Nekidan sam vozija pivo u Merkator u Solinu. Za one koji nisu upućeni nama vozačima je draže ujutro viditi cnog đavla nego viditi na listi da imaš dostavu u Merkatora. Ja osobno toliko mrzim kad moram odvesti pivo u Merkatora da bi rađe cili dan grbačija bačvu pive od 50 litara na leđima samo da nemoram dostaviti pivo u Merkatora. Razlog zašto ja iz dna svoje duše mrzim dostavu u Merkatora vjerovatno je isti zbog kojeg i velika većina svih drugih vozača dostavljača iz raznoraznih firmi također nevoli dostavu u Merkatora.

Merkator kao jedna firma iz europske unije toliko je dobro organizirana da se malo tko može pohvaliti da je manje od jedan sat čeka da mu prime robu. Najčešće se čeka između jedan ipo i dva ipo sata. To je KATASTROFA. To je nevjerovatno kako su Slovenci tragično organizirali prijem robe. Jedni od ugodnijih doživljaja su kad dođete u Merkatora i budete praktiči prvi na redu i imate par artikala za dostaviti i opet provedete sat vrimene ispred te europske firme što naprimjer u nekom drugom dućanu traje maksimalno desetak minuta.

Čisto radi usporedbe kad pivo dovezem u veliki centar kod onoga kako ga neki zovu „čobana iz Ogorija“ odnosno u Keruma pivo se takvom brzinom istovari pregleda i potpiše da i kad je najveća gužva i kad ima po 5-6 kamiona opet se cijela rabota završi za nekih dvadesetak minuta a vrlo često i prije. Pa kako je moguće da jedan „čoban iz Ogorija“ sa srednjom školom koji navodno nema pojma o ničemu može biti trilijun puta bolje organiziran od jedne vrhunske europske firme sa vrhunskim menagmentom kao što je Merkator.

Obzirom na te činjenice ja koji sam i onako odlučio još i prije da ću glasati za Keruma na izborima sada sam još čvršći u svojoj odluci. Ja znam da mnogi prebacuju sve i svašta Željku Kerumu da je krao humanitarnu pomoć, da nije plaća porez, da je mutio sa ovim i onim, da se obogatio na ovakav i onakav način. Međutim ja sam naučio u životu da netreba previše vjerovati u priče. Naprimjer kad gledamo televiziju onda su u sukobima na bliskom istoku Židovi pozitivni a Arapi negativni međutim kad sam ja putovao po bliskom istoku ja sam bogami steka dojam da su Arapi pozitivni a Židovi negativni.

Tako što se tiče Željka Keruma mene nikakve priče neinteresiraju. Ja vjerujem da je Kerum kao i svih ostali hrvatski tajkuni mutio i petljao ne nekakve načine da bi došao do bogastva koje ima danas međutim nisam ja mjerodavan da o tome sudim niti me to interesira. Uostalom imamo mi u Hrvatskoj policiju i pravosuđe pa neka istražuju Željka Keruma ako imaju za što. Sa druge strane imamo neoborive činjenice a to je da Željko Kerum zapošljava preko 3000 ljudi da su plaće u njegovim dućanima oko 3500 kuna što nije bog zna koliko velika plaća ali nije ni 1800 kuna koliko su mu predbacivali.

Osobno sam se uvjerio da Kerum daje najbolje plaće od svih trgovačkih lanaca. Nevidim ništa loše u tome ako završi pruređenje hotela Marjan i tu zaposli 400 ljudi koji će vjerovatno mahom biti iz Splita, okolice Splita ili njegovoga rodnog Ogorija. Imam neki osjećaj da će Kerum napraviti dosta toga zanimljivog i dobrog za Split što će se pamtiti za duža vrimena. Da iskreno kažem od svih kandidata za gradonačelnika Splita nevidim nijedno logičnije riješenje od Željka Keruma.

Ovaj sadašnji Ivan Kuret nekako mi niti ciče niti miče kao da mu fali malo one domaće žestine. Što se tiče Ranka Ostojića i Luke Podruga njih uopće neželim komentirati jer mi je pun kurac partizana i ustaša i što dalje od njih to bolje. Tako kad sve zbrojim i oduzmem Željko Kerum je nenadjebivo najbolji kandidat za budućeg gradonačelnika Splita i zbog toga ja sam odlučio da mu dam svoj glas.

Živio Željko Kerum!

vidi motorobi.com

Tako sam sljedećih pola godine plandova i mogu reći da mi nije bilo njimalo dosadno. Evo kako su mi dani otprilike najčešće izgledali. Ujutro kad bi se probudio oko 8-9 sati najčešće bi otiša lipo na Marjan 2-3 sata da se rekreiram. Kad bi se vratija kući već bi bilo vrime ručka pa bi lipo ruča. Nakon ručka bi odmorio sat-dva vrimena a onda bi otiša do Primorca da vidim šta se u mjestu zbiva.

U Primorca bi uz čaj pogledao neku od sapunica pročita novine a nakon toga bi ili otiša kući petljati po računalu ili ostao sa društvom u Primorca i uz točeno pivo bi malo filozofirali o raznim temama najčešće o stanju u državi i kako se nema posla za poštene ljude u državi i kako bi mi riješili sve probleme u državi da smo mi na vlasti i ostala sranja.

Kad bi nam dopizdilo filozofirati onda bi se svi razišli svojim kućama. Sve u svemu nije meni bilo nimalo loše. Međutim negdje početkom veljače završija je kurvin pir i ja sam se zaposlio u skladištu Zagrebačke pivovare u Dugopolju kao vozač. Način na koji sam se zaposlio je već manje više standardna priča koja se zove „ veze i poznanstva čarobna su stvar“.

Naime moj prijatelj Željko reka mi je da je čuja da u skladištu Zagrebačke pivovare u Dugopolju primaju četri vozača pa da se i on planira prijavit i da li i mene zanima ta rabota. Kažem ja njemu pa zašto ne, dosta je bilo nerada treba zavrnit rukave i uhvatit se grbače. Pošto je u ispostavi Zagrebačke pivovare u Dugopolju radio jedan naš prika koji je bio na skroz pristojnoj funkciji tako mi nismo gubili vrime nego smo ga odmah nazvali i izjadali se koje nas muke muče itd pa ako postoji kakva mogućnost da on kaže dvi lipe riči za nas pa onda šta bude.

Tako nakon preporuke tog našeg prike u Zagrebačkoj su odlučili da Željko i ja savršeno ispunjavamo njihove uvjete i da smo po svim mjerilima bogom dani kandidati za posao vozača i lipo su nas zaposlili. Vjerovali ili ne ja već preko dva mjeseca vozim kamion u Zagrebačkoj pivovari u Dugopolju. Nema tu nikakve posebne tajne. Dapače ima dana kad se skroz pristojno nagrbačiš ali organizacija posla je takva da nema filozofije, sve je jasno pa se tako sve i podnosi.

Radni tjedan je 40 sati, ako se prekovremeno radi to se neplaća nego ide u slobodne dane ( što je meni još i draže pošto ja nevolim raditi ), prijavljen si na punu plaću itd. Ustvari jednostavno rečeno uvjeti rada su upravo onakvi kakvi trebaju biti u jednoj normalnoj firmi i dok bude tako oni mogu računati na mene osim u slučaju ako opet nepoludim pa odlučim negdje otići sa motorom na duži period ili mi ko zna koje pizdarije padnu napamet.

Uglavnom za sada sam ja skroz zadovoljan sa zagrebačkom pivovarom. Eto toliko za sada još bi samo pozdravio Sanju iz kancelarije i zamolio je da nas vozače što manje tlači oko papirologije. Unaprijed joj se zahvaljujem.

vidi motorobi.com

Tako se ja zaposlim u Makarta. Makart je firma koja prodaje raznorazne drkalice kao što su uvozne čokoladice, keksi, šamponi, sapuni, žileti itd. Kako je u Makarta plaća bila 3000 kuna, a to drugim riječima znači vrhunski katastorfalna, ja sam odmah na razgovoru za posao šefu objasnio kako to i nisu neke pare pa tako da mu ne treba padati na pamet da me pokuša uzjašiti. Pošto 3000 kuna ipak nije hrvatski minimum tako je dogovoreno da budem prijavljen na minimum a razliku ću dobijat u kešu.

Takva poslovna taktika i nije neka novost u Hrvatskoj. Zanimljivo je da tu filozofiju prijave na minimum a razlika da se daje u kešu poslodavci u većini slučajeva obrazlažu sa time kako nama što grbačimo za njih nije to ništa važno jer kao penzija će nam biti ista bez obzira na koliko smo prijavljeni jer je po njima mirovinski zakon u Hrvatskoj u debelom kurcu. Tako za dobrobit sviju nas najbolje je da smo svi prijavljeni na minimum.

Najvažniji detalji pregovora oko rabote u Makarta bili su osmosatno radno vrijeme i neradna subota i nedilja te vrlo bitno, a to je ako se vozi roba u Dubrovnik, Zadar ili Hvar da se sljedeći dan nikako ne može ići opet na neku takvu dostavu nego se može dostavljati samo po Splitu. Nakon što su pregovori za posao završeni ja sam zavrnio rukave i pun volje počeo raditi. Međutim odmah prvi dan ostao sam dva sata duže na poslu, zatim je došao dan zahvalnosti gdje sam ja očekivao da ću plandovati u Primorca kad ono u Makarta je to bio radni dan.

Nakon dana zahvalnosti opet sam opalio prekovremenu grbaču a dan nakon toga u 11 sati pokušali su me nagovoriti da utovarim dostavu na nekih 30 mjesta i da to pokušam dostaviti do dva sata popodne što znači da bi trebao 10 mjesta po svakom satu dostaviti. Naravno ja sam im rekao da to tehnički nije moguće izvesti itd i neka mi spreme robu za Dubrovnik pošto sam sutra dan imao dostavu prema jugu Lijepe naše.

Tako sam ja već počeo njušiti kako ono što je meni šef objasnio i što smo mi dogovorili na razgovoru za posao nema veze s vezom. Odnosno da će me vrlo lako pokušati uzjašiti. Zanimljivo je da su u Makarta taj fenomen pojačane grbače objašnjavali sa tim što su im dva šofera nenadano otišla pa nema im ko voziti robu itd. Sve je to meni bilo jasno samo mi nije bilo jasno zašto se taj njihov problem lomi preko mojih leđa. Tako ja pođem u petak ranom zorom oko 3 30 h za Dubrovnik.

Pošao sam ranije jer je bila turistička sezona pa da izbjegnem gužve na cesti a i da što prije dostavim robu na nekih petnaestak mjestu. Pošto sam ja bio u Dubrovniku solidan broj puta ali nikad iz poslovnih razloga tako nisam poznavao dućane gdje sam trebao dostaviti robu. Da mi se stvar olakša iskusan vozač iz Makarta mi je na osnovu svog iskustva složio rutu kako i po kojem redosljedu da dostavljam.

Kasnije se ispostavilo da je ta ruta najgora moguća kombinacija za dostavljati robu i zahvaljujući tome nisam na trećinu mjesta uspio dostaviti robu. Zašto mi je taj vozač složio tako glupu rutu samo bog zna. Da stvar bude luđa momci u skladištu su tako precizno složili robu u kombi da je u prosjeku na svakom drugom mjestu bilo manjka ili viška robe. Šta reći nego totalna katastrofa. Tako se ja cijeli izjeban taj dan varaćam iz Dubrovnika kad negdje oko 20 sati zove mene na mobitel moj kolega vozač i kaže mi kako bi trebao kad se vratim u Split otići u skladište i natovariti robu u kombi pa da sutra ranom zorom u 3 sata odem u trajektnu luku čekati red za trajekt na Hvar.

Naravno ko je čitao dosadašnje moje priče može već pretpostaviti kako su se dalje stvari odvijale. Ja sam reka tom svom „kolegi“ da ja na Hvar ne idem jer da takakv nije bio dogovor između mene i šefa itd. Nekih desetak minuta nakon što sam završio razgovor sa „kolegom“ nazove mene šef na mobitel i počme mi objašnjavati kako nemaju vozača i kako ta roba treba hito ići itd. Da sad previše nedužim ja sam šefu reka kratko i jebitačno da mu od mog odlasko na Hvar neće biti ništa i što se prije pomiri sa tom činjenicom lakše ćemu biti u životu. Tako nakon što sam ja odbio izvršiti zapovjed šef mi je rekao da tako ne možemo raditi i da vratim kombi i da će oni naći drugog vozača itd.

Ja sam se skroz složio sa tom njegovom idejom i lipo smo se dogovorili pošto je dolazio vikend da mi u ponedjeljak daju plaću za sedmicu dana što sam radio kod njih i da dođu uzeti svoj kombi koji je bio kod mene. Tako dođe ponediljak i nazove mene šef i kaže mi kako mi imaju isplatiti 800 kuna. Međutim kažem ja njemu kako moj račun pokaziva da mi imaju platiti 1100 kuna. Nakon par minuta što smo se ubjeđivali konačno smo se uspjeli dogovoriti kako je moj račun ispravan i jedino mjerodavan.

Tako dođe taj moj tada već bivši šef sa jednim svojim radnikom plati meni moju rabotu i uzme kombi. Mogu slobodno reći da me od cijelog tog sedmodnevnog druženja šef najviše impresionira na rastanku. Naime kad smo već riješili sve račune upita mene on mogu li mu negdje nabaviti motor bez papira, drugim riječima rečeno ukraden motor. Kad me to upita osta sam šokiran kao i jedan moj prijatelj koji je bio kraj mene. Pa kažem ja njemu odakle ti misliš da ja mogu tako nešto nabaviti ili da se ja bavim takvim stvarima.

To što ja imam motor ne znači da sam lopov. Neznam što bi reka, taj šef je opaljen sto posto, mozak mu nema nijedne brazge ni vijuge. Zamislite čovik me praktički i nezna a propitiva se za motor bez papira. Pa di mu je pamet. Uostalom nije ni lijepo da neki tamo šef želi kupiti motor bez papira. Navodno bi ga on vozio po selu. Šta reći nego bože te sačuvaj. Međutim za sve ću ja lako nego mene svrbi to odakle je on u meni prepoznao potencijalnog kriminalca koji može udovoljiti njegovim željama.

Taj čovik stvarno nije normalan. Ja ne kažem da sam ja svetac ali da se bavim krađom motora ili sličnim pizdarijama, pa na to stvarno nisam spao. Uostalom ja sebe smatram gospodinom na zavidnoj razini. Eto tako sam ja počeo i prestao raditi u Makarta i opet sam bio u potrazi za poslom. Međutim sad sam sebi reka da neću više ići raditi bilo šta nego ću lipo gledat tražit neki normalni posao u nekoj koliko toliko normalnoj firmi a do tada ću sjedit doma gledat televiziju, petljat po internetu, pratit raznorazne sapunice i lipo primat 1200 kuna sa biroa u sljedećih nekoliko mjeseci kako me već po zakonu dopada Eto toliko za sada a u sljedećem nastavku ćemo dalje.

vidi motorobi.com