Linkovi:
Forumski Star Trek - the best parody ever
Ovo sam ja na forumu.

Ako nekoga zanima tko se krije iza ovih tekstova, evo:
Photo 1: smile!
Photo 2: glupa zanesenost
Photo 3: koje poziranje (*rolleyes*)

Posebni blogovi:
Koalicija
Miomaocetung (my pet),
Mad (something different),
Carica (zadivljujuće), Panonski mornar (my twin),
Hal, Glupinickname, Watashi, Blackadder, Ribac, Unspeakable, AxMi-24

(...ima ih još...)

11.06.2004., petak

Zona smijeha

" Bog je htio da se smijem kako bi se sva bića koja imaju dar sluha mogla smijati sa mnom. "

Jednom prilikom, upala sam u zonu sumraka. Zapravo, to smo mislili moj prijatelj i ja, kad smo se iznenada našli u kafiću, mahom okruženi sređenim, starijim ljudima čiji je prosjek godina bio sedamdeset. I zbunjeno smo se okretali ne bi li otkrili još nekoga tko nije imao sijedu kosu i tko bi bio bar približno naših godina … nismo ga pronašli. Onda smo zaključili da smo upali u zonu sumraka. I zaključili smo da su to sve zapravo mladi ljudi, al mi ih samo vidimo tako stare. I počeli smo proučavati te starce. Ubrzo se sve savršeno poklapalo. Dvije starice preko puta nas su zapravo bile mlade studentice koje su se pripremale za ispit. Prva je drugoj dala neki papir, za koji smo utvrdili da je šalabahter, a druga je to marljivo prepisivala. Zatim su ušle još dvije bake i neki djedica, koji su zapravo bili studenti upravo došli s ispita i nervozno su raspravljali o zadacima i glupom profesoru. Baš su ljutito izgledali. Druge dvije bake su sjele kraj prozora kako bi promatrale komade koji prolaze. Vragoljasto su se smješkale kad je prošao jedan "mladi" dečko od nekih pedeset. I tako smo za sve starce koji su popunili kafić otkrili njihovu "pravu" ulogu. Ubrzo se naša zona sumraka pretvorila u zonu smijeha. A smijeh je prava zarazna bolest. I to takva bolest koja se može raširiti poput požara, a koji ne uništava ništa drugo osim očajanja.
Ponekad se bojim da ću se jednog jutra probuditi i otkriti da sam postala ozbiljna. Al onda se dogodi ovakva zona smijeha i znam da to nije moguće. Ma zapravo, mogu se ja brinuti da ne "postanem ozbiljna", ali ako se zbog toga zaista zabrinem, bit će to znak da sam to već postala.

Oni od nas koji još uvijek ozbiljno shvaćaju život, vjerojatno još nisu dokučili njegov istinski smisao.

- 21:15 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2004 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        
Opis bloga
Zvuk tišine... jedini koji imate kad ostanete sami sa osobom duboko u vama... možda onda pronađete odgovore koje niste znali naći jer ste bili izgubljeni među ljudima...
Ovaj blog posvećen je takvim trenucima, kada ste daleko od svih... s tišinom oko vas... možda i vama tada padne na pamet neka ludost kao i meni:

Želim osvojiti svijet. A onda ću vidjeti što dalje.
Secrets of life
"Ako nije moguće nekoga potpuno imati, najbolje ga je tada potpuno izgubiti."

"Biti pametan znači razlikovati istine koje treba reći od onih koje treba prešutjeti."

"Umanjimo li svoje Ja, tada može rasti nešto važnije."

"... i živi tako da se ne postidiš ni jedne svoje uspomene."

"Svatko vidi kako izgledaš, ali ih malo zna ono što jesi."

"Nikad nismo toliko sretni, ni toliko nesretni kao što mislimo."

"Da su gnjevni pogledi strijelice, svi bi ljudi bili ubojice."

"Vjera je sposobnost da se podnese vlastita sumnja."

"Razmišljati znači duboko se čuditi."

"Kad svi ljudi jednako misle, znači da nitko puno ne razmišlja."

"Istina je - zabrinutost ubija ljubav."

"Budite realni. Očekujte čuda."

"Strah je samo drugo ime za nesposobnost da ovladamo nastajanjem misli."

"Imamo jako malo mašte za bol koju nanosimo drugima."

"Snovi nikada ne umiru. Umiru samo sanjari."

"Imagination is more important than knowledge."