< lipanj, 2009 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

free counter

Opis bloga

Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.


Linkovi


kinky

fanny

izvorni život

catwoman

Zona

čistilište

suzette

sunokretaica

blade 777

ziki























klarisshvalospjev gluposti

tičerica

anita

Big Blue

ista kao prije

žubor vode

Samuraj

kizzy

lund
koo

gajo

kengur

nf

kinky

fanny

vierziger

Živjeti svoj život

nisam ja odavde

izvorni život

catwoman

Nihon

primakka


















Tko je Bastet?

Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!

Figa njima!

"Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nježnost kukavičluk,klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a šutnja neznanje." (K.Gibran)

Prije nekoliko sati ostavila sam komentar na jednom blogu. Nedugo zatim komentirao ga je jedan od posjetitelja. Replicirala sam na njegove riječi usudivši se ponoviti kako ne dijelim njegovo mišljenje. Odgovorio mi je s nekoliko oštrih rečenica, te sve začinio sočnom psovkom. Malo me zateklo, moram priznati. Ali onda sam se skulirala i odlučila mu umjesto odgovora poslati smajlića...
Zašto vam o tome pišem? Zato što sam bloger po svojoj slobodnoj volji. Nitko me nije prisilo da dođem i da vas potražim, a isto je, vjerujem, i s drugima koji se kreću ovim našim zajedničkim blogosvijetom. I zato se tim više čudim onima koji mogućnost za ovo čudesno virtualno druženje doživljavaju kao ventil za pražnjenje svojih frustracija i negativne energije.
Otvorite bilo čiji post s iole ozbiljnijom temom i bacite pogled na komentare. Tamo ćete naći barem jednog blogera koji pretendira drugima "pojasniti" stvari. No, njegov/njezin svađalački, katkada i arogantni stil i vokabular, itekako odudaraju od genijalnosti ili produhovljenosti na koju se furaju. U pravilu nemaju strpljenja ni za kakve "djetinjaste" teorije (čitaj: teorije koje iznose drukčije teze od njihovih) i onda, prosipajući svoju mudrost bez dovoljno pokrića i argumenata, vrlo brzo otkriju svoj pravi identitet. Dovoljan je samo pravi impuls da se naš Dr Jakill brzinom munje pretvori u Mr Hyda. Uups i, eto, nam blogera koji se ponaša kao da pati od sindroma podvojene ličnosti!
U redu, ima nas različitih. I sada bih ja bila nedosljedna i licemjerna kad ne bih dopustila i drukčije mišljenje od ovog kojeg iznosim. I kažem vam unaprijed, na sve sam spremna i sve poštujem osim jednoga: uvreda. Na uvrede neću uopće odgovarati, a kamo li nekim novim uvredama. Jer agresivac ih jedva čeka, kao i novu prigodu da svoju oklinu inficira svojim duhovnim i mentalnim otpadom. I kako je samo siguran da me poznaje i da me može povući u svoje ponore! E pa, figu! Odjavljujem se unaprijed.
Malo je dobrih djela jer je malo dobrih riječi i dobrih misli. Premda lijepe riječi i pozitivne misli ništa ne koštaju, mnogi od njih zaziru jer su uvjereni kako će time pokazati svoju ranjivost i neiskustvo. I doimati se kao curice. Oni su kao duhovno prerasli tu ružičastu, djetinjastu frazeologiju i sada su spremni svakome reći u bebu što ih ide.
Ma, neka svatko misli što želi. It's fine with me. Jedino ih molim da se ne naljute kad na njihovo brbljanje (za koje misle da je znanje) odgovorim šutnjom (za koje će misliti da je predaja).
Neka misle, govore i rade što ih volja. I neka slobodno dalje idu svojim putem. A ja ću lagano dalje svojim.
Katkada je puno bolje zašutjeti. Jer kada je riječ negativna i svadljiva, najbolje je neizustiti je i ne pisati je, jer se ni jedna takva riječ, bila lijepa ili ružna, više nikada ne može vratiti.


25.06.2009. u 18:50 sati | 66 Komentara | Print | Link | Na vrh

Tko su oni?

Kad sam se u jednom dijelu svog posljednjeg posta osvrnula na najuspješnije ljude iz povijesti, za trenutak sam, barem što se tiče nekih mojih čitatelja i blogoprijatelja, dodirnula u osinje gnijezdo određenih dvojbi i sumnji. No, jesam li? Možda se samo tako činilo! A kako bih otklonila sve nedoumice u pogledu zasluga i veličine tih (nekih) ljudi, posvećujem im sa radošću i poštovanjem i svoj novi post. Tako ću vam, vjerujem, uspjeti bolje približiti svoje stavove...
Tko su, dakle, bili ti ljudi kojima sam u svom posljednjem postu poklonila riječi divljenja i najdubljeg poštovanja? Iskreno? Nisam sigurna. Jer u trenutku kada sam pisala post nisam razmišljala o njihovim imenima, nego samo o njihovim karizmama. Ne o, uvijek dvojbenim, političkim i povijesnim karizmama, nego o onim ljudskim, duhovnim karizmama. Moje misli poletjele su ka vojsci bezimenih heroja, koji su odbili pomiriti se sa stanjem "kakvo jest" i koji su smjelo krojili svoju osobnu sudbinu. Razmišljala sam o ljudima koji su ostvarivali "nemoguće", o onima koji su drugima utirali put i koji su svojim životima uspjeli promijeniti ili barem utjecati na fizičku ili duhovnu stvarnost masa. Aludirala sam na velikane duha, na "fajtere", na neustrašive, na idealiste, vizionare, pionire, učitelje, lučonoše...
No, ako me ipak upitate za imena i ja vam, primjerice, spomenem Mandelu, tada ne mislim toliko na Mandelu kao političara, koliko na Mandelu kao čovjeka koji je bio neustrašivi borac protiv apartheida i koji je uspio na rasizam ne odgovoriti rasizmom. Tada mislim na Mandelu čiji je životni put postao inspiracija i nada za sve one koji su živjeli i žive potlačeni i obespravljeni.
Hellen Keller? Premda slijepa i gluhonijema uspijela je doktorirati filozofiju, napisala sedam knjiga, i naučiti nekoliko stranih jezika. Putovala je svijetom i bila aktivist za rasnu i spolnu jednakost i pacifizam. Obračunavši se sa svojim strašnim fizičkim hendikepom, donijela je nadu i svjetlo svima koji su morali ponijeti križ slične sudbine, promijenila našu percepciju hendikepiranih i potvrdila da je put tamo gdje je i volja.
Frida Kahlo? Prava ikona. Ali ne slikarska, nego duhovna. Jer u mladosti joj je tijekom nesreće u tramvaju čelina šipka probola utrobu, noga joj je bila potpuno smrskana, a kralježnica joj je bila zauvijek oštećena. Zbog toga je ostatak života provela stigmatizirana stalnim i intenzivnim bolovima, ali i odlučna da svojem mučnom trajanje ispuni smislom i kreativnim stvaralaštvom.
Eckhart Tolle? Tko je pak on? Običan dječak iz susjedstva. Diplomirao na sveučilištu u Londonu i upisao, ali nije i završio doktorat iz filozofije i književnosti na Cambridgu. U dobi od 29. godina dodirnuo je samo dno. Lutajući kao beskućnik i bijednik ulicama nekog kanadskog grada, razmišljao je o samoubojstvu, potpuno shrvan zahtjevima i stresom surovog modernog života. Tada je, navodno, iskusio “unutarnji preobražaj” i došao do nevjerojatnih uvida o duhovnoj i metafizičkoj stvarnosti ljudskog života, postavši preko noći jedan od najutjecajnih duhovnih učitelja današnjice. Eckhart je putokaz, inspiracija i nada na duhovnom putu suvremenog čovjeka. Knjige su mu prevedene na više od dvadeset jezika, putuje svijetom i drži predavanja milijunima ljudi diljem planete. Posljednjih deset godina stekao je reputacju učitelja svjetskog glasa, velike duše, koja nosi poruke nepovezane ni s jednom određenom religijom ili doktrinom. Jednako kao i svi veliki majstori prije njega, poučava nas jednostavnim i jasnim jezikom o tome da se put, istina i svjetlost kriju u našoj nutrini, te da korijen većine problema počiva u našem umu i našim iskrivljenim interpretacijama stvarnosti, a ne u svijetu koji nas okružuje.
Jesse Owens. Legendarni američki atletičar koji je osvojio 4 olimpijska zlata i srušio Hitlerov mit o nadmoći arijevske rase. Godinu dana ranije na mitingu u Michiganu, izjednačio je jedan i srušio tri svjetska rekorda, i to za samo 70 minuta! Trebalo je proći 48 godina da to isto pođe za rukom jednom drugom atletičaru, Carlu Lewisu. Cijelog života je naglašavao važnost vjere, ozbiljnog i predanog rada i lojalnosti. Mladima je ponavljao: "Svatko može postati netko!" A kad je Jesse Owens govorio, svijet je slušao. Svojim je osobnim primjerom pružio nadu milijunima mladih, u Americi i u svijetu. Četiri godine prije smrti, doživio je najvišu počast koju jedan civil može doživjeti u Americi primivši odlikovanje Medalje slobode. Time je Jesse Owens na svoj način trijumfirao nad segregacijom, rasizmom i licemjerjem.
Andrew Carnegie. Jedan od najbogatijih i najutjecajnijih američih industrijalaca, car čelika, rodio se u sirotinjskoj obitelji u kući tekstilnog radnika, postao je krajem 19.stoljeća, zahvaljujući svojoj marljivosti, upornosti i entuzijazmu, najveći proizvođač čelika u svijetu. Većinu svog basnoslovnog bogatstva trošio je na otvaranje škola, sveučilišta, bolnica, knjižnica, sirotišta, fondacija, te postao jedan od najpriznatijih dobrotvora u svijetu. Predstavlja utjelovljenje američkog sna u najljepšem smislu te riječi.
Moja lista velikana bi, naravno, mogla biti još puuno duža, no držim da nema potrebe dalje elaborirati jer sam sigurna da ste do sada već shvatili kakvim sam se to ljudima željela pokloniti u svom prethodnom postu! A na vama je da prosudite o tome jesu li karizme ovih ljudi na bilo koji način upitne. I koji su, po vašem mišljenju, neki drugi ljudi čije bismo stope trebali slijediti?


20.06.2009. u 19:38 sati | 30 Komentara | Print | Link | Na vrh

Što te ne ubije, to te ojača

"Jedna ptica se godinama gnijezdila u suhim granama drveta koje je stajalo usred velike napuštene ravnice. Međutim, jednog dana orkanski vjetar iščupa drvo i prisili sirotu pticu da odleti dalje i pronađe novo sklonište. I tako, stotine kilometara daleko ptica pronađe predivnu šumu prepunu bujnog i zdravog drveća.
Potom učitelj reče: "Da orkanski vjetar nije iščupao osušeno drvo, ptica nikada ne bi napustila sigurnost svoje pustopoljine i odletjela dalje u potragu za boljim staništem. To znači da nesreća sama po sebi nije uvijek loša jer se u njoj često skriva mogućnost za pozitivnu promjenu i učenje."

Kažu da je događaje bolje promatrati, nego ih prosuđivati. Jer život je takav kakav jest: u dobru on često nosi nešto zla, a u zlu sjeme dobra. I zato svjestan čovjek ne donosi zaključke na temelju trenutne situacije. On ne zna. Ali čeka da sazna. Takva životna filozofija čuva ga od suvišnih razočarenja i velike boli. Ali mu isto tako i donosi trenutke neočekivane sreće ili čak rješenja problema o kojima nije mogao ni slutiti.
Razmislite za trenutak o najuspješnijim ljudima u povijesti. Svi oni dijelili su iste osobine duha; vjerovali su da zaslužuju najbolje, vjerovali su u sebe i svoje sposobnosti prepuštajući se s povjerenjem svojoj intuiciji i kreativnosti. I nisu se nikada predavali, nego su uspijevali zadržati tu nevjerojatnu žilavost i nepokolebljivost tijekom cijelog života. Takvi ljudi jednostano ne priznaju poraz i zato, kad ga i dožive, ustaju i nastavljaju onamo kamo su namjerili. Sretnicima je taj sindrom pobjednika ucijepljen još za ranog djetinjstva, drugi su, pak, tijekom života naučili kako ga uprogramirati u svoj um.
Na žalost, većina ljudi pati od sindroma straha, nesigurnosti, ugroženosti i kukavičluka. Oni, pak, za razliku od pobjednika, vjeruju da im se stvari događaju i da ih ne mogu kontrolirati. I budući da vjeruju da je život nešto što im se događa, najčešće se osjećaju bespomoćno i frustrirano. Zbog toga, kad im vjetrovi života unište trulo stablo na kojem su svili svoje gnijezdo, oni u očaju krše ruke i proklinju Boga koji im je namijenio tako okrutnu sudbinu. Umjesto da prikupe svu mentalnu i duhovnu snagu i krenu dalje u potragu za zdravijim i jačim stablom. Jer sve što čovjeka ne ubije, to ga ojača.
A ja sam sigurna da će nam ovi orkanski vjetrovi koji već neko vrijeme bijesne i haraju našom Zemljom donijeti puno pobjednika!


14.06.2009. u 13:06 sati | 48 Komentara | Print | Link | Na vrh

Je li bolji vrag kojeg poznajemo?

Marko Aurelije (121-180) jedan je od rijetkih, ali i vrlo znakovitih primjera u povijesti koji je dokazao da osoba visokih etičnih principa može biti vrhunski vođa i političar.
Naime, ovaj divljenja vrijedni mudrac zasjeo je u četrdesetoj godini svog života na carski tron. I to ne na bilo koji tron, nego na tron, ni manje ni više, nego velikog i moćnog Rimskog carstva! I tamo ostao sve do svoje smrti. Obožavan, nesmijenjen, nelikividran, neutamničen, neokaljan....
Međutim, zanimljivo je spomenuti da se Marko Aurelije proslavio i po dnevniku vlastitih misli kojeg je marljivo pisao u stankama između državničkih, političkih i vojnih dužnosti.
Stranice njegova dnevnika otkrivaju nam jednostavnu i plemenitu ljudsku dušu koju svako razdoblje može prepoznati i potvrditi. Univerzalnost, ali i uzvišenost njegovih etičkih principa o kojima ne samo da je pisao, nego ih je nastojao i živjeti, ostavlja bez riječi sve one koji politku nepravedno (zahvaljujuči sramotnim primjercima ljudskog roda koji se njome bave!) smatraju za kurvu modernog društva.
Kao car nastojao je vladati pravično, a mnogobrojni povijesni izvori tvrde da je u tome i uspijevao. Svoje državničke odluke temeljio je na svom osjećaju odgovornosti da radi za opće dobro. Bio je skroman, pristupačan, umjeren, štedljiv, i strpljiv. Vrstan govornik, koji je, između ostalog, vjerovao da se obećanja izgovorena u javnosti moraju ispuniti. U suprotnom ih nije izgovarao. Ukratko, nastojao je biti poput "morskog rta u koji neprestano udaraju valovi a on i dalje ostaje čvrst, dok se oko njega stišava razjarena voda."
A nas, kakvi nas političari vode? Ljutimo se, rogoborimo, kritziramo, psujemo, bjesnimo. I to je sve. Jaki smo na riječima, ali hrabri se na djelima, a ne na jeziku poznaju. Zašto mislimo da su promjene nemoguće? Kako su nas u to samo uspjeli uvjeriti? Hipnotizirati cijelu naciju? I postići da spavamo budnih očiju?
Šačica ljudi, korumpiranih, potrošenih, neetičnih, sebičnih, beskrupuloznih..., donosi zakone po kojima se moramo ponašati. Guraju nas u vojne saveze i unije. Donose zakone koji na koljena bacaju već ionako osiromašeno stanovništvo. Naplaćuju harač na zdravlje i obrazovanje. Planiraju izgradnju nuklearki. Prodaju naše otoke i izvore pitke vode. Uvode evidencijske brojeve kojima će po potrebi zavirivati u osobne dokumente i štednju običnih smrtnika. I pri tome nas, već dobrano izlizanom retorikom, uvjeravaju kako o tim i sličnim pitanjima ne moramo sami odlučivati jer oni bolje od nas znaju što su i koji najveći nacionalni interesi.
Dokle će to tako biti? Jeste li razmišljali o tome? Što još čekamo? Svi mi koji itekako dobro znamo da je nešto trulo u državi Hrvatskoj? Tko su ti drugi koji bi umjesto nas trebali zasukati rukave i primiti se generalnog spremanja?
Kad biste znali da netko ima ideju, plan, viziju, program...Kad bi se pojavio netko nov, ponudio rješenja i pozvao vas da ga podržite, biste li to učinili? Ili bi ste po inerciji ponovno zaokružili već dobro znana imena i držali se one stare: "Bolje vrag kojeg poznajem, nego anđeo kojeg ne poznajem!"
Postoji li nešto što bi vas još uvijek moglo potaknuti na borbu za promjenama? Ili su vam razočarenja otvrdnula obraze pa ih spremno okrećete sad lijevo, sad desno, da primite pljuske odakle god da stignu? Nestrpljivo čekam vaše odgovore...


07.06.2009. u 20:18 sati | 35 Komentara | Print | Link | Na vrh

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.