Prilagodba na tijesnu kožu....
nedjelja, 04.03.2007.
Moja podsvijest i ja
Tko je jači:ja ili moja podsvijest? Ili smo mi jedno...ili se nije ni potrebno natjecati?
Ovih dana baš intenzivno razmišljam o tome...kako ponekad ja želim reagirati ovako, ali tijelo opet napravi po svom....unutrašnjost mene same me nadmaši i caruje....Znate ono, dogodi se neki problem u trenutku kad poželite biti na "visini zadatka" i izgledati kao da vas ništa ne može slomiti,a suze krenu ili ruke stanu drhtati kao da je hladni prosinac,a vi bosi na bijelome snijegu.....
Može li se narediti svojoj podsvijesti da se oblikuje u nešto željeno , zatim kreativno sanjati i podsvijesnom umu omogučiti rad u našu korist? I koja je naša korist uopće, ona koju živimo ili ona koju želimo živjeti?
Ok, znam da ovo već spada u filozofiju, ali okupira nas , nije li?
Mišljenja sam da se um može trenirati, baš kao i sve drugo u nama, mislim da možemo imati treninge pozitivnog mišljenja, i biti bolji prema sebi u nama, prema sebi u drugima, općenito neka viša bića, veselija i smirenija, zadovoljnija...
I kad potaknemo moć podsvijesnog u našim životima možemo ostvariti sve što smo naumili.Možemo postati sebi samima saveznici i suputnici, a ne tek obični cimeri u tijesnome stanu gdje uvijek jednom nešto smeta.
Ja pokušavam ugurati u svoj um pozitivne stavove, lijepe slike i vedre misli....po sistemu COPY-PASTE,iz mašte u stvarni um, i tako to krene....nije loše....ali treba vremena....
I stvarno vjerujem da se može, iako sam ja tek recimo u 1. razredu, od mogućih 10....ali sam krenula, pa kud me dovede.
Možemo pomoću naših snova, pomoće lijepih knjiga, pomoću glazbe koja nas grije u malim tugama,pomoću jedni drugih, pomoću našeg ogromnog kruga dobrih vibracija....
Think pink!
(Napominjme da je autorica ovog teksta danas u pink raspoloženju, ali si uzimam za pravo da tu i tamo tako neće biti, jer ja ipak samo treniram ,daleko sam od profesora lake šetnje kroz život):)))))
