Demokracija i Reformacija
Stara Grčka i Rim su u temelju današnje civilizacije . Bar ove ' zapadne' , kojoj i mi pripadamo . A temelj tih ugaonih kamena ovog svijeta je bila - demokracija.
Te velike i legendarne epopeje čovječanstva su počinjale sa demokracijom i gradovima – državama ( polisima) ; počinjale su kao republika i kao takve napredovale , a umrle su kao carevine , imperije u kojima je jedan čovjek pokušavao zauzeti mjesto samog Boga ! Čak je izričito i tražio da ga se tako imenuje , da ga se tako zove i štuje. Tu mislim , prije svega na mnoge Cezare rimske države u njenoj 'zreloj' fazi i dekadenciji.
Takva okoštalost se prenosi na čitav europski svijet , kroz cijeli srednji vijek sve do Renesanse. Cijela Europa je centralizirana , a slobode je malo ili ništa. To se odnosi i na cijelu Crkvu. Rani pokušaji reformacije crkve nakon podjele 1054. uglavnom završavaju kao novi redovnički pravci ( Franjo iz Asiza , Antonio iz Padove ), ili su ugušeni u krvi ( Savonarola iz Firence , Hus iz Češke ). Češka reformacija , i reformacija u Engleskoj , te konačno pokreti Humanizam i Renesansa , kao i otkriće Amerike i tiskarskog stroja , ostvaruju sve preduvjete da bi pokušaji reformacije iznjedrili Reformaciju !
Više od dva stoljeća , nakon početka Reformacije , je trebalo da Europa iz krvi i ratova konačno u Francuskoj ponovo rodi demokraciju. Nakon tisućljeća ! I ta izmučena Europa nije znala i nije mogla njegovati to čedo , te ga preuzimaju Amerikanci i sad nas uče tome - demokraciji .
Ono što hoću reći je slijedeće; koliko god smo možda razočarani našom , europskom ili američkom demokracijom danas , zbog korumpiranih političara i zbog svega …, demokracija je ono čemu mnogi , ako ne i svi narodi i države, danas teže.
Demokracija je gotovo sinonim za slobodu .
A da nije bilo Reformacije, ne bi bilo ni demokracije!
Može biti da ne cijenimo demokraciju dovoljno , zato što je ne živimo?
Može biti da ne cijenimo ni Reformaciju dovoljno , zato što je ne živimo !?
|
