Prilagodba na tijesnu kožu....
ponedjeljak, 05.02.2007.
U zubara...
Došla sam u blagom potresu psihe,kao i uvijek kad ga moram sresti....mog omiljenog i omraženog u isti tren- gospodina zubara....
Nakon što smo se fino pozdravili i upitali jedno drugo za zdravlje, smitila se ja na onu horor stolicu i čekala da mi dođe slabo....Nisam trebala dugo čekat, jer mrak je nastupio jako brzo i sljedeće čega se sjećam je duboki muški glas koji me pita jesam li dobro....kako ja uvik volim čut duboki muški glas koji me pita jesam li dobro, malo mi je bilo lakše.....
Ja inače imam običaj u zubara malo se skljokat...ne baš ono skroz, ali izgubim dodir sa svijetom i poslije sam spremna na bušenje...zuba, naravno....
Počeo je......cijelo vrijeme mi pokušava nešto ispričat o svojoj kičmi,a nije ni svjestan da je u mojoj glavi trenutno on Mr.Savršeni i koji mi k..... sad o tome govori i razbija mi iluziju.....
Međutim, nisam znala kako mu dati do znanja da mi ide na živce pa sam počela malo kukat, onda se on ponovo skoncentrira na mene i ja sam nastavila sanjariti.....ima bit da sam se toliko zanijela, da sam zatvorila oči ,a on je bidan mislija da mi je opet slabo pa je sve ostavija i donija mi mokru krpu na čelo.....
Aj ća, gotovo, rasplinija se mr.Pitt u mojoj glavi....
Onda sam do kraja procesa bušenja (jebate, ne bi da je novi Sueski kanal bušija....)držala širom otvorene oči i buljila u njega, a cilo vrime mi se dolazilo smijat, jer sam ubrala da ima namazane trepavice....mislin ono......znam ja koja je godina i sve to,ali ipak....hellloooouuuu....
Držala sam ga za ozbiljnog i normalnog čovika koji ne naginje ni tamo ni vamo, kad ono....
Koja je poanta? ne zatvarajte oči pred turbometroseksualcima, pazite di vam dolazi slabo i pritom čuvajte torbice,jer nikad se ne zna-mogli biste ostat bez nove maskare.....o bušenju ne bi ovom prilikom, nije mi se svidilo,a znate i sami kako to ponekad zna biti ugodno....ne zuba,
naravno.....
