ozbiljnozanimljivo?
nedjelja, 05.08.2007.
Budućnost demokracije
Ako je pojedincima dopušteno da slobodno djeluju u smislu spontanosti, ako oni ne priznaju nikakav autoritet iznad sebe, hoće li iz toga neminovno proizaći anarhija?
Ako pod anarhijom podrazumijevamo to da pojedinac ne priznaje nikakav autoritet, odgovor na gore postavljeno pitanje može se naći u onome što je bilo rečeno o razlici između racionalnog i iracionalnog autoriteta. Racionalni autoritet – kao istinski ideal – zastupa ciljeve razvitka i ekspanzije pojedinca. Prema tome, on se načelno nikada ne sukobljava sa pojedincem i njegovim stvarnim a ne patološkim ciljevima.
Moderni čovjek oslobodio se od tradicionalnih autoriteta i postao «pojedinac», ali se u isti tren izdvojio, onemoćao i postao oruđe za ciljeve koji su izvan njega. Otuđio se od sebe i drugih; štoviše to stanje potkopava njegovo osobno ja, slabi i zastrašuje njega samog i priprema ga za potčinjavanje novim vrstama ropstva.
Budućnost demokracije ovisi od ostvarivanja individualizma, koji je još od renesanse bio ideološki cilj moderne misli. Današnju kulturu i političku krizu ne treba pripisati činjenici što ima previše individualizma, već činjenici što je individualizam u koji vjerujemo postao prazna ljuštura.
Pobjeda slobode moguća je samo ako se demokracija razvije u jedno društvo u kome pojedinac, njegov razvitak i sreća predstavljaju cilj i svrhu kulture, u kome nije potreban uspjeh niti bilo što drugo kao opravdavanje života i u kome se pojedinac ne podvrgava nikakvoj moći izvan sebe, niti ta moć njime manipulira, bilo da je u pitanju država ili ekonomska mašinerija; najzad, društvo u kome njegova savjest i ideali nisu posljedica vanjskih zahtjeva, već su stvarno njegovi, te izvršavaju ciljeve koji proizlaze iz njegovoga osobnog ja. Ti ciljevi nisu se mogli potpuno ostvariti ni u kojem prijašnjem razdoblju moderne povijesti; oni su morali ostati uglavnom ideološki zato što nije bilo materijalne osnove za razvoj pravog individualizma.
