|
|
|
|
|
14.05.2004., petak
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
"E moja Nassy...drago mi je da postojiš kao i ovaj tvoj blogić, jer kao da vidim sebe da mi se sunce nije ukazalo pred pet godina, pa mi je sinusoida poletjela prema pozitivnom polu i sad mi je tangenta paralelna sa apscisom...nadam se da ce tu i ostati. Tko zna...možda smo mi na neki čudni način stvarno i povezane, možda si ti moja druga krajnost, kao i Gibonnijeva biljka da nije ono što je, ili moja slika Doriana Greya...možda si ti moj uteg s druge strane kantara. Ma neću ti više filozofirati, već evo čisto da ti se predstavim, da imaš nekog čijoj se nevolji možeš radovati, budući da ta nevolja ujedno znači i da se tvoja krivulja uspravlja k većoj vrijednosti na ordinati." .... by GodzilaOvaj komentar koji mi je napisala Godzila, potaknuo me da napišem istinu. Istinu o svom blogu. Zapravo, htjela bih odgovoriti njoj, al odgovor bi bio previše dug za komentar, pa evo me. Na par mjesta sam pročitala da sam malo depresivna ... hm, da... pomalo jesam. Ali i to je namjerno. Godzilin komentar pokazuje mi da je ona stekla potpuno pogrešan dojam tko piše ove tekstove. Kako je lako zavarati ljude, zar ne? Godzila, ako je tako kako si napisala, ja nikako ne mogu biti tvoja druga krajnost. Jer i moja sinusoida je na pozitivnom polu i to od prije skoro 10 godina, pa iako je moja tangenta paralelna s oordinatom, ja se tvojoj nevolji ne bih radovala. Jer ja sam sama svoja slika Doriana Graya. I možda nećeš vjerovati, ali ja nisam nesretna. Čak štoviše, imam u životu sve što mi je potrebno da me učini potpuno sretnom. Nedostaju neke sitnice, ali to su finese. Pa iako moji tekstovi djeluju pomalo depresivno i sjetno, njih piše jedna vrlo optimistična osoba. Imam nekoliko vrlo teških problema u životu, ali prolazim ih s osmijehom ... i imam ono što je najbitnije... nešto nezamjenjivo... I onda opet dolazimo do mojih sjetnih tekstova, koji su zapravo moje misli, razmišljanja, koja kradem kad ostanem sama sa sobom ... a istina je da nemam puno takvih trenutaka. Jer, ja nisam sama. Ali ove misli, poželjela sam podijeliti ... jer mislim da svatko ponekad treba trenutak samo za sebe. Ovo je moj trenutak samo za sebe. I ove misli koje citiram u svojim tekstovima, napisane kosim slovima, kradem iz svog starog notesa u koji nisam ništa upisala već sigurno 8 godina. Ali volim te misli, volim svoje trenutke kada se prepustim sebi .... ponekad jesam usamljena, baš kao i svatko ... a kad pritisnem tipku za izlaz i ugasim monitor, vraćam se u svijet u kojem nemam vremena biti sama sa sobom... i nemam vremena biti sjetna. |
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Zvuk tišine... jedini koji imate kad ostanete sami sa osobom duboko u vama... možda onda pronađete odgovore koje niste znali naći jer ste bili izgubljeni među ljudima... Ovaj blog posvećen je takvim trenucima, kada ste daleko od svih... s tišinom oko vas... možda i vama tada padne na pamet neka ludost kao i meni: Želim osvojiti svijet. A onda ću vidjeti što dalje. 
Secrets of life
"Ako nije moguće nekoga potpuno imati, najbolje ga je tada potpuno izgubiti." "Biti pametan znači razlikovati istine koje treba reći od onih koje treba prešutjeti." "Umanjimo li svoje Ja, tada može rasti nešto važnije." "... i živi tako da se ne postidiš ni jedne svoje uspomene." "Svatko vidi kako izgledaš, ali ih malo zna ono što jesi." "Nikad nismo toliko sretni, ni toliko nesretni kao što mislimo." "Da su gnjevni pogledi strijelice, svi bi ljudi bili ubojice." "Vjera je sposobnost da se podnese vlastita sumnja." "Razmišljati znači duboko se čuditi." "Kad svi ljudi jednako misle, znači da nitko puno ne razmišlja." "Istina je - zabrinutost ubija ljubav." "Budite realni. Očekujte čuda." "Strah je samo drugo ime za nesposobnost da ovladamo nastajanjem misli." "Imamo jako malo mašte za bol koju nanosimo drugima." "Snovi nikada ne umiru. Umiru samo sanjari." "Imagination is more important than knowledge." |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
