Marketing
Legenda ili hisorijski fakti o bezgraničnosti u ljubavi: BOSANSKO NOVSKI ROMEO I JULIJA
Kažu da mržna zasjeni razum. Šta je onda s ljubavlju!? Ona je jača od mržnje. Sjetih se pjesme: Voljelo se dvoje mladi – zar ona ne kazuje o ljubavi do smrti ili umiranju zbog ljubavi. O jednoj takvoj ili sličnoj ljubavi saznala sam iz priče moje tetke Halide (pravo ime Hamida – op.a.), a evo ovih dana pročitah je i na blogu: www.novljanin.blog.hr . Bila bih zaista kretenoidana kada je ne bih ponudila i Vama. Jer, znam da nam u ovom (ne)vremenu histeričnog ogovaranja, zlobe, zavisti i mržnje nedostaje pa makar i trunka topline i ljubavi.
------------
------------
Francusko-turski saveznički odnosi su u vrijeme Napoleona bili u usponu, kako na polju vojnog savezništva i trgovine, tako i u pogledu prijateljske pa i ljubavne saradnje mladeži iz dvije susjedne zemlje, jer je u to vrijeme Una bila njihova međudržavna granica između Napoleonove Ilirije i osmanske Bosne. To je prijateljstvo kulminiralo u intenzivnoj razmjeni posjeta i druženju novskih mladih aga i begova s oficirima iz francuske posade u Dvoru na Uni, kada su Napoleonovi vojnici za svoje potrebe vadili kamen bihacit iz majdana u Tunjici, pa se tom prilikom rodila velika ljubav između mladog francuskog poručnika Jeana Fortyja (Žana Fortija) i mlade Novljanke Vasvije Fajtović, koja je morala biti tajna, jer su tada bile zabranjene takve veze između pripadnika različitih konfesija. Međutim, noćni čuvar, noćobdija, slučajno je otkrio mladi ljubavni par u zelenilu na obali Une i obavijestio Vasvinog oca, pa su mladi ljubavnici došli u veliku nepriliku da ih roditeljskim i vojnim odlukama zauvijek razdvoje, a na pomolu je bio i međudržavni incident, pa je francuski konzul Fourcard morao dolaziti iz Travnika u Novi da smiruje duhove.
Međutim, njihovi su mladi prijatelji bili brži od vojnog suda i diplomacije, pa su ubrzo po mračnoj noći «ukrali» lijepu Vasviju iz njene kuće, a poručnika izvukli iz vojnog pritvora i na brzim konjima ih otpratili do luke Zadar na Jadranu, gdje su ih ukrcali na brod za Ameriku. Tamo su sretno stigli i podigli svoj dom na obali jezera Michigan. Kada su im se pridružili drugi doseljenici, oni su novom naselju za uspomenu na Vasvijin zavičaj dali ime Novi, Mich., koji je ucrtan u sve stare atlase USA, ali je odavno inkorporiran u pregrađe velikog grada Jacksonvila u američkoj državi Michigan. U Bosanskom Novom je ostala legenda o mladim ljubavnicima koji su pobjegli u Ameriku, iako se pričalo da su Vasviju ukrale vodene vile, koje su bile ljubomorne na njenu ljepotu. Ovu je legendu 1979. godine u zagrebačkom časopisu «Arena» književno obradio novinar Abid Budimlić. Međutim, oko 1931. godine iz tog mičigenskog Novog se porodici gostioničarke Anke Fajtović javio neki Nikola Bunjevac iz okolice Dvora, potvdio legendu i u pismu poslao dva izreska iz americkih novina o Vasvijinoj praunuci kao američkoj sutkinji koja je prva osudila na smrt na električnoj stolici jednog čikaškog gangstera. Njihova identifikacija je otežana zbog toga što su ljubavnici prikrili svoja prava prezimena, jer su bili ilegalni useljenici kao vojni i sudski bjegunci.Treba naglasiti da je Vasvija Fajtović među doseljenicima u USA vjerovatno bila prva Bosanka ! (mr.sc.Ante Milinović, monografija «BOSANSKI NOVI U NAŠEM SRCU»,St.Louis, 2008., str.73)
Svoju porodičnu dokumentaciju o ovoj prvoj novljanskoj dijaspori u USA predala je gospođa Anka Fajtović u ljeto 1979. godine profesoru Anti Milinoviću, tadašnjem direktoru Zavičajnog muzeja u Bosanskom Novom, koji je napravio više kopija i formirao muzejski arhivski dossieur br. AZM-0121 te pokušao 1980. godine uz pomoć novskog predsjednika Mitra Lazića uspostaviti saradnju ova dva grada-imenjaka, ali su tamošnji vladajući konzervativci iz političkih razloga odbili taj prijedlog.
Post je objavljen 14.12.2008. u 15:54 sati.