petak, 27.11.2009.
Iz ljubavi...
|
Da li tratim vrijeme, pišem bespotrebno?
Tražim li riječi sa dobrim zvukom i smislom Kad tvoje velike plave oći, nevide moju skrivenu dušu Prosutu u noći, tišini, na ovom čudnom, virtualnom papiru... Kao da se bojim, plašim sam sebe, tražim slamku Svoje pomješane osjećaje, iskreno sabijam u tintu Al netrebaju meni, neki drugi da se divu Kad vidim na tebi,na tvome licu, iskrenu čežnju... Oko moga tijela, savijaš vitku, snažnu nogu Pitaš me svašta, milijun pitanja i znaš da te volim A ja kao fol, pravim se hladan, nedostupan unutra U meni gori,prvi put tinja, čista ljubav prava... Nikada nisam u tako kratko, mogao ili htio Volio ikog, volio tako jako i djetinje nevino Zašto se mislim, razbijam tu ludu glavu Ako ikad draga i dogodi se zlo, tamna igra sudbine Život je takav, nepredvidljiv, al jednako ću te voljeti... Pa što, šta ti nevidiš moje srce od slova, Kad tebi pripada i u ovoj virtuali i još jače u zbilji Možda je došao kraj, približila se pokoja rima Ovog dugog teksta, ili je to pjesma? Nije me brige, stvarno me nije brige, za tim ikad bilo Bitno mi je, važno mi je, da se prepuštam Bitno mi je, činiti te sretnom I kud bolje, ljepše, nego iz ljubavi |
srijeda, 25.11.2009.
Ako ikad
 Nadam se da nikad neće doći tako bolan dan, gdje bi tebe draga rado drugom zamjenio. No sudbina je vrag, al mi nedaj, nedaj da budem ravnodušan... Ako ikad, kraj sebe osjetiš Da moj pogled, je u pod Pusti glas i kaži mi Što mi radiš ljubavi.... Nadam se da neću imati razloga za to, tražiti izlike za svoje gluposti, no ćudno je vrijeme koje gazi nas i sutra je novi dan, al nedaj mi, nedaj da budem licemjeran .... Ako ikad, ostavim ti laž Ružnu. tešku i opasnu Pusti glas i jako udari Moje lice varljivo.... Nadam se da ćemo možda biti ozbiljan par, al nakon noći i možda nekih problema, bez dodira tog, nedaj mi, nedaj da odem na posao... Ako ikad bez rijeći odem ja Iz tvoga toplog kreveta Pusti glas, tihi jutarnji Poljubac, da ti dam... Nadam se da bezveze o tom razmišljam, jer borit ću se protiv toga, dušom i tijelom, ne razumom, nedaj mi, nedaj da te olako izgubim... Ako ikad ostavim te Kao ništa i hladnije Pusti glas, nek zapamtim Ostavljaš dragi pravu stvar... Nadam se da kad jednom namjerno ti ostavim papir, pun mojih toplih riječi prema tebi, da ćeš zadržati u sebi to, nedaj draga, da neki misle da sam slab... Ako ikad pročitaš Koliko tebe volim ja Ugasi svjetla i sebe mi daj... Ali riječi ostavi, na njih draga Tu noć zaboravi... |
petak, 20.11.2009.
Tajna....
|
Da, imam tajnu. I to blog tajnu. Kud gore..hahaha
Ajde, da neokolišam. Ne, ovo nije prvi moj blog.... uuuuuuuuuuuuuuuuuuu, začulo se kod tisuća Jaguarovih posjetilaca...haha. Dakle već sam upoznat sa načinom kako funkcionira blog. Mislim da otprilike pišem blog nekih 10 mjeseci, a kao što vidite Jaguar živi 8mjeseci. Dakle razumno pitanje je, a gdje si ti to pisao 2mjeseca ili tri prije... cccc, jeste znatiželjne. No polako, red po red. Da jesam postojao sam u ovoj blog-virtuali pod drugim nickom i na drugom blogu, no nikako drugačij nego što sam sad. Dapače mogu reč da sam u neke stvari osobne prirode ulazio dublje i detaljnije, nego što to radim sad. Možda čak i objavim neki post sa prijašnjeg bloga, da vam bude jasnije...Način na koji sam komentirao, zapravo je više manje identičan. Dakle isti vaš Jaguar. Podjednako "velikog nosa" haha. No kao i sve što je dobro doživi dan kada krene nizbrdo. Uvijek sam mislio da bi blog trebao biti osobne prirode, pa sam se toga i držao. Da možda sam nekad išao u filozofiranja, no to radim i sad, kad zaboravim što sam htio reći ili kao kad se nerazumim. Upustio sam se u politiku, oli ti ga političke postove. E sad, da čovjek nepovjeruje, ali istog trena uspio sam se pobiti s večinom blogova koje sam posječivao ali i oni mene. No posebno je izražena "svađa" s jednim blogerom koja traje i dan danas. Vjerovali ili ne, ili bolje rečeno pomalo idiotski, ali ja ga brate nemogu ucrtanog vidit. Pa se zapravo ponekad nađemo na prepucavanju. No mogu reč da sam napokon odustao, jer idiot je idiot, pa kako god da ga okreneš. (primjeti se doza prijezira, u mom riječniku, zar ne?...he). Ako se več dosad niste zapitale čemu razlog brisanja bivšeg bloga, e pa on i cijela ta situacija je više manje, jedan od razloga. No ipak mizeran razlog u odnosu na ključni, tj. broj dva. Iako sam svjestan da ću ovakvim otkrivanjem pikanterija, možda ponovo razbuktati razlog broj dva, a možda i ugroziti Jaguara, čisto me boli kurac. Jer ja sam JA, a to više manje znači da sam najbolji.... weeeeeeeeeeeeee, začulo se kod tisuća posjetioca Jaguara.... Budala ja, otkrio sam da pišem blog jednoj osobi. Tkz. osobi od povjerenja, za koju sam otprilike znao da kad popije, priča sve. Jeb.ga. Uglavnom našao sam se na meti ucjene. Pazite sad ovo, čak mislim da je postojala sapunica ovog imena Ucjenjivačica...ej, zamisli. No Đegi ju je elegantno riješio iskopavši par prljavština o njoj od samo njemu znanih kanala.. Haha, pomalo bolesna rečenica, no na ucjenu se nemože odgovoriti drukčije. I sve je to prošlo. No ostalo je pitanje koliko ljudi zapravo iz moje okoline sada zna za moj blog? Koliko ljudi ima uvid u moje misli? Ni u jednom trenu nisam pomislio da bi netko sad moga naći nešto što bi se kosilo s mojom pojavom u stvarnosti, no zauvijek je ostala mrlja. Tada sam po prvi put, osjetio da sam izgubio slobodu... Nije mi preostalo ništa drugo već brisanje bloga. Za tim još i danas žalim. Ali jako, jako malo.... a zašto malo ??? (upozorenje!!! sljedi dio gdje vam se neopisivo ulizujem) aaaaaaaaaaaaaaaaaaa, začulo se među tisućama vjernih Jaguarovih posjetioca.... Vjerovali ili ne, toliko puta ste mi uljepšale dan, večer, jutro. Toliko osmjeha ste mi navukle na lice, bezbroj puta više nego ja vama. Toliko lijepih riječi, želja, osjećaja izašlo je iz vaših srca. Toliko puta ste me oborile, možda i neznajući. Da iza moje vanjštine jednog umišljenog mačka, stoji samo Jaguar... ma, jebeš ga, Vaš najbolji, najinteresantnij i največi bloger Jaguar Coed... Nakon svega jedno je sigurno. Toliko ste mi prirasle srcu, teško da vas ostavim. Možda nikad neću prestati pisati blog, a možda je bolje reči nikad ne reci nikad i možda odem, prestanem, ugasim Jaguara... ali kako stvari sad stoje. Osvojile ste me... :) Na jedan sasvim poseban način, baš kakve ste i vi... posebne svaka na svoj način... Special Thanks to : Ribica,Vidra, Nina, Gali, Dust, Barbara, Mija, Lady, Kira, Sara, Borja , Cemma, Andrejevna , Provincijalka... i naravno svima (tisućama) koje povremeno svrate ... :))) |
četvrtak, 12.11.2009.
Budim ti osmjeh
|
Update:
IZ KRVI, BOLA NIKNUT ĆE CVIJEČE, NIKADA NAROD ZABORAVIT NEĆE V U K O V A R ! ! ! TISUĆE SVIJEĆA MOGA SPLITA VEČERAS GORI DUŽ VUKOVARSKE U SPOMEN NA GRAD HEROJ...  Nekad me tresu neke čudne stvari, Malo sam dolje, al se uvijek vračam jači Ali sigurno nisam kao neki drugi, Kad ja ti dođem i usred noći Budim ti osmjeh Budim ti osmjeh... Nekada mi nema ravnog na zemlji Visoko sam gore i tamo mi je drago Ali sigurno nisam, bježao nigdi Kad ja ti dođem, više ništa nije isto Budim ti osmjeh Budim ti osmjeh.... Nekada skroz na široko i dugo Objašnjavam svoje izgubljene riječi A ruke su mi gdje im nije mjesto Kad ja ti dođem, znaš da ću uvijek moći Dati ti osmjeh... p.s tati to uvijek ide od ruke... :) |
ponedjeljak, 09.11.2009.
The air that I Breathe
 Sjeb.. sam ... Neznam da li kiša igra određenu ulogu u svemu tomu, neznam. Inače stvarno volim kišu. Sve me boli. Svaka kost i košćica, svaka dlaka, haha... Al eto, nekako, uspjevam se nasmijati. Ne, nije da imam sad, neznam ti ga ni ja kakav problem, ali slomia san se... E i nije od gripe. Temperatura u normali, malo sporije dišem, no to je vjerovatno od umora. Zapravo neznam otkud mi i toliko snage da sad upirem prstima po tipkovnici i razvlačim jednu te istu misao riječima, umoran. A, pa da, znam... dosađujem se, oli ti ga nemam pametnijeg posla. Neda mi se gledat TV, jer nemislim da bih išta novoga i vidia. A i inače nisam neki zaljubljenik u nju. Malo mjuze, al sasvim tiho mi paše. Van, hm... da ga jebeš neda mi se. A i di ću, di več nisam bia. Blago rečeno totalni debakl mojih misli večeras.. Moran priznat da sam 99.9 % svog životnog vremena, tj. dok sam budan, tj. 19h dnevno sam vedar, al kad me ovako prelomi onda sam dibidus... Ha, nasmija san se opet, jer nemogu virovat da sam u takvom stanju da mogu razvlačit to isto stanje koje mi nepaše, al ono... Štaje tu je... Nemislim da će me još nešto dugo držat ovakvim, pa uživam u neuživanju sam sa sobom... Baš mi je ono, genijalno... haha Eto na, još jedan osmjeh na mome licu.... a ova pjesma me baš trese... |
ponedjeljak, 02.11.2009.
S V E
 Kao kad se lišće, na kantunu terase skupi Ti draga, skupi moje misli, u meni, iskušaj svoje moći A zavjese vjetar nosi i ima tvoje plave oći, dođi, u sobu uđi i vratima zalupi Unesi svoj osmjeh, kao uvijek meni na dar, znaš da mrzim kad sam, sam... Kad te ljutim, lice ne mršti, moje mane u dimu cigare pusti Samo sakrij male suze, da nevidim, da me nelome Dok kiša pere, stare sjete, bivše moje, izbrast će vrijeme Osjećaš li kako plamte moje ruke, kad te onako jako, drže.... Kako samo, volim tvoje usne, dok me ljube, koljena mi ruše Negdje, ne tako daleko, vidim našu djecu, sanjam i zovem, Imena za njih, u precima ću naći, moja si jedna, prava Samo mi daj, daj zadnji dio sebe, gdje mi tvoja, oći, sakriva kosa... Kao kad se lišće, na kantunu terase skupi, Ti draga, skupi moje misli, u meni, iskušaj svoje moći A zavjese vjetar nosi i ima tvoje plave oći, dođi, u sobu uđi i vratima lupi Zagrij svojim tijelom zrak, hladan već dugo, zbog tebe dušo, nisam... Zbog tebe nastaju ovi stihovi, a možda mi je samo dovoljna riječ, ili dvije Možda bolje da šutim, jer te onda na miru udišem, ti si meni, sve... |