Tako sam sljedećih pola godine plandova i mogu reći da mi nije bilo njimalo dosadno. Evo kako su mi dani otprilike najčešće izgledali. Ujutro kad bi se probudio oko 8-9 sati najčešće bi otiša lipo na Marjan 2-3 sata da se rekreiram. Kad bi se vratija kući već bi bilo vrime ručka pa bi lipo ruča. Nakon ručka bi odmorio sat-dva vrimena a onda bi otiša do Primorca da vidim šta se u mjestu zbiva.
U Primorca bi uz čaj pogledao neku od sapunica pročita novine a nakon toga bi ili otiša kući petljati po računalu ili ostao sa društvom u Primorca i uz točeno pivo bi malo filozofirali o raznim temama najčešće o stanju u državi i kako se nema posla za poštene ljude u državi i kako bi mi riješili sve probleme u državi da smo mi na vlasti i ostala sranja.
Kad bi nam dopizdilo filozofirati onda bi se svi razišli svojim kućama. Sve u svemu nije meni bilo nimalo loše. Međutim negdje početkom veljače završija je kurvin pir i ja sam se zaposlio u skladištu Zagrebačke pivovare u Dugopolju kao vozač. Način na koji sam se zaposlio je već manje više standardna priča koja se zove „ veze i poznanstva čarobna su stvar“.
Naime moj prijatelj Željko reka mi je da je čuja da u skladištu Zagrebačke pivovare u Dugopolju primaju četri vozača pa da se i on planira prijavit i da li i mene zanima ta rabota. Kažem ja njemu pa zašto ne, dosta je bilo nerada treba zavrnit rukave i uhvatit se grbače. Pošto je u ispostavi Zagrebačke pivovare u Dugopolju radio jedan naš prika koji je bio na skroz pristojnoj funkciji tako mi nismo gubili vrime nego smo ga odmah nazvali i izjadali se koje nas muke muče itd pa ako postoji kakva mogućnost da on kaže dvi lipe riči za nas pa onda šta bude.
Tako nakon preporuke tog našeg prike u Zagrebačkoj su odlučili da Željko i ja savršeno ispunjavamo njihove uvjete i da smo po svim mjerilima bogom dani kandidati za posao vozača i lipo su nas zaposlili. Vjerovali ili ne ja već preko dva mjeseca vozim kamion u Zagrebačkoj pivovari u Dugopolju. Nema tu nikakve posebne tajne. Dapače ima dana kad se skroz pristojno nagrbačiš ali organizacija posla je takva da nema filozofije, sve je jasno pa se tako sve i podnosi.
Radni tjedan je 40 sati, ako se prekovremeno radi to se neplaća nego ide u slobodne dane ( što je meni još i draže pošto ja nevolim raditi ), prijavljen si na punu plaću itd. Ustvari jednostavno rečeno uvjeti rada su upravo onakvi kakvi trebaju biti u jednoj normalnoj firmi i dok bude tako oni mogu računati na mene osim u slučaju ako opet nepoludim pa odlučim negdje otići sa motorom na duži period ili mi ko zna koje pizdarije padnu napamet.
Uglavnom za sada sam ja skroz zadovoljan sa zagrebačkom pivovarom. Eto toliko za sada još bi samo pozdravio Sanju iz kancelarije i zamolio je da nas vozače što manje tlači oko papirologije. Unaprijed joj se zahvaljujem.
vidi motorobi.com
Post je objavljen 27.04.2009. u 10:09 sati.