utorak, 25.11.2008.
o procesima...ove ili one vrste
zanimljivo je kako me gotovo uvijek inspiracija vata dok trebam učit.
i kako , kad trebaš učit, radije bi i kopao kanale, jer ti so ti čini kao zanimljivom jesenjom rekreacijom, a samo da ne moraš blejat u neku glupu i najčešće dosadnu knjigu.
al dobro, moram priznat, mene ovaj puta ne pucaju nikakvi ni kanali, ni peglanje, ni ništa drugo, dovoljno mi je i sanjarenje.
vlatko (ne maček, stefanovski :D ) na zvučniku, a lunjo mi u glavi. neš ti kombinacije.... taman za učenje o procesima.
da, how yes no...
i onda si pomislim...opet ne vjerujem da je dovoljno mjesec dana. da ti jedna osoba fali, iako ste se vidjeli prije četri sata. ili prije dan, dva, tri.
i onda ne vjerujem da zna u pravom trennutku reći i/ili učiniti pravu stvar. zagrliti, samo zagrliti kad je to potrebno
..reči bi sve pokvarile, samo se ćutke pored mene stisla...
kaže on da je u tom slučaju zeleno polje provincija. s obzirom na kilometražu od trga. hahahahahahaah...
neka, ali samo ako ću ja po toj definiciji bit provincijalka.
bježim s priče na priču, al nema veze.
zanimljivo je i to što sam ja sretna jer neki na fakultetima u referadi imaju aljkave radnike pa sam ja nekog uspjela vidit čak i danas. treći put smo se dosad oprostili. a on nikako da ode doma. a meni teško palo.
i idem na sp u rukometu!!!!! jedva čekaaaaaam....
i sad mi sister donijela iz trgovine rukometni sladoled. s pripadajućom kašikom!!!!!!!! legendica jedna!!!
još kad bih danas sto posto saznala da đole svira na trgu u novom sadu za novu godinu, mogla bi reć da mi je dan savršen. dosad. jer mislim da je krajnje vrijeme da se posvetim procesima...ove ili one vrste.
- 19:06 -
