sada mene zanima, kam bi ja to mogel dopelati na pranje? Koliko to traje? Kak to naplačujete, po kili ili novčanici, i ak je po novčanici ima li veze koje je vrijednosti novčanica? Jel problem to kaj su tu i tam malo sljepljene skup? I koliko to traje, to vaše čišćenje?“ „Čekajte….“ On če mene, ma kakvo čekanje si mislim.. „Ma poglečte, nemam ja vremena za čekanje. Meni sljedeći tjedan dolazi kontejner robe iz Kolumbije pa bi trebal imat čistu lovu. Kak da čoveku dam zamazanu lovu? Kaj si bu mislil o meni? Znate koliko dugo mi je trebalo da stupim u vezu s tim Kolumbijcima, pa ne mrem si na početku suradnje dopustiti takav debakl…..“ „Halooo…?!?!?!?“  |
subota, 02.12.2006.
rebranding dežele :o)
 Slovenija je ovih dana u teškoj situaciji. Odjednom imaju otvorena tri „fronta“ koji ih prikazuju u jakom lošem svjetlu ksenofobima, rasizma, netrpeljivosti… Sigurno vam je poznat slučaj one romske obitelji Strojan koja je prognana iz svoje kuće, nakon jednog, blago rečeno, čudnog incidenta s jednim lokalnim stanovnikom. Onda su tu izbrisani koji su išli tražiti pravdu u Brussel, i tamo dobili potporu. Te na kraju Zmago s svojim nastupom u slovenskoj piramidi. No to nije bit ovog posta. Slovenci su naime, prije par mjeseci krenuli u rebranding svog identiteta. Dugo vremena se jadni pate na svom identitetu. Najviše ih boli što ih se konstantno mijenja ili s Slovačkom, a ponekada i s Slavonijom. Največi udarac im je došao od Busha, ako se to može nazvati udarcem s obzirom na Busha, kada je isti prilikom susreta s Putinom na Bledu izjavio nešto u stilu:“ … eto tu u prekrasnoj Slovačkoj…“. Prije par godina su isto imali promotivnu kampanju za promociju turizma, koju je vodio ministar Rupel, te je naravno slavno propala kao neprepoznatljiva. Stoga su Slovenci krenuli ozbiljno, raspisali natječaj, oformili stručni žiri, koji je bio baziran na struci, a ne na politiki. Rezultat je vidljiv ovdje, ovdje Logo simbolizira plamteće srce koje je stilizirano u obliku Triglava. Meni logo ka logo nije baš nešto, jer na prvi pogled ne kužiš poantu, ali ajde… No ni to nije poanta, poanta je mladina, kultni slovenski časopis koji je jedan od prvih „otvarao“ naše oči prema demokraciji. Svi koji su ikada imali u rukama mladinu, nisu mogli, ne zapaziti „diareju“ legendarnu karikaturu, koje je opet jedna od prvih otvorena kritizirala sav nesmisao bivše države i politike iste… Daklem diareja je tu, mene je od srca nasmijala i oslikala svu realnost Slovenije do najmanjeg detalja.  |
