Prilagodba na tijesnu kožu....
subota, 24.03.2007.
Pravo na snove....
Jedan od mojih najvećih talenata je sposobnost maštanja......u svakom trenutku mogu zamisliti ono što mi je ispričano, ili se mogu prebaciti u neki svijet ako mi ovaj stvarni trenutno ne odgovara.
Ne da budem izbjeglica od stvarnosti, nego samo da svjesno i na trenutak odem i uživam u vjetrovima koji me miluju umjesto šibaju.
Stvarnost je teška ponekad.....nagomilaju se stresovi, strahovi, računi i brige, jednostavno kolotečina učmalosti uradi svoje i onda je potrebno naći svoj ispušni ventil-kako ja to volim zvati.
Moj je ventil u mojoj mašti.......
U onim vremenima kad je naizgled bilo najteže, meni je zapravo sve to bilo lakše podnijeti nego bi drugi možda mislili.....ja sam bila u skloništu dobrih emocija, sreće i radosti koju sam malo po malo prenosila u ovo danas koje živim.......jednom je netko rekao da se sreća može naučiti, i vjerujte da je uistinu tako....
Prije mnogo godina u jednoj bolnici upoznala sam jednu predivnu curicu, imala je jedva 10 godina i iako je bila jako bolesna, bila je najveselije biće koje sam do tada susrela....malo me to bunilo, jer nisam znala kako nije uplašena,kako ne plače i ne žali se na ništa....
Kad sam je konačno upitala kako to da se stalno smije, ona je rekla:"Mama je rekla da će smijeh otjerati baba Rogu...ona se boji kad se ja smijem i neće doći...."
Koliko mudrosti u tome ima......
Igrom sudbine, susrela sam je lani, u vanjskom svijetu....prepoznale smo se i pozdravile...kaže da je ozdravila samim čudom, i da je danas jako dobro i zdravo.
Još uvijek se smije, istim onim širokim osmjehom i kaže da još uvijek tjera baba Rogu.....smijale smo se, a kad smo se pozdravljale na rastanku šapnula mi je: "zapravo se bojim i bojala sam se i ranije, ali sam uvijek vjerovala i sanjala.....pravo na snove mi nitko ne može uzeti, čak ni opasna baba Roga..."
I zato sanjajmo...i vjerujmo.....da ovo danas jest predivno, da je ovo ogromna sreća što smo tu gdje jesmo.....nasmijmo se iz sveg glasa, tako zla baba Roga neće nikada doći......ne u naše živote, jer mi smo neustrašivi, mi smo pobjednici i konstruktori vlastitih svijetova u koje i onda kad zagusti imamo pravo pobjeći.....bar na tren.
