Narednog dana Pauk je izvijestio:

Ako je u podne bio u kavani „Dubrovnik“ (i napravio što je rekao) do četrnaest sat se stigao vratiti do ureda ili do kuće, u svakom slučaju do kompjutora i javiti.

U ponedjeljak navečer, ranije nego obično, Fran Nischt je uputio poruku Mladoj domini naslovivši je „vidim da si tu“, što govori da je ona možda bila prisutna i ranije:

Njezina žalopojka ga je potakla da se raspiše:

Naravno da nije jer je trebalo pet minuta da odgovori:

Pozvao se na banalno opće iskustvo:

Nju je zanimalo saznati ponešto o njemu:

Nije se precizno izjasnio, ali nije ni skrivao:

Skrenula je na temu koja ju je zanimala:

Nije sakrivao da je oženjen:

On je, unutar onoga što je nju zanimalo, pokušao navesti razgovor na ono što je njega zanimalo, a njeno neodgovaranje mu je dalo priliku:

Kako se ona nije javljala, a on je vjerojatno vidio da je aktivna, nastavio je:

Tek iza jedanaest navečer je našla vremena da mu odgovori:

I on je bio spreman za razlaz:

Pisac se ipak prisjetio da bi još nešto želio reći pa je poslao dvije poruke, svaku pod drugim nazivom:

Međutim se ona nije odazvala što znači da je najvjerojatnije otišla s interneta kako je najavila.

Malo prije ponoći Pauk je poslao poruku. Morao je vidjeti da nje nema, ali se htio osigurati ako se ona pojavi da čim se uključi na „Iskricu“ po pristigloj poruci vidi da je čeka, a da ne mora gledati tko je „on line“:

Tko zna koliko ju je uzaludno čekao dok se ponedjeljak prevaljivao u utorak. No sljedećeg dana je u isto vrijeme ponovo bio prisutan i na isti način to najavio:

„Skrušeno… na koljenima“ trebalo je značiti da čeka u poziciji koju je ona zatražila: gol, klečeći ispred ekrana kompjutora. No ni tog dana nije imao sreće.