nedjelja, 09.05.2010.
završeno započeto.
u svakodnevnom nastojanju pronalalska svojeg jednog jedinog JA, JA karakterističnog samo za MENE, JA u kojem će se u potpunosti vidjeti točno to što jesam, što volim, što želim, što moram...
u tim nastojanjima se davim, utapam, ronim, izranjam, pucam po šavovima, ponovo se vežem, svađam se sama sa sobom, analiziram se, smišljam sto ličnosti koje nalazim u sebi da opravdam ono što (ne) činim.
tada se sukobljavaju one dvije suprotnosti - ona glasna, lajava, ironična, zanimljiva i ova druga: osjećajna, a plašljiva.
i na kraju ispadne da se ni ova prva, koja je ipak kudikamo odvažnija, ne usudi...živjeti.
i na kraju svakog dana, odmahnem rukom i kažem - a dobro, bit će još prilika.
nedavno sam bila priupitana kakva zapravo želim biti. u kojem omjeru one dvije ličnosti složiti svoju jedinstvenu MENE da budem zadovoljna sama sa sobom? bih li znala to izbalansirati?
odgovor nisam znala. nešto jesam rekla, neke brojke jesam bacila. ali sad kad razmislim o tome, skužim zapravo da bi za mene najbolje da budem neka treća ličnost.
a čak i u tom slučaju, nisam sigurna da bi bila zadovoljna s tim novim JA.
baš me zanima kako ću jednom, kad za to bude vrijeme, proživljavati krizu srednjih godina kad i u ovim najboljim godinama znam zaglibit po nekim krizama.
moram se prebacit u Klasu Optimista, podhitno.
- 01:14 -
