novogradiščanin

09.09.2010., četvrtak


Nakon perušala


Puno toga se dogodilo u međuvremenu od posljednjeg posta do danas, no ne želim nikoga zamarati problemima, nego eventualno samo nešto napisati o čemu bi možda bilo dobro dublje promisliti. Lakomost je ljudska osobina slična gramzljivosti, nezasitnosti, bahatosti. Kao što svaki lonac ima poklopac tako su ljudi za sve smislili i pokoju mudru izreku, pa kazaše tako onu: „Možeš koliko hoćeš ali nećeš dokle hoćeš!“. I stvarno, puče balon, ode mast u propast, puče bruka o dugovima, lopovlucima, utajama. Umjesto arogancije, prepotencije, rasipništva i demonstracije moći, stiže brzo istina na uvid, a možda i na naplatu. I dok su jedni jedva preživljavali drugi se rasipali do apsurdnosti uz onu „ma netko će već platiti“. Gdje se skrila pravda i tko koga godinama štiti i zašto to čini? Nije to teško dokučiti ako se želi, a ako ne, onda će se sve nastaviti samo će se drugačije zvati. I što sad? Po dosadašnjim rezultatima, institucije sisteme uglavnom (zbog niza razloga) neće odraditi svoj posao onako kako bi trebale i morale (da smo u kakvom „sređenom“ društvu to bi se žurno dogodilo). U cijeloj priči zapravo ništa novo. Već viđen model po kojem se u Hrvatskoj može vrlo brzo postati materijalno bogat, ne prezajući od bilo čega, i usput rugajući se nekim temeljnim vrijednostima. Ljudi kažu „misli na sebe, briga te tko će tu sada voditi glavnu riječ“, a ja pomišljam na to kako se ponovno ne cijeni rad, sposobnost, neutralnost, poštenje, nego više spletkarenje, dodvoravanje, politika, ulizivanje i slično. Tko je podijelio žene i ljude na „naše“ i „njihove“? Prije sam gledao njihove, a sad ću naše, ili obrnuto? Sve dok je tako, bit će nam tako kako nam je, i ne moramo očekivati ništa posebno. Podobnost ili sposobnost je stara priča. I ne zavrjeđujemo izgleda bolje svi mi kao cjelina od vrha do dna (ili obrnuto). Netko spominje povijesne kletve, netko globalne zavjere. Nije uopće upitno kakvi smo, nego da li se možemo mijenjati? U goblenu intirga i spletki trebalo bi rasplesti sve niti kako bi se nešto novo i ljepše moglo izvesti. Sve je tako isprepleteno, a opet tako očito i poprilično nedolično i jadno. U prirodi se svakodnevno rađa i umire i to je osnovna zakonitost. Ljudi vole komplicirati, a mnogi od toga i jako dobro žive. Na sceni su igrači „raznih fela“. Predstava je u tijeku. Nekima se radi o glavi, a neke sve to samo zabavlja, neki su kao i uvijek ravnodušni, a drugi čekaju znak da li da zaplješću ili da zvižde i negoduju. Sve su naznake da je riječ o tragediji s elementima humora.
- 16:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se