29.04.2007., nedjelja
Duša je strasna u dubini
Popio sam jučer kavu sa Šekerom. Lagano smo pili , onako 'bosanski' , bez žurbe , da imamo dovoljno vremena za pričati.
Nakon svih uspona i padova i privatnih i poslovnih , ima on još mnogo planova, vizija ( maštarija –što li?) . Još je u njemu energije i strasti, snage da počne i nešto iznova ako treba -'od nule'…U sebi se čudim tim vizijama, pitam se da li su i koliko realne ; više ne vjerujem u njih nego što vjerujem ; no bitno je da u njih vjeruje moj lega.
Ipak je, kaže , bio najsretniji sa 14-15 godina ( mislim si- a tko nije u toj dobi ) , kada je sa Baktama obilazio ašrame Europe i svijeta i predano slavio Krišnu sa ' Hare Krišna …'
Pitam ga ' A Krist ? ' 'E, pa On je jedan od avatara; ne treba preispitivati tko je veći od koga; svi su Oni poslani od Svevišnjeg,…'
Ta potraga za srećom i mirom …Nije li nam svima poznata ?
Sjećam se svojih traganja i lutanja , svoje strasti i grozničavosti . Ja sam se smirio zadnjih par godina u Kristu i crkvi . I danas sam bio na Bogoslužju, i imam neki svoj mir i sreću. Molim se Bogu da to znam sačuvati, i prenijeti drugima.
Grozničavo traženje u raznim područjima života može se čak strasno ispuniti i
raznim vrstama grijeha, nemorala i ovisnosti. Ako ipak shvatimo da samo Bog može zadovoljiti strast naše duše , možemo ga tražiti na raznim putovima u raznim religijama. Jer doista ' Samo u Bogu je mir dušo moja , samo u Njemu je spasenje ' –PS 62
Možemo Ga strasno tražiti svagdje , ali naći ćemo Ga samo u Kristu Isusu, Nazarećaninu !
|
- 12:23 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
23.04.2007., ponedjeljak
Slike zavičaja
Zavičaj moga djetinjstva
Od treće godine živio sam u Okučanima , a od desete u Novoj Gradišci.
U tom kraju sam počeo i završio osnovnu školu . Onda smo preselili u Osijek; vratili se na istok Slavonije ; gdje smo rođeni i gdje nam je većina familije ; gdje je Dunav …
Uvijek mi je bilo pomalo žao što smo otišli , i uvijek sam se rado vraćao i navraćao u taj kraj. Vremenom su izbljedile slike ljudi koje sam znao , i veze s njima su oslabile, ali sjećanja su ostala. Vremenom sam upoznavao nove ljude iz tog kraja, i uvijek su kod mene 'imali kredit'. Jednog takvog čovjeka sam upoznao prije dvadeset godina. Volio sam ga posjećivati tamo u tom 'mom kraju'. Njegova majka mi je isto uvijek bila draga i bila je velika vjernica. U njenim osamdesetim godinama, njen ju je Gospod Isus uzeo sebi. Naradila se i namučila u svom životu , ali je do kraja sačuvala bistar duh i zdrav intelekt . U subotu smo je sahranili. Sahranili smo je u Gornjim Bogićevcima , u groblju na brdu iza crkve gdje sam kao dijete primio Pričest. U zadnjih tjedan dana , eto dva puta sam bio u tom kraju. Ta crkva u Bogićevcima je potpuno nova izgrađena. Baš onu gdje sam ja išao na prvu ispovijed i primio Pričest, su srušili do temelja, a na tim temeljima, sagrađena je ova. Možda i ljepša nego ona stara, ako ni zbog čega a ono zbog vitraja.
Okučani su bili središte pobune u domovinskom ratu. U selima okolo ( Mašić, Smrtić..) još su srušene crkve i kuće. Ima i mnogo minskih polja naokolo. Rizično bi sad bilo zbog mina, da se , kao nekad mi osnovnoškolci s profesorima, penjemo od Strmca do Brezovog Polja , tog vrha, planine mog djetinjstva –Psunja!
Epour si mouve – ipak se kreće- obnova je ipak izgradila zgrada i vratila ljudi i u taj kraj. Dižu se novi tornjevi , rađaju se nova djeca. Korzo u Gradiški je prepun subotom ujutro.
I sjetim se tada nas iz šezdeset i neke, kako smo jurcali tim ulicama i penjali se okolnim brdima…
|
- 00:23 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
21.04.2007., subota
Požega, Bogićevci , Okučani ...
14.04.2007., subota
Putovanja i putevi
11.04.2007., srijeda
Dani odmora
Ovaj tjedan , sve do subote imamo i neki svoj proljetni odmor. Nema škole , pa i mi , kao djelatnost vezana za školovanje i djecu , imamo 'fraj'.
U ponedjeljak sam sa ženom i malom curom bio u zoo-u ( velika je na svojim putevima ). Obišli samo sad već i slavne 'bolesne' laviće koji se dobro oporavljaju . Volim životinje , ali čini mi se da se nekad više brine za njih nego za ljude ! A ljudi je bilo taj dan na lijevoj obali Drave ne na tisuće , nego možda i desetke tisuća tijekom cijelog dana . Vole Osječani svoj grad i svoj zoo.
U utorak smo mala i ja čitavo popodne bili na bazenima . Navečer sam gledao film '300'. Pirat su mi dali momci iz doma , pa sam ga mogao pogledati samo na kompu. Fascinirao me . Još mi se i danas 'vrte' neke slike u glavi. Ali nisu samo slike u pitanju , i to kretanje vrhunskih boraca ( kao neki učenik Aikida , mislim da znam to cijeniti), nego ta predanost ,disciplina, jedinstvenost , požrtvovnost ...Sparta ! Doista ime koje si je našlo mjesto u povijesti.
Danas još jedan dan uglavnom odmora i nekih manjih poslova u kući ; popravci , podrum... i sl.
Još samo sutra i preksutra te radni blok od dva mjeseca do kraja šk. godine.
|
- 23:39 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
09.04.2007., ponedjeljak
Nagrada
Ponukan nekim primjerima na blogu , mnogim primjerima u svakodnevnom , a pogotovo medijskom životu, raspisujem nagradu !
Nagradu će dobiti onaj /ona , tko mi na neki način ( fotografija ili sl...) dokumentira da je baš on/ona otvorio moj blog 10 000. put!
Što je nagrada ? Ima izbor nagrada . Ljudi smo ( i žene ) -dogovorit ćemo se .
Ako dobitnik bude htio, i bloger i nagrada mogu ostati anonimni.
Ako se dobitnik tome ne usprotivi sve će biti naknadno objavljeno !
Pa sretno ! I javite se na moj mail !
|
- 00:16 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
08.04.2007., nedjelja
Uskrs svega
Smrt nije kraj. Poslije Velikog petka , dolazi nedjelja, dolazi Uskrs !
Poslije zime dolazi proljeće i buđenje prirode. Poslije smrti ljudskog bića dolazi do odvajanja duhovnog i tjelesnog. Kristovim uskrsnućem, Njega kao prvog od mnogih , moguće je već sad za života doživjeti nešto od punine onoga što nam je Krist time omogućio.
Kroz molitvu i kroz vjeru , duh naš pospani ili čak umrli , može se dići i oživjeti. Kroz živu Božju Riječ ,koja je prije svega u Bibliji, duša nam se može obnoviti. I konačno ; tijelo naše će biti oživljeno i obnovljeno –Uskrsnuto kad Krist ponovo dođe.
A On dolazi !
Drugi Kristov dolazak je blizu !
Možda Ga neki od nas dočekamo i živi ,te nećemo ni umrijeti nego ćemo biti uzneseni- kao što je i On bio nakon uskrsnuća. Od samog početka to je i bio Božji plan za napuštanje ovog svijeta . Ne smrću , nego uskrsnućem i uznesenjem .
Takav nam Uskrs želim. Ne samo lijepi blagdan već :
ŽELIM NAM USKRS SVEGA , CIJELOG NAŠEG BIĆA; DUHA DUŠE I TIJELA, A SVE TO PO USKRSLOM ISUSU !
|
- 12:25 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
06.04.2007., petak
Smrt Jednoga
Zadnja dvadeset četiri sata su među najznačajnijima u povijesti.
To su 24 sata u kojima su se prije nepune dvije tisuće godina dogodile najveće stvari;
Tu večer u četvrtak , bila je Večera koja je nadahnula slikare, umjetnike , …koja je temelj Sakramenta Pričesti.
Tu noć se odvijala borba u molitvi kada je Isus i konačno pristao da se na Njemu izvrši Volja Očeva .
Pred tu zoru je uhićen.
To jutro Mu se sudilo.
Taj dan je kažnjen i razapet .
Pred večer je umro .
Sve u manje od dvadeset četiri sata !
Umro je Jedan za sve. Mnogo je ljudi umrlo od počeka svijeta i umire svakodnevno. Ljudi umiru zbog neposluha Eve i Adama. Umiru i zbog svog grijeha i neposluha. Najčešće ljudima prvo umre duh i duša, a konačno i tijelo. Uvaj prvi dio umiranja –duhovnu smrt, najčešće i ne vidimo , pogotovo ako smo i mi 'duhovno ' mrtvi. Tek zapazimo kad netko umre i tjelesno .
A Isus je umro da ljudi više ne moraju umirati niti duhovno , ni duševno ni tjelesno !
Umro je Jedan za sve!
|
- 23:20 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
05.04.2007., četvrtak
Posljednja večera
- 21:25 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
02.04.2007., ponedjeljak
Jedna smrt ...
Popodne , i to rano popodne ,svratih do mojih. Odjednom mi u razgovoru rekoše
:' Zaboravili smo ti reći- prije dva tjedna umro je čika Ivica.' Ivica D. iz Zagreba.
Prije dva tjedna . Dva. Dva ! 'Ma to je vaš običaj i navika. Uvijek me o nečijoj bolesti
ili smrti obavjestite prakasno'-rekao sam. Šutjeli su. Da su mi rekli mogli smo ići zajedno.
Odvezao bih na tu sahranu.
Nisam s tim čovjekom proveo puno vremena . On je bio više prijatelj mog tate, pa i mame,
i njihova generacija. No ono malo vremena , par prilika i nešto riječi što smo izmjenili,
ostadoše mi tu negdje u grlu , srcu i očima kad plačem za njim.
Kad sam počeo studirati u Zagrebu i navratih kod njih , pita me on :'... a jesi našao koju curu,
onu koju voliš...' Nije pitao kako učenje, kako ispiti...Znao je da ako se srce smirilo
u nekoj ljubavi i um će naći svoj mir i disciplinu. Bar sam ja tako shvaćao ta njegova pitanja,
tako sam ih razumio . Neko bi u tom i takvom pitanju vidio banalnost i čak glupost.
No nije to bilo neko pitanje za neku zafrkanciju , mladog brucoša, nije.
Iskreno se intreresirao ,
slušao , gledao me , proučavao , razmišljao , pa onda pitao ...I drugim prilikama je slušao ,
pokušavao shvatiti , razumjeti ...
Imponiralo me je kod njega što je bio i sportaš . Jedriličar. Maštao sam da jednom s
njim isplovim na tom malom regatnom jedrenjaku, što su imali u Rijeci...Neostavareni san...
A nisam se baš ni trudio da ga ostvarim.
Kad sam otišao iz Zagreba, mislio sam - ima vremena . Ima vremena da im se javim , da
ih posjetim...ima vremena. A vremena nema !
I ova smrt me podsetila na to. Nema vremena !
Ne znamo koliko godina ili dana imaju ljudi oko nas , pa ni mi sami. Ne treba odgađati
dobre planove, izgradnju odnosa i borbu za ostvarenje snova, jer ne znamo da li nas čeka
sutra. Ne znamo da li sutra čeka one koje planiramo posjetiti i biti sa njima.
Žao mi što nisam bio više s njim , dok sam imao priliku.
Da bar nešto , već jednom , naučim iz toga i promjenim kod sebe neke stvari !
Bože pomozi.
|
- 00:47 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
01.04.2007., nedjelja
Cvjetnica-slika Drugog dolaska
Evo, malo sam se uzdržavao od blogiranja i izdavanja postova za vrijeme ovog dijela Korizme.
Tu i tamo sam malo škicnio , čak se usudio ostaviti i neki sitni znak svoje prisutnosti i toga
da sam još živ. Netko se nečeg odrekao. Neki ničega. I ništa od toga nije grijeh.
Sad sam nazad.
Cvjetnica je kršćanski praznik koji svoj temelj ima u novozavjetnim događajima.
Neki drugi praznici imaju vezu sa židovstvom i Starim zavjetom , ili su 'pokršteni '
poganski bladagdani ili običaji, no sa Cvjetnicom to nije slučaj .
Mi vjerujemo u povijesnog Isusa, vjerujemo da je on stvarno živio i vjerujemo
da biblijske događaje u pravilu treba gledati kao izvješća, kao nešto što se stvarno dogodilo.
To se prije svega odnosi na Novi zavjet a i na veliku većinu Starog.
Vjerujemo da se taj slavni ulazak Isusa u Jeruzalem doista dogodio , da to nije neki
mit ili legenda.
Taj slavni ulazak Isusa u Jeruzalem je ujedno i najava kakav će biti drugi
Isusov dolazak i ulazak u Jeruzalem. Za vrijeme tog prvog Isusovog dolaska na zemlju ,
koji je prije svaga obilježen povučenim i skrivenim životom jednog tesara, a onda mukom
jednog mučenika, javlja se i ta proročka najava, proročki bljesak , Drugog dolaska.
Cvjetnica je upravo to , Proročka najava i slika Drugog Kristovog dolaska !
|
- 06:17 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|