omladinka

četvrtak, 04.11.2010.

Da, drugarice premijerko!

Sigurno ste željno očekivali i pitali se hoću li se osvrnuti na nedavne saborske dogadjaje i svadjice? E, pa danas je dan za moj osvrt. Svi vi koji tražite nešto više od života i zato dolazite na moj blog, drago mi je da imate opet priliku gubiti vrijeme čitajući još jedan od mojih beskorisnih postova na kojem mi zahvaljujute.

Sad sam upravo pojela oveći karabatak i baš razmišljam da postanem premjerka. Što meni fali?

Svidja mi se posao premijerke. Trenutno radim kao pomoćni dostavljač kutija sa cipelama u austrijskom dućanu obuće 'Humanic'. On se nalazi u sklopu austrijskog 'West Gate' shopping centra u Zaprešiću. Tamo su me preselili iz austrijskog shopping centra 'City One' iz Zagreba. Nije mi loše i to je odličan posao na kojem (praveći se da sam praznoglava komunistička agitatorica) vrlo rado širim naprednu propagandu.

Obožavam svoj posao, a najviše volim raditi nedjeljama i praznicima. Najdraže mi je kad nam je praznikom radno vrijeme do ponoći, kao na zadnji Dan Državnosti. Ne znam zašto, ali praznicima moje napredne ideje nekako lakše padaju na plodno tlo. Moje kolegice s posla (uglavnom majke s malom djecom) mnogo me pažljivije slušaju kad se nakon obračuna (oko jedan poslije ponoći) pješice vraćamo iz Zaprešića u Zagreb. Dobro je malo protegnuti noge, pa nije osobito važno što više nema javnog prijevoza. Volim praznike.

No dobro, ipak je za zemlju najvažnije da smo s tim shopping centrima uvezli nove i nepoznate visoke tehnologije u Hrvatsku. A ne kao kad je u Zagrebu gostovao moj budući kolega, izraelski premijer Shimon Perez, koji je Hrvatskoj ponudio zajedničku suradnju na polju izgradnje umjetnih ljudskih organa. Svi su ga ministri blijedo gledali. O čemu ovaj priča? I neka su mu pokazali nerazumjevanje. Neka on s tom bezveznom tehnologijom budućnosti ide suradjivati u Njemačku, Švicarsku ili Francusku, a naša će premijerka ponosno otvarati trgovačke centre. Svakom svoje.

Dakle, mislim da je došlo vrijeme za iskorak i da će mi biti bolje kao premijerki. Kao i na mom sadašnjem poslu, niti na ovom novom neće trabati mnogo misliti. Znam samo da kapitalizam nikad ne spava i da nas je spreman uvjeriti u svoje vrijednosti istinom, istinom i samo istinom.





Osim što trenutno ne znam koji je radni, a koji neradni dan, (svi su mi dani radni, hvala liberalnom anarhokapitalizmu kao u doba Charlesa Dickensa) nemam nikakve druge kvalifikacije za posao premijerke i upravo me to čini kvalificiranom. Gradjani, naime, neće primjetiti bitne razlike, a naši ljudi ionako vole biti nezadovoljni.

Naravno, tu jednostavnu dužnost prihvatila bih samo ako mi dozvole da mogu stalno biti napušena, jer kad se dobro napušim (ne mislim na izlizana koljena, pokvarenjaci) postajem izvor mudrosti i znam da sam poželjna gradjanima ove zemlje. Pa znam i ja presjeći vrpcu na otvorenju trgovačkih centara.

Reformske uspjehe moje vlade počela bih promjenom imena saborskog restorana u 'Sing Sing caffe', čisto zato da se moji ministri počnu privikavati na budući boravak u Remetincu - koji im jednog dana ne gine. Tu bi nekako reforme i završile.

Svi će ministri u mojoj vladi biti muškarci, moraju biti visoki (osim Čobankovića s kojim ću dimiti travu u WC-u) i očekujem da mi se dodvoravaju, komplimentiraju i svadjaju oko moje naklonosti. Volim lojalnost. Umjesto broševa, na službenim sjednicama vlade i u drugim zgodnim prilikama nosit ću viklere.

Kao da je problem biti premijerka? Pa znam i ja pozvati MMF u pomoć. I to na engleskom. Naravno, kad dodju ti gadni tipovi, biti ću daleko odlučnija od sadašnje premijerke i već me možete čuti kako ponosno pozivam na otpor: - 'Pucajte u prsa, okupatori!!! Naprijed drugovi!!!

Moje ime je moj program!!

Potrebna mi je samo moć uvjeravavanja. Nije to teško. Znam ja da gradjani Hrvatske nisu ovce i vole biti vodjeni pametnom osobom poput mene, te im nudim svoj lider sheep!!

04.11.2010. u 15:02 • 61 KomentaraPrint#

petak, 15.10.2010.

Kolonizator medju Aboridjanima

Zadovoljno vam javljam da je sve u najboljem redu i žalim što vam moja nesveprisutnost nije nedostajala. O tome ćemo već razgovarati...!

Spriječena mnogim partijskim obvezama javljam se samo nakratko. Lagano sam u bussinessu oko organiziranja brojnih partijskih ćelija. Na ta funkcionalna druženja idem u visokim potpeticama, jer se za markziram i komunizam u ova nova vremena treba boriti i seksipilom i stilom. Možda malo i novcem, pa sam osnovala firmu 'Kozara Enterprajz', sa sjedištem u Kitzbuhelu, jer se u budućnosti imam namjeru hraniti samo medom i mlijekom. Zaželite mi sreću!!

Usput ću rado razveseliti mog blogoprijatelja 'gujdeka' i po njegovoj mu želji šaljem jednu - skoro pa piletinu - koja se zimskim padom muških kriterija možda i može mjeriti samnom, iako će netko zločest sigurno reći da sam Omladinka s Botoxom. Slika ne laže i iz priložene fotografije moje slabije dvojnice ne vidi se ni Botox ni gravitacija. Samo čednost.

Image Hosted by ImageShack.us

Uzela sam na ovom blogu malu kreativnu pauzu i koncentrirala se na neke od bojsa prikazanih u prošlom postu. Neopisivo lijepa Omladinka svojim je pipcima malo pregledala te neodoljive momke koji su prije nego su me upoznali mislili da je Durex neka vrsta gumenih bombona.

Zatim sam svoje nestašne učenike marksističke literature morala iz pedagoških razloga malo povući za uši i pljesnuti po čvrstim guzama, isključivo za njihovo dobro, ne bi li čim prije svladali lagane osnove samoupravljanja. S veseljem javljam da su dečki plesali oko mene kao mali medvjedići na lancu i u intimnim trenucima šaptali mi na uho izabrane dijelove Marxova 'Kapitala'. Za nagradu u učenju zajedno smo uživali i žustro navijali gledajući 'Partizansku eskadrilu' i sve epizode 'Otpisanih' (...šefe, šefe, svi su zapisani – neću da budu zapisani, želim da budu otpisani...), a u rijetkim trenucima mira potajno sam pogledala 'Doktora Živaga'

Evo mojih slatkih sekretara SKOJ-a (snimka iz duboke ilegale).

Image Hosted by ImageShack.us

Posebnu pažnju u podučavanju svojih idolopoklonika (kad već nemam blogerskih fanova, kao ona blogerica koja nam sad sprema opisati svoje burne doživljaje dok je bila astronaut) posvetila sam da dečki ne padnu pod utjecaj ispiranja mozga lažnim veličinama, te sam vrijedno poradila na ispitivanju pravih veličina i debljina. Tu ih nisam trebala slati na popravni.

U sklopu učenja o lažnim veličinama momcima sam pustila poduži televizijski nastup bivšeg nam premijera pred saborskim povjerenstvom u poučnom igranom dokumentarcu u boji pod naslovom 'Kolonizator medju Aboridjanima'. Zgodna stvar i pohvaljujem saborsko povjerenstvo koje je odlično odglumilo neuke domoroce zaslijepljene veličinom i blistavim osmijehom Kolonizatora koji im je kasnije darovao zaslužene pikule, perle i ogledalca.

Za kraj, vraćam vas u bezbrižna vremena i šaljem vam jednu krasnu pjesmu u filmskoj obradi, a ja krećem u daljnji boj. Revolucija ne smije čekati. Tko misli suprotno, završit će na fresh listi.



15.10.2010. u 00:54 • 18 KomentaraPrint#

subota, 07.08.2010.

Pribor za ljetovanje.


Kao prava napredna Omladinka pomislila sam da je uvijek dobro vrijeme za duhovnu obnovu, a na to me nagovaraju i pojedini blogeri podsjećajući me da sam se odviše približila Sotoni. A što da vam kažem? Dopao mi se ovaj frajer. To je pravo muško. Odličan za duhovnu obnovu i najbolji mogući pribor za ljetovanje. Mislim da bih u Plavom vlaku rado s njim proputovala cijelu Europu. Na duža ljetovanja bi, naravno, otišli do Kube (tamo bi mu kupila šuškavac, a on meni najlonke....jeeee), malo pročavrljali s Castrom, pa onda do Kine, putevima Mao Ze Donga. Sutjeska i Neretva bile bi, dakako, neizbježne domaće destinacije koje mu svakako moram pokazati uz prigodno objašnjenje značaja tih lokaliteta.

Image Hosted by ImageShack.us
Zinedine Zidane - foto: y3.com

Odmah se vidi da je to iskusan majstor i stari lisac po pitanju ženskog roda. Danju bi putovali i uživali u predivnim pejsažima, a navečer bi, držeći se za ruke, proučavali Marxov 'Kapital'. Divno štivo. Uvijek se ima nešto novo za naučiti, a Zinedine Zidane bi odmah shvatio što ja volim. Ona moja susjeda kat iznad bi slobodno mogla isključiti svoj slušni aparat. I bez te njene spravice čula bi nas kako proučavamo Marxa s osobitim zadovoljstvom.

U znak poštovanja i simpatije dala bi Zidaneu da prije spavanja lista moju partijsku knjižicu. Neka dodatno uživa. Vizuelna prednost mu je što poprilično liči na seoskog kovača ili lokalnog bravara, a to su zanimanja koja svjesna Omladinka posebno cijeni, jer momak pažljivo slijedi razvojni put našeg pokojnog Maršala. Tehničar je u pitanju, a to me uvijek razveseli.


Image Hosted by ImageShack.us
Ronaldo - foto: who cares

S ovakvim bi tipom mogla biti samo u nekom ludom halucinogenom stanju, što dakako kao prava Omladinka uopće ne znam što je. Osim preko literature, naravno. Nema toga kod mene, a trenutno nije ni jeftino. Ronaldo izgleda kao da je friško izašao iz turskog zatvora. Ili barem kupelji, ako ćemo biti pristojni. Časna Omladinka (Sotona, da ne zaboravimo navode pojedinih živopisnih blogera) s njim ne bi imala što raditi. Jedino da mu možda pokažem Goli otok da malo očvrsne. A i to znamenito mjesto bi taj fićfirić valjda gledao s lipstickom na usnama. Za svaki slučaj, obukla bi mu na noge betonske peraje da mu ne padne na pamet iz tog djevičanskog raja preplivati na obalu. Možda bi Ronalda zaposlila da honorarno puše balone na dječjim rodjendanima i zabavlja dječicu, ali ništa više od toga. No dobro, eventualno bi dozvolila ovom nauljenom pijetlu da mi dobro uglanca alu-felge mog izvrsno očuvanog Moskviča (koji je to auto bolji od Moskviča?).


Image Hosted by ImageShack.us
foto: jakandjil.com

Golobradi momčić. Zločesti maneken. Čini se da ima dovoljno godina da s njim ne bi bilo biti protuzakonito. Hrvatska je liberalna zemlja. Sigurno je da bi uživali zajedno na višednevnom izletu u Kumrovec, makar, ako ćemo pravo, momak izgleda kao sin nekog lokalnog megauspješnog kraduckala na vlasti. Dakle, poštenje je prvo što moram kod njega utvrditi na načine o kojima sad ne bih javno. U svakom slučaju pratila bi ga na nekoliko veličanstvenih sletova gdje bi ga radosno prijavila kao učesnika i potom uživala u predivnoj slici sinhroniziranih pokreta nekoliko tisuća mladih pripadnika radničke klase. Razmislit ću i o našim zajedničkim omladinskim radnim akcijama što bi moglo biti dobro za njegovo duhovno čeličenje. Mladost treba pravilno usmjeravati, a ovakav momak bi u mojim rukama mogao biti odličan materijal za adekvatnu izobrazbu.

A eto, svemu dodje kraj, pa tako i ovim mojim kratkim razmišljanjima. Barem u ovom postu. Nisam sigurna koliko je pametno pohvaliti moj izbor (kako je već red) jer bi komentatori mogli postati virtualnom žrtvom kompletnih budalaša mutnih očiju koji vršljaju bespućima ovih blogova tražeći mržnju i netrpeljivost. Hrabro naprijed prijatelji!


07.08.2010. u 15:29 • 60 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 17.05.2010.

Novo, novo, novo vrijeme...


Novo vrijeme, drugovi, donosi sa sobom i nove zadatke!" ......tako je nekad pjevala kultna slovenska grupa Buldožer.

Pala mi je ta pjesma na pamet dok sam čitala o tome kako su u bračnu luku uplovili mladenci Tomohiro Shibata i Satoko Inoue. Matičar im je, naime, bio – robot.

Sretni mladenci naravno rade u japanskoj robotskoj industriji i svoje su službeno – Da! – jedno drugom izrekli pred 50 uzvanika, a svečanu ceremoniju vodio je 1.5 metara visoki robot pod imenom I-Fairy. Ustvari, ceremoniju je iza nekoliko metara udaljenog crnog zastora vodio jedan čovjek koji je kompjutorom upravljao pokretima i govorom limeno-plastičnog matičara.

Robot - matičar, koji je na glavi imao prigodni cvjetni aranžman, nježno je raširio ruke i svojim tankim glasićem pozvao je mladoženju da 'podigne mladenkin veo i poljubi ju'.

Image Hosted by ImageShack.us

Sretni su mladenci odabrali ovaj neobičan način vjenčanja ne bi li svijetu pokazali novu generaciju androida. 'Bilo je jako zabavno' – novinarima je kasnije rekla 36-godišnja mladenka. I dodala kako misli da 'Japanci imaju jaki osjećaj da su im roboti prijatelji'.

Njezin novopečeni suprug, inače profesor robotike, bio je nešto kritičniji prema ovom robotu (ustvari robotici - žensko). 'Bilo bi krasno da je nešto pametnija, ali vrlo dobro se izražavala' - izjavio je nakon svečane ceremonije.

Japanci jako pokušavaju uključiti robote u svakodnevni život. Tokijsko sveučilište je izradilo dva robota – igrača baseballa. Honda je izmislila dijete – robota, a u Kyotu se pojavio robot koji u samoposluživanju sprema kupljene namirnice u vrećice umjesto pomoćnih radnika (Nama taj ne koristi. Mi to radimo sami).

'Kokoro', proizvodjač ovog ženskog matičara (I – Fairy, da joj ne zaboravimo ime) radi na izradi robota koji su sposobni 'smijati se i smješkati se’ i u toj se firmi nadaju se da će njihovi androidi 'dirnuti ljude u srce'.

I-Fairy je zasad jedna od samo tri takve robotice na svijetu. Cijena joj je oko 400 tisuća kuna. Nije baš ni jeftina i moglo bi proći nešto vremena prije nego se pridruži novim sretnim mladencima na veseloj svadbenoj svečanosti.

Image Hosted by ImageShack.us

Pitam se neće li Japanci izumiti i robota koji će biti pratnja na prvoj bračnoj noći ili medenom mjesecu? Woody Allen je u svojem filmu 'The Sleeper' (1973) tako nešto predvidio - Orgasmatron. Izgleda da će zezancija Woody Allena, kao i ova simpatična limena matičarka postati stvarnost i prije nego što mislimo.

Novo, novo, novo vrijeme…


Izvor: independent.co.uk, Woody Allen foto - You Tube

17.05.2010. u 23:36 • 48 KomentaraPrint#

utorak, 02.03.2010.

Maloljetničko nasilje – kako to vidi Večernjak?


"Neka u zatvor idu roditelji malih nasilnika"!

Ovaj veliki naslov koči se na naslovnici današnjeg broja "Večernjeg lista”. Situacija oko maloljetničkog nasilja postaje iz dana u dan sve lošija. Da ne kažem alarmantna. Gradjani su uznemireni, traže pomoć, ali traže i pravdu. Novinari “Večernjeg” zaključuju da je tema visokotiražna i na naslovnici donose naslov koji poziva na osvetu. – “Neka roditelji malih nasilnika idu u zatvor”!!

Ali, je li tome baš tako? Na koga se misli kad bi ih se slalo u zatvor? Samohrane majke, možda? Ili oba roditelja? "Večernji" o tome šuti. U samom članku nema ni riječi o tome, a u izjavi za članak, sutkinja za mladež Lana Peto Kujundžić napominje da u našem kaznenom zakonu nema odredbe temeljem koje se roditelj za zanemarivanje i zapuštanje djeteta može kazneno goniti.

Takodjer kaže da novčano kažnjavanje roditelja u našim uvjetima, gdje je u prosjeku jedan roditelj zaposlen nema smisla, niti je rješenje za rješavanje problema nasilja.

Image Hosted by ImageShack.us

Dakle, roditelji rade i pitanje je gdje su za to vrijeme djeca i tko ih odgaja. "Večernji list" tu samo zaradjuje novce i pumpa uznemirenu javnost uobičajeno lošim i površnim člancima. Ogroman naslov, prodaja ide i tko uopće čita tekst? Ali, nije li taj isti "Večernji list", zajedno s "Jutarnjim listom", prošle godine mjesecima vršio strahovitu propagandu za vraćanje radne nedjelje? Jednako boldani naslovi donosili su lažne priče iza kojih je stajalo - ništa.

U "Večernjem" znaju da većina ljudi ne ide dalje od naslova i podnaslova. (nešto slično kao na blogovima). Svakome tko imalo prati to područje jasno je da su to radili iz vlasničkog interesa ne bi li se novine i tiskana izdanja njihovih njemačkih i austrijskih vlasnika uspješno nedjeljom prodavali u tim istim centrima. Novac i interes stajali su iza tih tekstova.

Usput, u Njemačkoj je Ustavni sud nedavno ukinuo rad nedjeljom koji su probali na mala vrata progurati neke berlinske robne kuće i dućani. Za razliku od hrvatskog Ustavnog suda, njemački je trgovcima poslao jasnu poruku: - "nema rada nedjeljom zbog mogućeg povećanja profita. Profit toga nije vrijedan!", zaključio je njemački Ustavni sud. Tamo se ne mogu dogoditi one stupidne usporedbe koje su površnima odmah prvo pale na pamet – kako liječnici, tramvajci i vatrogasci mogu raditi, a trgovci ne? Tamo se službe nužne za normalno funkcioniranje društva ne miješaju s trgovcima ili općinarima. I eto, kod nas sad na tisuće i tisuće, uglavnom žena, rade cijelu nedjelju u tim novim katedralama duha.

Gdje su im djeca za to vrijeme? To "Večernji list" više ne zanima. Oni bi sad roditelje slali u zatvor jer čitaoci traže krv i spremni su kupiti jedan broj ne bi li pročitali mišljenje koje žele čuti.

Dok im majka od svetka do petka radi u nekom trgovačkom centru, nezaštićena neučinkovitim radnim zakonodavstvom, djete joj se igra na cesti. Ima li država plan za tu djecu kako bi ih uključila u neke besplatne sportske ili društvene aktivnosti? Možda volonterski rad ako su nešto stariji? Sumnjam. Da ima ikakav plan štitila bi prvo roditelje od divljeg neoliberalnog kapitalizma koji hara Hrvatskom, a koji je Europa prošla prije više od 100 godina. Pa tako danas i Njemačka i Hrvatska imaju identičan zakon po pitanju radnog vremena trgovina nedjeljom ali kod njih je ustavan, a u Hrvatskoj nije.

Image Hosted by ImageShack.us

I sad bi ti roditelji koji se bore da uopće prežive u ovoj siromašnoj i visokokorumpiranoj državi mogli u zatvor jer rade po cijele dane i ne brinu o svojoj djeci. Kao i obično, Večernjak masnim naslovom publici servira ono što smatra da publika želi, ne zalazeći niti trunku u bit problema. Bombastičan naslov je donešen, novac se broji, običan puk će reći. –“ Pa da, u zatvor s roditeljima! To je rješenje!” A nije, naravno da nije.

Naravno da roditelji u zatvoru nisu bit problema i naravno da to novinare nije niti briga. Nasilje se povećava i biti će ga sve više, ne sumnjajte u to. Gdje je rješenje? U organiziranom društvu u kojem će skladno sudjelovati svi segmenti – od obitelji, socijalnih službi, psihologa, zakona koji će slijediti europsku praksu i sudova koji će učinkovito nadzirati, pa i sklanjati dokazane delikvente s ulica, osnivanjem nacionalnog centra za prevenciju, pa sve do medija koji u ovome nasilju neće vidjeti samo senzaciju i priliku za zaradu.


02.03.2010. u 21:27 • 37 KomentaraPrint#

utorak, 05.01.2010.

Rastem, rastem...


Dobar dan! Evo me opet. Sve mi je novo i sve me zanima.

Image Hosted by ImageShack.us

Evo novog izvještaja. Malena Baša je napunila tri i pol mjeseca. Jako je dobra, pitoma, obožava ljude, pogotovo djecu. Obzirom da raste kao gljiva nastojim provoditi što više vremena s njom jer je to više od uživancije. Kada su ovako mali nema velike razlike izmedju njih i djece. Voli ona svoje igračke, ali primjećujem da su joj štokovi, noge od stola i moje ruke draže za grickanje.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Obožavam snijeg. Satima se mogu igrati na snijegu. Snijeg, snijeg, snijeg!!!

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Malo me je snijeg izmorio. Volim se udobno smjestiti.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Mirna sam i dobra kad me se kupa. Što mogu, malo se umažem kad vani sve moram pretražiti i istražiti. Važno da imam dobru frizuru nakon kupanja.

Image Hosted by ImageShack.us

Vidimo se...wave

05.01.2010. u 12:33 • 41 KomentaraPrint#

četvrtak, 10.12.2009.

Moja buhtlica.


Mojoj sreći i veselju nema kraja, dobila sam peseka!!!

Image Hosted by ImageShack.us

Malena je došla u moju kuću i život nam uvelike okrenula. Sve je podredjeno njoj, ali ona to i zaslužuje. Budim se dva do tri puta noću, a preko dana kad sam doma samo jurcam za njom. Ne zato što radi nestašluke, već jer je se ne mogu nagledati i naigrati s njom. Dobila je ime "Baša" - po jednoj posebnoj elegantnoj kujici, isto škotskoj ovčarki, koja je bila mezimica mog dragoga prijatelja i čest gost u mojoj kući. Jako smo je voljeli i sigurna sam da bi bila jako sretna što je nikada nećemo zaboraviti i što je moja mala buftla dobila ime po njoj. Eto, za sada je još uglavnom u kući jer nije dobila još sva cijepiva, ali ne mogu dočekati da krenem s njom u šetnje i druženje sa drugim pesekima.

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


10.12.2009. u 22:58 • 43 KomentaraPrint#

srijeda, 21.10.2009.

Sarkozy dijeta


Carla Bruni čuda radi. Kako je francuski predsjednik upoznao lijepu Carlu i njenu trenericu fitnesa i sam je počeo mnogo više paziti na svoju liniju. Po izvještaju londonskog dnevnika Times, Sarcozy živi na namaznom siru, voćnom kompotu i mineralnoj vodi i uspio je smršaviti nekih osam kila u posljednih 18 mjeseci. Nije loše, bravo Nicholas, morala bi te i ja slijediti, ali ne uspjevam. Dopalo se to njemu, a i Carla blista, pa su sada nastradali njegovi ministri kojima vlastiti mozak i politički talent više nisu dovoljni jer Sarkozy i od njih očekuje istesanu vitku figuru u skoroj budućnosti. Sad valjda svi zajedno uz pomoć voćnog kompota i mineralne vode trebaju stići američkog predsjednika Obamu čiju vitku liniju i dalje mogu samo zavidno gledati.


Image Hosted by ImageShack.us


Kuhinje u Elizejskoj palači i po pariškim ministarstvima gdje su se prije pripremali meso, sirevi i tradicionalni deserti sada državnim službenicima pripremaju ribu, povrće i salate, a nesretni Sarkozijevi ministri, od kojih šef očekuje da slijede njegovu dijetnu modu, prilikom vodjenja političkih razgovora maštaju o slasnom zalogaju umjesto da se koncentriraju na posao. (i sigurno usput misle vrlo loše o Carli Bruni koja je vitkošću, vježbom i zdravim životom zaludila njihova šefa). Vino se još uvijek služi, ali kako u njemu uživati kad glavni šef pije mineralnu uz ručak (namazni sir).

A kako stvari stoje kod nas? Na što misle naši vrli ministri, recimo gospoda Šuker i Čobanković, dok vode prevažne državne poslove?

Image and video hosting by TinyPic

Na žene ne vjerujem da misle. Ni na vlastite, ni na tudje. Misle oni na bunceka i na slasni odojak. Samo im je to na pameti. Pa kako netko može raditi svoj posao kad je stalno gladan? Ova dva gospodina su stalno gladna i uvjerena sam da im je samo ručak na pameti. Gladni su ko' veprovi i dok traje neka ubervažna sjednica oko nedostatka novca ili problema poljoprivrede ova dva junaka samo misle na malene praščiće. Kažu da zdrav čovjek mnogo puta dnevno pomisli na sex. E, pa ova dvojica su zasigurno iznimke koji umjesto na sex po cijele dane misle na šunku.

Zato se ja slažem sa Sarkozyiem. Nitko preko 70 kg. ne bi niti trebao biti ministar. Tko god misli samo na bunceka nema što tražiti u državnoj upravi. Istini za volju, treba priznati da i ovaj dvojac ima snažnu i vrlu utjecajnu zagovornicu. Još jaču od Carle Bruni. A to je...

Image and video hosting by TinyPic

Marge Simpson, najpoznatija animirana mama na svijetu, koja krasi naslovnicu idućeg broja Playboya za 11. mjesec, u uobičajenom dijelu razgovora s njom govori o tome što ju ne privlači. Što ju odbija?
"Mršavi muškarci koji redovito vježbaju i brinu o svom tijelu i čiji nauljeni mišići blješte na suncu kad skinu svoje košulje."

Marge, Marge....blago tvom Homeru, ali kruha i vode za naše ministre, pa da se i mi jednom opustimo!

21.10.2009. u 12:05 • 26 KomentaraPrint#

nedjelja, 27.09.2009.

Indirektni seks s 2.8 milijuna ljudi. Upsss.....


Mislite li da ste dosad imali (pre)malo seksualnih iskustava i partnera? Mnogo, možda? Vrlo je vjerojatno da ste osobnih iskustava imali relativno malo, ali indirektnih seksualnih veza vrlo, vrlo mnogo.

Londonski dnevnik ''Telegraph'', u članku objavljenom prije nekoliko dana donosi zanimljiv tekst da je prosječni Britanac imao 2.8 milijuna indirektnih seksualnih kontakata. Hmm...priličan broj, koji bitno povećava rizik dobivanja infektivnih bolesti, zar ne? Osnova te milijunske seksualne živahnosti nije potpuno znanstvena i činjenično utemeljena, ali potiče na razmišljanje. Istraživanje je napravljeno na uzorku od 6.000 ljudi i mjeri bivše veze vaših partnera i veze njihovih veza. Životna dob vaših seksualnih partnera je važna jer povećava mogućnost broja indirektnih veza. U Britaniji muškarci imaju prosječno 9 seksualnih partnera, a žene 6.3. Muškarci vole uvećavati (sve, sve), a žene umanjivati (brojke), ali, hajde, vjerovat ćemo tim statistikama.

Britanski nacionalni lanac ljekarni "Lloyds" napravio je online kalkulator koji može pripomoći da se shvati rizik nesmotrenih i brzopletih seksualnih aktivnosti. Kalkulator je nazvan ''sex degrees of separation'', a temelji se na teoriji da nitko na ovoj planeti nije više od šest koraka (veza) udaljen od druge osobe.

Kao prava poštena Omladinka, koja, dakako, ne posrće tako lako, wink ja to mogu čitati samo kao zanimljivost i pametno upozorenje, a vi (ovisno o vašim iskustvima) sami možete vidjeti hoće li broj vaših indirektnih partnera munjevito postati višemilijunski, ili će se taj online kalkulator mažda čak i pregrijati od prebrojavanja. U tom slučaju cure se barem mogu utješiti da im je Brad Pitt vjerojatno bio jedan od ljubavnika, a dečki su, dakako, imali brojne veze s poznatim glumicama ili barem starletama. Kad se već slabo razumiju u centimetarske mjere, zasigurno će se rado pohvaliti brojnim ljubavnim iskustvima potvrdjenim izračunom kojeg mogu napraviti na ovoj stranici.






27.09.2009. u 21:13 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 08.09.2009.

Liječenje uz granicu Mexica.


Ovaj post je nastavak prošlog i zbog nekoliko zanimljivih komentara iz prošlog posta pišem ovih par novih redova. Post se dodiruje jedne tužne sudbine i nije mi namjera, ni u kom slučaju, bilo koga povrijediti. Ali, istina se mora reći.

Jedna je djevojka bila teško bolesna, u terminalnj fazi. Nije jedina. Deseci tisuća ljudi u potrazi za zdravljem, kad službena medicina više ne može pomoći, okreću se alternativi. Dr. Google, kako ga je nazvala blogerica (i liječnica) annabelle tada stupa na scenu i počinje grozničava potraga za spasonosnim rješenjem. Roditelji ove djevojčice potražili su to spasonosno rješenje u Mexicu.

Nažalost, djevojčica je nedavno preminula. U komentarima na moj prošli post pojavila se i njena sudbina. Uz duboku sućut njenim požrtvovnim roditeljima mislim da treba reći nekoliko stvari.

U Mexicu trenutno postoji izmedju 35 – 50 klinika uz granicu s Amerikom, posebno u gradu Tijuani, gdje je boravila i ta djevojka. Sve su to klinike koje provode alternativne tretmane nad pacijentima u terminalnoj fazi. Tim klinikama nije dozvoljen rad u Americi, a meksičke vlasti ih zbog štetnih terapija često zatvaraju. Gotovo sve se baziraju na tretmanu metaboličkim dijetama i dobro je dok ne štete pacijentima. Jedna od terapija je "Issels Treatmant", koji je naša djevojka prošla i temelj te terapije je jačanje imunološkog sistema organizma tjeranjem toksina iz tijela. Financijski je skupo doći u Mexico, platiti smještaj i tretmane. Cijena je nekoliko tisuća dolara tjedno i niti jedno osiguranje u svijetu ne pokriva pacijentima te tretmane koji traju više tjedana. Neke od tih ustanova provodile su razne tretmane magnetima i slično, dok ih meksičke vlasti (u suradnji s Amerikancima) nisu zatvorile. Svega je bilo i stavit ću na kraju nekoliko linkova od relevantnih institucija koje opisuju "Issel Treatmant" i upitnu praksu liječenja u pograničnim alternativnim klinikama u Mexicu.

Zašto ljudi tamo idu? Zašto se uopće okreću alternativi? Zašto su spremni svoju medicinsku dokumentaciju spremni dati u ruke ljudima koji npr. nikad nisu studirali medicinu? Nada umire posljednja i ljudi se ne često ne žele prepustiti sudbini sve dok ne probaju i zadnju šansu. A upravo su im tu šansu spremni ponuditi razni lovci u mutnom koji znaju da tim pacijentima novac više ništa ne predstavlja. Teško bolesni pacijenti često su spremni sve dati za zdravlje i sve će pokušati. O tome je ovaj post.

Niti jedna od tih meksičkih klinika alternative, lociranih uz američku granicu, nije dala na uvid nikakve rezultate svojih tretmana. Jedan razultat se može naći, baš iz klinike u kojoj je bila djevojčica s početka priče i taj je objavljen prije 40 godina i nije ga moguće komparativno ocijeniti zbog njegove površnosti i zamagljivanja rezultata.

Stavit ću ovdje jedan link gdje jedan mladi naučnik iz svoje prakse govori kakav se tragičan rasplet okolnosti može dogoditi ako se pacijent okrene alternativi umjesto da je dao povjerenje pravim liječnicima. Isto je riječ o djetetu. Taj je link bio u jednom mom komentaru, ali mislim da svi koji vjeruju u moći alternative trebaju pročitati taj mali isječak iz života i dobro promisliti. Neka se zna. Taj isti naučnik rekao je dosta zanimljivih stvari na tom topicu, pa oni koje zanima neka čitaju. Rekao je dosta i o citostaticama, a na kraju je donio i jedan zaključak. Citirat ću ga:

“..Vecina lekara i pacijenata nije u stanju da prihvati da je hemoterapija "cista prevara" iz prostog razloga sto hemoterapija nije nikakva prevara - ona daje najbolju sansu za izlecenje koja postoji danas.

Bilo bi lepse da ima neceg drugog i boljeg, ali za sada - nema. Ali radimo na tome...”


Linkovi koji prate ovaj tekst:
Issel Treatment
American Cancer Society - metaboličke terapije
American Cancer Society - Questionable Cancer Practices In Mexico

08.09.2009. u 23:43 • 12 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< studeni, 2010  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)

Komentari da/ne?

Dragi prijatelji i drugovi

Drug Koba
Gologuzan
Red Polux
AF-L
Fight the war, fuck the norm
svinjce
lobotomya
neverin
Smisao Života



counter

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se