moderato_cantabile

Moje pjesme, moji snovi...

Balada mojeg srca

Zvone zvona moje duše
Tako tužno zvone za mene,
U ovom praznom stanu
Koji me toliko podsjeća na tebe.

Ova prokleta samoća
Ide sa mnom i sa mnom ostaje,
S tvojom slikom na ormariću
U mom srcu svira tužna balada.

I želim te pored sebe sad...i uvijek,
I želim te vidjeti još jednom...
i gledati te zauvijek.
Ovu tugu, o kojoj ti pišem, odnijet će vjetar.

Sada te tražim u sjećanjima
Ne znam zašto smo se rastali...

Nikad mi nisi znao pokazati ljubav
Nikada ti se nisam divila.

Vječnim sjećanjem na tebe,
Poput duha koji ne odlazi,
Skidam tvoju sliku s ormarića
A u mom srcu i dalje svira tužna balada.

I opet te poželim pored sebe
I želim te vidjeti još jednom
I gledati te zauvijek...

17.veljače 2007.



***
Tako ti je teško reći što osjećaš
Izdao si obećanje,
I sad, godišnjica bez obećanja
I bez jednog jedinog poljupca.
Oskvrnuo si sobu u kojoj smo spavali,
I stol za kojim smo jeli,
I čaše iz kojih smo pili.

To je život
I nosiš sad krivnju u sebi
Zbog nove avanture
Koja te ostavila slijepog
I koja je povrijedila moje brižno srce.

Kako je teško opet voljeti, zar ne?
Uspoređivati moj osmijeh s njezinim
I tisućama drugih...
Rekao si mi zbogom
I osjećao se kao svoj najgori neprijatelj
Koji uništava našu povijest
Zbog druge povijesti koja ne vrijedi ništa.

Rekao si mi zbogom
I u tom pozdravu ostavio svoju dušu
Rekao mi da me ne voliš, a voliš me
I sad tvoje suze teku...

A ja, tako konačna i odlučna
I opet te poželim
I zauvijek odlazim...
***

20. veljače 2007.




Poželim

Kad se magle sive spuste -
Poželim te;
Kad tišina uđe u moj stan -
Poželim te.

Tvoje ruke da me zagrle -
Poželim;
Tvoje usne da me poljube -
Poželim.

Dok zvijezde gledam
Tvoje oči poželim;
I dok gledam nebeski beskraj
Tvoje tijelo kraj svojeg poželim.

Kad telefon šuti
Poželim ti čuti glas;
U gluho doba noći
Poželim čuti tvoje korake
Kako ideš do moje postelje
Kako staješ kraj mene
Kako mi nježno rukom lice gladiš
I samo me tiho poljubiš i kažeš:
Tu sam. Spavaj. A ja ću pored tebe.


3.4.2008., 0:16 sati



Sjeta

Kad te dohvati tuga,
Sivilo i strah;
Ti dođi pred moja vrata
I lagano zakucaj.
Ja čut ću korake tvoje
Pa, znaš da ne spavam.
San ne dolazi,
Ti me držiš budnom;
Ne želim zaspati
Da ne propustim korak tvoj.
Uđi tiho na prstima,
I samo se osmijehni
I osmijeh ću ti pokloniti
Pun topline i radosti.
Dođi sad da zajedno gledamo
Kako more se pjeni,
Kako sunce za planinu zalazi
I kako tiho jesen dolazi
Bojeći sve oko sebe šarenim bojama ljubavi.
Zagrli me u zalasku sunca,
Poljubi na ljetnoj kiši,
Voli me dok lišće u jesen pada,
I ne daj maglama sivim
Da se zavuku u ulice moga grada.


18. srpnja 2008.