| < | ožujak, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Sami biramo svoja jedra...
U posljednje vrijeme nekako me okupirale mračnije teme. Zaredalo se. Nekako slučajno. Ili? No, danas si mislim kako bi bilo dobro odagnati te tmaste oblake koji su se malo nadvili iznad mog bloga ... I zato, evo, jedna, divna priča koja će nam donijeti malo više sunca i dašak pozitive u ovaj kišni i vjetroviti dan. Mislim da nam to svima treba. Uvijek. A u ova bremenita vremena možda više no ikada.
Tri muškarca nosili su svaki po dvije vreće. Vreće su im, jedna sprijeda a druga straga, visjele obješene na drvenoj motki na ramenu. Unatoč tome, teret nisu osjećali jednako.
Kad su prvog čovjeka upitali što ima u vrećama, odgovorio je: "Svi moji uspjesi, sva dobra djela mojih prijatelja, sve životne radosti stavio sam u stražnju vreću. Tako skriveni od pogleda mi ne smetaju mi mnogo. U prednjoj vreći imam sve loše i ružne stvari koje su mi se dogodile. Dok hodam, često zastajem, vadim ih, promatram, proučavam... Stalno sam s njima, i s mislima i osjećajima. Stalno radim na njima." Taj se čovjek često zaustavljao, gledao unatrag, mučio nad sobom i napredovao vrlo sporo.
I drugog su čovjeka pitali isto. Rekao je: "U vreći sprijeda nosim moja dobra djela, spoznaje o vrlinama. Često ih gledam, vadim i pokazujem drugima. Vreća na leđima sadrži greške i moje slabosti. Ponesem ih sa sobom kamo god krenem. Usporavaju me, ponekad su veoma teške, ali one su moje pa ih se ne mogu tek tako riješiti. "
Treći je čovjek odgovorio: "Na prednjoj vreći napisao sam riječ "dobrota". Prepuna je pozitivnih misli, dobrih ljudskih djela, svih dobrih stvari koje sam imao i učinio u životu, misli o mojoj snazi. Ta mi vreća nije teška. Naprotiv, poput brodskih jedara mi pomaže u kretanju naprijed. U vreći na leđima piše loša sjećanja i prazna je, jer samo joj odrezao dno. O svemu što mi se loše dogodilo, o lošim mislima koje kadikad o sebi imam, o zlu koje od drugih čujem, malo razmislim pa ih onda bacim u tu vreću. Ispadnu kroz rupu i zauvijek nestanu. Zbog toga osjećam da sam slobodan i da nemam tereta koji bi me usporavao u hodu.
Ovaj čovjek govori o trima jedrima pozitivnog mišljenja: pozitivno misli o sebi, pozitivno misli o drugima, pozitivno misli o situaciji.
E, sad ako možemo birati misli, zašto onda ne izaberemo jedra s kojima se najdalje stiže? Zašto nam je to toliko teško? Jesmo li se navikli misliti određenu vrstu misli? Vjerujete li da te naučene obrasce možemo mijenjati? Što mislite, utječu li, i do koje mjere, okolnosti na naše misli? Ili je obratno, ili su naše misli te koje utječu na sve što nam se u životu događa?
09.03.2009. u 18:28 sati | 31 Komentara | Print | Link | Na vrh
