ponedjeljak, 26.11.2007.

Paši, 24.studenog 2007



Snimljeno neposredno prije subotnje kiše.

Situacija je daleko bolja nego prije mjesec dana zahvaljujući prespajanju klaonice, ali očito je da kroz oborinsku kanalizaciju i dalje dolazi svašta. Potok je do tog trenutka bio u fazi opadanja vodostaja, pa se zadržala jedna izdvojena crna lokva. To crnilo je teklo vjerojatno dan prije kad je bio radni dan. Za pretpostaviti je da se radi o nekoj firmi, dakle.
U trenutku snimanja iz oborinske je dolazila mutna, smeđe - siva voda, najvjerojatnije od veš mašina, koje, kao što znamo iz istraživanja Pazinske jame -"pojačano" rade vikendom.
Usluga kaže da je to stvar inspekcija. Nisam baš siguran u to, provjerit ću čim na gradskim stranicama proradi pretraživač službenih novina.
Da zovem inspekciju?
U trenutku snimanja već je lagano počela kišica, pa to ne bi imalo nikakvog smisla jer će svakog trena vodostaj porasti i izbrisati "corpus delicti". Pokušat ćemo za slijedećeg niskog vodostaja, pa baš da vidimo.

Nešto niže od Paši, uz sam potok, raspada se jedna mlada srna. Uspjela je pobjeći lovcima, ali, eto, ne daleko. Kako to da je nisu slijedili uz pomoć pasa i pronašli? Mora da se psima zavrtilo u glavi od mirisa naše "oborinske" kanalizacije. Možda je srna namjerno pobjegla u ovo apokaliptično carstvo smrada da zavara trag?

Osim Paši, obišao sam i Pozzo del Frane Puzz, kako ga naziva Ferezinka u knjizi La Foiba di Pisino. I tu su dvije izdvojene crne lokve - zaostatak nečijeg radnog dana. Još niže su lokvice sa nataloženom mašću, vjerojatno baš one koje je navodno Ekooperativa "zbrinula" u Potok kod Loka, o čemu je dosta nejasno izvjestio Glas Istre, a prenio iPazin. Kažem "navodno", jer osobno nisam vidio.

Pa dobro, kada ćemo konačno moći posjetitelje voditi u podzemlje Pazinske jame? Očito ne još, dok se "oborinska" potpuno ne sredi, jer u sušnim ljetnim mjesecima, kad u potoku nema ni kapi vode takva "oborinska" (od "oboriti s nogu") čini 100% sadržaja potoka. Srećom, 200 m nešto niže dolazi voda iz pročistača, pa sve to donekle razblaži, ali u podzemnom jezeru zato pocrka sve živo i neživo.

Ipak, da u svakoj nesreći ima i nešto dobroga potvrđuje pojačana potražnja za tartufima iz Pazinske jame. Mora da se radi o posebnoj sorti, jer, osim što "smrde" puno bolje i intenzivnije nego oni iz Motovunske šume, iznutra izgledaju kao najfiniji bijeli tartufi, a izvana su - crnisretan.

- 16:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.11.2007.

Mali korak za Pazin, velik za Pazinčicu

Svi već znaju da je od ove godine Pazinska jama otvorena za posjetitelje. Evo, sad je po zimi i slobodan ulaz, pa navalite. Manje je, međutim, poznato da je stanje s vodom i nakon izgradnje pročistača povremeno bivalo, blago rečeno užasno. Speleolozi su krajem rujna bili do podzemnog jezera da izvuku čamac i spreme ga za zimu i naišli na najgoru situaciju u zadnjih nekoliko godina. I turisti koji su platili ulaznicu znali su se buniti u Turističkom uredu da jama smrdi, da je voda prljava itd...Pročistač je radio uredno, a voda je bila crna i smrdljiva.
Daleko od očiju javnosti i od medija koji takve stvari znaju bezrazložno zakomplicirati i napuhati stvar se rješavala otprilike ovako: organiziran je tri puta dnevno monitoring na osam točaka koje su bile mogući izvori zagađenja. Nismo uzimali uzorke, već samo fotke. Već nakon par izlazaka na teren shvatili smo da većina onečišćenja dolazi iz oborinske kanalizacije. Kako je spajanje Dršćevke baš bilo u tijeku, nismo pravili oko toga prevelike drame, već smo čekali da se to dovrši, da padne kiša, pa da ponovno dođe suho razdoblje i onda ponovno izašli na teren.
Ono na što smo naišli predegutantno je za ovaj blog, uglavnom, potjecalo je iz gradske klaonice, koja je, doduše spojena na kanalizaciju, ali je ta kanalizacije negdje kod zvonika bila spojena - u oborinske vode.
Radovima početkom studenog, koje je o svom trošku poduzelo komunalno poduzeće, kod zvonika je prespojena kanalizacija klaonice i preusmjerena je na pročistač. Tako mali korak za Pazin, a tako velik za Pazinčicu. Konačno čista voda u Pazinčici i u Jami, čak i za sušna vremena! Konačno ćemo moći u speleoavanture u čisto pazinsko podzemlje! Konačno ćemo bez gas maski moći i do zaboravljenih, a atraktivnih dijelova Pazinčice: do Konopjera, Paši, Pozzo del Frane Puzz i do Hrvackega puča.

Kiša je sada već isprala moguća ranija zagađenja, vodostaj je nizak, pa svi koji žele među prvima posjetiti tu "zaboravljenu zemlju" neka slijede ova uputstva:
Krećemo od Kaštela u Pazinu na "Rimski put". Za one koji ne znaju, put počinje kod žute zgrade u ulici Prilaz Kaštelu, zaobilazi je i okomito na nju se spušta u dolinu Pazinčice. Kada dođemo na najniži dio puta lijevo se odvaja novi (zapravo stari, ali ove godine ponovno prokrčeni) odvojak za Đandamariju. Tim se odvojkom blago spuštamo kroz šumarak i jednostavno slijedimo stazu. Staza na dnu zaobilazi stijenu koju smo prozvali "Mali babin zub" i račva se. Tu krenite lijevim trakom nizbrdo prema potoku i brani koju već odozgo vidite. Nije to prava brana, već tu kabel od struje prelazi preko korita potoka, pa je HEP izveo betonsko pojačanje da im bujica ne odnese kabel. Danas je na tom mjestu bilo vrlo malo vode pa će se sve do prve kiše tu moći prijeći potok, jer vodostaj pada. To je prvo mjesto gdje se za suša Pazinčica prekida. Ive (The Ive) predlaže da na betonsku branu pričvrstimo okomito drvene "coke" po kojima bi se i kad ima vode moglo prijeć potok. Super ideja, još da nam se javi koji dobrovoljac da je realiziramo.
Puč ispod brane zove se Konopjer. Kako mu i samo ime govori, tu se nekad namakala konoplja. Ne indijska, nego tinjanska. Pričaju stari Pazinci da su uglavnom Tinjanci (visoki, brkati sa šeširima) tu dolazili polovinom kolovoza kad je prošla žetva konoplje i petnaestak dana močili konoplju u vodi. Uzvodno nisu smjeli jer ih domaći nisu puštali. Na Đandamariju su ljeti dovodili krave da piju ljudi iz Valići, kad bi im kal presuši, a odmah makon toga je bio i prvi mlin.
Dakle, na brani kod Konopjera prelazimo potok i slijedimo jedva vidljiv ugaženi trag kroz gustiš, sve dok ne izbijemo u prozračan šumarak.
Šumarak je dobro prohodan i njime brzo stižemo nizvodno do "Paši" koji se nalaze pedesetak metara dalje od Konopjera. Ponovno nam ime samo govori o tome da se na tom mjestu prelazio potok. Pravilno oblikovano oveće kamenje posloženo je uzdužno po potoku na udaljenosti od ljudskog koraka. Jedan od starijih stanovnika Kaštela pričao mi je neki dan da se sjeća kako su vikendom tuda silazili mladi fratri iz samostana u koloni po jedan i odlazili na organizirane šetnje uz potok sve do Zarečkog krova i natrag.
Ako stojiš na kamenu usred potoka i oko tebe je svuda besprijekorno čista voda, onda smo uspjeli. Ako pak vidiš ikakvo zamućenje, slikaj pa nam pošalji.






- 22:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.11.2007.

Šćinka, Jaje i Pića

Kad bi, dakle, na Pazinsku grandu došli "veliki" (vidi prošli post) mi smo se klinci morali povući u svoje "kaliće" i igrali svoju varijantu igre "Oćo". Obično smo boravili u Šćinki ili Jaju. Pića je bila "zabranjena", navodno opasna.
Evo uputa za one koji ne znaju gdje je to: Najbolje krenuti od Tomažinovog mlina nizvodno putem, pa stazom. Kada dođemo na čistinu s desne je strane "Pozzo dei cavai" - mjesto koje je vjerojatno bilo oduvijek najpovoljnije za pristup konjima koje su tu dolazili vjerojatno napojiti. Danas bi taj puč najbolje oslikavao naziv "Pozzo dei cani", jer se za vrijeme ljetnih žega često zna zateći tu vlasnike pasa koji svoje ljubimce dolaze rashladiti bacajući im komade granja u jezerce.
Na tom mjestu se potok najčešće (kad ima vode) dijeli na dva dijela. Lijevi dio teče prema "Grandi" i mjestu bivšeg mlina Mosconi, a desni dio prema "Pići", "Šćinki" i "Jaju". Prelazimo dakle potok i dolazimo na čisti kameni plato. Prvo jezerce na desnom kraku u kojeg se obrušava voda je - "Pića". Odmah nakon nje, malo izduženog oblika je "Jaje", nakon čega slijedi skok od par metara i pri dnu, nešto iznad nivoa Grande nalazi se "Šćinka". San dobro zapamti? Neka me neko ispravi ako nije tako.
Tu smo se dakle mi "gradska dica" naučili plivati. Sjećam se Valdija, Krnjusa, Monasa, Adelma (on je bio za glavu viši od nas pa se uspješno moga prošvercat u Grandu).
Uz njega je (Adelma) povezan i kraj naših uživanja u tim prirodnim pazinskim "jaccuzzijima". Pri kraju jedne kupališne sezone obolio je od kožne bolesti i svi su govorili kako ju je zaradio baš na potoku. Nije bilo ni čudo, jer pri kraju ljeta je voda već slabo ili nikako tekla i bila je ustajala. Ne sjećam se da li je tada već radio "macel", ali svakako je bilo i drugih zagađivača uzvodno. Od tada su Granda, Šćinka, Jaje i Pića, pa i Pazinski krov - zabranjena i zaboravljena mjesta.
Ipak, kako se mnogo stvari u zadnje vrijeme ipak promijenilo na bolje što se potoka tiče, mislim da je moguće od Pazinskog krova napraviti ponovno "raj" za pazinsku dicu.
Kako?
Neće biti lako, ali više o tome u slijedećim postovima.
P.S. Ako želite u tome pomoć, javite se na mail oknedar@gmail.com


Oznake: Šćinka Jaje i Pića

- 07:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 14.11.2007.

Pazinski krov, Granda i Oćo



Jes' da je video malo prevelik, ali budite strpljivi da se učita pa će se otvoriti.
Zašto ovaj video? Na žalost, izgleda da u Pazinu još uvijek ima ljudi koji nikad nisu bili na Pazinskom krovu. Svi znaju za Zarečki krov kao penjalište, kupalište, izletište, mjesto za fešte, prve ljubavi, skokove u vodu....

Za Pazinjane je sve to, pa i mnogo više nekad bio Pazinski krov. Ne samo njegovo jezero, već i čitav plato sa malim jezercima koja se doslovno pretaču iz jednog u drugo: Pozzo dei cavai, Jaje, Šćinka, Pića, Granda....Doslovno svaki kamen tu ima svoje ime. Pazinski krov je za razliku od Zarečkog imao čak tri vodenice, a nedaleko još i Tomažinov mlin, koji i danas još stoji. U samom jezeru nalazio se (a i danas se nazire) mlin plemićke porodice De Rapicio. Gore,na "krovu" su ostaci mlina porodice Ladavac iz Trabe, a tridesetak metara uzvodno nalazio se mlin od "švora", odnosno mlin dobrotvornog zavoda Mosconi. Pretpostavljam da je baš to mlin kojeg se često u povijesnim knjigama veže uz ime pazinskog prepozita Shuela, koji ga je izgleda dao sagraditi krajem 15-tog stoljeća. Oko 150 godina kasnije ga vlasnik Pazinske knežije Mosconi daje na upravljanje Dobrotvornom zavodu Mosconi koji je sam osnovao. Ča je od mlina ostalo danas - niš, doslovno, osim široko uklesanog udubljenja u stijeni, kako bi se dobilo što više prostora u unutrašnjosti mlina. Ah, da, i ulazni kamen izgleda stoji na svom mjestu, a u živoj su stjeni pažljivom oku vidljive uklesane i stepenice koje su vodile u unutrašnjost mlina.
Malo jezerce uz mlin pazinjani su nazivali "Granda", što na prvi pogled izgleda pretjerano, jer taj puč nije odviše velik. Međutim, usporedimo li ga sa drugim pučevima na tom istom platou u kojima je voda doslovce malo viša od koljena, onda Granda svoje ime zaista i zaslužuje. Ako znamo i to da je za potrebe mlinova ispust iz Grande bio zatvoren drvenom branom i da je nivo vode bio tada bar pola metra viši, onda u opravdanost imena nema više sumnje.
Granda nije bila mjesto gdje se baš svatko mogao okupati, naročito ne u novije vrijeme kada brane više nije bilo. Bila je rezervirana samo za "ekipu" kako bi danas rekli, tj. za one najstarije "mangupe". Kada bi oni došli - manji bi se razbježali i morali zadovoljiti sa manjim "pučevima".
Osim skokova sa "prime", "seconde" i "terze punte" Granda je imala i svoju igru, koja se zvala "Oćo". U čemu se ona točno sastojala - ne znam točno. Mislim da je to bila neka varijanta "lovice" u vodi. Ako se netko sjeća neka napiše.


Oznake: Pazinski krov Granda i Oćo

- 19:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 10.11.2007.

Ča dela ovaj mali?

Ovaj tekst piše Bruno: Bili smo ja i tata po ljeti na potoku i gledali kamo da gre nova staza i najdenom smo našli škulju. Kad smo došli doma tata mi je reka da stari ljudi govore da na potoku postoj škulja kroz koju čovjek more doć na Autotrans a i on je vide kad je bi potok suh da je iz te škulje tekla voda. I gremo mi kopat. Skopali smo samo malo željeza i stakla i na kraju nismo našli nič, jer je škulja nakon metra preuska, pa smo je zakrgali. Ako voda bude tekla će dignut ono š čin smo zakrgali. I to sad tako stoji.

A tata kaže: I tako - nismo došli do Autotransa. A postoje zaista u blizini ove "škulje" još neke čudne pojave. Prije i nakon poplave 2002. moglo se tu vidjet slijedeće: Potok je bio potpuno suh, završavao je u Baben viru, i tada je usred ljeta obilna kiša prouzročila poplavu u Pazinskoj jami. Trajala je par dana i vrlo je brzo potok ponovno bio suh, pa čak i Pazinski krov. A na ovom je mjestu voda iz podzemlja izvirala i tekla uzvodno u Pazinski krov. Slična se pojava, ali sa nešto većom količinom vode zbivala i kod Trabljanovog mlina gdje se pojavio obilan izvor, zatim iz ruševina Richterovog mlina je izbijala otprilike ista količina vode, pa na dva mjesta iznad Pazinskog krova itd...Nisam baš imao vremena da svaki čas pratim razboj situacije pa ne znam koliko je to točno trajalo. Zaključak? Najvjerojatnije ispod grada postoje šupljine ili tzv. "viseća jezera" koja se napune za velikih kiša, a nalaze se u višim slojevima nego Pazinska jama. Najvjerojatnije su te šupljine nastale ispiranjem fliša između dva sloja vapnenca i moguće je stoga da su dovoljno široke da kroz njih prođe i čovjek. Dakle, legenda o prolazu od Pazinskog do autotransa možda i nije baš legenda, možda je prolaz jednostavno sakriven.
Da li je još netko čuo nešto o tome od starijih? Ima li koji dobrovoljac koji bi prilikom slijedeće poplave pomogao meni i Brunu nastaviti istraživanje?

- 14:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Naš potok na YouTube


Jedan od ljepših video prikaza potoka Pazinčice, kojem će ovaj blog biti posvećen, vrti se već par mjeseci na YouTube zahvaljujući Branku Glaviću, a snimljen je na ovogodišnjim Danima Julesa Vernea.
Baš dobar početak za naš blog. Pozdrav Branku!

- 14:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se