|
Da ne bude zabune: ovo pišem u svoje osobno ime. A zovem se Radenko Sloković i od 1998 do danas sam zaposlen u TZ Grada Pazina kao direktor Turističkog ureda. Od 1998 do 2007 sam bio i predsjednik Speleološkog društva Istra iz Pazina i voditelj projekta istraživanja Pazinske jame, a od 1998 do 2005 sam bio i predsjednik Jules Verne Kluba iz Pazina. Od 2001 do 2005 sam bio član Gradskog Poglavarstva Grada Pazina zadužen za ekologiju, kulturu i turizam. Moji današnji stavovi ne moraju nužno biti stavovi današnje TZ središnje Istre koja je nastala iz TZ Grada Pazina, gdje još uvijek radim kao direktor Turističkog ureda, niti stavovi Speleološkog društva Istra, a svakako ne stavovi Grada Pazina. Ovo su moji osobni stavovi. Sadašnje stavove sam izgradio djelujući u spomenutim organizacijama i koristeći izvore informacija koje sam kao član tih organizacija uglavnom sam i u svoje slobodno vrijeme prikupio.
Danas, više nego ikad do sad vjerujem da je dolina Pazinčice najperspektivniji turistički resurs koji Pazin ima, naravno, zajedno sa Pazinskom jamom i sa Kaštelom na njenim liticama. Sam Kaštel, sam muzej (muzeji) ili sama Pazinska jama nisu nikakva posebna atrakcija. Zanimljivijih kaštela, zanimljivijih muzeja i zanimljivijih speleoloških objekata ima na desetke u krugu 300 km, ali zanimljivijeg spoja svih tih elemenata nema nadaleko.
Sa estetskog (turističkog, rekreativnog aspekta)
Način uređenja koji predlažu Hrvatske vode (link - ppt) je sa estetskog gledišta neprihvatljiv i zapravo bi značio uništavanje resursa kojeg imamo. Moglo bi se oblaganje obala potoka tolerirati na pojedinim mjestima uz potok, ako za to postoji valjan razlog, ali nikako ne u neprekinutom potezu u duljini od 500 - 700 m. Takav način učvršćivanja obala morao bi biti izuzetak, a ne pravilo. Pravocrtna šetnica po vrhu kamenih blokova je pravim ljubiteljima prirode (kako domaćim rekreativcima, tako i turistima koji zbog netaknute prirode dolaze u Pazin) neinteresantna i dosadna.
Atraktivnost ovog dijela potoka i staze koja ovuda već godinama prolazi (lijevom obalom) je upravo u njenoj raznolikosti, kako raznolikosti vegetacije, tako i raznolikosti vizura i raznolikosti podloge po kojoj hodamo. Postojeću šetnicu je osmislilo sam zajedno sa volonterima u slobodno vrijeme kao direktor TZ grada Pazina (sada TZ središnje Istre) 2005 godine, te je staza uz pomoć volontera više puta pokošena i popravljana i označena te je korištena za organizirana pješačenja, mtb i avanturističke rekreativne utrke, treninge mtb vozača i tako dalje. Staza je vodila, kao i prije više od sto godina, sve do Zarečkog krova i Željezničkog mosta i natrag, te je prozvana „Dolinom mlinova“. Grad Pazin je povodom Dana Grada 2005 godine financirao tiskanje prospekta čitave staze Dolinom mlinova (link -pdf), te se tom prilikom organiziralo i prvo grupno pješačenje koje sam osobno vodio. Problem se pojavio sa vlasnikom terena uz potok koji je ispočetka pristao da staza tuda prolazi, a kasnije je promijenio mišljenje, te je, bez da o tome ikoga obavijesti, oborio na više mjesta stabla na stazu kako se tuda nebi više prolazilo (npr. prilikom organiziranog pješačenja 2009). Neki su organizatori rekreativnih utrka također izvjestili o problemima sa istim vlasnikom zemljišta. Nakon toga je staza napuštena, odnosno promijenjen je smjer staze na način da je staza na lokalitetu „Richter“ skrenuta na glavni javni put, što je dosta nepraktično i neatraktivno.
Dakle, glavni problem ovog dijela staze je problem sa vlasnikom. Taj problem bi se mogao riješiti jedino uključivanjem Grada Pazina ili Hrvatskih voda u njegovo rješavanje, budući da je Turistička zajednica zbog malih prihoda „slaba karika“ u pregovorima. Trošenje novca Hrvatskih voda na učvršćivanje obala u čitavom potezu kako je predloženo, s ciljem se zadovolji potrebe vlasnika, a da produkt toga bude neatraktivna šetnica je po mom mišljenju preskupo. Jeftinije bi bilo otkupiti zemljište.
Osim toga, predloženo rješenje zanemaruje detalje čiji položaj prikazujem na slijedećoj slici:
1. Babenvir - najveći vir na Pazinčici, u jesen 2013 istražen i dokumentiran, poslije od nepoznatog počinitelja zatrpan
2. Babenvir 2 – manji vir, istražen i nekvalitetno zatrpan
3. ostaci građevine (mlin?) - istražiti
4. ostaci mosta ili brane - istražiti
5. četiri pukotine, škrape – otvorene nakon poplave u kolovozu 2002, a poplava u studenom iste godine ih je zatrpala
6. čeriti pukotine – dvije su zabetonirane, dvije su još aktivne
7. Pješačka staza “Dolinom mlinova
8. sagraditi mostić preko bujice
9. Pozzo di nudi – prva nudistička plaža u Europi? J
10. Drveni most I – potrebno sagraditi kvalitetan kameni mostić
11. Drveni most 2 – sagraditi kvalitetan drveni ili kameni mostić
12. Richterov mlin – ostaci nekadašnjeg mlina pazinskog gradonačelnika Antona Segher de Weissenhausa, kasnije prodan (navodno izgubljen na kocki) porodici Richter po kojima se čitavo ovo područje naziva Rihter
13. pomoćna zgrada mlina, dio zidova se vidi uz kolski put, ostatak prodan u staro kamenje
14. vir na odvodnom kanalu mlina – spominje se u jednom povijesnom dokumentu s kraja 19. Stoljeća, legenda kaže da je jedan od vlasnika mlina, nakon što je izgubio imanje na kocki tu skončao svoj život
Sa aspekta zaštite od poplava
Problem zaštite od poplava dijelim na zaštitu od dviju odvojenih pojava:
a) Zaštitu od vodenog vala
b) Zaštitu od podizanja nivoa Pazinskog jezera
a) Zaštita od vodenog vala
Vodeni val koji se stvara u Cerovljanskoj (Novačanskoj) vali, te se zatim svom silinom novouređenim pravocrtnim koritom slije na Zarečki krov, i razlije po Krču, ponovno nailazi na suženje u klancu kod klisura na penjalištu Lido, a zatim se oko Mosta Dušani razlije po okolnim njivama, problem je koji se pojačao nakon kanaliziranja potoka uzvodno od Ivoli, a vjerojatno se može ublažiti gradnjom niza retencionih brana u gornjem dijelu sliva, odnosno na pritocima Lipa, Borutski potok i Rakov potok. Vjerojatno bi usporavanju vode pridonio i popravak starih brana u donjem toku. Kažem „vjerojatno“ jer nisam stručnjak u tom području, a i ne želim se mješati u ono što je posao Hrvatskih voda i njihovih stručnjaka.
Jasno mi isto tako da je usko grlo vodenog vala Most svetog Jožefa na Rijavcu, što je zorno vidljivo na video snimkama Vinicia Potlece i Draga Opašića snimljenim prilikom poplave 1992 na tom mjestu, a koje su objavljene na adresi: http://mojpotok.blog.hr/oznaka/poplava-1992 . (3'43'' od početka videa), ali isto tako i na zadnjih sedam slika u fotogaleriji poplave 2012 na adresi http://mojpotok.blog.hr/oznaka/poplava-2012
Zbog toga smatram da bi bilo potrebno:
- Vodeni val reducirati na količinu koja može nesmetano proći ispod mosta svetog Jožefa
- Povećati protočnost na Mostu Svetog Jožefa
Pri tome treba imati na umu da prije Mosta Svetog Jožefa Pazinčica dobiva dvije jake pritoke, koje znaju ponekad donijeti velike količine vode, a to su bujica „Drazej“ i potok „Brestovac“, te bi i na njima trebalo sagraditi retencione brane. Najpogodnije mjesto za retencionu branu na potoku Brestovac je kanjon Bačanove jame. Prilika da se i na bujici Drazej sagradi retenciona brana je možda propuštena 2004 kada je tu projektiran tunel, te se nakon toga teren Lakote počeo nasipavati.
Jedno od mogućih rješenja je i preusmjeravanje dijela toka bujice Drazej na način da zaobilazi most Sv Jožefa i direktno se ulijeva kod brane Tomažinovog mlina, a sličan bi zahvat bilo moguće napraviti i na suprotnoj strani potoka: od Babenvira direktno na Torninu (jezero ispod Tomažinovog mlina), prema slijedećoj skici:
b) Zaštita od podizanja nivoa Pazinskog jezera
1. Osnovni problem : slaba propusnost sifona u glavnom ponooru
O osnovnom problemu koji se javlja u podzemlju Pazinske jame – preuskom sifonu koji ne može progutati svu vodu za vrijeme obilnih kiša izvjestio je još E.A. Martel u svojim radovima 1894, 1896, 1896, 1897, nakon njega i ostali istraživači, a posebno akademik Mirko Malez u svom članku „Ponor Pazinčice i njegova uloga u podzemnom hidrološkom sistemu srednje i južne Istre“, koji je objavljen u Geografskom glasniku br 30. 1968 nakon opsežnih istraživanja koja su poduzeta 1967.
Opisujući morfologiju sifonskog jezera u podzemlju Pazinske jame, na stranici 66 Malez kaže: „U početnom i središnjem dijelu sifonskog jezera nataložena je na dnu naplavina šljunka, pijeska i mulja. Vjerojatno je voda za vrijeme povišenog vodostaja unijela i u sifon raznog naplavnog materijala, koji je jednim dijelom zabrtvio sifon i na taj način smanjio njegov odvodni kapacitet.“
Također, na str. 71 : „Tokom donjeg i srednjeg pleistocena tektonske pukotine u krednoj karbonatnoj seriji na mjestu današnjeg kanjonskog dijela Pazinčice, a i još dublje u unutrašnjosti ponora, postepeno se sve više proširuju i odvodni kapacitet ponora postaje vremenom sve veći i veći. Ipak, još za vrijeme naglih i jakih kiša, kada sa širokog nepropusnog fliškog akumulacionog područja Pazinčice nagrnu velike količine vode do ponora, dolazi do uspora u dolini te rijeke, jer je i današnji odvodni kapacitet ponora još uvijek premalen za veće količine vode. No treba i napomenuti, da je današnji odvodni kapacitet ponora i znatno smanjen zbog naplavnog materijala, koji je u velikoj mjeri ispunio podzemne odvodne kanale.“
Naplavni materijal koji spominje Malez danas se sastoji od velike količine debala dugih i po 10 – 15 metara, zatim trupaca, daski i granja koje je voda unijela u ponor, pomiješanih sa najraznovrsnijim plastičnim smećem. Velika većina tog materijala nakupila se u podzemnom jezeru u zadnjih šezdesetak godina. Prije toga su obale Potoka uključujući Pazinsku jamu bile mnogo čišće, što dokazuju stare fotografije, stoka je redovito pasla uz potok, a drveće se koristilo za ogrijev, uključujući i malene suharke. Danas je sve to zapušteno i prepušteno bujicama koje sve više materijala odnose u podzemlje.
Prilikom realizacije prvog projekta kojeg je u Istri financirala EU – Underground Istria ,organizirano je čišćenje podzemnog jezera Pazinske jame. Zbog ograničenog fonda sati i ograničenih sredstava čišćenje je ograničeno samo na plastično i slično smeće koje je plivalo po površini podzemnog jezera. Osobno sam bio u ekipi koja je bila na splavu u podzemnom jezeru i dobro znam što smo stavljali u vreće: lopte, boce, kanistre….Pokušali smo i sa izvlačenjem debala, ali nismo uspjeli, budući da se radi o suhim stablima koja imaju razgranatu krošnju i međusobno su isprepletena, djelom vjerojatno zabijena u mulj.
Čišćenje podzemnog jezera od drveća moguće je, ali za takvu akciju treba biti odgovarajuće pripremljen i tehnički opremljen. Koristi od takve akcije mogu biti višestruke: sifon će se učiniti protočnijim i time smanjiti opasnost od budućih poplava, a otvorit će se i mogućnost nastavka istraživanja Pazinske jame ponovnim ronjenjem sifona.
2. Dodatna mogućnost - Zelena pećina
Drugu mogućnost utjecanja na nivo poplava u dolini Pazinčice otkrili su pazinski speleolozi u akcijama istraživanja Zelene pećine 2004 godine. Elaborat tog istraživanja na CD mediju je iste godine uručen (poklonjen) Hrvatskim vodama, Gradu Pazinu i Ministarstvu kulture. Žalosno je da je samo Ministarstvo kulture pokazalo interes za naša istraživanja i to ne zbog senzacionalnih otkrića u podzemlju Pazinske jame, već se našlo pozvano da nas ukori zbog „neovlaštenog istraživanja Pazinske jame“.
Bez obzira na sve, elaborat je ostao sačuvan u mom osobnom računalu i ponovno ću ga staviti na raspolaganje svim zaineresiranim subjektima ako bude trebalo. Opis tog istraživanja i rezultata istraživanja je u obliku ppt prezentacije prikazan na Susretu speleologa Hrvatske u Ozlju 2004, te se dio te prezentacije može vidjeti u galeriji koja je objavljena ovdje: http://mojpotok.blog.hr/oznaka/zelena-peina
Što smo tada otkrili i kako to može utjecati na smanjenje opasnosti od poplava?
Otkrili smo da u pukotini na glavnoj stijeni Pazinske jame postoji još jedan ulaz u podzemlje kojim voda otječe prilikom poplava u Pazinskoj jami. Radi se vjerojatno o prvobitnom ponoru Pazinske jame. Taj se otvor nalazi otprilike na 215 m nm, dakle ispod nivoa najvećih poplava, čak i ispod nivoa srednjih poplava. Sadašnja protočnost tog otvora je relativno mala jer se radi o otvoru veličine 90x30 cm, a dodatno je bila smanjena prilikom poplava koje su se desile prije 2002 godine, budući da je u sifonu Zelene pećine najvjerojatnije bila zaglavljena automobilska guma koju smo prilikom istraživanja našli iza sifona. Međutim, protočnost Zelene pećine se vrlo jednostavno može povećati, bilo širenjem otvora sifona u samo 30 cm debeloj stjenki, bilo probijanjem novog direktnog prolaza u dvoranu koja se nalazi iza sifona na mjestu označenom na slici.
Kapacitet otjecanja iz vertikale Zelene pećine kroz meandre na dnu vertikale je barem trostruko veći od sadašnjeg kapaciteta sifona, što zaključujemo po talozima ilovače samo u najdonjim dijelovima vertikale. Ista činjenica nam dokazuje i da je taj odvod neovisan od glavnog toka Pazinčice kroz podzemlje.
3. Treća mogućnost – Baben vir
Sve o Baben viru možete naći na adresi https://blog.dnevnik.hr/mojpotok/oznaka/babenvir , gdje će uskoro izići i drugi nastavak objavljenog teksta.
Nove ideje
I za kraj neke nove ideje: I na kraju dodajem jednu ideju koja bi možda svi zajedno mogli ostvariti, a to je da se dio zemljišta uz potok otkupi te da se na njemu napravi neka turistička atrakcija zanimljiva poput Morskih orgulja u Zadru, koja bi naravno koristila slobodan pad vode. Ne znam točno što bi to bilo, ali vjerujem da u Pazinu i šire imamo dovoljan broj talentiranih ljudi koji bi mogli dati svakakve dobre ideje. Nazvao sam to radno Vodeni svijet:
Prilažem idejnu skicu koja bi obuhvaćala:
1. vraćanje Pazinčice u njeno staro korito gradnjom brane - mosta
2. Izgradnju brane za podizanje nivoa vode
3. Izgradnju potpuno novog mlina po starim nacrtima koji su ostali sačuvani
4. Izgradnju pratećeg objekta s druge strane puta na mjestu gdje je nekada bio prateći objekt Richterovog mlina i u kojem bi se mogao urediti ugostiteljski objekt ili muzej mlinara ili nešto slično
5. Popravak i održavanje puta koji sa Rijavca (Soline) vodi do ceste ispod Kamena, gdje bi se spojio na spaja na omiljenu pazinsku šetnicu onih koji šetaju asfaltom
6. Ambijentarno uređenje postojeće staze uz potok za one koji preferiraju šetnju prirodnim ambijentom nizvodno od mlina (Vodeni svijet)
U Pazinu, na Silvestrovo 2013
Radenko Sloković
www.mojpotok.blog.hr
091 750 41 25
Oznake: mišljenje o načinu uređenja
|
