- NOVLJANKA -

utorak, 13.03.2012.

Kratka priča: TEŠKA RANA U SRCU UREZANA

Uskoro će punih 20 godina, a mene isto tišti, peče i boli, do nepodnošljivog bola, jedna teška rana u srcu urezana. Bilo je to u Bosanskom Novom. Jednog majskog dana - godine 1992. U susjedstvu se, preko Une (Hrvatska), vodio pravi pravcati rat. Već punih godinu dana. Roditelji su bivali sve zabrinutiji. Pričali su tiho, bolje kazano šaptali, kako ne bismo, brat i ja, čuli njihove riječi. Nisu nam davali da poslije školske nastave izlazimo iz stana. Činilo mi se da postajem rob suženog prostora. Jednog dana odlučih, na svoj rizik, prošetati Unskim kejom. Drvored stoljetnih lipa. Pupuljici lipova cvata nabubrili. Samo što se ne otvore. Plavetnilo se razlilo na proljetnom nebu. Rumenkasta razgalina s istoka probijala se kroz guste krošnje. Podigla sam pogled. I, ugledala njega. Smiješak mu nije silazio s lica. Za svojih 13 godina bio je visok. Crna kosa, bijela koža, crne oči. To lijepo lice, s bijelim snažnim i sjajnim zubima, bilo je, tako mi se činilo, veoma brižno. U njegovom pogledu odsutnost. Bez onog sjaja što je imao za vrijeme školskih odmora. Pohađali smo istu školu “Ešref Hrnčić”. On VI. a ja V. razred. Živio je u Vidoriji, a ja u Centru grada. Pozdravio me. I onda naglo stao. Nevina zbunjenost – oboje. Pomalo nespretno približio mi se na korak-dva. Moja nenačeta radoznalost, upitah ga: - Kuda ćeš u ovo vrijeme? Prelazeći pogledom po meni, prozbori: - Odveli su mi oca. S još dvojicom. Znaš ko. Idem pred mamu. Otišla je u policiju. Da vidim šta je s njom. Grizući usne i prelazeći jezikom preko njih, krenu naglo, zatim zastade, reče: - Ja tebe volim – i onda potrča u pravcu sanskog mosta. Vratila sam se kući. Tog dana i noći nisam mogla pratiti i nadzirati svoje misli. Zaspala sam u samo svitanje. Hiljade puta sam ponovila: … volim… volim… volim… volim… Kada sam ustala bilo mi je neprijatno. Nisam mogla gledati materi u oči. Kao da sam nešto veliko zgriješila. A onda sam čula strašne riječi: - Ubili su Mešu. Ranjen mu je i sin. Izgubljena i ukočena stajala sam pred majkom. Suze su kiptale. Nisam vjerovala u ono što sam čula. Sklonila sam se neprimjetno u drugu sobu. Kako bih voljela da je to samo san. Sve do našeg izlaska iz Bosanskog Novog u meni je trajao neki tihi jauk. U inozemstvu sam saznala da su Amarildu u Italiji amputirali nogu. I ništa više. Do danas. Ljubopitljivost i nepovjerenje ostali u meni. A u duši pustoš. Tekst: Sandra Korajac-Bunić

- 13:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.09.2010.

BOSANSKI NOVI SE OPROSTIO OD NERMINE DAUTČEHAJIĆ (23)

U Rakanima,nedalekood Bosanskog Novog prema Bosanskoj Krupi, u nedjelju, u poslijepodnevnim satima, poginula je Novljanka Nermina Dautčehajić. U teškoj saobraćajnoj nesreći učestvovala je rahmetli Nermina sa svojim vozilom i traktor koji se kretao iz suprotnog pravca. Od silnog sudara Nermina je zadobila teške tjelesne povrede. Bitku za život izgubila je u kolima hitne pomoći vozeći se prema prijedorskoj bolnici. Nerminini roditelji, brat, dečko, familija, komšije i svi Novljani još uvijek su u šoku i s nevjericom su primili tu tragičnu vijest. Nermina je bila izuzetna djevojka; marljiva, lijepa, druželjubiva, kolegijalna, uspješna studentica, trebala diplomirati na fakultetu do kraja ove godine. No, njen je život prekinut u cvjetu mladosti - u 23. godini. Džennaza-namaz obavit će se u ponedeljak, 13 septembra 2010. godine, ispred gradske džamije u Bosanskom Novom, poslije ikindija-namaza, u 16:30. Ukop će biti na mezarju Jablanica!

- 19:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.04.2010.

Održana promocija knjige Suada Hotića o genocidu u Bosanskom Novom: RAT U BOSNI, ZAPISI I SJEĆANJA

Riječ promotora prof. Emira Ramića Sa zločincima treba razgovarati preko sudova Knjiga Suvada Hotića “Rat u Bosni, zapisi i sjećanja”, napisana sa ciljem širenja istine o agresiji na međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu i zločinu genocida nad Bošnjacima nosi dvije znamenitosti: prvo, knjiga je kapitalno svjedočanstvo o velikosrpskom genocidu u Bosanskom Novom 1992. – 1995.; drugo, knjiga je paradigma koja ukazuje kako je moguće o zločinu nad Bošnjacima sačiniti svjedočanstvo koje će istovremeno biti i vrijedan dokument i čitljivo štivo, što bi morala biti stilistička karakteristika svih tekstova namijenjenih memoriranju velikosrpskih zločina nad Bošnjacima. U potresnom uvodu svoje knjige autor je naglasio da, iako je njegova porodica doživjela najteže genocidne zločine jer su mu zvjerski pobijeni otac, brat i rođaci, on ne propagira osvetu i revanšizam, ali očekuje od međunarodne zajednice pravičnu istragu i suđenje svim počiniteljima zločina, te poništavanje genocidne tvorevine Republike Srpske i omogućavanje dostojanstvenog i materijalno održivog povratka izbjeglica u zavičaj. Suvad je i pored vrlo stresnih stradanja članova svoje familije u srpskoj agresiji i genocidu, smogao dovoljno moralne snage da svoja svjedočenja zapiše bez podlijeganja ekstremnim emocijama i bez poziva na osvetu, jer je po svom karakteru oduvijek bio poznat u cijelom gradu Bosanskom Novom kao human i tolerantan čovjek. Zato ova knjiga ima veliku historijsko-dokumentarnu i pravno-viktimološku vrijednost za dokazivanje istine o genocidnoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, jer objektivno i trezveno svjedoči o strašnom genocidnom stradanju, likvidaciji i deportaciji nedužnih bošnjačkih građana, koji nisu sudjelovali u ratu, niti su dali ikakvog povoda za bilo kakve represalije zločinačke srpske vojske, ali su ipak doživjeli svoju tragičnu golgotu. Knjiga je dragocjeni zbornik vrijednih izvornih svjedočenja, koja rječito govore o težini ljudske drame koja se pred očima međunarodne zajednice događala u lijepom i miroljubivom gradu Bosanskom Novom od proljeća 1992. do konca 1995. godine, kao dio krvave realizacije plana velikosrpske genocidne politike o uništenju Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine u izrazito nacističkom duhu, jednostrano mijenjajući čak i bosanske nazive gradovima, ulicama, trgovima, školama i drugim ustanovama, ubijajući hiljade nevinih ljudi, silujući stotine Bošnjakinja, dok su deseci hiljada civila bili zatvoreni u koncentracione logore fašističkog tipa i zatim bili opljačkani i prisiljeni na pismeno odricanje od sve imovine u korist zločinaca, te bili deportirani iz njihovog zavičaja. Tako su velike mase na smrt zaplašenih Bošnjaka morale napustiti zavičaj, mnogi zauvijek zbog stresnih trauma, te bez svoje krivice postati golema rijeka očajnih beskućnika i psihički slomljenih nesretnika u izbjeglištvu širom svijeta. Unatoč ubijanju, mućenju u koncentracionim logorima smrti, silovanju, protjerivanju, unatoč agresiji na ideju Bosne i bosanski duh, unatoč genocidu, kulturocidu, ekocidu, etnocidu, urbicidu, elitocidu, Suvad ne želi širiti mržnju, neistinu, osvetu. Na stradanja svoje porodice nudi univerzalnu poruku svim čitaocima oličenu u sljedećem: multidimenzionalni bosanski duh i ideja Bosne su neuništivi, ljepotu bosanskohercegovačkog uma ne mogu narušiti rušitelji čovjeka i civilizacije kojima i nije mjestu u takvoj intelektualnoj ljepoti tolerancije, priznavanja, poštovanja i prihvaćanja drugog i drugačijeg, toleriranja različitog u ime progresa čovjeka, građanina, naroda, civilizacije. Bošnjaci su jedan kulturan i civilizovan narod koji poštuje evropske vrijednosti suživota i tolerancije, koji nisu teroristi i mudžahedini. Ali Bošnjaci moraju razvijati kulturu pamćenja unutar svojih nacionalnih institucija. Jer se upamti samo ono što se zapiše, a što se ne zapiše - sigurno pada u zaborav. Vrlo je opasna i lažna teza koju neki uporno ponavljaju da "zadnju agresiju i genocid treba zaboraviti" jer su "sve tri strane krive podjednako" . Promovišući danas ovu vrijednu knjigu sjećajući se svih nevino ubijenih žrtava genocida i odajući im dužno poštovanje, želim ukazati još jednom na bitne činjenice o događajima u Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća, utvrđene na osnovu relevantne dokumentacije: - na Republiku Bosnu i Hercegovinu je izvršena klasična oružana agresija, odnosno zločin protiv mira i sigurnosti čovječanstva, što je, po osnovnom shvaćanju i definiciji međunarodni oružani sukob; - na okupiranim teritorijima Republike Bosne i Hercegovine i gradovima u opsadi nad Bošnjacima je izvršen najteži zločin - zločin genocida. Jevrejima je nakon holokausta trebalo oko 20 godina da izgrade sistem memorije, koji već godinama čini njihov temeljni politički argument. Srbima nije trebalo ni nekoliko godina da podignu ogromne spomenike u slavu svojih zločinaca. Bošnjaci su stoljećima bili oslonjeni na pogrešnu pamet i pogrešnu vlast, i otud je razumljivo što teško shvaćaju da je pamćenje genocida, i prisustvo tog iskustva u dnevnoj i političkoj stvarnosti uvjet njihovog opstanka. U Bošnjaka još uvijek ne postoji sistem pamćenja, jer je politika, kao nesušeni glavni sponzor takvog projekta, ovisna od centara moći koji zagovaraju jednaku krivicu, nastojeći agresiju preimenovati u građanski rat. Ipak, odvažni pojedinci u Bošnjaka uspijevaju individualnim naporima prevazilaziti nametnutu sistemsku blokadu. Valjalo je to reći da bi se razumjelo kako ova knjiga o genocidu u Bosanskom Novom nije proizvod sistema, već patriotskih, humanističkih, hrabrih nastojanja Suvada Hotića, običnog Bošnjaka, koji osjeti egzistencijalnu bitnost bošnjačkog pamćenja. bosanskonovski otpor genocidnom zatiranju bošnjačkog identiteta, koji se u ambijentu holokausta svodio na odvažno sakupljanje i plasman informacija, nije bio rezultat bošnjačkog sistema. I u Bosanskom Novom kao i u svim drugim dijelovima Bosne i Hercegovine narod je bio prepušten samoorganiziranju. Centralna bošnjačka vlast nije imala nikakve svrsishodnije vizije otpora, i svela se tek na utopističko vjerovanje da je za rat potrebno dvoje. Za rat jeste, ali za genocid nije. Na žalost, pokazalo se da gdje god je pružen ma kakav organizirani otpor, srpske koljačke i pljačkaške bande nisu imale inspiraciju za borbu. Njihova mentalna hrana je bila i ostala bošnjačka bespomoćnost. Suvad temu knjige sagledava u svim aspektima koji su bitni za razumijevanje svega što se događalo u Bosanskom Novom. On je ispisao tekst koji se može čitati u ma kojem vremenu, i u ma kojem prostoru, jer je genocid u Bosanskom Novom smjestio u kontekst povijesnog kontinuiteta. Upravo ovakav pristup temi čini se kao valjan spisateljski obrazac koji bi se morao uvažavati kada se ispisuju teme o bošnjačkom stradanju, a kada se ne računa da ta svjedočanstva trebaju čitati i oni koji danas nisu naši suvremenici, i kojima će biti potrebna dodatna objašnjena za razumijevanje konteksta i kontinuiteta velikosrpskog genocida nad Bošnjacima u ime fašističkog projekta Velike Srbije. Genocid nije nikakva ratna posljedica, genocid je cilj, a sredstvo za realizaciju tog cilja je rat. Pored izuzetno zanimljivih, dramatičnih autobiografskih svjedočanstva autora, pored bogatih i nemjerljivo vrijednih, marljivo prikupljanih dokumenata, posebnu pažnju vrijedi obratiti i na Suvadova promišljanja. Naići ćemo na u Bošnjaka rijetko viđen svijet briljantne logike, precizne definicije, praktičnog i učinkovitog promišljanja stvarnosti. U Suvadovom intelektualizmu možemo pronaći paradigmu stradanja Bošnjaka. To umijeće lobiranja, opčinjavanja, plasiranja svojih stavova, upravo je moment koji je falio Bošnjacima u pogledu saopćavanja istine o genocidu. Suvad je to bogatstvo nosio sobom, i zbog toga se istina o genocidu u Bosanskom Novom, usprkos blokadi, ipak probila do javnosti. Pored primjerne moralne i patriotske veličine, u ovoj se knjizi može spoznati i funkcionalna dimenzija briljantnog uma. Ovo djelo je zbir umjetničkog stvaralaštva i važnog historijskog dokumenta jednog običnog, ali nadasve odvažnog Bošnjaka, koji za sljedeće generacije ispriča zapisanu istinu o stradanju svoje porodice, što je zapravo stradanje Bošnjaka Bosanskog Novog, stradanje svih Bošnjaka, stradanje ideje Bosne i bosanskog duha, stradanje Bosne i Hercegovine, stradanje, ali ne i uništenje. Prvi put se kod Bošnjaka desila promjena U ZADNJOJ AGRESIJI NA Bosnu i Hercegovinu i zadnjem zločinu genocida nad njima.. Prvi put su Bošnjaci rekli ne ulozi žrtve. Prvi put su odlučili da neće čekati da ih pokolju i da neće generacijama pričati kako su sa zavežljajem trčali preko rijeke bez igdje ičega i da je vrijeme za barem jednu generaciju koja neće imati nekog u porodici koga zločinac nije zaklao. Bošnjaci više nemaju pravo tražiti da budu zaklani u sljedećem turnusu genocida. Bošnjaci više ne smiju svoju djecu odgajati kao sigurnu žrtvu sljedećeg genocida. Bošnjaci više neće živjeti na zadanu matricu, matricu buduće žrtve. Bošnjaci trebaju prestati držati scenario žrtve. Nema boljeg oružja od istine kojim Bošnjaci u domovini i u dijaspori mogu sačuvati svoj identitet i boriti se za svoja ljudska i etnička prava u dijaspori i domovini. Suvadova knjiga je trajno svjedočanstvo istine o Bošnjacima, Bosni i Hercegovini, Bosanskom Novom. Ona je amanet mlađima da nikad ne zaborave naše šehide-mučenike, niti prestanu biti ponosni sinovi i kćeri svoje zemlje Bosne i Hercegovine, već da se bore za njezinu bolju budućnost. Buduće generacije trebaju se pobrinuti da realiziju ovu poruku autora. A poruka autora će se najbolje realizovati ako agresorsko genocidne metode ne budu prihvaćene kao osnov budućnosti novih generacija. U cilju zaštite žrtve od agresorsko genocidnih zločina i u cilju kažnjavanja zločina i zločinaca, djela zločina i zločince treba tretirati u domenu prava i sudske istine. Ne smije se dopustiti da žrtva bude izigrana tako što će pravni domen rješavanja problema biti napušten. Cinična podvala žrtvi agresije, Republici Bosni i Hercegovini, punupravnoj clanici UN, dogodila se strateškim preusmjeravanjem rješavanja njenog problema – vršenja internacionalno pravno jasno definiranih i dokumentiranih zločina nad njom – iz domena prava u domene debata i humanitarnih djela. A u međuvremenu, nesankcionirani od strane lokalnog i internacionalnog pravnog poretka, su se odigravali, a i dalje se odigravaju procesi koji imaju formu agresije i produženog genocida nad građanima RBiH i dovođenja države članice UN do konačnog uništenja. U toj podvali učestvuju domaći i strani političari koji tu žrtvu navodno, prema vlastitim riječima, ali ne i djelima, predstavljaju. Sve to poprima oblike uspjeha velikosrpske barbarske agresije na RBiH. Pravo je u Bosni i Hercegovini osnov politike u rješavanju problema. IZVOD IZ RECENZIJE Recenzent, mr.sc. Ante Milinović Bankovni muzej PBZ, Zagreb Knjiga gospodina Suvada Hotića je zapravo dragocjeni zbornik vrlo vrijednih izvornih svjedočenja, koja i bez vrlo snažnih autorovih emocija rječito govori o težini ljudske drame koja se događala od proljeća 1992. do konca 1995. godine oko realizacije plana velikosrpske genocidne politike da do kraja srbiziraju Zapadnu Bosnu, mijenjajući bosanske nazive njenim gradovima, ulicama, trgovima, školama i drugim ustanovama, ubijajući hiljade nevinih ljudi, dok su deseci hiljada civila bili zatvoreni u koncentracione logore fašističkog tipa i zatim opljačkani i deportirani iz njihovog zavičaja. Tako su velike mase na smrt zaplašenih Bošnjaka morale napustiti zavičaj, mnogi i zauvijek, te bez svoje krivice postati golema rijeka očajnih beskućnika i psihički slomljenih nesretnika u izbjegličkim centrima Njemačke Republike, Hrvatske i drugih evropskih zemalja... U svom potresnom uvodu autor je naglasio da je svoju memoarsku knjigu napisao s ciljem da s ciljem da prikaze punu istinu o ratnim dešavanjima u Bosanskom Novom u periodu od 1992-1995, i dramatici izbjegličkog života, a ne da propagira osvetu i revanšizam, mada očekuje da međunarodna zajednica svojim političko-vojnim i sudsko-kaznenim mjerama kazni sve počinitelje zločina i poništi njihovu genocidnu tvorevinu RS i omogući dostojanstven i materijalno održiv povratak izbjeglica u normalni život u zavičaju. To su istiniti događaji koje je većim dijelom sam autor doživio i zapisao, da podsjeti sve nas na strahote, stradanja i uništavanja nesrpskog življa u proteklom ratu kroz primjer svoje porodice i svojih komšija, koji su tako strašni da se ne mogu čitati bez sedativa. To su stvarne osobe a ne fikcija i imaju svoje ime i prezime, tako da su sasvim deplasirani sadašnji izgovori da su zločine počinili nepoznati ljudi, skrivajući do današnjeg dana ne samo imena zločinaca nego i većine žrtava, jer su likvidacije bile tajne i bez svjedoka... Misleći na tu tako besmislenu i paradoksalnu pojavu u ovoj zemlji pravde i slobode, tek tada ćemo shvatiti da je autor Suvad Hotić s pravom kao motto svoje knjige stavio na početak duboku istinu velikog Williama Shakespearea «da je za svako djelo bitan završetak, ma kakav mu bio tok i početak». To pravilo vrijedi jednako i za male i velike sudove, i za male i velike parlamente… Izvod iz knjige: ČIŠĆENJE URIJA Kada su prestali sa granatiranjem Urija, uključili su nam struju da možemo čuti preko srpskog radija Bosanski Novi naređenja KRIZNOG ŠTABA. Svi stanovnici Urija i Prekosanja sa većinskim muslimanskim stanovništvom, koji su granatirani prethodnih dana trebaju da napuste svoje kuće tog istog dana do tad i tad, jer će vojna policija da izvrši ČIŠĆENJE tih naselja u cilju pronalaženja sakrivenog vatrenog oružja muslimanskih terorista i zelenih beretki, koje su po njihovom saznanju stacionirane na Urijama i broje oko tri stotine članova. Toliko su išli daleko sa svojom propagandom, kada sam ih u kriznom štabu nazvao i pitao zašto nas granatiraju? tad me komandant odbrane grada Rade Sekulić-Sele upitao: “ko vas granatira”? “Vojska rekoh,” a on će ti opet:”koja vojska”? Moj odgovor je bio: “Vaša srpska”. Na to mi je sav bijesan odgovorio:”ma nije srpska vojska već teroristi, eto ko vas granatira majku vam balijsku jebem.” Ispade da smo mi sami sebe granatirali te nam sada Srbi dolaze u pomoć da nas brane od nas samih. Slušajući vijesti, preko radio aparata vidio sam da je scenarij bio svugdje isti kao kod nas u Bosanskom Novom. Stajao sam ispred kuće sa bratom Husom i pričao o tome svemu što se dešava, kad u jednom momentu se začu jaka eksplozija koja je dolazila iz pravca Prekosanja. U tom momentu smo obojica pogledali prema džamiji u Prekosanju, jer nam je bila nasuprot naših kuća, i dobro smo je mogli vidjeti. Vidjeli smo kako kupola tj. vrh džamije leti u nebo kao raketa. Dah mi je stao od iznenađenja, pa zar im i ta Božja kuća smeta, zar i ona ne može biti mirna od tih pasa? Bože me zakloni i sačuvaj kakav je to narod, misle li oni umirati i gdje će im duša? To mi je proletilo kroz moje misli. Pa ti su rušitelji i mrzitelji svega sto je muslimansko porušili i popalili 14 džamija koliko ih je bilo pred sami rat na našoj opštini... DVOSTRUKO UBISTVO U KUĆI EDINE PLAVULJ 14. 03. 1993 Mirko B. vračajući se sa sahrane Slavenka Balabana je počinio ratni zločin nad nesrpskim stanovništvom Urija. Tog nesretnog dana je Šuhra Bašić sa svojom sestrom Aišom Rasavac otišla kod kćerke Edine i uz put su povele komšinicu Kurtović Aišu jer su znale da je ona sama i da nema nikoga svoga. Te četiri hrabre komšinice, kojima se s poštovanjem klanjam do crne zemlje zbog njihove hrabrosti, su se osjećale psihički puno sigurnije kad su bile zajedno te su klanjale i molile se Bogu da to ludilo prođe. To poslije podne Edina je otišla na gornji sprat svoje kuće da nešto donese, u međuvremenu je njena mama Šuhra otišla u wc u prizemlju, a njena sestra Aiša Rasavac i komšinica Aiša Kurtović su ostale u dnevnom boravku. Iznenada je ušao srpski vojnik u kuću i iz male heklerice (automatske kratke puške) sa prigušivačem ispucao u njih dvije koje su se nalazile u dnevnom boravku, te nasumice pucao i po plafonu. U tom momentu Edinina majka Šuhra Bašić je pošla da izađe iz wc-a i vidjevši sa leđa kako neko puca po sobi ona se zavratila nazad u wc i ostala unutra. Edina na spratu ne čuvši ništa je pošla dole u prizemlje. Silazeći niz stepenice vidjela je na podu u hodniku trstiku i malter od plafona pitajući sama sebe: “Bože dragi otkud ovaj malter i ova trstika”? Ne sluteći ništa kakvo se zlo dogodilo u njenoj kući prije samo nekoliko trenutaka, sišla je u dnevni boravak i pogledala prvo prema prozoru vidjevši kako njen komšija Mirko B. preskače željeznu ogradu iz njene avlije i odlazi na cestu. Pogledala je malo okolo i nije vidjela nikoga više, ali kada je pogledala na stranu u jednom ćošku sobe su ležale u lokvi krvi njena tetka i komšinica. Sva izbezumljena potrčala je u drugu sobu dozivajući svoju majku Šuhru strahujući da je i ona doživjela ovako tragičan kraj...

- 18:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.03.2010.

Kakvu misterioznu tajnu krije stari mejtef u Bosanskom Novom???

preuzeto s portala: www.bosanskinovi-urije.com Ko je uznemirio duhove u Novom!!!?? U posljednje vrijeme medju ljudima razlicitih nacionalnosti u Bosanskom Novom, kruze pomalo cudne i misteriozne price o starom mejtefu koji se nalazi u blizini Vidorijske dzamije, danas lakse je opisati i reci objekat preko puta caffe pauka. Price koje se cuju su pomalo uznemirujuce iako su neistrazene, a sve govore da se u posljednje vrijeme u mejtefu desavaju cudne stvari. Nocu se, navodno, iz oronule zgrade koja u svakom slucaju izgleda sablasno, cuju jezivi krici, koji kao da dopiru s tavana, djecji plac, koji dopire iz zidova, glasno lupanje, koje dolazi iz zidova, podova itd. Naime, nepoznati glasovi koji dolaze sa tavana objekta ili iz zidova, neobicna svjetlost nocu sa prozora, buka i galama koja se primjecuje i cuje u nocnim satima, muzicari kod kojih u vrijeme njihovih proba njihovi instrumenti nenormalno mijenjaju zvukove da zasute ili da cak i sami proizvode zvukove, bolovi u glavi kad se napusti objekat, ucestali zdravstveni problemi bez razloga kod radnika i posjetioca, neobicni otisci i tragovi po podu ujutro koje zaticu cistacice, cesto i osjetno podrhtavanje objekta, spadanje slika sa zidova, su samo neki od neobicnih stvari i desavanja koja se vezu za ovaj objekat a o njima se naveliko prica po gradu. Naime, ne postoji validna dokumentacija koja govori o tome sta se nalazilo na ovom mjestu prije nego je ovaj objekat poznat kao Mejtef sagradjen ali se u narodu pricalo da se i ranije tu desavale slicne stvari i da se tu prikazivalo. Interesantno je istaci da je ovaj objekat nekada bio SIROTISTE sto u mnogim mitologijama za sobom povlaci razne price a naj slicnije su onima koje se danas pricaju! Prica se, da je dosta ljudi koji su bili vezani na bilo koji nacin sa ovim objektom, zatrazilo lijecnicku pomoc ili pomoc kod osoba koje se bave lijecenjem crne magije ili sihra. Postoje vjerovanja da su objekti koji su napravljeni na mezarima ili grobljima, mjesta cestog sukoba duhovnog svijeta, poznatije receno kao sukobi demona ili dzina. S obzirom da se radi o objektu koji se nalazi u blizini najstarije dzamije u Bosanskom Novom, Vidorijske dzamije, vrlo je moguce da se tu nekada nalazilo i mezarje ili groblje gdje je danas ovaj objekat o kojem se prica. U koliko je tacno da postoje grobovi ispod temelja ovog objekta, zakljucak moze biti, OCEKIVATI JE NEOCEKIVANO, ali sve je u Bozijim rukama i najpametnije je se onda kloniti ovog objekta sto dalje! Kakva je prica djece iz sirotista koja su nekad ovdje boravila!!!?? Da li je slucajnost ili ne, da se objekat jedno vrijeme koristio kao SIROTISTE, tesko mozemo znati ali i taj podatak moze govoriti da se radi na neki nacin o misterioznom objektu. Sta se desavalo tu kada je bilo sirotiste i, dali je bilo nekih zlodjela to danas niko nemoze potvrditi, ali ukoliko jest bilo, vjerovati je da objekat moze biti uklet! S obzirom da se prica, da ljudi ovaj objekat zaobilaze u sirokom luku u posljednje vrijeme a posebno nocu, ili da se prilikom useljenja u njega vrlo brzo iseljavaju, postavlja se pitanje sta je po srijedi! Da li ljudi iz svojih vjerskih ubjedjenja sute o ovome, dali se boje progovoriti javno sta se tamo desava, dali je doslo do sukoga demona, dali je neko uznemirio duse iz grobova ispod objekta, dali su neke napacene duse iz sirotista dosle da traze pravdu, dali postoje ljudi koji bi mogli objasniti ove misterije praticemo u naredno vrijeme. Objekat je danas u vlasnistvu Opstine Novi Grad i koristi se u vise namjena a nekad je bio u vlasnistvu vakufa Islamske zajednice Bosanski Novi i danas izgleda kao da niko njemu nevodi racuna. Oronula zgrada na prvi pogled i lici najvise na kucu strave i uzasa a cudno je i to' da je niko ne obnavlja niti je zgrada, bez obzira sto se nalazi na extra lokaciji interesantna nekome privatniku da, zatrazi da je otkupi. Takodjer zgleda, da nema ni volje da se vrati Islamskoj zajednici ali i sama Islamska zajednica ne trazi posebno da joj se vrati Mejtef, sto bi bilo logicno da udje u taj objekat jer ima pravo na to. Da li islamska zajednica mozda zna neke tajne koje krije ovaj objekat zvani Mejtef pa nezuri da joj se objekat vrati i na taj odgovor ce se izgleda morati sacekati! Sve ovo smrdi na nesto neobicno i sve vise ima smisla da postoji razlog zasto se ova zgrada zaobilazi u svakom pogledu i od svakoga. NASTAVICE SE…

- 11:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.09.2009.

SVIJET UGLEDAO MOJ ANES - DJECA SU RADOST NAJVECA

Moj poziv vezan je za djecu. To sam odabrala svojom voljom i zeljom. Svakom djetetu prilazim kao svojem. Barem sam tako mislila.I uvijek se ljutila sto mi se cesto kazivalo; prvo mati, potom u skoli, a sada i poneki roditelj u obdanistu: - Ma, vidjet ces ti kada budes imala svoje dijete. Zasto, zbog cega - trazila sam odgovor. Dobih ga ovih dana. Na svijet je dosao moj Anes. Boze dragi - kakav je to osjecaj! Ma, ne mogu ga ni sa cim usporediti. Uostalo, pa to znaju sve majke ovog svijeta. Rasti mi cvijete moj! Ljiljanu procvali. U zdravlju. I radosti. Veselju. Istu zelju upucujem i svoj ostaloj djeci na ovoj planeti!

- 13:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.09.2009.

Đačke uspomene sa školskih ekskurzija: OTUĐENI OD LIJEPI STVARI

Špartam internetom. Odjednom, pogled mi se ukoči. Ugledah fotografiju na kojoj je i moja malenkost. Znam, bili smo na đačkoj ekskurziji. Nacionalni park Mrakovica na Kozari. Veliki revolucionarni centar iz NOR-a bivše nam države. Spomenik na toj bosanskoj planini otkrio je drug Tito - 10. septembra 1972. godine. Prije mnogo godina nego ću ugledati ovaj svijet. Djelo je to inače poznatog arhitekte Dušana Džamonje. Monumentalni spomenik je jedan od najvećih bisera tog vakta. Nakon lutanja mislima ponovo se vratih fotografiji. Otkud početi?Gledam. Gotovo svi na njoj otplovili su svojom rijekom života. Prema našoj generaciji realnost je bila isuviše surova. Kako je lijepo sjetiti se đačkih vremena. Suosjećala sam sa svima. Plakala. Radovala se. Smijala se kad se drugi smiju. Ljekovito i blagotvorno na mene je djelovao svaki školski dan Sve do 1992. Tada nam je naprasno prekinuto djetinjstvo. Školski dani. Otvoren pogled. Osmjeh. Radost... A, sada?! Listam po uspomenama. Valjda na taj način iscjeljujem duboko urezane rane. Već odavno sam se otuđila od lijepih stvari.

- 16:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 28.07.2009.

U prodaji Monografija mr. Ante Milinovića: BOSANSKI NOVI U NAŠEM SRCU

Niko kao uvaženi gospodin mr. Ante Milinović nije mi približio birvaktilske i skorašnje događaje u mom zavičaju, koji mi već gotovo dva desetljeća butum nedostaje. Zato s radošću prenosim tekst sa stranice www.bosanskinovi.blog.hr o njegovom velikom projektu koji je ugledao svjetlo dana. Ne htjeti saznati istinu o svom rodnom kraju, ljudima i događajima isto je što i živjeti izvan morala, pravde i pravičnosti. ........................................................................................................................ Čitatelji ovog bloga već su upoznati da je eminentni Novljanin mr.sc. Ante Milinović na molbu novljanske bošnjačke dijaspore u Americi napisao prvu knjigu trilogije o Bosanskom Novom i okolini, koja je ovih dana objavljena u St. Louisu i već razgrabljena od strane Novljana u SAD-u. Međutim, manje je poznato da se ista knjiga nalazi u štampi i u Bihaću, a izdavač je dipl.ing. Jasmin Karabegović, rođeni Novljanin, s kojim je za ovaj blog, ali i Novljane čitatelje napravljen razgovor po tom pitanju. Monografija Bosanskog Novog je multietnička i multikulturalna monografija BosanskiNovi.blog.hr: Gospodine Karabegović, kako je došlo do ovog gotovo paralelnog bosanskog izdanja zavičajne bosansko-novske monografije? J. KARABEGOVIĆ: Radi se o multietničkoj zavičajnoj (foto)monografiji koja je interesantna za sve Novljane, a ne samo za one u američkoj dijaspori, pa sam zatražio i dobio saglasnost autora da u Bihaću odštampam naše bosansko izdanje. Moja je procjena da je to za očuvanje multinacionalnog i multikulturnog identiteta našeg zavičaja, a naročito novljanskih Bošnjaka, vrlo važna i visoko vrijedna knjiga, s bogatom građom koja je kao takva zanimljiva za sve naše građane bez obzira na njihovu etničku pripadnost, pa sam na svoj sopstveni rizik uzeo bankovni kredit i uz pomoć sponzora zatvorio financijsku konstrukciju. Neki su me odvraćali od toga projekta i govorili mi da će mnogi Novljani bojkotirati knjigu zbog članaka koji govore o ratnom stradanju nesrpskih građana 1992.-95., ali ja smatram da ovu knjigu treba imati i svaki časni Srbin, a pogotovo svi Bošnjaci koji drže do svoga obraza i dostojanstva. BosanskiNovi.blog.hr: Primjetno je da su se neki pojedinci na Internetu već izjašnjavali protiv pisanja o tim zločinima, smatrajući da će to još više pogoršati međuetničke odnose u našem zavičaju. Kakvo je Vaše mišljenje o tome? J. KARABEGOVIĆ: Ja smatram da je to ili potpuno pogrešna ili vrlo licemjerna procjena, jer skrivanje istine ni jednom narodu nije donijelo sreću niti trajni i zdravi mir u državi, pa tako neće ni Republici Bosni i Hercegovini i njenim dijelovima. Našoj domovini je potrebna puna istina o tom radoblju, a u našem zavičaju to je puna istina o uzrocima i posljedicama rata, prikazana intelektualno odmjereno i promišljeno, bez zagriženih generalizacija i poziva na osvetu. Baš tako to čini magistar Ante Milinović – smatrajući da nas do pomirenja i suzbijanja mržnje među budućim generacijama može dovesti samo istina koja nas poučava multinacionalnoj kulturi i toleranciji, kako ne bismo ponovili greške koje vode u zločine i divljaštvo. Protiv te istine su samo počinitelji i propagatori zločima, a to nisu moje mušterije, već mušterije za Haaški sud. U monografiji se na preko četiri stotine mjesta citiraju srpski autori i detalji srpskog kulturnog identiteta BosanskiNovi.blog.hr: Neki Novljani autora monografije osporavaju iz čisto etničkih razloga te mu uporno pokušavaju prilijepiti neke vrlo negativne etikete kao isključivost, nacionalizam i prepisivanje radova drugih autora (uglavnom na Internetu). Možete li se nekim svojim kontra-argumentima suprotstaviti tom njihovom omalovažavanju autora ove monografije, ili i Vi primjenjujete njihovu metodologiju negiranja bez čvrstih dokaza? J. KARABEGOVIĆ: Da, poznato mi je svojim spamom (smećem) zatrpavaju novljanske internetske stranice neki kukavički anonimni i vrlo kratkovidi pojedinci koji iz svojih vrlo nečasnih razloga pokušavaju minirati program bosansko-novske monografije tako što će potkopati povjerenje građana u autora monografije. O njima i njihovim ciljevima najbolje govore glavne odlike te njihove "kritike" - anonimnost napada, šovinizam tih etiketa i suludo ponavljanje tih uvreda. Oni pokušavaju autoru pripisati svoj šovinizam i mržnju kao i druge svoje prljavštine, zaboravljajući da većina Novljana odlično poznaje autora, jer su mnoge generacije Novljana živjele i sarađivale s autorom kao s profesorom i direktorom u nekad slavnoj novskoj Gimnaziji ili kao s osnivačem i kustosom bosansko-novskog Zavičajnog muzeja ili u drugim kulturnim programima. Oni tu istinu pokušavaju ugušiti bezbrojnim anonimnim repliciranjem svojih laži o autoru, zasnovanih na šovinističkoj mržnji i nekulturi. Svakom normalnom građaninu Bosanskog Novog stane pamet kad pročita te njihove sulude podvale, jer Novljani dobro poznaju život i rad autora. Tako oni autora uporno optužuju za širenje mržnje prema srpskom narodu, a svima Novljanima je jako dobro poznata bratska sklonost tog omiljenog novskog profesora prema svim časnim Srbima i Bošnjacima, te da u cijelom životu on nije imao ni jedan sukob na nacionalnoj ili nekoj drugoj osnovi. Tako su njegov dosadašnji život i rad najbolji i najkonkretniji demanti tih smiješnih i glupih laži o autoru, a ako hoćete još konkretniji dokaz, onda je to sam tekst ove monografije u kojoj se na preko četiri stotine mjesta citiraju srpski autori i detalji srpskog kulturnog identiteta ili prosječno gotovo dva puta na svakoj stranici! Može li neko normalan to nazivati protusrpskim ili bilo kakvim šovinizmom? Za autorovu stručnost postoje hiljade svjedoka BosanskiNovi.blog.hr: Neki kritičari osporavali su stručnost i kompetentnost autora monografije o Novom, mr.sc. Ante Milinovića. Čak su se pojavile i informacije da je monografija plagijat. Vi ste izdavač, kako vi odgovarate na ta osporavanja? J. KARABEGOVIĆ: Beskrajno je ružna neljudskost tih sramnih laži, jer oni totalnim izvrtanjem istine žele nadvikati svjedočenje više hiljada svjedoka, naših Novljana, saradnika, prijatelja i poznanika, a posebno šesnaest generacija njegovih đaka, o pedesetogodišnjem istraživanju i objavljivanju desetina radova o prošlosti našeg rodnog kraja, često uz njihovu terensku pomoć. A istina o kopiranju je posve obrnuta, jer magistra Milinovića su plagirali ti "novi" autori-plagijatori, ne navodeći njegova djela koja su citirali, iako ih zakon na to obavezuje. Zato su svi časni Novljani trajno zahvalni magistru Milinoviću a ne njegovim plagijatorima za golemi trud i životni vijek uložen u istraživanje zavičajne prošlosti. On je, a ne njegovi jadni klevetnici, tim svojim naučnim i pedagoškim radom bitno utjecao na civilizacijsko i psihološko formiranje cijelih generacija i podizanje kulturnog nivoa gradskog života u Bosanskom Novom na zavidan nivo, o kome Novi Grad danas može samo sanjati. BosanskiNovi.blog.hr: Koji su poslovni motivi ovog Vašeg velikog ličnog angažmana u izdavanju bosansko-novske monografije i zar tu ne postoji i veliki poslovni rizik u ovoj krizi i recesiji? J. KARABEGOVIĆ: Ja i moja porodica smo učesnici i stradalnici u odbrani BiH i zato imamo veliki respekt prema svim našim šehidima, borcima i drugim stradalnicima protubosanske agresije, a malo je knjiga istine objavljeno o toj temi. Zato me silno raduje i čini vrlo sretnim što će ovakav jedan projekat i uz moju pomoć ugledati svjetlo dana. On će mladim generacijama dati priliku da čitaju o strašnim "ratnim" dešavanjima u našem zavičaju, iako to nije bio rat dvije vojske već zločini jedne vojske nad golorukim civilima. Međutim, cilj naše monografije nije da gaji mržnju i priprema osvetu, nego želimo da ljudi pamte i nikad više ne ponove iste greške. A upamti se ono što se zapiše, a što se ne zapiše - sigurno pada u zaborav. Mora se znati i zapisati da je vrlo opasna lažna teza koju neki uporno ponavljaju da "zadnji rat treba zaboraviti" jer su "sve tri strane krive podjednako" i pored svih dokaza da to u Bosanskom Novom nije bio rat već teroriziranje nenaoružanog dijela Novljana od strane povampirenih terorista, došljaka i sličnih. Monografija ostaje mladima BosanskiNovi.blog.hr: Kakvu konkretnu korist od ove monografije mogu očekivati Novljani, a kakvu novljanska dijaspora? J. KARABEGOVIĆ: To je knjiga istine o našem multikulturnom zavičaju, a ja vjerujem da od istine nema boljeg oružja kojim bošnjačka zajednica u domovini i u dijaspori može sačuvati svoj identitet i boriti se za svoja ljudska i etnička prava u svijetu i u našoj zajedničkoj majci-domovini Bosni i Hercegovini. To je vrlo konkretna borba, jer ta prava imamo ili nemamo, sredine nema, ili nas žele prevariti, ako smo nesložni i zaboravljamo pouke prošlosti. Zato je u pravu magistar Milinović kada je u posveti prve knjige napisao da je ona amanet mlađima da nikad ne zaborave naše šehide-mučenike, niti prestanu biti ponosni sinovi i kćeri svoje zemlje Bosne i Hercegovine, već da se bore za njezinu cjelovitost i multinacionalnu ravnopravnost. Mi sebi više ne smijemo dopustiti tu istu grešku i moramo se učiti složnoj i hrabroj odbrani našeg ljudskog dostojanstva na primjerima drugih složnih kulturnih naroda kao što su američki, japanski, njemački, židovski i skandinavski narodi. S tom porukom pozdravljam sve poštene i čestite Novljane širom svijeta i od sveg srca izražavam duboku i trajnu zahvalnost prijateljskom američkom narodu na solidarnosti i pomoći našim sugrađanima u najtežim momentima naše novije bosanske historije. Monografiju možete naručiti kod izdavača na telefon 00387-37-310-886 ili na e-mail hamzak@bih.net.ba ili adresu Jasmin Karabegobić, Banijska bb, 77000 Bihać Napomena: Ovaj intervju se može slobodno prenositi u druge medije (stranice) uz obvezu korektnog prenošenja u pogledu konteksta i cjelovitosti navođenja.

- 08:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.05.2009.

Nova stanica - Novi Grad na ušću Sane u Unu

Novi Grad sada, a nekada Bosanski Novi Idem na sjever Bosne i Hercegovine, u Bosanski Novi, jedno od onih mjesta koje je još u ratu promijenilo ime. Sada je Novi Grad, a u upotrebi je i prijašnje ime – Bosanski Novi. Na granici smo sa Republikom Hrvatskom. Ovo je šesnaesti bh. grad na našem putu brzim preko Bosne, i čim izađem iz voza, primjećujem da svaki drugačije miriše, svaki ima nešto posebno, po čemu bih kasnije, i da se spustim helikopterom, mogla da ih raspoznam. Ovdje u Bosanskom Novom, to su dvije prelijepe rijeke. Nešto manje čista Sana ulijeva se u čistu Unu i dalje teku zajedno. Sa mosta, kojim se od željezničke stanice ide prema centru, posmatram tu vodenu raskoš i primjećujem ribare u čamcima. Kod prvog čamca nešto se događa, trza se tanki vrh ribarskog štapa, a ribari glasno viču „Bravo, još malo, još malo, evo je!“ Ubrzo zatim izvlače ribu i slavodobitno mi je pokazuju odozdo, da je slikam. Pored mene, raduje se i Branislav Kolarević, diplomirani ekonomista, trenutno na birou kao jedan od nezaposlenih Novljana. „Prijeratna industrija u Novom je propala. Imali smo jake firme, „Sanu“ koja je proizvodila trikotažu, 'Lignošper' i 'Japru' iz oblasti drvne industrije i još nekoliko manjih firmi koje su hranile ovaj grad. Sve su te firme poslije rata privatizovane i sada slabo rade. Ne znam ima li pedeset radnika koji su zaposleni u tim firmama“, kaže Branislav. Tako je manje-više u cijeloj BiH. Isti scenarij se ponavlja od grada do grada. „Zaposleni su uglavnom u administraciji, školama, poljoprivredi i privatnom biznisu. Kriza se osjeti u svemu, nema novca. Živim vrlo skromno sa ženom i troje djece. I još sam podstanar. Samo moja žena radi. Sve je to na rubu izdržljivosti“, kaže ovaj nezaposleni ekonomista. Bez pretjeranog kukanja i s osmijehom kroz život Ako me utisak ne vara, ljude u ovom gradu, uprkos teškoćama, ne napušta dobro raspoloženje i optimizam. Naime, Branislav mi je sve ovo ispričao sa smiješkom i bez nekog pretjeranog kukanja. Olga Resanović, izbjeglica iz Dvora na Uni, iako, kako kaže „ne posjeduje ništa osim muža“, ne da svoj optimizam nizašta na svijetu. „Rođena sam 1937. godine, a vi izračunajte koliko mi je godina. Evo, dolazim iz Crvenog krsta gdje sam tražila da mi daju malo garderobe. Još sam puna života i imam tu životnu radost koju smatram Božjim darom. Znate šta je najveći problem u BiH? Ljudi nisu zadovoljni onim što imaju, a život je solidan. Ja sam veliki patriota, ali ipak sam napisala jednu pjesmu u kojoj ne veličam domovinu. Javno sam je na televiziji recitovala, a prvi stih ide ovako: „To je moja zemlja, Republika Srpska, iako je tanka k'o najtanja trska.“ Ne, nemam pjesmu o Bosni i Hercegovini. Daleko je nama Sarajevo. Mi smo na granici. Svi smo mi graničari,“ kaže veselo Olga. I stvarno, u samom centru grada je granični prelaz. Samo most preko Une dijeli Bosanski Novi/Novi Grad i Dvor na Uni u Republici Hrvatskoj. Na prelazu ne vidim državna obilježja. Službenik granične policije mi kaže da trebam posebno odobrenje za snimanje graničnog prelaza. „Mogu li da snimim ovu ploču na kojoj piše 'Dobro došli u Republiku Srpsku'?“ pitam. „Možete, to je izvan našeg područja,“ kaže graničar. Pokušavam, u prvoj večernjoj izmaglici, da 'uhvatim' veliki šleper koji polako ide preko mosta. Ko ima posla ima, ko nema, neće ni imati Ime Novi Grad lako može da zavara. Fasade u centru su derutne, ulice - nekada davno asfaltirane - su, izgleda, godinama krpljene, a neke oblike gradske dostave ovdje vidim prvi put. Bojan Korać konjskom zapregom prevozi drva za one Novljane koji nemaju centralno grijanje. „Ovakav način prevoza već izumire. Ovo je posljednji trzaj, jer se sve više koriste traktori. Bavim se šumarijom, siječem drva, ali kad svi pređu na centralno, naći ću neku novu zanimaciju. Poteško je za posao. Ko ima ima, ko nema, neće ni imati i gotovo“, kaže Bojan. U parku na klupi sjedi Besima Imširović, a pored nje baka koju čuva. „Samohrana sam majka sa dvoje djece i to što zaradim čuvajući ovu baku, sve je što imam. Bila sam u Njemačkoj i vratila se 1997. godine. Moja sestra još uvijek je tamo, u Dizeldorfu. Ne osjeća se nikakva nacionalna netrpeljivost u Novom. Svi bi mi samo htjeli da se vratimo u svoje firme i da radimo. Vrijeme nacionalne zaluđenosti je odavno prošlo, svi gledamo samo kako da preživimo“, kaže Besima. Prisjećam se kako su početkom rata svi Bošnjaci bukvalno deportovani iz svoga grada, autobusima i posljednjim vozovima, sa bijelim trakama na rukavima. Prema popisu iz 1991. godine, u Novom Gradu je živio 6.831 Bošnjak, skoro 50 odsto i 5.120 Srba. Bilo je i 187 Hrvata i nešto ostalih. Habiba Veletanlić predsjednica je Udruženja povratnika Bosanskog Novog i prema podacima koje ona ima, vratilo se oko 4.000 Bošnjaka. Una i Sava garant za povratak „Bila sam šest godina u Njemačkoj u Brojtlingenu i bilo mi je prekrasno. Imala sam posao u školi za odrasle, gdje sam predavala krojenje i šivenje“, kaže Habiba i dodaje da se jednostavno morala vratiti iako je mogla da ostane. „Sanjala sam previše Bosanski Novi, Unu i Sanu. Nakon snova, ujutru bih pisala pjesme, a kad je rukopis narastao na čitavu zbirku, odlučila sam da se vratim, iako sada nemam zaposlenje. Nisam se pokajala. Dobila sam donaciju i napravila novu kuću na temeljima stare. Nezaposlenost je velika, ali se nadam da će se situacija ipak, popravljati. Evo, baš ovih dana, od grada je naše udruženje dobilo prostorije u centru. Nadam se da će nam dobri ljudi i naša dijaspora pomoći da opremimo taj prostor sa malo kancelarijskog namještaja, kompjuterom, telefonom i faksom. Eto, za nas je već krenulo nabolje,“ kaže optimistično Habiba koja ne voli da je zovu povratnicom. „Kakav je to izraz? Kakva povratnica? Pa, ja sam rođena u ovom gradu!“ Naveče, Habiba mi pokazuje noćni život Bosanskog Novog. Posjećujemo najbolji restoran gdje zajedno sjede Bošnjaci i Srbi. Diskretno mi pokazuje jednog Hrvata. „Ovdje je ostao samo jedan Hrvat i nešto onih koji su iz nacionalno mješovitih brakova. Jeste li slikali njihovu kapelicu na ulazu u grad?“ pita me. „Jesam,“ kažem. „Slikala sam to što je od nje ostalo.“ Ono što obično, zovemo kulturnim životom grada, ovdje jednostavno – ne postoji. Nema pozorišta, bioskopa, koncerata... samo glasnog turbo-folka u brojnim kafanama. „Trebalo bi se malo baviti istraživačkim radom da vidimo šta bi narod volio da ima od tih sadržaja,“ kaže Vladimir Mirić, socijalni radnik. „Pa, što se ne bavite?“ pitam. „Nije to moj posao. Ja se bavim socijalnim problemima, a 50 odsto stanovništva je na granici siromaštva, ili je siromašno. Možete zamisliti onda, koliko imam posla. Bojim se da nema ni velikog interesa kod stanovništva za kulturnim sadržajima“, kaže Vladimir. Kormilom u gradu upravlja ženska ruka Bosanski Novi/Novi Grad, za načelnicu ima Snježanu Railić, jedinu ženu na ovoj funkciji u državi. Senad Bratić, jedan od rijetkih Bošnjaka koji je u gradskim strukturama vlasti, potpredsjednik je SO (Skupštinskog Odbora) Novi Grad. Kaže da je načelnica Railić vrlo korektna i sve dosadašnje dogovore je ispoštovala u potpunosti. Ovaj inženjer građevine vratio se iz Njemačke gdje je imao sigurno radno mjesto i nostrifikovanu diplomu. Sa ženom i troje male djece, ponovo je započinjao život u svom gradu 2000. godine. Priča mi Senad šta su sve Bošnjaci uradili na održivom povratku ljudi u svojoj zajednici. Asfaltirani su regionalni putevi, izgrađeni vodovodi, obnovljene kuće, podijeljeno 14.000 sadnica voća i pripremljen kompletan građevinski materijal za omladinski dom u selu Hozići. U toku je realizacija projekata vrijednih 140.000 KM. „Još nismo zadovoljni položajem Bošnjaka u Republici Srpskoj, kao što vjerovatno nisu zadovoljni ni Srbi i Hrvati u Federaciji BiH. Neke stvari bi se morale rješavati na državnom nivou, ali država se bavi sama sobom“, kaže Bratić. Senad Bratić nije zadovoljan ni političkom situacijom u zemlji, ali ipak, kaže: „Politička situacija je mnogo bolja nego retorika koja je prati. Mislim da je međunarodna zajednica uložila previše truda i novca da bi dopustila da se ovdje situacija drastično pogorša. Ipak, u BiH postoji jedna kritična masa pozitivnih političara koji znaju da je najveća vrijednost ove zemlje mir, koji je krvavo plaćen.“ Sport ne poznaje nacionalne netrpeljivosti Ako u Bosanskom Novom nema kulturnih sadržaja, ima sporta i to zahvaljujući entuzijazmu nekolicine, među kojima je najzaslužniji Alija Kajtezović, vlasnik kluba borilačkih sportova „Krajišnik“. „Iako je dvorana mala i stalno imamo problema sa sportskom opremom, dobili smo organizaciju kupa BiH u kik boksu. U junu ćemo imati to takmičenje i već su pripreme u punom jeku. Načelnica je do sada ispoštovala sve dogovore, vjerujemo u pomoć grada. Moj predsjednik kluba je Srbin, a ja sam Bošnjak i sve dobro funkcioniše. Što se tiče međuljudskih odnosa, mislim da smo mi pri vrhu ljestvice u Republici Srpskoj“, kaže Alija Kajtezović, čovjek koji je kik boks donio u ovaj grad. Tragedija na kraju puta „brzim preko Bosne“ Nakon tri mjeseca, brzim preko Bosne, od Podlugova do Bosanskog Novog/Novog Grada, vraćam se u Sarajevo. Negdje, nadomak Zenici, u 5.15h ujutro, voz najednom staje na otvorenoj pruzi. Prolaze minute, a zatim se bude putnici i glasno komentarišu zastoj. „Zgažen je čovjek, bacio se pod voz...“ Svi su sa mobitelima na uhu, javljaju svojima da će zakasniti. Oko voza policajci razapinju žutu traku. Stiže sanitetsko vozilo. Sa mnom u kupeu su studentkinja Ljiljana i Mate koji ide na dijalizu. Saznajemo da je zgaženi tačno ispod našeg kupea. Preplavljuje nas užas i saosjećanje. Pitamo se šta je to moglo, kakav okidač da nagna čovjeka da ustane iz svog toplog kreveta i u papučama i pidžami legne na prugu. Ljiljana odustaje od polaganja ispita. Mate kaže da će biti kritično ako bude kasnio na dijalizu. Odjednom, pojavljuju se radoznali putnici iz drugih kupea koji bi htjeli da gledaju kroz naš prozor. „Pa, kakvi ste to ljudi?“ kaže Mate i ne dozvoljava da se prozor otvori. Nakon dva sata nastavljamo putovanje prema Sarajevu. Optimizam sa kojim sam krenula iz grada na sjeveru zemlje, raspuknuo se kao mjehurić od sapunice. Autorica: Ljiljana Pirolić

- 10:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.03.2009.

Različitost u plavetnilu nebeskom: SELO MOJE LJEPŠE OD PARIZA

(Duesseldorf noću) S balkona svoje sobe posmatram mirno plavetnilo neba. U daljini ne osjećam one treptaje koje viđah na bosanskonovskom svodu. Nekad sam u tome uživala. Sada – ravnodušnost sme satire. Bez obzira na svu ljepotu, radost, slobodu i prostranstvo koje mi darova – DUESSELDORF, svjetski dragulj među gradovima. U njemu stalno tražim sličnosti s Bosanskim Novim. Rezignirano se sjetih naslova jedne pjesme: Selo moje ljepše od Pariza... Znam ja da je Duesseldorf jedno od najvećih i najpoznatijih središta svjetske marketinške, modne i medijske industrije (400 marketinških agencija, 140 osiguravajućih zavoda, 200 izdavačkih kuća). Pun luksuzne elegancije. Blistavosti. Poznato je meni da je Duesseldorf džinovska bašća s najmirisnijim parkovima u Europi. Po turističkoj elitnosti nemjerljiv s drugima. Pun simbola. Jedan od njih jeste i Televizijski toranj visok 240,5 metara, s najvećim digitalnim satom na svijetu. Tu su mnogobrojni dvorci, bulevari, muzeji, galerije... Kada se tome pridoda da je na visokom petom mjestu u svijetu kada je u pitanju životni standard, a vodeći u Njemačkoj – nema prigovora. Grad na obalama Rheine je putničko i željezničko čvorište. Hiljadu vlakova dnevno prođe kroz Duesseldorf, a čak sedam autoputeva vode prema ovom svjetskom ljepotanu. Poslije frankfurtskog i minhenskog, duesseldorfski aerodrom je treći po veličini. Šta tome još dodati? Ništa, brate... Džaba ti sve... Opet se vraćam onom stihu: SELO MOJE VEĆE OD PARIZA

- 09:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 28.01.2009.

Ono naše što nekad bijaše: BOSANSKONOVSKE ZNAMENITOSTI

Hotel "Una" - godina 1982. Naš ljepotan - Bosanski Novi - smješten među krasoticama Unom i Sanom, po mnogo čemu znamenit je grad. Evo samo nekoliko činjenica: Izgrađena i puštena u promet 1872. godine prva bosanskohercegovačka željeznica normalnog kolosijeka između Bosanskog Novog i Banjaluke. Povjesni primat posve je neupitan jer je to bila i prva direktna komunikacija sa srednjom Europom. I prva pošta evropskog tima otvorena je u našem gradu, a spominje se godina 1878. Bosanski Novi je postao svjetska atrakcija izgradnjom tri kilometra dugog znamenitog Keja, godine 1906., s alejom sjenovitih mirisnih lipa. Nakon izgradnje Keja nastala je znamenita uzrečica o sličnosti Bosanskog Novog i Pariza, po keju na Uni i Sani, odnosno po keju na rijeci Seni. Bosanskonovska općina bila je u centru zbivanja i kada je u pitanju industrijski razvoj. Najveća pilana na Balkanu, sa 140 gaterskih pila za rezanje oblovine, izgrađena je 1892. godine u selu Dobrljin. U Dobrljinu je tih godina odigrana i prva nogometna utakmica u Jugoslaviji pod reflektorima, odnosno 700 sijalica. Uslijedila su potom otvaranja ugljenokopa u Lješljanima i Cerovici, te Tvornica gipsa u Blagaju. Novski kotar uzdigao se na vicešampionsko mjesto po dohotku u Bosni i Hercegovini. Pojam u tekstilnoj industriji bivše nam države bio je Kombinat “Sana”, a ništa manje značajan u drvnoj privrednoj grani nije bio “Lignošper”. Najveći proizvođač gipsa u Europi bio je Rudnik nemetala “Japra” u Blatni. I tako dalje, i tako dalje... Sve ovo i mnogo, mnogo više možete saznati u Monografije o Bosanskom Novom, autora mr.sc. Ante Milinovića. Izdavač je Zavičajne zajednice Bosanski Novi iz St. Louis-a, gdje možete dobiti i sve informacije o distribuciji i točnom vremenu izlaska Monografije.

- 12:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 27.01.2009.

Nekad bilo sad se spominjalo: NAJBOLJI U SPORTU GODINE 1985.

Nekad su grad na utoku Sane u Unu krasili epiteti: mladost, ljubav, sport i muzika. Od toga gotovo da nije ostalo ništa: populacija mladih Bošnjaka i Hrvata prognana je u toku agresije na BiH, dok mladi Srbi u poratnom vremenu "bježe" iz svog zavičaja trbuhom za kruhom. Ljubav se istopila u mržnji prema drugim i drugačijim, sport je rezultatski na niskim granama, a kome je danas do muzike!? No, pored takve slike našeg Bosanskog Novog, ipak se nešto kreće. Upravo ovih dana izvršen je izbor najboljih u sportu u bosanskonovskoj općini. ----------------------------------- Prisjećam se godine 1985. Bio mi je to prvi put da zajedno s roditeljima prisustvujem jednoj zvaničnoj priredbi, izuzimajući dječiji vrtić - izboru najboljih sportista u bosanskonovskoj općini. Bio je to za mene veličanstven događaj. A imala sam tek pet godina. Najbolji u muškoj konkurenciji bio je KEMAL ARNAUTOVIĆ, svjetski prvak u kajaku na divljim vodama. U ženskoj konkurenciji bez premca i jakog protukandidata izabrana je MARINA BABIĆ, košarkašica "Slobode" i najpersketivnija mlada igračica BiH. Nogometni klub "Sloboda", ponos i dika grada, proglašen je za najbolji sportski kolektiv komune. Nagradu je primio predsjednik DŽEMAL SEFER, tadašnji direktor Trgovačke radne organizacije "Jedinstvo". Za najboljeg sportskog radnika izabran je FERHAT KORAJAC, novinar-urednik Radio Bosanskog Novog. Eh, da mi je znati gdje li su oni sada???

- 15:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 20.12.2008.

KUD PLOVI BOSANSKONOVSKA OPĆINA?

Bosanski Novi i općinu nekada je krasila ljepota, skladnost života, privredni razvoj, zaposlenost, perspektivnost za mlade… Danas – kud plovi bosanskonovska općina? U glib i ambis. Na listi nezaposlenih je 5.290 osoba – trostruko više nego godine 1992. Prihod u privredi u prošloj godini iznosio je 119 miliona maraka, a to je 28 miliona manje nego 2006. Tekstilni gigan „Sana“ više ne postoji. U poznatoj drvoprerađivačkoj fabrici “Lignošper” stečaj je pri kraju. Propala je i građevinska firma “Građevinar”, dok su u rudniku nemetala “Japra” drastično smanjeni kapaciteti i broj radnika. Ni u “Unametalu” ništa nije bolje stanje. Moćno trovačko poduzeće”Jedinstvo” prodano je buzđabile, a u nekad najljepšem hotelu “Una” u regionu sada se mogu snimati horor filmovi. Da li će nova vlast nešto pokrenuti nabolje – ostaje da se vidi!?

- 02:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.12.2008.

Legenda ili hisorijski fakti o bezgraničnosti u ljubavi: BOSANSKO NOVSKI ROMEO I JULIJA

Kažu da mržna zasjeni razum. Šta je onda s ljubavlju!? Ona je jača od mržnje. Sjetih se pjesme: Voljelo se dvoje mladi – zar ona ne kazuje o ljubavi do smrti ili umiranju zbog ljubavi. O jednoj takvoj ili sličnoj ljubavi saznala sam iz priče moje tetke Halide (pravo ime Hamida – op.a.), a evo ovih dana pročitah je i na blogu: www.novljanin.blog.hr . Bila bih zaista kretenoidana kada je ne bih ponudila i Vama. Jer, znam da nam u ovom (ne)vremenu histeričnog ogovaranja, zlobe, zavisti i mržnje nedostaje pa makar i trunka topline i ljubavi. ------------ Francusko-turski saveznički odnosi su u vrijeme Napoleona bili u usponu, kako na polju vojnog savezništva i trgovine, tako i u pogledu prijateljske pa i ljubavne saradnje mladeži iz dvije susjedne zemlje, jer je u to vrijeme Una bila njihova međudržavna granica između Napoleonove Ilirije i osmanske Bosne. To je prijateljstvo kulminiralo u intenzivnoj razmjeni posjeta i druženju novskih mladih aga i begova s oficirima iz francuske posade u Dvoru na Uni, kada su Napoleonovi vojnici za svoje potrebe vadili kamen bihacit iz majdana u Tunjici, pa se tom prilikom rodila velika ljubav između mladog francuskog poručnika Jeana Fortyja (Žana Fortija) i mlade Novljanke Vasvije Fajtović, koja je morala biti tajna, jer su tada bile zabranjene takve veze između pripadnika različitih konfesija. Međutim, noćni čuvar, noćobdija, slučajno je otkrio mladi ljubavni par u zelenilu na obali Une i obavijestio Vasvinog oca, pa su mladi ljubavnici došli u veliku nepriliku da ih roditeljskim i vojnim odlukama zauvijek razdvoje, a na pomolu je bio i međudržavni incident, pa je francuski konzul Fourcard morao dolaziti iz Travnika u Novi da smiruje duhove. Međutim, njihovi su mladi prijatelji bili brži od vojnog suda i diplomacije, pa su ubrzo po mračnoj noći «ukrali» lijepu Vasviju iz njene kuće, a poručnika izvukli iz vojnog pritvora i na brzim konjima ih otpratili do luke Zadar na Jadranu, gdje su ih ukrcali na brod za Ameriku. Tamo su sretno stigli i podigli svoj dom na obali jezera Michigan. Kada su im se pridružili drugi doseljenici, oni su novom naselju za uspomenu na Vasvijin zavičaj dali ime Novi, Mich., koji je ucrtan u sve stare atlase USA, ali je odavno inkorporiran u pregrađe velikog grada Jacksonvila u američkoj državi Michigan. U Bosanskom Novom je ostala legenda o mladim ljubavnicima koji su pobjegli u Ameriku, iako se pričalo da su Vasviju ukrale vodene vile, koje su bile ljubomorne na njenu ljepotu. Ovu je legendu 1979. godine u zagrebačkom časopisu «Arena» književno obradio novinar Abid Budimlić. Međutim, oko 1931. godine iz tog mičigenskog Novog se porodici gostioničarke Anke Fajtović javio neki Nikola Bunjevac iz okolice Dvora, potvdio legendu i u pismu poslao dva izreska iz americkih novina o Vasvijinoj praunuci kao američkoj sutkinji koja je prva osudila na smrt na električnoj stolici jednog čikaškog gangstera. Njihova identifikacija je otežana zbog toga što su ljubavnici prikrili svoja prava prezimena, jer su bili ilegalni useljenici kao vojni i sudski bjegunci.Treba naglasiti da je Vasvija Fajtović među doseljenicima u USA vjerovatno bila prva Bosanka ! (mr.sc.Ante Milinović, monografija «BOSANSKI NOVI U NAŠEM SRCU»,St.Louis, 2008., str.73) Svoju porodičnu dokumentaciju o ovoj prvoj novljanskoj dijaspori u USA predala je gospođa Anka Fajtović u ljeto 1979. godine profesoru Anti Milinoviću, tadašnjem direktoru Zavičajnog muzeja u Bosanskom Novom, koji je napravio više kopija i formirao muzejski arhivski dossieur br. AZM-0121 te pokušao 1980. godine uz pomoć novskog predsjednika Mitra Lazića uspostaviti saradnju ova dva grada-imenjaka, ali su tamošnji vladajući konzervativci iz političkih razloga odbili taj prijedlog.

- 15:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 12.12.2008.

Napokon lijepa vijest iz Bosanskog Novog: REKONSTRUKCIJA ZGRADE VIJEĆNICE

Bosanskonovska Vijećnica, taj nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, napokon će ući u program obnove i rekonstrukcije. Prema stavovima odgovornih u Zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa u toku je izrada veoma zahtjevnog projekta kako bi se očuvao izvorni izgled objekta. Zgrada Vijećnice izgrađena je 1888. godine, a osamdesetih godina prošlog vijeka namjena joj je preimenovana u Zavičajni muzej. Taj objekt, među najskladnijima u BiH, tipični je primjerak epohe iz austrougarskog razdoblja. Posebnost i vrijednost je u fasadnoj dekoraciji, ali i u ukupnom dekorativnom bogatstvu. Viječnica, jedan je od simbola bosanskonovske općine koja upečatljivo i dostojanstveno stoji na obali ljepotice Une čije obale spaja most dviju, nekada Republika, a sada Država: Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

- 14:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.11.2008.

Kostituirajuća sjednica Skupštine: NOVI - STARI PREDSJEDNIK I POTPREDSJEDNIK

U naredne četiri godine bosanskonovski općinski parlament i dalje će voditi dvojac: Ljiljana Janković, predsjednica i Senad Bratić, potpredsjednik. To su odlučili vijećnici na jučerašnjem zasjedanju novog saziva Skupštine općine. Na tom najvišem općinskom tijelu nova načelnica Snježana Rajlić obrazložila je svoj program za povjeren joj mandat. No, prije toga delegati su izabrali Ranka Dabića za njenog zamjenika. Prioriteti Načelnice u narednom razdoblju biće stimulisanje zapošljavanja, potsticaj razvoja poljoprivrede, poboljšanje infrastrukture... To je način kako izaći iz, kako je kazala Rajlićka, alarmantnog stanja u općini: nezaposlenih na Birou 5.259 osoba i dubioza u budžetu od preko 6,7 miliona konvertibilnih maraka. Izabrani su i vršioci dužnosti načelnika: Ljuban Knežević - Odjeljenje za opću upravu, Biljana Risojević - Odjeljenje za budžet i finansije, Milan Ignjatović - Odjeljenje za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove, Branko Bogdanović - Odjeljenje za privredu i društvene djelatnosti ...................................

- 18:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.11.2008.

AKADEMIJA ŽENSKOG PODUZETNIŠTVA U BOSANSKOM NOVOM

Projekat pod nazivom „‚Akademija ženskog poduzetništva“‚ kojeg finansira Evropska unija, a realizira Privredna komora Unsko-Sanskog kantona u suradnji sa općinom Bihać i Udruženjem „Žene sa Une“, provodi se na području bosanskonovske općine. S njim su obuhvaćene nezaposlene žene i one koje žele proširiti svoju djelatnost. Asistent projekta Elvira Vojić kaže da će u svim gradovima Unsko Sanskog kantona i u osam gradova Republike Srpske zainteresovanim ženama biti omogućeno da nauče pronaći i razraditi poslovnu ideju i pretočiti je u biznis plan. Na kraju će se za najbolje poslovne planove dodijelit novac za registraciju preduzeća. U radu seminara učestvuje 37 žena različite starosti i obrazovnog profila od kojih neke već imaju privatnu djelatnost. Seminar će biti nastavjen i slijedeće sedmice, u srijedu i četvrtak, 19. i 20. novembra.

- 13:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 29.10.2008.

Pročitali smo za vas: NASTUPI LI CECA, FTV BiH GASI OPERACIJU TRIJUMF

Federalna televizija najvaila da će nastupi li Ceca Ražnjatović u show Operacija Trijumf tokom Cecina nastupa, ako do njega dođe, svojim gledateljima isključiti ton i sliku, sve dok on ne završi, a potom će se u pitanje dovesti i cijela suradnja televizije i produkcijske tvrtke koja stoji iza samog showa. Iz produkcije Operacije Trijumf tvrde međutim da nikakav dogovor s Cecom trenutačno ne postoji, a isto kažu i Cecini manageri. Hoće li 3. novembra Ceca uistinu nastupiti u 'Operaciji trijumf'? To se još ne zna, a iako se isti trač proširio i prije dvije sedmice, kada Cece u konačnici ipak nije bilo. Svima je jasno da jedan takav nastup ima daleko veće posljedice od onih u domeni širenja glazbenog neukusa – kao Arkanova udovica, Ceca danas nalazi svoje mjesto samo u CD playerima skupih automobila na hrvatskim i bosanskohercegovačkim ulicama, ali ne i u medijima tih zemalja, koje pokušavaju, barem na polju zabave, novo panjugoslavensko jedinstvo uspostaviti bez evociranja mračnijih dijelova prošlosti, piše Tportal.

- 15:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 24.10.2008.

Knjige školi u Ćolopeku: ČITAJ BiH - AKCIJA ZA AFIRMACIJU ČITANJA

Osnovci u Donjim Agićima obogatili su svoj bibliotečki fond za 326 naslova. Naime, njima su uručene knjige od predstavnika OEBS-a, a u sklopu kampanje pod nazivom "Čitaj BiH". Inicijativa je potekla od ove međunarodne organizacije, a prihvatio ju je i Centar za savremenu umjetnost Proba iz Sarajeva, uz medijskog pokrovitelja BHT1. Prva promocija te kampanje, čija je svrha afirmacija čitanja i kulture u BiH, održana je 20. marta ove godine, u Travniku, rodnom gradu nobelovca Ive Andrića, a nastavit će se u školama sa siromašnijim fondom školskih biblioteka. Do kraja godine poklonit će se 40 hiljada knjiga.

- 14:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 22.10.2008.

Nakon lokalnih izbora u Bosanskom Novom: ZAPOŠLJAVANJE PRIORITET NOVE NAČELNICE

Snježana Rajlić, novoizabrana načelnica općine Bosanski Novi, na netom održanim lokalnim izborima, u prioritet svojih zadataka stavlja zapošljavanje. U prvom redu kroz aktiviranje nekada bosanskonovskog drvoprerađivačkog giganta „Lignošper“, kojeg su kupili „Balkan Amerika i „Nova forma“. Uz pomoć entitetske Vlade, te ulaganja od 10 miliona maraka republičkih sredstava pokrenut će se projekti infrastrukture. - Političkom mudrošću svih ljudih dobre volje, stručnjaka i stratega, bez obzira iz koje partijske strukture dolazili, te koalicionih partnera , inoviranjem strategije razvoja općine, Novljane očekuje ljepša budućnost – riječi su bosanskonovske gradonačelnice. Ko je Snježana Rajlić? Snježana Rajlić, rođena je u Prijedoru, 01. marta 1965. godine. Diplomirani je inženjer željezničkog saobraćaja. Prva je žena – rukovodilac Željezničke stanice u Bosanskom Novom. Politikom se bavi od 1997. godine. U Narodnoj Skupštini Republike Srpske bila je poslanica u dva mandata. Sada je u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Na nedavnim lokalnim izborima za načelnicu općine Bosanski Novi ubjedljivo je pobijedila svoje konkurente. Aktivna je i u nevladinom sektoru. Udata je i ima dvoje maloljetne djece

- 18:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.10.2008.

DA LI JE PROMJENA IMENA BOSANSKI NOVI U NOVI GRAD IZVORNO STARO IME NAŠEG GRADA ILI ZLOČIN MEMORICIDA?

- Ustisana je staro ime grada Bosanskog Novog - kaže Novljanin na svom blogu www.novljanin.blog.hr i dodaje: - Promjena imena grada Bosanskog Novog u navodno izvorno staro ime Novi Grad nije samo zločin memoricida (nasilnog i jednostranog brisanja prošlosti) nego i nasilje nad elementarnom logikom, jer naziv s atributom "Novi" nikako ne može biti najstariji naziv, već baš suprotno tome - on je novo ime nekog lokaliteta, u ovom slučaju nove utvrde ili kaštela, koju su na Kulskom brdu iznad ušća Sane u Unu izgradili znameniti hrvatski knezovi Babonići-Blagajski nakon tatarske najezde 1241. godine i razararanja starijeg utvrđenog dvorca na lokalitetu Gradina na susjednom Gavrinom brdu. Taj novi kaštel je nazvan Novigradec ili Novigrad, lat. Castrum Novum, ali se tim imenom nije nazivalo ni jedno od DESETstarih novskih urbanih naselja: Stari Trg i Varoš na Jablanici, Gračani u Vidoriji, Lišnica i Granđa u Matijevićima, Donji i Gornji Varoš na Korlatu, Podnovlje i Ustisana u Prekosanju, te Varoš na Gavrinom brdu. Među tim naseljima je do razaranja 1512. godine bilo najvažnije i najtrajnije ono na lokaciji današnje bosansko-novske željezničke stanice, nazvano po ustaljenoj srednjovjekovnoj tradiciji za naselja uz ušće neke rijeke (Ustiprača, Ustikolina, Ustilonja itd) Posve je pogrešno i neopravdano poistovjećivanje vojne fortifikacije i urbanog naselja, jer je na prostoru oko sastavaka Une i Sane u prošlosti egzistiralo čak OSAM fortifikacija, od kojih je bilo šest manjih utvrda (kule, kašteli, dvorci) i dvije veće ratne tvrđave - Novi Zrinski kod ušća Žirovca i Turski Novi (Novin) na desnoj obali Une, od zgrade Muzeja (Vijećnice) do hotela Una. Manje utvrde su bile Gradac na Gračanima, kula Karakol na Urijama, kula sv.Vidora u Vidoriji, kaštel Novigradec na Kulskom brdu, dvorac Gradina na Gavrinom brdu i kaštel Lišnica na Gradskoj otoci u Matijevićima.

- 22:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 17.10.2008.

Vijesti: PREKINUTI POLJOPRIVREDNI RADOVI NA BOSANSKONOVSKIM NJIVAMA

Jesenje radove na području bosanskonovske općine, koji su u punom jeku, trenutno je "prekinula" današnja kiša. Inače, prema informacija s tog područja do sada je obrano oko 70 posto kukuruza, koji je zasijan na 3 hiljade hektara. Sjetva ozimih strnih žita obavljena je na oko 50 posto planiranih površina. Ove jeseni predviđeno je da se zasije oko dvije hiljade hektara oranica. Pšenica, kao i obično, najzastupljenija je s 1300 hektara, ječam zauzima drugu poziciju sa 600, a potom slijedi tritikal sa 60 hektara. Planirano je također da se pod raži nađe 25 hektara, krmnim biljem 40 i povrćem pet hektara. U poljoprivrednim apotekama ima dovoljno repromaterijala, sjemena i mineralnih đubriva . No, to je slaba utjeha za poljoprivredne proizvođače koji su suočeni s visokim cijenama, a one uglavnom kroje plan jesenje sjetve.

- 17:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 08.10.2008.

U BOSANSKONOVSKIM ŠKOLAMA VODA NIJE ZA PIĆE

Od 18 kontroliranih bosanskonovskih osnovnih škola i jedne centralne, prema nalazima sanitarnih inspektora, voda je ispravna samo u Agića Brdu, Ćelama, Dobrljinu, Rudicama i Crnoj Rijeci. Pošto je znano da se istom vodom snabdijeva i stanovništvo tih područja potrebno je hitno riješenje tog problema. Općina Bosanski Novi voljna je pristupiti tim aktivnostima ali zbog nedostatka novca moraće joj se pružiti finansijska podrška. U prvom redu, misli se na pomoć Vlade Republike Srpske.

- 12:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 07.10.2008.

Lokalni izbori: SNJEŽANA RELJIĆ NAČELNICA OPĆINE BOSANSKI NOVI

Ništa novo, rekli bismo, na zapadu. Izuzev ako se izuzme zamjena mjesta Srpske demokratske stranke i Dodikovih socijalista. Možda se šta i promijeni - na bolje - naravno? Od upisanih 25.545 glasača na lokalnim izborima bosanskonovske općine nakon prebrojavanja važeći listića bilo je 16.763. Evo kako se glasalo: 1. SDNS - .................................................................. 5808 glasova 2. SDS - .................................................................... 4262 glasa 3. Srpska radikalna stranka Republike Srpske - ...... 1473 glasa 4. SDA - .................................................................... 1234 glasa 5. Demokratski narodni savez - ............................... 1029 glasova 6. Partija demogratskog progresa - ......................... 968 glasova 7. SDP BiH - ............................................................. 521 glas 8. Stranka za BiH - ................................................... 367 glasova 9. Socijalistička partija - ............................................ 252 glasa 10. Narodna stranka Novi Grad - ............................... 201 glas 11. Nezavisni kandidat Milan Antonić - ....................... 159 glasova 12. DNZ BiH - .............................................................. 65 glasova 13. SRS dr. Vojislav Šešelj - ...................................... 55 glasova 14. Narodna stranka radom za boljitak - ..................... 47 glasova 15. BPS Sefer Halilović - ............................................. 41 glas 16. Narodna demokratska stranka - ............................ 33 glasa 17. Evropska ekološka stranka E-5 - ........................... 5 glasova ...................................... Lista nacionalnih manjina ......................... 1. Miroslav Brabenac - nezavisni kandidat - ............... 168 glasova 2. Safet Velija - SDP BiH - .......................................... 48 glasova 3. Slavko Hofman -Narodna stranka radom za boljitak 28 glasova ---------------------------------------------------- Snježana Rajlić, kandidatkinja Saveza nezavisnih socijaldemokrata novi je načelnik općine Bosanski Novi. Za nju su od 16,909 važeći glasačkih listića odlučilo se10.238 birača. Borislav Vuković iz SDS, dosadašnji načelnik, povjerenje je dobio od 6.436 birača. Kemal Imširević iz Narodne stranke Novi Grad dobio je 235 glasova za načelnika. ....................................

- 12:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 04.10.2008.

Bosanski Novi - STATISTIČKI PODACI UOČI SUTRAŠNJIH LOKALNIH IZBORA

Danas od 7 sati, pa do zatvaranja biračkih mjesta u nedelju u Bosni i Hercegovini na snazi je predizborna šutnja. Na podruju bosanskonovske općine ukupno je 348 kandidata, od kojih su tri stranačka kandidata za načelnika. Svi ostali boriće se za 27 odborničkih mjesta u bosanskonovskoj Skupštini. Skupštinskom odlukom ranije je regulirano da umjesto 25, koliko je to do sada bilo, općinski parlament u slijedećem sazivu broji 27 odbornika, s tim da je jedno mjesto predviđeno za predstavnike nacionalnih manjina. Za ovo mjesto na posebnoj listi za nacionalne manjine su tri kandidata, dva stranačka i jedan nezavisni. Šesnaest političkih subjekata kanidovalo je 341 kandidata za nov saziv Skupštine, a prijavljen je i jedan nezavisni kandidat. U nedelju, 5. oktobra u 7 sati biće otvorena 44 redovna biračka mjesta i jedno mjesto za glasanje u odsustvu i na nepotvrđenim glasačkim listićima, a za rad na biračkim mjestima obučeno je 185 članova biračkih odbora i još toliko njihovih zamjenika, ukupno 370. Prema izvodu iz Centralnog biračkog spiska, pravo glasa ima 25 548 građana, od kojih 25 050 ima pravo glasa na redovnim biračkim mjestima, za glasanje u odsustvu registrovano je 98 birača, za glasanje lično po popisu iz 1991. godine 15 birača i pravo glasa poštom ima 385 birača.

- 14:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.09.2008.

SVADBA - NIJE SEVERINE - NEGO SAŠE I KRISTINE

Priznajem - ne mogu se pohvaliti da sam bila na mnogo svadbi. Na posljednjoj bilo mi je super. Rekla bih - veliko vjenčanje. Atmosfera nezaboravna. Rulja totalno opuštena i zabavna. Dobar bend. Hrpa hrane za svačiji ukus. Ni ovog puta nisam uhvatila buket. Znači, još sam na čekanju. Svekrva se preramo razgalamila! prekrasan ambijent u opatijskom hotelu Imperijal I prije svadbe bilo je veselo Svečarski trenutak - torta za mladence Pred početak spremanja za svadbu Ozbiljan samo za fotografiranje - pa, svadba je u pitanju Ima vremena za nas! Nas tri sestre: zajedno i u dobru i u zlu Uvertira - mama i sin Pusa svima!

- 18:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 19.08.2008.

B O S N A

B O S N A Bosna je zemlja prepuna čari, Trepeta šuma i bljeska vode, Brda joj kite gradovi stari, Nad njima sinji oblaci brode. Čini se, to je začaran kraj Kroz koji vilu progoni zmaj. Duboke gore svečano ćute U mirnoj sjenci bez ljudskog zova, Tu medo tapa niz tajne pute, A obnoć huče premudra sova. Na proplancima, sve ti se čini, Igraju vile na mjesečini. A vjeverice - uz trku mnogu - repova trista, hiljadu nogu!- Na glavu Bosnu staviti mogu. I duh rudarski s punom paradom: S pijukom, lampom i dugom bradom, U kristal kucka, kamenje para, Kroz Bosnu traži rudišta stara, Pod zemljom brdo gvozdeno buši, Uz vreli izvor obojke suši. U gori stijena trepti k'o živa, Niz nju se voda studena sliva, Biserom gori najmanja kap. A već u klancu, blještav k'o srma, Potok se ruši s kamena strma I pravi prvi pjenušav slap. Na kraju - gledaj - rijeka se vije, Matica brza sredinom bije... Branko Ćopić

- 13:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.05.2008.

Neistražene legende: FRANCUZ I NOVLJANKA OSNOVALI GRAD U AMERICI?!

Zanimljivu priču pronađoh na "sarajevo-x.com", koju nudim i vama, pa prosudite sami da li ćete je uzeti kao historijsku činjenicu ili samo kao neistraženu legendu: Jesu li Francuz i Novljanka- Bosanka osnovali grad Novi u Michiganu - SAD? Živimo u zemlji neistraženih legendi. Jedna od njih koja postoji u Bosanskom Novom jeste i ta da su Napoleonov vojnik i Bosanka pobjegli u Ameriku početkom 1800-te, i tamo osnovali grad istoimenog imena – Novi! Ovo je priča za koju možda nikad nećemo saznati da li je imalo istinita. U zemlji Bosni i Hercegovini i previše je priča koje se prepričavaju s koljena na koljeno, usmenih predanja, legendi, misterija, nad kojima decenijama kao tmurno vrijeme stoji pitanje – odakle one dolaze? Obično se kaže – 'priča narod'. Narodne priče i predanja ponekad se zapisuju ali nikad ne budu ozbiljno istražena, što nas historijski i civilizacijski možda uskraćuje za neke velike stvari. Takva je i ova naša priča. Usmeno predanje ili legenda koja je možda novi dokaz historijskih veza Bosne i Amerike. Bosanski Novi i američki Novi Predanje koje postoji u današnjem Bosanskom Novom jeste da ovaj grad ima brata blizanca, i to baš u Americi, a osnovali su ga jedna Bosanka i njen muž Francuz. Priča seže u 1800-tu, pred kraj Napoleonove vladavine Austrijom, i početke propadanja Osmanskog carstva u Bosni. Na tom graničnom dijelu dva velika carstva bio se smjestio tadašnji Novi. Predanje kaže da je Napoleonova Francuska baš tu u blizini imala neko nalazište rude te je područje bilo naseljeno i francuskim vojnicima. Jedan od njih navodno se zagledao i zaljubio u jednu Bosanku po imenu Vasvija Fajtović, i ljubav je bila tolika da se morala kriti jer bi za njega bila sramota da se saznalo da ima vezu sa Bosanskom koja je iz Osmanske carevine. Kako im je bilo nemoguće živjeti skupa, kaže predanje, oni se odlučuju da pobjegnu i to prema Dalmaciji, zatim prema Veneciji i dalje u Ameriku. Kada su stigli u Ameriku, navodno su bili među prvim doseljenicima koji su se odlučili od ruralnih dijelova grada Detroita u državi Michigan napraviti grad. Odlučeno je da se taj novi grad nazove upravo Novi! Time su, prema ovom predanju, jedna Bosanka i jedan Francuz, pobjegavši od dva carstva i razdvajanja njihove ljubavi, postali dio historije. Njihova kćerka je prema predanju postala prvi ženski sudija u Americi. Ko je, zapravo, osnovao Novi? Novi u saveznoj državi Michigan uistinu postoji. Danas je to mali gradić sa nešto preko 50 hiljada stanovnika i ubrzanim razvojem, i to kao dio šireg područja grada Detroita. U historijskim dokumentima o nastanku ovog gradića ima dosta autentičnih dokumenata zabilježenih u mnogima publikacijama objavljenim početkom 20-tog stoljeća. U knjizi Historija okruga Oakland, usmeni zapis historijskog progresa, ljudi i glavnih interesa koju je 1912.godine napisao Thaddeus D. Seeley, spominje se kako se došlo do imena Novi. Naime, 1830.godine grupa građana jednog dijela tadašnjeg Farmingtona, održala je sastanak u svrhu izdvajanja iz tog grada. Kada je na red došlo ime, bilo je očito da je najpotrebnije kratko i jednostavno. Dr. J.C. Emery je na sugestiju njegove žene predložio 'Novi' te je taj prijedlog i usvojen i upućen u zakonsku proceduru. Zapisi pokazuju da je ta latinska riječ u prevodu na engleski nekima zvučala čudno – 'nepoznat', 'zaboravljen', pa nisu htjeli da se takve karakteristike vežu za njihovu zajednicu. No, ipak, državne vlasti su usvojile ovaj naziv i Novi je odvojen od Farmingtona. Ne postoje nikavi zapisi u zvaničnoj historiji da su uistinu Vasvija i njen muž Francuz bili osnivači ovog gradića. U američkim arhivama koje se nalaze i na internetu, kaže se da su dr. J.C. Emery i njegova žena, oboje bili engleskih korijena, doseljenici u Ameriku. Prvi koji se doselio na zemlju na kojoj je nastao Novi bio je Erastus Ingersoll koji je došao 1825.godine. Prvi ženski sudija – čista Amerikanka! Postoji i prvi ženski sudija u Americi. Njeno ime je Esther Morris i korijene vuče iz Amerike po majci te Irske po ocu. Jedna je od poznatijih američkih ličnosti i to ne samo po tome što je prvi ženski sudija, nego i što je bila prva zagovornica ženskih ljudskih prava u Americi. Bila je osmo dijete Daniela McQuigga i Charlotte Hobart, a sa 11 godina već je završila u sirotištu što joj je pomoglo da se okrene sama sebi i razvije svoje sposobnosti, te kasnije dođe do liderske pozicije. Niti u njenoj biografiji koja je detaljno razrađena ne postoje nikakvi detalji koji je vežu za dva velika carstva koja su vladala Evropom u to vrijeme. No, ipak čitava priča pa bila legenda ili predanje, je zanimljiva i maštovita. I kao takvu, do danas je niko nije stručno obradio, makar da nasluti da bismo mogli imati barem malo pozitivnog na velikoj sceni svjetske historije.

- 18:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ratni zločini na području bosanskonovske općine:"SUHA REBRA" OSTAJU IZA REŠETAKA

Prijeratni kriminalci, a za vrijeme agresije na BiH, ratni zločinci, takozvana "Suh(v)a rebra" iz Bosanskog Novog, kako javlja banjalučki list "Glas Srpske" ostaju u pritvoru. Da li će odgovarati i za druge počinjene gnusne zločine, pitanje je na koje će se još dugo čekati odgovor: BANjA LUKA - Vrhovni sud Republike Srpske potvrdio je presudu banjolučkog Okružnog suda, kojom su zbog ratnog zločina osuđeni Goran Petić Čembro (40), iz Bosanskog Novog/Novog Grada, na osam, Zoran Đukić Grk (42), na sedam, a njegova braća Mladen (43) i Goran (40) Đukić na po šest godina zatvora. Prvostepenu presudu je u oktobru prošle godine izreklo Vijeće trojice, kojem je predsjedavao sudija Želimir Lepir. Na presudu je žalbu uložila obrana, ali ju je Vrhovni sud odbio kao neosnovanu. U presudi se navodi da je teško krivično djelo kada je ubijen Husein Hotić (32), koji je bio inspektor Policijske stanice, počinjeno u junu 1992. u Bosanskom Novom/Novom Gradu. Prije toga, Petić, Zoran, Mladen i Goran Đukić, koji su bili pripadnici paravojne formacije "Suva rebra", došli su u bosanskonovsko/novogradsko naselje Urije, za koje su znali da je u najvećem dijelu naseljeno bošnjačkim stanovništvom. Bili su obučeni u vojničke uniforme i naoružani puškama. Njih četvorica tražili su da stanovništvo izađe iz kuća, što je i učinjeno. Petić je uz prijetnju tražio da izađe inspektor policije Husein Hotić. Na poziv brata Izeta Hotića, Husein je izašao iz podruma svoje kuće, a Petić ga je udario palicom po vratu. Navedeno je da su sva četvorica napadača puškama prisilili Huseina Hotića da uđe u automobil "zastava 101", koji su oduzeli od Emira Veletanlića iz Bosanskog Novog/Novog Grada. Zatim su se dovezli u naselje Poljavnice, udaljeno oko dva kilometra od Bosanskog Novog/Novog Grada, gdje su u kući Ljubomira Bere nastavili da maltretiraju Hotića. Poslije nekoliko časova, nešto iza ponoći, izveli su nesrećnog Huseina Hotića iz Berine kuće i na udaljenosti od oko 200 metara na desnu stranu ubili su ga pucanjem iz vatrenog oružja na obali Une.

- 12:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 13.05.2008.

NEMILI SUSRET

E, zaista treba imati snage i sabura za preovladavanje iskušenja na koja nailaziš u životu! Zlehude sam bila sreće da nabasam na nastavnika zbog kojeg sam, između ostalog, protjerana iz voljenog i rodnog grada. Tisuće misli u samo nekoliko desetinki sekunde: silom i lažima prekinuto djetinjstvo i mladost, put u nepoznato, muke s novom sredinom, s novim ljudima, običajima... Škola na nekom meni nepoznatom jeziku...Oduzeto dostojanstvo mojim roditeljima, bolje kazano svima nama protjeranim... A tek nedužno ubijeni, silovani, poklani... Srušene džamije... Porušeni i opljačkani domovi... Stala sam kao ukopana... Kada smo se pogledali, uspjela sam reći samo: zašto...??? Okrenu je glavu i nestao u masi... Dugo sam stajala i gledala u prazno... Suze su same tekle, a srce plakalo....

- 13:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 06.05.2008.

Za rođendan Suzi: DUESSELDORF - KINESKI RESTORAN - ŠVEDSKI STOL

Suzy je proslavila rođendan daleko od svog grada. I svojih najbližih (mama, tata, brat...) Pa, ipak, nije joj nedostajalo šarma i smisla za dobro raspoloženje. Mi ostali imali smo zadatak da joj prikolko nadoknadimo prazninu. U tome se isticao Edo, a tek mu je nepunih pet godina. Uspio je Suzy opustiti i učiniti atmosferu ležernijom i veselijom. Suzy, za navijek sretna i vesela bila!

- 17:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.