petak, 08.05.2009.
nigdje
u vlastitoj Sahari Osjećaja kojih nemam. nije dobro.
razmišljam o gužvanju papira. i Tebi.
gušim se u Đ pjesmama. ali ipak ih slušam. ipak vrijede.
gledam oko sebe. i opet ne vjerujem.
opet isto.
isto.
isto.
dosadno.
otužno. jadno.
imam, a nemam. želim.
uvijek želim. nikad dosta.
budalo!
i svašta mi smeta. postajem pravi Namćor.
i toliko se u to ufuram, da mi to postane najveća vrlina koju imam.
gdje su isparile ostale?
zajedno s Tobom? i s Njim? i Svima Ostalima?
zašto si to dozvoljavam ne znam.
bit će da volim bit Žrtva.
ipak samo nastavljam. prazno se smijati. i ne plakati.
Sahara i nije baš neka.
a ja sam na kraju samo onaj jedan papir koji želi bit izravnat nakon što su ga svi izgužvali.
svijesna da nikad neću biti onakva kakva sam bila. ipak bih htjela biti ravna.
dobro da me nisu još i poderali. eh.
ili je bolje poderat pa zalijepit selotepom? oće učinak biti bolji nego nakon gužvanja (?) .
to čak i nije retoričko. čak nije ni pitanje.
nema veze. imam ljubičaste starke. fejk. i nemam osjećaje.
ipak sam tu. ipak dišem.
dišem, dakle jesam.
ajbok.
- 11:34 -
