photopublika

.. to da nam stupce novina već par dana puni svađa jednog bračnog para je prvi znak da smo normalna država. Da nemamo problema s korupcijom, kriminalom, šoferima koji navodno imaju čudne van poslovne aktivnosti, da regularno i bez problema gradimo dvorane za veliku rukometnu feštu… jedino se niko nije sjetio izračunati da navodnu vrijednost garderobe dotične bivše žene s početka ovog mog trabunjanja , prosječna trgovkinja s nekom prosječnom plaćom od cca 2500 kuna, ne uspije zaraditi za ciglih 100 godina rada…

… „sjedimo“ na kauču… ona se zadubila u neki dokumentarac o starom Rimu, dokumentarac s „igranim scenama“… mala em je slatka, elokventna, pametna, sprema se na magisterij u francusku… gledam ju i mislim, zasto sve ono kaj vrijedi mora odlaziti od mene, nije mi jasno… ne smrdim (perem se redovito), tolerantan sam, svašta trpim…. gledam ju tako kako se zadubila u Rimljane… onda se okrene prema meni, pogleda me jedan od zadnjih puta onim predivnim velikim smeđim okima… te kaže znakovito „si skužil kak su ti stari Rimljani bili napredni, pa još danas možemo gledatite filmove koje su snimali o sebi…..“ blago teleći ju pogledam… i skužim da će mi fakat nedostajati….

Sjedim s frendom na popodnevnoj pivi, do nas dva tipa. Jedan ga trubi, li trubi kak je Dove šampon za kosu, najbolji na svijetu, kako je najdjelotvorniji, ima najbolju njegu, te da ga on kao takav jedinog koristi te da uopce nema smisla da drugi šamponi kraj istog egzistiraju… Reklo bi se klasičan primjer opčinjenosti markom, te sukladno tome nemogućnost da se vidi išta osim nje. Pojava koju sam do sada pripisivao vlasnicima automobila. U jednom trenutku moj frend lagano dobiva napad smijeha i jedva suzdržavajući mi veli da se okrenem. Kad ono, onaj zaljubljenik u Dove šampon je skinuo svoju noblese bejzbol kapicu, a ispod nje čela, sjajna da sjajnima ne more biti. Kosicu ima u tragovima i to onaj predio u visini ušiju…. I još to ošišanu na par milimetara….

Crtica je iz subote. Kulturno se ujutro otpremiš na plac, trešnjevački. Imaš spreman plan za ručak koji se sastoji od orade ili brancina i salatice od paradajza i krastavaca…. Obaviš ribe i kreneš u rat s kumicama i gužvom. Paradajza ko u priči, od onog kloniranog, preko onog u grozdovima, pa makedonski, pa tvrdi domaći, pa slatki domaći… i cijena cca od 12 do 18 kuna kako koji. I onda natrčiš na štand, tamo paradjazek pa fino na škarniclu s debelim marekerom ispisano „domaći kaštelanski pomidor.. cijena 30 kuna“ 30 kuna?!?!?!?! WTF kaj ga s zlatom zalijevaju?? Nikada mi nisu bile jasne te relacije, onaj Dmitrij iz Strumice se najebe ko mali majmun s svojim kamiončekom preko cele bivše juge da dođe do placa s paradajzom i ima normalnu cijenu.. a ova koja ujutro krene iz kaštela opali cijenu ko da prodaje svoje bubrege… i onda se još jadna čudi i psuje kaj ljudi kupuju onu šugava makedonsku pomidoru i kak niko neće prismrditi njenoj zlatnoj i najboljoj robi….

Bliže nam se izbori, pa su nam vrli političari u modi.. a zapravo kada nisu?!?!
Danas su oni iz HNS-a predstavili svoj program, a ja ću izvući jedan dio pa ga skeptično obraditi.

Obrazovanje je temelj, početak i kraj HNS-ova programa, obrazovanje je i pretpostavka konkurentnosti gospodarstva, a i samo po sebi je prvorazredna gospodarska grana pa i izvozni proizvod, naglasio je.

"Naš cilj u ovom mandatu je stvoriti uvjete za 50-postotno povećanje broja studenata, a naš ukupni cilj je sa 16 posto, koliko danas više i visokoobrazovana radna snaga sudjeluje u hrvatskome gospodarstvu, doći do europskih 30 posto", rekao je Čačić. Istaknuo je da je nužno "prepoznati obrazovanje kao gospodarsku granu, ali ne razini političke priče, već kao dugoročni projekt".

Dakle sve je to divno i krasno rečeno, još ak se nađu šoldi gdje će nam biti kraj :o))
Mene zanima da li je prije svega naše školstvo kao takvo dosta kvalitetno, tj, koja je kvaliteta kadra koje isto producira? U zadnje vrijeme, kada se osvrnem samo na vladare, imam razloga za skepsu. Prvi je popularni JUBITO ministar, dok mi je drugi ministar od poljoprivrede. Dotični naime izjavljuje. Oko svinjske kuge, da se svinje ne smiju cijepiti jer ćemo samo tako suzbiti „epidemiju svinjske kuge. Po njegovoj teoriji, s cijepljenjem u životinju unosimo virus, te ona radi toga obolijeva?!?!?!?!
Koliko su su uspješni naši diplomati? Ja, skeptik, kakav jesam, recimo sve one s ekonomije doživljavam kao vojsku svakojakih referenata koji sjede po uredima banaka i obrađuju zahtjeve komitenata, za što iskreno rečeno, je faks i previsok stupanj obrazovanja. Ok reći će netko imamo Radmana, imamo Đikića, imamo ovog imamo onog, ali koliko je njihov postotak u masi svih studenata? Dali su oni tu kod nas, na našoj pameti stekli svoje obrazovanje ili su ga morali ić širit preko bare?? Kako stojim s osnovnim i srednjoškolskim obrazovanjem i kvalitetom istoga? Kakva sredstva imaju djeca u školi? Meni je smiješno kada čitam da imamo, primjera radi, tri udžbenika iz povijesti, matematike, biologije.. na što lići taj nastavni sat?? Kaj učiteljica pola sat objašnjava djeci nešto u stilu; vi s udžbenikom A počnite na strani 30, vi s udžbenikom B počnite 41, vi s udžbenikom C počnite slušajte pažljivo i pišite u tekice jer toga gradiva nema u vašem udžbeniku…. ?!?!
Meni se čini da mnoge stavri u ovoj državi treba mijenjati iz korijena, iz srži samog bitka kao takvog. Prvo bi trebali mijenjati onu našu razinu svijesti da smo iznad nečega, te bi se trebali prizemljiti lagano. Onda bi trebali malo realnije gledati na život, i naše mogućnosti kao takve, i tek onda na kraju svega toga bi mogli istrčavati s ovakvim pametnim programima kao političkom platformom van, jer bi tek onda bilo koristi od njih.

I za kraj, nije mi bila namjera nikoga uvrijedit, već sam samo izrazi skepsu na obrazovni sistem, kada gledam što se sve događa oko nas pa sam povukao crtu pod dva i dva i iznio malo skromno, skeptično mišljenje...