utorak, 19.10.2010.

Iz ovog tupog ugla izgleda gusto

Bit će da baš i nisam toliki ALT kakvim se predstavljam. (Postavila sam nekad davno teoriju da su soprani onako više cmizdravi i puni osjećaja, a mi - alti, čvrsti, ne damo izrazit osjećaje.Uvijek ja i moje šašave teorije.)

Bit će da sam na ove situacije reagirala i suviše neočekivano.

Bit će da prolazim kroz njih preosobno.

Želim izbaciti sveeeeee iz sebe, ali ne znam s time početi. Imam problema s Počecima, raznoraznim, oduvijek.

Bit će da ne znam šta osjećam?

Bit će da nisam sigurna izgleda li sve iz daleka drukčije. (jer šta ako dobro vidim?)

Bit će da sam ljuta na sebe, njih, liječnike, promet i cijeli svijet.

Kako se nositi činjenicom da se jednom (zapravo, trojima, ali govorim posebno o svakome) Mladom Čovjeku dogode takve stvari, koje se ne bi trebale dogoditi NIKOM, a kamoli nekome poput njih. Barem njih dva koje znam.

Bit će da se suočiš sa okrutnim svijetom tek kad se nešto tako dogodi nekome ko ti je tako blizak. Ili bio blizak.

Bit će da postaješ tek onda svjesniji situacija različitih vezanih uz te ljude. Na primjer, prvi susret i neki ulovljeni, davno zaboravljeni pogled iz autobusa. Sjetila sam se toga, da. (je li to slučajno, da sam se toga trenutka sjetila?)

Bit će da se ne znam nositi s problemima, i bit će da se ne znam ponašati u problemima.

Bit će da se trebam izraziti, što prije.

I bit će da još uvijek nisam rekla sve što sam htjela reći.

I sve će biti dobro, samo treba proći vremena. Imati povjerenja. U Boga. I u doktore.

- 00:07 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.10.2010.

Zihekukadnica.

Da, svjedočim i čitam o raznim promjenama u životima ljudi oko mene, stvarnih ljudi i virtualnih ljudi. I te promjene me opet iznova natjeraju da razmišljam jesu li one dobre ili nisu ili gdje je granica kada dobra promjena počinje biti nebaštako dobra. Ili obrnuto. Ali izgleda to nikad ne moš znat. Nego se posljedice vide tek kasnije.
Ja se kao uvijek pomalo bojim učiniti neku takvu promjen(etin)u, jer sam po prirodi ziheraš iliti kak se to još kaže - kukavica. Kao Ziheraši su oni koji teško sami sebi a i drugima priznaju da su Kukavice, pa si nađu tako neki drugi baš kul naziv - ono, kužiš, ja sam ti baš Ziheraš. Da. Nemam muda, beskičmenjak sam, i ono što je Kumi izletilo i u jednom trenutku i svakom slijedećem je zvučalo preloše, ali Stidnica. Heheh. Netko bi osobu zbog te karakteristike nazvao Konzerva, ali ne i moja Kuma.

Rekli su mi ljudi u zadnje vrijeme da im falim. (Doslovno, jer se stvarno malo viđam s ljudima, opet sam se malo zatvorila, i niš mi se neda.) Ja im samo na to odgovorim - pa znam, falim i sebi. I onda zapravo pojma nemam koja sam ja zapravo ja. Jel se onakva, kakva nam svima falim, pretvaram ili je obrnuto? Voljela bih da nije tako, ali bojim se da je, logičnije je.
Jel se sjećate one pjesme:

Ja ne volim supermene, mačo tipove.
I ne volim manijake, ego tripove.
Ništa mi ne znače face, moćni frajeri,
Ali ne dam da me gnjave autsajderi.

Ne izlazim sa dječacima i ne volim speed.
(I kad s njima ja sam sama, između je zid)
Ne znam tko sam (!), koga želim, totalno sam bed.
Neki misle da foliram, neki da sam led.

Da bar nisam tako zlatna, tako nevina...
I da nemam tih sedamnaest glupih godina.

Da je meni biti žena, biti voljena.
Da je meni jedan dodir iznad koljena.
Da je meni drugo lice i da mi je bal...
I da nisam štreberica nego femme fatale.


Da, pisana je o osobi kakva ja jesam. I više nemam tih sedamnaest glupih godina, nego sam si ih dosta još sa strane nakupila, imam ih viška, na lageru, ali još uvijek se totalno tako osjećam. Jer sam, jelte, ''Ziheraš''.

Nadam se onda barem da ako sam to shvatila , da je i to prvi korak? Iako, davno sam to shvatila, a ipak - ...(I kad s njima ja sam sama, između je zid). Ne znam tko sam (!), koga želim, totalno sam bed. Neki misle da foliram, neki da sam led.

I to je to, nema tu puno priče sa strane. Trebat će mi ipak malo veća doza hrabrosti i snage ili puno veća doza mješavine alkoholnih pića koju sam jučer isprobala, da počnem pravit neke veće korake u nastojanju da prestanem biti Ziheraš-Kukavica-Stidnica ( zubo) ili šta god drugo što jesam a ne želim.

- 11:24 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

-osjećaji, osjećaji i još malo osjećaja
-ovo je pokušaj da kažem neizrecivo pjeva


PRIČAT ĆE TI O PLOVIDBI
TI ŠTO NISU SIDRO DIGLI!
...šljiviš njih...
(Boljima se teško prašta ;) )

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se