UVOD

Ovaj smo blog pokrenuli kako bismo ispričali priču kako izgleda na njihovoj "strani ulice", odnosno s čime se sve suočavaju ovisnici na putu ka izlječenju.

Liječeni ovisnici nakon završene rehabilitacije susreću se sa VELIKIM pitanjem "A što sad?"

Resocijalizacija liječenih ovisnika, odnosno njihovo ponovno uključivanje u društvo, predstavlja iznimno važan i neophodan nastavak nakon završenog programa liječenja.
Kao društvena skupina koja je visoko stigmatizirana, liječeni se ovisnici susreću sa mnogim zaprekama, kako socijalnim tako i psihološkim, te im je potrebno pružiti maksimalnu podršku u svim aspektima njihova života.

Zamislite da vas netko sada, u ovom trenutku, postavi da živite u plemenu Zulu u Africi. Osim što bi vam strani jezik bio velika zapreka za prilagodbu, morali biste naučiti njihove običaje, pravila ponašanja, pronaći smještaj, posao, prijatelje, itd.

Isto tako se i liječeni ovisnici nakon završenog liječenja teško snalaze pri povratku u društvo, potrebna im je dodatna skrb i podrška kako bi se lakše suočili s izazovima traženja posla, narušenih obiteljskih odnosa, izgubljenog povjerenja najbližih, dugova, i sl.

Ulaganjem u njihov osobni razvoj istovremeno se ulaže i u cjelokupno društvo, jer se učvršćuju rezultati rehabilitacije, u koju je uloženo puno materijalnih i osobnih resursa, te se smanjuje nova šteta koju bi ponovljeno kozumiranje droga nanijelo čitavoj zajednici (kriminal, negativan utjecaj na okolinu, novi troškovi liječenja itd).

Bivši ovisnici koji su zakoračili na put izliječenja ili su već daleko odmaknuli na njemu iznimno su dragocijeni predstavnici ovisničke populacije koji pokazuju da se bolest ovisnosti može pobijediti te služe kao uzor drugim ovisnicima.

Blogom „Moja strana ulice“ želimo dati priliku liječenim ovisnicima da progovore o izazovima i preprekama s kojima su se susretali prilikom uključivanja u liječenje i rehabilitaciju.

Miriam Kapor
Udruga PET PLUS
www.petplus.hr