Kolovoz 2007 (1)Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (6)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
UVOD :
Ja sam moderni Petar Pan! Bježim od odrastanja i suvišnih patnji. Ovo je moja Nedođija.
prozor Wendyine sobe - uvijek raspoložena za razgovor :
palacinka.cokolada@hotmail.com
Od 04.12. vas je bilo.....
Kopirajte ovu sliku na svoj blog i pomognite Stevi na putu do svjetske dominacije
Evo nekoliko pravila :
1. Cijenim kvalitetu, a ne kvantitetu.2. Tražim iskrenost. Nije mi važno je li osuda ili pohvala. Važno mi je samo mišljenje. Kako čovjek može napredovat ako ga samo hvale ili pišu ono što bi htio čut?
3. Molim vas bez lanaca sreće.
4. Molim vas bez vrijeđanja. Nije da sumnjam u vašu kulturu, ali ovo je moje osiguranje.
Nadam se da ćemo se lijepo slagati. Nemojte da bude problema.....
Izgubljeni dječaci i djevojčice :
AnchicaBitter_sweet_symphony
Bolan
Brainwashed
Đurđa
Fade Angellina
Festina Lente
Finding myself
Gilraen
Gospodar Majmuna
Indigo
Insomnia
Manah
Sin soul
Unique
Vjeverica24
Zelda
ONI KOJI POMAŽU MOJI DJEČACIMA I DJEVOJČICAMA:
Bullying - moja posebna preporuka, svaki posjet nešto znači
Naše parole ohrabrenja :
Elenor Roosevelt:We gain strength, and courage, and confidence by each experience in which we really stop to look fear in the face... we must do that which we think we cannot.
Great minds discuss ideas; Average minds discuss events; Small minds discuss people.
Jack Cleary:
I'm not afraid of death; but dying scares the hell out of me.
Martin Luther King Jr.:
In the end, we will remember not the words of our enemies, but the silence of our friends.
Like an unchecked cancer, hate corrodes the personality and eats away its vital unity. Hate destroys a man's sense of values and his objectivity. It causes him to describe the beautiful as ugly and the ugly as beautiful, and to confuse the true with the false and the false with the true.
Our lives begin to end the day we become silent about things that matter.
Mahatma Gandhi:
Freedom is not worth having if it does not include the freedom to make mistakes.
The weak can never forgive. Forgiveness is the attribute of the strong.
An eye for an eye makes the whole world blind.
Copyright © by Petar Pan u haljini.
05.02.2007., ponedjeljak
Sreća
|
Znam da me dugo nije bilo, ali sada sam tu! Ispričavam se zbog nepisanja. Prvo što sam htjela napisati je to da trenutno na blogu ne mogu pisati ništa drugo nego o sebi. Nije to zato jer sam ja nepopravljivi egoist ili nešto slično nego jednostavno zato jer da bih se mogla fokusirati na druge stvari prvo moram riješiti sebe, svoje stanje uma. To nije lagano i ne znam koliko će potrajati, ali dotada ćete vjerovatno morati slušati moje iritantne egoističke monologe. Žao mi je zbog toga. No sada, naslov. E da. Moja mama me potakla da ovo napišem, točnije njeno pitanje: "Da li si ti sretna?". Tada sam zastala. Bila sam iznenađena. Ne toliko pitanjem koliko svojom nemoći da pronađem pravi odgovor. Gledala sam je bezizražajno, i glatko odgovorila jednu od najvećih istina u svom životu: "Ne znam.". Kratak i jasan odgovor. Majka mi je uputila procijenjivački pogled i onda se vratila svom poslu kao da ništa nije bilo. Nije bila ni svjesna kakvu je lavinu razmišljanja pokrenula u mojoj glavi. Sada ja vas pitam: DA LI STE VI SRETNI?! Kako upoće čovjek zna da li je sretan? Koji je to točno osjećaj? Obično kada bih nekoga upitala 'nešto slično ovome dobila bih odgovor: "Jednostavno znaš.". No da li je to istina? Ja zaista ne znam da li sam sretna. Smijem se...često. Imam prijetelje koje volim(ili barem mislim da volim) i koji mene vole(ili se barem nadam da je to istina). Imam roditelje koji su spremni na sve za mene. Imam sposobnosti koje mi pomažu da budem tko i jesam. Imam vesele misli. Optimističan pogled na svijet. Imam puno toga, puno razloga za sreću, a ja svejedno ne znam jesam li sretna. Da li je to normalno? Ili je to možda osjećaj koji se ne treba analizirati...osjećaj koji tako lagano previdimo. Da li je moguće da sam samo slijepa i ne vidim tako nešto važno. Fokusiram se na nevažne sitnice i izgubim kontakt sa sobom. Možda ja sve umišljam. Fokusiram se na ono negativno u svom životu, izvor tuge (kako je to čudno, uvijek se lako prepozna nešto negativno), svojih suza, svoje izgubljenosti u labirintu svoje vlastite svijesti. Nisam ni sama sigurna. Možda jednostavno se moram nasmiješiti i reći: "JA SAM SRETNA!" I poečti vjerovati, zaista vjerovati u te riječi. |