VJERUJEM
- da treba se smijati,zubo

- da sami stvaramo svoju realnost,party

- da ne postoji sudbina i ništa nije unaprijed određeno,:dead

- da treba slušati sebe,yes

- da treba riskirati ( uvijek se isplati čak i kad se ne čini tako ).puknucu

- da treba voljeti,kiss

- da je nekome stalo,thumbup

- da sam onakav kakav trebam biti i ništa drugo,lud

- da imam što za reći....belj
DATUMI KOJI SE PAMTE

04.11.1979

31.01.1980

01.07.1983

01.11.1983

26.04.1986

11.08.2000

27.03.2004
VOLIM

Svoje Prijatelje

Pitu Od Krumpira

Ford Mustang Iz 1967

Nasmijavati Ljude

Čokoladu U Svim Oblicima

Biti Zaljubljen

Pisati Knjige I Pjesme

Ljeto

Snijeg Za Božić

Biti U Pravu

Romantične Šetnje

Prirodu

Pjesme Bon Jovia
CHUCK NORRIS ČINJENICE

:) :) :) :) :) :) :) :) :) :) :):)

- Glavni izvoz kompanije Chucka Norrisa je bol.

- Chuck Norris nikad ne spava. On čeka.

- Ako trenutno vidite Chucka Norrisa i on može vidjeti vas.

- Chuck Norris čačka zube staklenom vunom.

Suze Chucka Norrisa lijece rak. Steta sto on nikada nije zaplakao.

Chuck Norris je brojao do bozbroj - dvaput.

Chuck Norris je vec bio na Marsu; zato tamo nema znakova zivota.

Jednom su proizveli Chuck Norris toalet papir, ali papir nije dopustao da itko sere po njemu.

Chuck Norris ima rijec kojom zove osobu koju strpa u komu; ta rijec je 'sretnik'.

Chuck Norris je osvojio tri Grammya za zvuk koji proizvodi njegova noga u kontaktu s necijim licem.

Chuck Norris spava s upaljenim svjetlom. Ne zato sto se boji mraka, vec zato sto se mrak boji njega.

Chuck nema penis poput konja... konji imaju penis poput Chucka Norrisa

Chuck Norris cesto donira krv Crvenom Krizu. Ali nikada svoju.

Ne postoji teorija evolucije, samo lista bica kojima je Chuck Norris dopustio da zive.

Policija oznacava sve koji napadnu Chucka Norrisa sifrom 45-11...samoubojstvo!!

Chuck Norris je jedini covjek koji je pobjedio zid u partiji tenisa!

Kako Chuck Norris pravi maslac?? Polukruzno udari kravu i maslac izlazi ravno van!

Chuck Norris se ne tusira, on se kupa u krvi.

Chuck Norris ne nosi sat. On odlučuje koje je vrijeme.

Chuck Norris je jedini prezivio abortus svoje majke.

Kako je Cak Noris pio vodu sa slavine?? -Na ex!

Chuck Norris zna što je pisac htio reći.

Chuck Norris razumije žene.

- Chuck Norrisu ne mjere alkohol u krvi nego krv u alkoholu.

- Bog stvara... Chuck Norris uništava.

- Chuck Norris je iz jabuke iscijedio sok od naranče.

- Čakovec je dobio ime po Chucku Norrisu - Chuckovec!.

- Chuck Norris moze obrisat Recycle Bin! .

- Prije mnogo godina Superman i Chuck Norris su se tukli za okladu. Tko izgubi mora zauvijek nositi gaće preko hlača.

- Što kondukter radi kad Chuck uđe u tramvaj? Kupuje kartu!.

- Chuck Norris je jedini čovjek koji je našao Sloveniju na karti.

- Chuck Norris je prešao dva dana za pet minuta.

- Chuck Norris je porezao nož.

- Chuck Norris je prešao dva dana za pet minuta.

- Bruce Lee je na filmu prebio Chucka Norrisa. Bruce Lee je umro misterioznom smrću.

- Kada se Chuck Norris rodio jedino tko je plakao je bio doktor. Nikada nemoj pljusnuti Chucka Norrisa.

- Chuck Norris koristi Domestos kao kapi za oči.

- Chuck Norris može ugušiti bežičnim telefonom.

Chuck je streso struju i ugrizo dim za oči. .

- Chuck Norris može zalupiti okretna vrata!.

- Chuck Norris je umro prije 10 godina, ali Smrt još nije našla hrabrosti da mu to kaže.

- Kad Chuck Norris skoči u vodu, on ne postane mokar, neg voda postane Chuck Norrisava. .

- Chuck Norris je jednom ispod koša zabio tricu.

- Kolko je Chuck Norris napravio sklekova? Sve.

- Zašto Supermen leti? Zato što Chuck Norris hoda.

- Chuck Norris je jedanput došao dvaput!.

- Chuck Norris može jednom pticom ubiti dva kamena!.

- Chuck Norris ne jede med, on žvače pčele!.

Chuck Norris je prvi čovjek koji je ogulio nož jabukom.

. - Chuck Norris se jednom popišao u rezervar kamiona ... Kamion se sada zove Optimus Prime!.

- Chuck Norris može dijeliti s nulom!.

- Chuck Norris ne voli Raymonda.

- Glad nikad ne muči Chuck Norrisa - Chuck Norris muči glad.

- Kad Chuck Norris piša, vjetar mijenja pravac.

- Bog je htio stvarati svijet 10 dana al mu je Chuck Norris dao samo 6.

Dinosauri su jednom krivo pogledali Chucka. samo jednom..

Kad Chuck Norris igra monopol, to se ustvari odrazi na svjetsku ekenomiju.

Kad Chuck Norris radi sklekove, on se ne diže rukama, on gura Zemlju dole.

Kad Chuck Norris popije Sprite, nitko na svijetu više nije žedan

Kad me Chuck ovdje vidi, bolje da me nema..

Chuck Norris utrku 24h Le Mansa odvozi za manje od 20h

Chuck Norris se jednom našao u neugodnoj situaciji - čisto iz znatiželje.

Chuck Norris je stvoren umjetnom oplodnjom-niko nije smio da mu jebe mater.... .

Chuck Norris se ukazao Gospi

Chuck zna zadnju znamenku broja PI.

Chuck Norris je jedini čovjek koji sa Konzumovom karticom kupuje u Kauflandu.

Chuck Norris je preveo "BRE" na engleski.

Chuck Norris je udario Kiklopa izmedu ociju.

Chuck Norris je pobijedio Žaka u klackanju...

Chuck Norris je prodao prase u Teheran.

Chuck norris je odabrao Đelu Hadžiselimovića

Chuck Norris je oteo tramvaj i pobjegao u nepoznatom pravcu.

Chuck Norris je objesio sliku na zvučni zid...

Chuck Norris je u vaterpolu zabio vrataru gol kroz noge.

Chuck Norris posjeduje vrbu na kojoj raste grožđe.

Chuck Norris ima dvije brzine: hodaj i ubij.

Chuck Norris nema kucu, on nasumice udje u tudje kuce a ljudi izadju.

Chuck Norris nikad nije osvojio Academy Award za glumu, Jer Chuck Norris ne glumi.

Chuck Norris ne prati modu, moda prati njega. No, onda se on okrene i opali joj jedan kruzni. Niko ne prati Chucka Norrisa.

zaljubljen u riječi.....

28.09.2011., srijeda

THE GUARDIAN OF NYFAAST: THE DARK CRYSTAL knjiga 2

3. & 4. poglavlje

. 3. .

Tisućama kilometara udaljena od spilja Orieva nalazila se planina Tanhamon, znana kao vatrena planina. Glavna obilježja planine Tanhamon bili su vulkani i tlo prekrito pepelom i stvrdnutom lavom. Gotovo svakodnevno, pojedini bi vulkani iskazivali svoju snagu izbacujući iz svoje unutrašnjosti more lave visoko u crno nebo. Usred planine, na samom vrhu jednog od ugaslih vulkana nalazila se kula Zadvic. Visoka, od crnih ploča izgrađena kula, djelovala je poput sjene u tom lavom obasjanom krajoliku. Zadvic je bilo glavno sjedište tamnog magičara Slayica.
U najvišoj prostoriji kule, golemo ogledalo ukrašeno crnim kristalima, umjesto glatke površine pokazivalo je obrise Myla, Alikona, Nicka i Nitrame. Trenutak poslije slika je zatreperila i sve se vratilo u svoj prvobitan oblik. Istog je trenutka crna ptica odletjela iz spilja Orieva u pravcu istoka a da ju nitko nije primjetio.
Što se ogledala tiče, sad je prikazivalo samo jedan obris. Slayico se zadovoljno cerio. Vijesti su ispale boljima nego što se nadao. On se zapilji u svoj odraz u ogledalu. Glava mu bijaše ljudskih, pravilnih proporcija sa ušima nalik na vilenjaka, široke ali zašiljene na krajevima. Oči su mu bile potpuno crne i bez ikakva sjaja, a usne tanke, gotovo kao ravna crta na blijedom licu. Orlovski nos samo je još više pojačavao mramorne crte lica koje se nikad nije smijalo. Crna,valovita kosa padala mu je na široka ramena. On pritisne tipku na naslonu svog naslonjača i cjelokupno se postolje okrene za cijeli krug, te se ogledalo sad nalazilo njemu iza leđa.
- Stvari se odvijaju po planu! – njegov je glas bio gromak i dubok kad se obratio osobi ispred sebi.
Ta osoba bijaše žena istih crta lica kao i Slayico, no oči su joj bile boje njene kose – žute. Nosila je tamnu pelerinu i plavi dugi plašt koji joj je dosezao sve do gležnjeva.
Artevy, jer to bijaše ona, podari Slayica zadovoljnim osmjehom.
- Ptica Vaes odlično je obavila posao! – reče ona hrapavim glasom
Slayico klimne potvrdno.
- Da, istina je! – složi se on – Moram ti čestitati na tom prijedlogu! Pokazao se više nego korisnim! Sad znamo što Mylo namjerava učiniti!
- Misliš li da ga Alikon može odgovoriti od potrage za Tamnim kristalom?
Slayico se opet naceri. Pritom nije otvorio usta, već su ona samo načinila krivulju prema gore. To je bilo najbliže osmijehu što je on mogao učiniti.
- Naravno da neće! – odvrati on – Kao što je Nitrama rekla, njemu je suđeno da traži Tamni kristal! To mu je primarni zadatak a sve zbog ljubavi prema ljudskom biću! To mu je najveća slabost!
- Znači li to da će Mylo pronaći Tamni kristal? – uzbuđeno će Artevy
Slayico slegne ramenima.
- Na to nemam odgovor! – on će zamišljeno – No s obzirom da znamo tko je i što Mylo, možemo pretpostaviti da postoji velika mogućnost da ga pronađe!
Slayico ustane iz naslonjača. Nosio je crnu pelerinu bez ikakvih ukrasa.
- Zamisli samo! – on će odlučno – U jednoj ruci Drevni kamen a u drugoj Tamni kristal! Dva predmeta neograničene moći, koji kad se spoje sadrže moć tako snažnu da može promijeniti cijeli svemir!
- Nadomak smo cilja! – dobaci Artevy – Drevni kamen već imamo, Mylo je konačno na Nyfaastu i sve što nam nedostaje jest Tamni kristal!
- Brine me jedino Mylova savjest! – ozbiljno će Slayico – Hoće li on moći ubiti nedužno biće? Ti znaš koja je cijena za uzimanje Tamnog kristala!
Artevy potvrdno klimne.
- To je ujedno razlog zašto ga sami nismo potražili! – reče ona – Ubio bi nas na mjestu!
- Točno! – složi se Slayico – Ali Mylo ima priliku da uspije u tome! No pravi posao započinje onda kad Tamni kristal bude u njegovom posjedu! Shvaćaš li kakve će on moći posjedovati?
- Što želiš reći?
- Ako ga moći Tamnog kristala obuzmu, mogao bi postati puno opasniji nego što je sad! – zabrinuto će Slayico – Zato ćemo se morati dodatno osigurati!
- Možemo upotrijebiti Naic da mu uzme dušu u trenutku kad on uzme Tamni kristal!? – predloži Artevy
Slayico odmahne rukom.
- Ne! – on će odrješito – Ne poričem da su tvoji ljubimci vrlo korisni, ali u ovom slučaju neće pomoći! Ne mogu se mjeriti sa moćima Tamnog kristala!
- A što je sa Drevnim kamenom? – upita Artevy – Može li on savladati moć Tamnog kristala?
- Naravno da može! – Slayico pogleda prema ogledalu – Kristal je samo mračna preslika Drevnog kamena! Ali da bi koristio svu moć Drevnog kamena moram biti potomak Drevnih! A ja to nisam!
- Ali zato Mylo jest! – brzo dobaci Artevy
- Upravo tako! – potvrdi Slayico – I zato ga trebamo živoga! Njega i njegove ljudske prijatelje!
- U svakom ga slučaju očekuje dugi put kroz spilje Antas Lytha! – osmjehne se Artevy – Moja stvorenja jedva čekaju da se malo zabave!
- Budi oprezna! – opomene ju Slayico – Mylo i njegovi prijatelji moraju biti neozlijeđeni, inače sve pada u vodu!
- Hoćeš da mirno prođu kroz tunele? – začuđeno će Artevy
- To nikako! – brzo će Slayico – Alikon očekuje nevolje i to će i dobiti! On će odmah posumnjati na zamku ako ih ne napadnemo! Samo što ćemo im dopustiti da dobiju svaku bitku!
Artevy se zadovoljno nasmije.
- Genijalan plan! – reče ona – Imat ćemo ih sve na pladnju!
Slayico šutke klimne glavom i sjedne nazad u naslonjač.
- Što je? – upita Artevy – Ne dijeliš moje oduševljenje?
- Ne nije to! Brine me Darvico!
Artevy se smrkne.
- Imali kakvih vijesti o njemu? – Slayico pogleda u smrknutu Artevy
- Ništa! Kao da je propao u zemlju! – hladno će Artevy
Slayico zamišljeno klimne glavom.
- Kreni sad u Antas Lyth! – on će oštro – Pobrini se da svi znaju što im je činiti i obavještavaj me o Mylu!
- Svakako! – reče Artevy i sklopivši ruke na prsa ona propadne kroz kameni pod kao da njega nije ni bilo.
Slayico je na trenutak zurio u mjesto gdje je do maloprije stajala Artevy a onda duboko uzdahne.
- Darvico! –on će tužno – Gdje li si nestao sine!?

. 4. .

- Ali to je ludost Mylo! – Nick se zaprepastio saznavši za zadatak koji si je zadao Mylo – Što ćeš postići svojom smrću? Trebali bi krenuti prema… ovaj… tamo gdje Alikon kaže!
- Ti slobodno pođi sa Alikonom! – odbrusi mu Mylo – Ja ne tražim od vas da me slijedite!
- Pih! – dobaci Nick odmahnuvši glavom – Kao da te ne poznam!
Mylo ga ozbiljno pogleda.
- Poznaješ li me uistinu? – on će oštro
Nešto u boji njegova glasa natjera Nicka da se naježi, prvi put u životu otkako pozna Myla. Čak su Alikon i Valys Kove prestali razgovarati i okrenuli se prema Mylu.
- Može li se stići do Nypossa Kall preko planine Antas Lyth? – pomirljivo će Mylo gledajući Alikona
- Može, ali to nipošto nije siguran put! – reče Alikon – To područje kontrolira Artevy sa svojim čudovištima! Ona nas neće samo tako pustiti da prođemo njenim teritorijem!
- Nisi li rekao da ionako moramo boriti se sa Artevy? – dobaci Mylo
- Točno, ali nisi dovoljno spreman za…
Mylo odmahne rukom.
- Da, znam! Rekao si to već stotinu puta! – Mylo će oštro – Ako ćemo čekati da budem spreman sve će otići k vragu! Uostalom, ona sigurno neće očekivati da se uputimo u spilje Antas Lytha! To može biti naš element iznenađenja!
- Ne bih bio toliko siguran u tu tvrdnju! – pripomene Valys – Ona ima oči posvuda!
- Možda ima, ali ja sam odlučio i ostajem pri svojoj odluci!
- Kad je tako onda nemamo više što reći! – smireno će Alikon
- Ti možeš ostati ovdje Nick! – Mylo ga ozbiljno pogleda – Tu ćeš biti siguran!
Nick se nasmije na ove riječi.
- Otkud ti samo ideja da bih ja učinio nešto takvo? Nije valjda da to očekuješ od mene? – Nick će kroz smijeh
- Ne, ne očekujem to! Ali morao sam to reći, zar ne? – Mylo se osmjehne
- Ti si ponekad pravi idiot Mylo! – Nick ga lupi po leđima – Znaš da sam s tobom do pakla ako treba!
- Hvala ti prijatelju! – Mylo stisne njegovu ruku – Iako ćeš mi samo smetati na putu!
Nick načini uvrijeđeni izraz lica.
- A vas dvoje? – Mylo se obrati Valysu i Ontazu – Razumijem ako odustanete!
Valys pogleda u Ontaza a zatim u Myla.
- Za nas se ništa nije izmjenilo! – mirno će Valis
- Pristali smo te pratiti i to ćemo učiniti! Bez obzira na sve! – klimne Ontaz
Mylo se zahvalno osmjehne.
- Iako vas možda vodim u smrt? – on će upitno
- Mi se ne bojimo smrti! – ozbiljno će Valys – A uvidjet ćeš da nije tako lako ubiti Manhu!
Mylo klimne glavom.
- Nimalo u to ne sumnjam!
- Kad si mislio krenuti? – javi se Alikon
- Zapravo, odmah! – brzo će Mylo – Zašto gubiti vrijeme!?
- Nestrpljiv si izazvati smrt, ha? – prijekorno će Alikon
- Imam dar za tebe Mylo! – pojavi se Nitrama pružajući Mylu bijeli bič
- Za mene?! – iznenađeno će Mylo – Što je to? Bič?
- Da, ali ne bilo kakav bič! – potvrdi Nitrama – Pripadao je mome ocu! To je Ledeni bič! Njegove su moći puno veće no što misliš!
Mylo odmahne glavom.
- Ne, to nije u redu! – on će odlučno – Ne bi li bič trebao pripasti Valysu!
Nitrama se toplo nasmije.
- Ne! Ledeni bič nije namijenjen njemu! – Nitrama pogleda Valysa koji šutke klimne glavom
- U mojim rukama ne djeluje! – ravnodušno će Valys slegnuvši ramenima
- Hajde Mylo! Uzmi ga, što si se ukipio! – javi se Nick
Mylo je osjetio kako mu se obrazi crvene i došlo mu je da udari Nicka po brbljavim ustima. On uzme bič iz ruku Nitrame i pusti da njegov kraj padne na zemlju. Očekivao je hladnoću biča, no iznenadila ga je toplina koja je strujala kroz njegove ruke.
- No? Misliš li zamahnuti njime? – ponovno se oglasi Nick
Mylo ga posluša i zamahne bičem svom snagom iznad glave. Istog trenutka na tisuće kristalnih iglica načine ledeni zid između njega i ostalih.
- Mylo? Jesi li dobro? – začuje se Nickov glas – Ovo je fantastično!
- Da, dobro sam! – Mylo dotakne ledeni zid kao da se želi uvjeriti da je on stvaran.
- Probaj zamahnuti bičem, onako da se čuje prasak!
Mylo je znao na što misli Nick i jedva je on to izrekao a on je načinio gromoviti prasak s bičem. Ledeni je zid eksplodirao na tisuće ledenih komadića, kao da ga nikad nije ni bilo.
- Fantastično! – zadivljeno će Valys
- Ali nisam učinio ništa posebno! – opravdavao se Mylo
- Ti si kao osoba poseban i bič to osjeća! – objasni Nitrama – Kroz tebe crpi snagu! Što si ti snažniji i samouvjereniji, to bič ima veću snagu!
- Govoriš o njemu kao da je živa osoba! – primijeti Mylo
- Rekla sam ti da to nije običan bič! – ona se osmjehne – I to nije sve! Bič te označio kao svog vlasnika, što znači da nitko osim tebe neće moći upravljati bičem!
- Zaista!? – Mylo iznenađeno pogleda bič u ruci
- Da! Njime sada struji tvoja energija i samo ga ti možeš koristiti!
- O ne! – poviče Nick razočarano – A mislio sam ga malo isprobati!
Svi se nasmiju na te riječi.
- Zahvaljujem ti Nitrama na vrlo vrijednom daru! – zahvali se Mylo – Imam osjećaj da će mi veoma pomoći na putu kojim sam krenuo!
- Ma vidi ga sad! – srdito će Nick – Već se ponaša kao da je Indiana Jones!
Oni ga pogledaju čudno.
- Tko je taj Indiana? – upita Nitrama
- Indiana Jones? – ponovi Nick – On je legenda! Nosio je sa sobom sličan bič i doživio mnogo pustolovina!
- Mislim da je vrijeme za polazak! – glasno će Mylo mijenjajući temu.
Valys je zagrlio Nitramu i Mylo nije mogao a da ne oćuti krivnju što odvodi Valysa u moguću smrt, no kad mu se pogled susreo sa njenim vidio je da se ona smiješi.
- Nikad ne gubi vjeru u sebe Mylo! Zapamti to! – reče mu ona poljubivši ga u obraz
Zatečen njenim poljupcem on klimne glavom i požuri prema izlazu. Tamo ih je čekao Sorbi. Njegovo je lice izgledalo kao da je isklesano u kamenu.
- Došlo je do promjene! – brzo će Alikon ali ga Sorbi ušutka podigavši ruku u zrak.
Sorbi priđe Mylu i zagrli ga. Ovaj je bio toliko zatečen tom reakcijom da nije mogao izustiti ni riječ.
- Dugo vremena nisam vidio Ledeni bič u rukama ratnika! – reče Sorbi glasno – Legenda kaže da će nositelj Ledenog biča donjeti promjene u životima bića na Nyfaastu! Budući da je sada veoma loše vrijeme za sve nas, vjerujem da to znači promjenu na bolje!
Svi okupljeni oko njih glasno su potvrdili svoje slaganje sa riječima starješine.
- Ne znam koji te motivi vode, niti kakve ti želje tište srce, ali znam da je Ledeni bič odabrao tebe, i to mi je dovoljno! – Sorbi ga ponovno zagrli – Neka ti je sa srećom! Svima vama!
Mylo šutke klimne glavom, pogleda u smjeru Ledene spilje gdje je smješteno tijelo Kirsten, a zatim čvrstog koraka krene prema izlazu iz spilja Orieva.




PLANINA VOGALDO, KRALJEVSTVO LIEMMOYL

Visoko na terasi kule Vadzar, muškarac duge crne kose stajao je nepomično, pogleda uperenog duboko u crvenu crtu u ponoru, koji je okruživao kulu sa svih strana. Planina Vogaldo nije bila nastanjena bićima, a osim kule Vadzar na njoj se nalazila još i kula Tonpus, daleko na jugu.
Vadzar je nekad bila dom magičara Slayica, davno prije zamračenja, i uglavnom je svoje vrijeme provodio u njoj. Njen je položaj omogućavao Slayicu osamu ali i pristupačnost dvjema velikim gradovima, Troup Alg u zemlji Nypossa Kal i Lyana Yil u kraljevstvu Lorelai.
U vrijeme zamračenja Slayico je napustio kulu Vadzar i smjestio se u svom drugom domu – kuli Zadvic. Ona je bila smještena na planini Tanhamon, i u njoj je Slayico nastavio kovati planove o vladanju Nyfaastom. Isti su ti planovi ujedno bili i razlog zašto je morao napustiti kulu Vadzar. Dvadeset je godina kula Vadzar zjapila prazna odupirući se zubu vremena. Uzevši u obzir kako je planina Vogaldo prilično nepristupačna i iznimno opasna, svi su je zaobilazili u velikom luku. Tome je još više pridonijela činjenica da su tu mračnu zemlju nastanila bića mraka. Zbog toga je kula Vadzar bila zaboravljena i zapostavljena. Jedini znak da kula postoji bila je mala oznaka na karti.
Ali, netko je ipak znao za postojanje kule, i taj je netko stajao na vrhu terase i promatrao tanku crtu lave duboko u ponoru. Izgledao je poput kipa, dok je stajao nepomično, i samo je crveni plašt muškarca što je lepršao na vjetru, odavao da muškarac nije kip. Iznenada je muškarac ispružio desnu ruku dlana okrenutog prema ponoru. To je bio jedini pokret koji je muškarac učinio i činilo se kao da nešto čeka. Prošlo je par trenutaka a on je i dalje ukočeno stajao na mjestu ispružene desne ruke, a onda se crvena vatrena kugla, ne veća od ljudske šake, pojavi iz dubine i zaustavi pola metra ispod muškarčeva dlana. On je povukao ruku prema tijelu i vatrena je kugla slijedila njegov pokret. Kao da je uz pomoć neke nevidljive sile muškarac kontrolirao vatrenu kuglu. Muškarac se odmaknuo od ruba i prišao kamenom uzvišenju što je izgledalo poput oltara, da bi zatim munjevito okrenuo dlan prema crnom nebu. Vatrena kugla koja je slijedila svaki njegov pokret sad je ostala lebdjeti u zraku, otprilike na metar iznad kamenog oltara. Sad je muškarac ispružio obje ruke na način da se vatrena kugla nalazila između njegovih dlanova, a zatim je počeo odmicati ruke u oba smjera. Lijevu ruku u lijevu stranu a desnu ruku u desnu stranu. Vatrena kugla pratila je njegove pokrete mijenjajući svoj oblik, budući da je pratila obje ruke, tako da je postajala sve manja i šira. Kad je poprimila oblik nepravilnog pravokutnika dužine muškarčeve ruke, on je spustio ruke uz tijelo. Istog je trenutka lebdeći pravokutnik pao na kameni oltar iznad kojeg je lebdio. Pao je u široku udubinu ispunjenu kristalno prozirnom tekućinom. Prije nego što se počeo širiti dim, kao posljedica spoja vatre i vode, muškarac se okrenuo bočno prema oltaru podigavši lijevu ruku u zrak. Ispružio je kažiprst i mali prst lijeve ruke visoko prema nebu, dok je iste prste ali desne ruke ispružio prema kristalnoj tekućini na oltaru. Izgledao je poput kazaljki sata. Udubina na oltaru sve se više ispunjavala gustim dimom, no muškarac se nije ni pomaknuo, samo je stajao u toj neobičnoj pozi. Vjetar se iznenada pojačao a nebo se još više zacrnilo. Gusti crni oblaci smjestili su se iznad kule i muškarca kao da prijete da će ih potpuno prekriti. Grmljavina koja je remetila tišinu bila je nepodnošljiva a bljeskovi munja sijevali su poput kiše prema muškarcu, ali on se nije ni pomaknuo. I kao da je stav muškarca razbjesnio guste oblake, kao da su ga htjeli kazniti zbog njegove drskosti, iz oblaka je sijevnula blještava munja i sručila se na muškarca. Točnije na njegovu ispruženu lijevu ruku, potpuno je prekrivši zasljepljujućim sjajem. Ali opet se muškarac nije ni pomaknuo. Jedina je promjena bila ta što prsti lijeve ruke nisu više bili ispruženi već ih je stisnuo u šaku. Zasljepljujuće svjetlo koje mu je prekrivalo cijelu lijevu ruku spustilo se na njegova ramena da bi potom skliznula niz desnu ispruženu ruku. Kroz vrške prstiju desne ruke svjetlost je obasjala udubinu koja se dimila na oltaru izazvavši snažnu eksploziju, od koje je oltar doslovno pukao na dva dijela. Nestalo je svjetlo, nestao je dim, a nestao je i vatreni pravokutnik. Ono što je ostalo izgledalo je poput užarenog kruga, nalik na spljošteni kamen. Na svojoj je gornjoj površini imao urezane tri oznake; jedan znak koji je nalikovao broju četiri i dvije valovite crte koje su presijecale znak. Bez ikakvog zvuka muškarac je ispružio desnu ruku iznad užarenog kruga da bi istog trena osjetio kako mu se isti taj krug urezuje u dlan. Sve je trajalo djelić sekunde a onda je krug nestao ostavljajući svoj otisak na dlanu muškarca. On je klonuo na koljena prinijevši desni dlan svome licu. Njegove su oči bile potpuno bijele, prazne. On ih zaklopi i pričeka par sekundi, a kad ih je ponovno otvorio bjelina je nestala. U dlan su sad gledale velike zelene oči. Crni su oblaci nestali jednako brzo kako su se i pojavili, ali je crnina neba i dalje bila prisutna. Muškarac je ustao i uspravio se. Okrenuo se prema zapadu i usmjerio svoj pogled u daljinu, kao da nešto traži, a zatim je nestao niz stepenice što su vodile u unutrašnjost kule.



PLANINA ANTAS LYTH, KRALJEVSTVO TERMYLON

U isto vrijeme dok je tajanstveni muškarac nestajao u unutrašnjosti kule Vadzar, Mylo je sa svojom pratnjom savladavao teški uspon po planini Antas Lyth, kako bi što prije dospjeli do ulaza u spilje. Otkako su prije tri sata krenuli na put ostavivši sigurnost spilja Orieva iza sebe, nisu međusobno razgovarali niti su stajali da se odmore. Nije da nisu imali razloga za zaustavljanje, put do ulaza u spilja Antas Lytha bio je iznimno zahtjevan, koliko fizički toliko i psihički zbog crnog neba koje je pratilo svaki njihov pokret. Nakon još jednog iscrpljujućeg sata penjanja, napokon su se našli na maloj izbočini. Par metara od njih zjapio je crni ulaz u spilje. Uspjeli su doći do ulaza a da nitko pritom nije stradao ili zadobio teške ozlijede.
- Imali smo ludu sreću! – primjeti Valys – Ne sviđa mi se to!
Nick mu uputi začuđeni pogled.
- Jesam li dobro čuo? – reče on – Ne sviđa ti se što imamo sreće? To si rekao jeli?
- Da, dobro si čuo! – odgovori Valys – Neobično je što nema traga Crnoj vojsci!
- Kakva Crna vojska? – upita Mylo
- Stvorenja koja služe Artevy! – pojasni Alikon – A mi se nalazimo pred vratima njenog carstva! To nam Valys želi reći! Neobično je i neshvatljivo da nas Artevy pušta da neometano uđemo u njeno carstvo!
- Misliš da nam priprema zamku? – ozbiljno će Mylo pogledavši Alikona – Misliš da zna?
- Ne mogu to tvrditi sa sigurnošću! – odvrati Alikon – U svakom slučaju moramo biti oprezniji!
Njegove riječi kao da su stvorile nervozu u svima njima, učinivši ih napetima i u stanju očekivanja. Sam ulaz u spilje sad im je djelovao još zlokobnije, kao da svojom tamom želi odvratiti uljeze od ulaska. Mylo je bio prvi koji je zakoračio u tamu iznenadivši se kad je njegov Ledeni bič zasvijetlio bijelom svjetlošću, osvijetlivši prostor oko njega.
- Mylo?! Sve u redu? – začuo se Nickov glas
- Sve je u redu! – odvrati Mylo smireno – To je moj bič! Jednostavno je zasvijetlio!
- Vau! To je zakon! – Nick će oduševljeno na što se Mylo nasmijao.
- Tebe je lako oduševiti! – kroz smijeh će Mylo
- Kao tebe to nije oduševilo! – sarkastično će Nick
Mylo se samo osmjehne potvrđujući u sebi istinitost te tvrdnje. On usmjeri pozornost na tlo po kojem je koračao. Očekivao je teren sličan onom kakav se nalazio u rudniku Gibbonsvilla, u istom onom rudniku gdje su upoznali Alikona; ali nije bio nimalo sličan. Teren u spilji imao je crvenkastu boju, boju krvi. On se naježio na tu usporedbu, ne mogavši se oduprijeti pomisli kako hoda po krvi nedužnih bića. Izgledalo mu je kao da svako mjesto ima svojstvene terene i osobine. Spilje Orieva bile su popločene kamenim pločama, ali to je prvenstveno bilo stoga što su u njima živjeli Manhu, a ovdje nema…
On se iznenada zaustavi pogleda usmjerenog naprijed u tamu.
- Što je Mylo? Zašto si stao? – tiho će Alikon
- Učinilo mi se kao da sam vidio nešto! – Mylo se okrene Alikonu
- Pusti mene naprijed! – Alikon se postavi ispred njega.
I onda se dogodilo u trenutku, sasvim iznenada. Svjetleća rešetka, koju je Alikon upotrebljavao kao štit, stvorila se u trenu iz ispružene ruke Alikona. Ni trenutak prekasno. Iz tame se začuo glasan fijuk da bi zatim dugi kameni šiljci svom snagom udarili u rešetku. Šiljci su nestali smrvivši se u prah, i Mylo je na trenutak pomislio što bi bilo s njim da Alikon nije stvorio štit. trenutak kasnije šiljci su ponovno doletjeli iz tame i udarili u rešetku.
- Koliko dugo može rešetka izdržati udarce? – Mylo upita Alikona
- Da su ovo obični kameni šiljci oni ne bi oštetili štit! To bi bilo kao da komarac razbije staklo! – Alikonov je glas bio dubok i zvučao je zabrinuto – Ali ovi šiljci u sebi imaju znatan dio magije, i zbog toga su daleko opasniji! Rešetka neće moći još dugo podnositi udarce!
- Možeš li stvoriti drugu rešetku? – upita Mylo
- Naravno, ali to nam neće puno pomoći! – brzo će Alikon – Dovoljno je da Daper pojača napad i rešetka će nestati!
- Daper? – ponovi Mylo – Ti znaš tko nas to napada?
- Nije tko već što! – dobaci Valys – To je kameno stvorenje! Jedno od mnogobrojnih Artevynih igrački!
- Crna vojska! – primijeti Nick – O njoj ste nam pričali, zar ne?
- Tako je Nick! – potvrdi Ontaz
- Kako ga možemo pobijediti? – odlučno ih pogleda Mylo
- Za početak, zašto ne stvoriš onaj zid od leda sa bičem? – javi se Nick – Možda to pojača Alikonov štit!
- To je dobra ideja! – složi se Alikon
Mylo zamahne bičem iznad glave načinivši njime dva široka kruga, na jednak način kako je to učinio u spiljama Orieva. Rezultat je bio identičan. Na tisuće sićušnih iglica leda spojilo se u ledeni zid ispred svjetleće rešetke.
- To bi nam trebalo dati malo vremena! – reče Alikon – Moramo nekako smisliti način da zaskočimo Dapera sa leđa!
- Kako izgleda Daper? – zamišljeno će Mylo
- U cijelosti načinjen od kamena, visine do tri metra… - započne Ontaz
- Širine oko dva metra, mjesto ruku ima vrtložne šiljke nalik na svrdla iz kojih izbacuje ove kamene šiljke! – ubaci se Valys
- Hm! Možemo li se provući pored njega? – upita Mylo – Mislim, ima li mjesta u spilji da bi se mogli provući pored njega?
- Ove su spilje šire od dva metra! Ako pretpostavimo da je Daper na sredini, to bi ostavilo veoma malo prostora sa obje strane!
- Ali kako misliš da bi netko mogao proći pored njega a da on to ne primijeti? – začuđeno će Nick
- Evo što mi je palo na pamet! – Mylo udahne – Znamo što se događa kad bič zapucketa, zar ne?
- Ledeni zid eksplodira! – brzo će Nick
- Točno! – potvrdi Mylo – Ako to učinim, možeš li Alikone usmjeriti krhotine prema Daperu?
- Bez ikakvih poteškoća ali to nimalo neće nauditi Daperu! – Alikon će ozbiljno
- Nije mi to ni namjera! – osmjehne se Mylo – Želim da Daper usmjeri pozornost na krhotine koje ćeš usmjeriti na njega!
- Kužim!! – vikne Nick – Hoćeš mu odvratiti pozornost kako bi netko prošao pored njega!
- Tako je, ali ne netko već vas dvoje! – Mylo se okrene prema Valysu i Ontazu – Koliko sam shvatio vi Manhu posjedujete nevjerojatnu brzinu! A to je ono što nam sada treba!
Valys klimne Ontazu a onda pogleda u Myla.
- Kakav je plan? – on mirno upita
- Nakon što razbijem ledeni zid, vas dvoje potrčite svaki sa jedne strane do Dapera i provucite se iza njega! – Mylo će ozbiljno – Znate što trebate učiniti kad ste mu iza leđa?
Valys klimne glavom.
- Daper je nemoćan s leđa! – Valys se osmjehne – Treba samo smrviti njegove noge i težina vrtložnih šiljaka prevalit će ga prema naprijed na tlo!
- Učinimo to onda! – Mylo klimne glavom.
I učinili su to. Njihov je plan prošao puno lakše nego su to očekivali. Istog trenutka kad je Mylo zapucketao bičem i stvorio prasak koji je razbio ledeni zid, Alikon je uz pomoć magije sve krhotine zida usmjerio prema Daperu. U isto vrijeme Valys i Ontaz, svaki sa svoje strane, jurnuli su prema Daperu. Kameno stvorenje reagiralo je kako je Mylo i očekivao. Ugledavši krhotine leda kako jure prema njemu, ono je ispalilo nekoliko kamenih šiljaka u krhotine. Taj refleksni potez oslobodio je Valysu i Ontazu dovoljno prostora da neometano dospiju Dasperu iza leđa. Ne gubeći ni trenutka oni zabodu u zemlju malene crvene kristale, tik do Dasperovih nogu, a zatim se odmaknu par metara unazad. Kristali su se vinuli u zrak na nekih tridesetak centimetara i ostali lebdjeti na toj visini. Između dva kristala pojavila se laserska zraka, da bi se zatim zraka zajedno sa kristalima počela micati prema naprijed. Činilo se kao da je Daper načinjen od papira a ne od kamena, s kolikom je lakoćom laserska zraka prošla kroz njegove noge. Kao što je Valys rekao, vrtložni šiljci povukli su Dapera prema naprijed budući da više nije imao uporište u nogama. Tek što se srušio na tlo Mylo je već bio uz njega. Zamahnuo je bičem svom snagom i udario po Daperu. Cijela se spilja zatresla od jačine udarca koji je kameno stvorenje smrvio u sitnu prašinu.
- Sjajan posao dečki! – Mylo klimne Valysu i Ontazu
- Bio je dobar plan! – skromno će Ontaz
- Ne volim biti nositelj loših vijesti ali vjerujem da će se i Alikon složiti kako ovo nije bio pravi Daper! – javi se Valys
- Što kažeš? – uzvikne Nick pogledavši u Valysa a zatim u Alikona
- Priznajem i meni je to čudno! – promrmlja Alikon
- Ne razumijem o čemu govorite! – reče Mylo
- Pravi bi Daper uništio naše štitove prije nego bi mi smislili plan kako da ga uništimo! – reče Valys smireno – Ali ovaj nam je dao dovoljno vremena!
- I reagirao je upravo onako kako smo predvidjeli, što nije svojstveno Daperu! – primijeti Alikon
- Sjećaš li se naše borbe sa Daperom!? – upita Valys Ontaza
Ontaz klimne glavom.
- Trebalo nam je skoro sat vremena da ga savladamo! A napao nas je na čistini! – reče Ontaz
- O tome govorim! – klimne Valys – Napao nas je na čistini i jedva smo mu uspjeli doći iza leđa i pobijediti ga! A ovdje smo se suočili u skučenom prostoru! Vjerovatnost da ćemo mu uspjeti dospjeti iza leđa bila je jednaka nuli, a mi smo to uspjeli napraviti za manje od petnaest minuta! Ne želim umanjivati smišljanje plana i njegovu izvedbu, ali u nešto zaista nije u redu! Daper nas je trebao napasti ispred ulaza u spilje a ne ovdje!
- To sam i ja očekivao! – primijeti Alikon – No kad sam ga ovdje ugledao shvatio sam da je to puno bolje mjesto da nas napadne!
- Što želite reći? – upita Mylo – Da nas Artevy zapravo ne želi ubiti?
- Tako izgleda Mylo, ali ne vidim kakvu bi korist ona imala od toga! – javi se Valys
Nastane muk nakon te izjave a onda Alikon uzdahne.
- Ona zna da Mylo traži Tamni kristal! – on će oštro
Oni mu upute zabrinute poglede.
- To nije moguće! – reagirao je Nick – Kako bi ona to mogla znati! O Tamnom kristalu pričali smo samo u spiljama Orieva, a uvjeravali su me da Artevy i Naic ne mogu doći u spilje!
Valys klimne glavom.
- Pravo kaže Nick! – složi se Valys – Nije mogla otkriti što Mylo smjera!
- Ne slažem se! – javi se Mylo – Mislim da je Alikon u pravu!
- Ali kako…
- Dopusti da pojasnim Nick! – prekine ga Mylo – Artevy je saznala od Naic da smo mi ovdje, i zna da je Kirsten u svijetu sjena! Kako ja to vidim, ona je očekivala da ćemo krenuti prema Nypossa Kal kako bi pronašli nekog dovoljno moćnog da ju porazi! Pretpostavljam da nam je na tom putu pripremila zasjede s ciljem da nas zaustavi! Nije mogla znati da sam odlučio promijeniti plan, ali otkrivši kako idemo prema spiljama Antas Lytha shvatila je da nešto nije kako treba! Vjerovatno se upitala zašto bi dva čovjeka koja su progonjena od strane Naic krenula u najopasnije mjesto za njih na planeti? I ako je sve povezala, a ja mislim da jest, shvatila je da postoji samo jedan razlog zašto bi se mi nalazili ovdje! Tražimo Tamni kristal!
- Čini mi se kao previše pretpostavki! – reče Nick – Slažem se sa prvim dijelom tvojeg razmišljanja! To bi objasnilo zašto ovaj Daper nije bio težak protivnik! Vjerovatno je najjače monstrume postavila na putu za Nypossa Kal?!
- Slažem se sa Nickom! – javi se Ontaz – Artevy ne bi očekivala da ti ideš tražiti Tamni kristal jer si ti čovjek bez ikakvih moći! Kako bi ti mogao poraziti čuvare?!
- Znala ona ili ne, već je trebala shvatiti kako se mi nalazimo u njenom carstvu! – reče Mylo – I sad će na nas poslati svoju vojsku!
- Razlog više da ne gubimo vrijeme! – Alikon će odriješito – Bezdan straha nije nimalo blizu! Moramo što prije izaći iz ovih spilja! Tu smo laka meta!
Oni su šutke se složili sa Alikonom i pošli za njim u tamu pred njima. Alikon je promijenio svoje vidljivo tijelo u prozirno kako bi svjetlost Ledenog biča prolazila kroz njega i osvjetljavala im put. Kad ih je progutala tama, zemlja ispod smrvljenog Dapera počela se dizati u zrak do visine od dva metra, da bi se potom oblikovala u ljudsku figuru. Artevy, jer to bijaše ona, osmotri ostatke Dapera i tiho se nasmije.
- Kad bi samo znali! – ona će poluglasno a zatim iščezne u oblaku crvene prašine.


- 03:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.09.2011., srijeda

Prva dva poglavlja KNJIGE 2 - The Guardians of Nyfaast: Dark Crystal

Ekskluzivno.... Za vas moje frendove i fanove..

Knjiga nastavlja gdje je prva završila....

. 1. .

DOLINA KAMENJA, KRALJEVSTVO TERMYLON

Zvukovi oko njega bili su više nego jasni iako ih nije uspijevao raspoznati. Sklopljenih očiju ležao je na zemlji ali nije spavao. Nastojao je odužiti trenutak kad će otvoriti oči i suočiti se sa nepoznatim. Jer to je ono što ga čeka – nešto nepoznato. Isto tako nije mogao ne osjetiti mirnoću i nekakvu vrstu zadovoljstva dok je ležao na zemlji. Jedan dio njega priželjkivao je da takvo stanje ostane trajno, ali je drugi dio njega, onaj razumni dio, znao da to nije moguće. I kao da hoće potvrditi tu činjenicu, Mylo osjeti grubi dodir. Istog je trena otvorio oči.
Sunčeva žarka svjetlost zasljepila ga je svojom žestinom kao da mu je netko usmjerio reflektor u lice. Trepnuo je par puta dok mu se oči nisu prvikle na svjetlost a zatim je pogled usmjerio prema osobi čija je ruka počivala na njegovom desnom ramenu. Vidio je samo Alikona. Zapravo ga je jedva mogao primjetiti budući da je on bio proziran duh. No iako je bio proziran to očito nije utjecalo na fizičke zakone, jer koliko god njegova ruka bila nevidljiva Mylo je jasno osječao svu njenu težinu.
- Dobro sam! – riječi su mu izletjele automatski i na trenutak je pomislio da su to riječi nekoga drugoga a ne njegove.
Polako se uspravio u sjedeči položaj trljajuči vrat desnom rukom.
- Dobro! – izusti tiho Alikon – Moramo poći dalje!
Mylo trzne glavom primjetivši kako Alikonov glas ima zvonkast prizvuk. Bilo mu je čudno kako to nije prije primjetio. Na trenutak se upitao kamo to moraju poći, da bi ga potom spoznaja udarila u glavu brzinom munje.
- Kirsten!! – on poviče i skoči na noge tražeći je pogledom.
- Tamo je ispod stabla! Sklonio sam je u hladovinu!
Mylo je ugleda. Ležala je potpuno mirno kao da spava. Lagani povjetarac poigravao se njenom kosom istovremeno podižući suho lišće sa zemlje u zrak. Prizor je bio čaroban.
Mylo je prišao Kirsten polako, teškim koracima koji su jasno odavali koliko je bolno bilo sjećanje koje je proživljavao pri pogledu na njeno nepomično tijelo. Kleknuo je do nje i pažljivo, kao da se plaši da ju ne probudi, odmaknuo pramen kose sa njena lica. U trenutku kad je njegova ruka dotakla njen obraz, sve je nestalo u bljesku svjetlosti.

„...
Uglavnom su trčali zavojitim hodnicima rudnika ali bilo je i takvih hodnika koji su zahtjevali spori prolazak, na način da su morali puzati na koljenima. Nije bilo naznaka urušavanja, zapravo je hodnik izgledao kao da je još u upotrebi, a ne da je napušten prije četrdeset godina. Činilo im se kao vječnost da trče dugim hodnicima rudnika, osjećajući kako se spuštaju sve dublje u unutrašnjost planine. A onda su dospjeli do kraja hodnika. Pred njima bijaše taman zid.
- Došli smo do kraja tunela! – reče Mylo – Nema prolaza dalje! Moramo se vratiti!
- Da, negdje sigurno postoji još koji prolaz! – javi se Kirsten gledajuči u Nicka dok se Mylo uputio nazad u smjeru iz kojeg su došli.
Nick pogne glavu i uzdahne. On krene nazad za Mylom.
- Nema nikakvog drugog prolaza! – on će poraženo
- Zašto tako govoriš? – obrecne se ona na Nicka – Naravno da ima još prolaza! Mora biti!
- Nema Kirsten! – javi se oštro Mylo – Profesor Sedgwick nam je pričao o tome na drugoj godini, sjećaš se? Rekao je da su svi prolazi osim ovog glavnog zatrpani! Ovaj su ostavili otvorenim kao atrakciju!
Kirsten je tražila znakove na licu Myla koji bi joj rekli da on zbija šalu s njom, no nije našla ništa osim zabrinutosti.
- Onda smo izgubljeni! – ona će beznadno – Ne možemo nazad jer nas tamo očekuju... oni, što god da su! Zašto si nas uopće vodio ovamo ako si znao da je ovo jedini izlaz iz rudnika!? Koji je smisao bio u tome?
- Mislio sam se sakriti u rudniku i da me tu neće moći pronači! – uzdahne Mylo – Nisam računao da me mogu locirati tako brzo! I nisam očekivao da ćete vas dvoje biti ovdje!
Oni su mu uputili osmijehe i klimnuli glavama. Ništa se nije moralo više reći.
- Najbolje da se vratimo do šireg hodnika, sjećate se, tamo gdje se hodnik snizuje na jednom mjestu! Ako nas prate moraju proći tim hodnikom! – predloži Mylo – Ali tim hodnikom moraju proći jedan iza drugog kao što smo to i mi učinili! Ako stanemo na izlaz ili ga zatvorimo neće nas moći napasti!
- Ti misliš da je to rješenje!? – Nick odmahne glavom
- Meni se čini dobrim! – izjasni se Kirsten
- Dobrim!? – ponovi glasno Nick – Jeste li vi skrenuli pameću ili što!? Zar ste zaboravili na zrake koje ta stvorenja ispaljuju iz ruku!? Misliš li da se možeš suprostaviti takvom oružju Mylo? Ha, možeš li?!
- Ne! Ne mogu! To hoćeš čuti! – Mylo se unese Nicku u lice prišavši mu sasvim blizu – Što bi ti htio? Da stojim ovdje i čekam da nas sve srede! To hoćeš? Izvoli onda, učini to! Čekaj svoju smrt ali ne očekuj to isto i od mene!
Nick je otvorio usta da proturječi no njegovu su namjeru omeli zvukovi urušavanja. Napadači su bili blizu. Nisu imali puno vremena.
- Onda što ćemo?! – upita Kirsten nesvjesno postavivši se između Myla i Nicka kao da se boji da ne bi nasrnuli jedno na drugo.
- Pođite za mnom! – odjekne zvonki glas njima iza leđa.
Iznenađeni tajanstvenim glasom oni su skočili u stranu i potražili izvor odakle je dopirao glas. Ugledali su dva plava oka koja su blještila plavom svjetlošću, dok je ostatak tijela praktički bio nevidljiv.
Odmah su pogledima potražili jedno drugo tražeči nekakvo objašnjenje i potvrdu da nisu poludjeli od straha. Mylov je um grozničavo radio. Pitanja su iskakala jedno za drugim. Nije se previše iznenadio pojavom ovog duha ili što već je. Susret sa zrakama njihovih progonitelja priviknuo je njegov um na neobjašnjive pojave, te je na isti način prihvatio i pojavu ovog stvorenja. Ono što je njega najviše zanimalo bilo je da li mogu vjerovati tom stvorenju. Nije bilo vremena za oklijevanje i on je donio odluku.
- Pođimo za njim! – on će brzo pogledavši i Nicka i Kirsten – Kakav uopće imamo izbor!?
On je prvi krenuo za duhom a to je potaknulo i njih dvoje da se pokrenu. Duh ih je doveo do istog zida koji je označavao kraj tunela, samo što je ovaj put zid izgledao drugačije nego prije. Duh je prišao zidu i jednostavno prošao kroz njega kao da ga nema.
- Jeste li to vidjeli!? – Kirsten će uzbuđeno – Kako je to učinio?
Mylo ne reče ništa već priđe zidu i dotakne ga rukom. Istog mu trena ruka nestane u zidu.
- To nije zid! - on će odlučno – Neka vrsta prividnog zida! Nevjerojatno! Hajde, prođimo kroz njega!
Rekavši to on prođe kroz čudan prolaz i nestane im sa vida. S druge strane nalazila se golema prostorija sva popločena zlatnim pločama. Nije mogao odrediti visinu prostorije prvenstveno stoga što nije mogao vidjeti strop. Prostorija je bila široka oko deset metara, a na samom kraju prostorije u krajnjem desnom kutu, nalazilo se veliko ovalno ogledalo, blještave zlatne boje.
- Vau!! Vidi ti ovo! – uzvikne oduševljeno Nick kad su on i Kirsten prošli kroz prolaz u prostoriju.
- Nije mi jasno kako je zid bio ne prolazan kad smo prvi put naišli a sad... – Kirsten pogleda u Myla
- To je on učinio! – Mylo će sa sigurnošću a onda se okrene prema Nicku – Znaš zašto je zatvoren ovaj rudnik prije četrdeset godina?
- Svakako! Kažu da je to zbog toga što rudari nisu htjeli više kopati u rudniku jer je rudnik uklet! – osmjehne se Nick – Iskreno, mislim da je u pitanju ludilo tih jadnika!
- Mislim da su rudari naletjeli na ovaj zid i ovog stvora! – tiho će Mylo – To bi objasnilo zašto su zaustavili kopanje kod ovog zida! Ipak izgleda kao duh što u biti dokazuje da ti „luđaci“ i nisu bili ludi, zar ne?
- Ali tko je i što je taj stvor!? – upita Kirsten
- Ja sam Alikon! – stvor se pojavi uz njih – Vi bi me opisali kao duha ali ja sam puno više od toga!
Rekavši to on odjednom prestane biti proziran i stvori se vidljiv u potpunosti. Izgledao je posve identično kao i bilo koje ljudsko biće, a zatim je ponovno iščeznuo i postao nevidljiv. Samo su njegove plave oči lebdjele u zraku.
- Rado ću vam odgovoriti na vaša pitanja ali ne sada i ne ovdje! Naic će nas brzo otkriti! – Alikonov glas nije pokazivao emocije već je bio jednoličan
- Tko će nas otkriti? – zbunjeno će Nick
- Naic! Vaši progonitelji! – odvrati Alikon – Jedini vaš spas je da prođete kroz ovaj portal! Samo tako možete odgoditi vašu smrt!
- Misliš da ćemo umrijeti? – upita Kirsten sa strahom u glasu
- Oni koje love Naic nemaju izbora! Naic će ih loviti dok ne budu mrtvi! Oni neće stati i ne znaju za milost! – jednolično će opet Alikon
- Čemu se onda uopće odupirati! – primjeti Nick
- Ne govorite li vi ljudi kako dok je čovjek živ ima i nade?!
Mylo klimne glavom.
- Imaš pravo Alikon! – on će odlučno – Ja se sigurno neću predati bez borbe! Kamo nas vodi ovaj portal? Ne vjerujem da sam upravo upotrijebio riječ portal!
Alikon priđe ogledalu i mahne rukom. Mirna površina ogledala uzburka se poput površine rijeke ispunivši se krugovima.
- Portal spaja moj planet sa vašim! Vodi vas na planet Nyfaast!
- Nikad čuo! – izleti Nicku
- Naravno da nisi! – Alikonov glas imao je uvijek isti odjek – Nalazio se milijardama svjetlosnih godina udaljen od Zemlje!
- Hoćemo li se moći vratiti nazad!? – upita Kirsten
Plave su se oči okrenule prema njoj.
- Naravno! – Alikon će jednostavno – Što misliš kako sam se ja našao ovdje?
- Možda si bio u boci!? Znaš ono „duh u boci!“ – dobaci Nick - A što je sa vremenom? Hoćemo li ostariti i...
- Vrijeme neam istječe! – prekine Alikon Nicka – Osjećam da su Naic sve bliže!
Tek što je to izrekao kad se začuje eksplozija s druge strane zida.
- Ispaljuju svoje zrake u zid! – poviče Kirsten – Mogu li ga uništiti?
- To je samo prividni zid! Iluzija! To ih ne može zaustaviti! Pitanje je trenutka kad će biti ovdje – glasno će Alikon – Molim vas slijedite me!
- Možeš li im se ti oduprijeti?! – brzo će Nick – Zacijelo možeš raditi isto što i oni!? – upita Kirsten
- Ne isto kao i oni ali da mogu im se oduprijeti... da sam sam! Ali ako moram paziti da ne napadnu vas onda niti jedno od nas nema izgleda da ostane živ! Slijedite me molim vas! -Plave oči Alikona nestale su u ogledalu u sekundi.
- Hajde Nick ti si slijedeći! – vikne Mylo
- Možemo li mu vjerovati? – upita Nick – Mislim što se mene tiče kako znamo da on nije jedan od njih?
- Zasad nas nije ubio! – ironično će Mylo – Uostalom zašto misliš da ti ideš prvi za njim?! Gle taj tip ili što već je trenutno je naša najbolja nada, i jedina zapravo! Moraš pokazati malo vjere prijatelju! Došli smo dovdje i još smo živi! Nemoj odustati sad pri kraju!
- Dečki! Zid popušta! – vrisne Kirsten pokazujuči na krhotine zida.
- Kreni Nick! – vikne Mylo i gurne Nicka u ogledalo
Kad je Nick iščeznuo Mylo uhvati Kirsten za ruku i privuče je pred ogledalo. Osjetio je trnce kako mu prolaze tijelom u trenutku kad ju je primio za ruku. Konačno su bili sami, njih dvoje.
- Sad si ti na redu! – reče on postavivši se ispred nje i zida.
- Obećaj da krečeš odmah za mnom! – Kirsten se okrenula prema Mylu
- Naravno budalice! – on se osmjehne i pogleda je u oči. Oklijevao je jednu sekundu a zatim je poljubi u usta. Ona mu je uzvračala poljubac jednakom mjerom i u tom trenutku ništa drugo nije postojalo. Samo njene meke usne i toplina koja im je ispunjaval tijela. Poželio je da taj trenutak potraje za cijelu vječnost, da se nikad njihova usta ne razdvoje ali to nije bilo moguće i oni se odvoje jedno od drugog no i dalje su se držali za ruke.
- Ne mislim te izgubiti sad kad si uz mene! A sad prođi! Nick je zacijelo izvan sebe od brige što nas nema! Znaš kako je on....
- Mylo pazi!!! – vrisne Kirsten ugledavši kako zid nestaje i oslobađa ulaz za tri prilike u crnim kostimima.
I tad su se tri stvari dogodile istovremeno. Njihovi progonioci ispalili su raznobojne zrake prema njima, Kirsten je odgurnula Myla, a zraka namjenjena Mylu pogodila je Kirsten točno posred grudi. Udarac je bio presnažan i odbacio je Kirsten nazad u ogledalo. Istog je trena ona iščezla.
- Neee!!! Kirsten! Bože ne!! – Mylo je zaurlao skačući na noge i bacajuči se u ogledalo. Zrake su fijukale oko njega da bi tren kasnije sve iščezlo i pretvorilo se u tamu..“


- Mylo?!
Mylo strese glavom i osvrne se. Nick ga je promatrao zabrinutog izraza lica.
- Što se dogodilo? Zašto se Kirsten nije još probudila? Zar je ozlijeđena?
Mylo vrati pogled nazad na Kirsten.
- Neće se probuditi! Mrtva je! – on će bolno
- Ne čudim se! – brzo će Nick ustajući sa zemlje – Ako će ovako biti svaki put kad budemo prolazili kroz....
Nick se ukoči na mjestu. On pogleda u Myla.
- Što si rekao!? – on će zgranuto.
- Mrtva je! – reče Mylo na rubu plača – Spasila mi je život ali...
- Ne govori to! – Nick priđe tijelu Kirsten – Da se nisi usudio to reći!
On se nagne nad njeno tijelo i položi glavu na njene grudi. Lice mu poprimi bolni izraz.
- To se ne događa!! – on vikne bijesno dok su mu suze curile niz obraze – Ne može biti mrtva!
- Mrtva je Nick! – tužno će Mylo – I ništa je neće vratiti nazad!
Nick se bijesno osvrne na Myla.
- I time je stvar riješena ha! – on će mrko
- Što to govoriš!? – zbunjeno će Mylo
- Ti si kriv za ovo! – vikao je Nick – Trebala je ona da ide prva! Zašto si mene poslao prvog!?
Mylo je spustio pogled ne odgovorivši. Znao je da Nick govori istinu. Trebao je prvo Kirsten gurnuti kroz portal ali nije. Htio je ostati s njom bar jedan trenutak nasamo. I to sve zbog jednog poljubca. I dobio je njen poljubac ali za koju cijenu.
- Prvo smo izgubili Dana a sad i... – Nick nije mogao dovršiti misao.
Udaljio se od njih i kleknuo na koljena tiho jecajuči. Mylo nije odvajao pogled od nepomične Kirsten osječajući kako mu se srce lomi na komadiće. Kako će si ikad oprostiti ovo? Zašto je moralo tako biti?
- Suosjećam sa vašom patnjom ali još nismo sigurni! Zatvorio sam portal s ove strane ali postoji još mnogo načina da se dospije na Nyfaast! Moramo otići na sigurno mjesto! – javi se Alikon poprimivši vidljiv oblik.
- Neka dođu! – vikne Mylo osjetivši razornu energiju u sebi kako jača – Sve ću ih pobiti! Polomit ću ih na komadiće makar i sam pritom poginuo!
- Ne možeš se mjeriti sa njihovim moćima Mylo! – Alikon će strpljivo – A ako uzalud daš svoj život onda ni smrt Kirsten ne znači ništa! A ona je umrla da zaštiti tebe! Ne bi li joj trebao odati počast tako što ćeš ostati živ i osvetiti njenu smrt? Postoji način da se pobijedi Naic ali to nije ovdje i nije sada!
- Ne ostavljam njeno tijelo ovdje! – muklo će Mylo
Alikon podigne desnu ruku. Iz vršaka njegovih prstiju pojavi se prozirna maglica koja je okružila tijelo Kirsten a zatim ga podiglo u vis.
- Pođimo sad! Nemamo puno vremena! – reče Alikon
- U redu! Ali pod uvjetom da se pojaviš u cijelosti! – reče Nick – Ne mogu se priviknuti na lebdeća dva oka!
Alikon se istog trena pojavi u cijelosti. Bio je odjeven u tamnoplavu pelerinu sa dugim plavim plaštem na leđima. Osmjehnuo se Nicku a zatim je krenuo prema jedva vidljivoj stazi okruženoj s obje strane visokim planinama. Lebdeće tijelo Kirsten lebdjelo je uz njega kao da ga on drži nevidljivim užetom.
Nick je hodao za njim pogleda usmjerenog u tijelo Kirsten, a Mylo ih je slijedio na razdaljini pogleda spuštenog u zemlju.

. 2. .

KAMENA DOLINA, KRALJEVSTVO TERMYLON

Prošli su sati otkako su ostavili iza sebe mjesto gdje se nalazio portal, koji ih je prebacio sa Zemlje na ovaj planet, za koji je Alikon rekao da se zove Nyfaast. Hodali su u koloni, jedan iza drugog u potpunoj tišini, zaokupljeni svaki svojim mislima. Krajolik oko njih je iz sata u sat bio posve identičan i njima se činilo kao da se neće nikad ni izmjeniti. Ali izmjenio se. Alikon se zaustavio na rubu malene doline načičkane ogromnim kamenjem koje je bilo razbacano po dolini.
- Ovo je Dolina Kamenja! Tu ćemo predahnuti na par minuta, a onda moramo dalje! – reče Alikon pritom laganim pokretom ruke spustivši nježno Kirsten na travu. Čim je njeno tijelo dotaklo travu on je načinio par pokreta i odnekud se stvorila poluprozirna magla koja ih je okružila.
- To je čarolija iluzije! – reče Alikon uhvativši iznenađen Nickov pogled – Ako bilo tko pogleda prema nama vidjet će samo još jedan golemi kamen!
- Misliš da nas Naic još uvijek love? – upita Nick
- Oni nikad neće prestati da vas love! Bar dok im njihov gospodar to ne naredi! – pojasni Alikon – Jednom kad dobiju naredbu da ubiju oni ne odustaju dok to ne izvrše!
- Mogu li se oni ubiti?
Alikon ne odgovori ništa na to pitanje.
- Ne odgovaraš? – reče Nick – Znači li to da ih se ne može ubiti?
- Ne, ne znači! – mirno će Alikon – Može ih se ubiti, ali to ne možeš učiniti ti Nick!
- Zbilja?! – drsko će Nick – A zašto ne mogu?
- Naic nisu obična stvorenja! Stvorila ih je moćna magičarka Artevy! Oni su njeni klonovi i povezani su s njom uz pomoć magije! Ništa ih ne može ubiti! Nikakvo oružje ili magija! Može ih se nakratko zaustaviti kao što smo mi to učinili, ali to je samo privremeno rješenje!
- Čemu sve ovo onda ako im ne možemo pobjeći? – Nick će srdito – Zašto smo došli ovamo ako će nas Naic svejedno ubiti? Radije bih da umrem na planeti na kojoj sam rođen!
- Kao što sam rekao – strpljivo će Alikon – Naic su besmrtni jer su magijom spojeni sa svojim gospodarem! Ali Artevy nije besmrtna!
- Znači ako pronađemo tu Artevy i ubijemo je… - Nick će brzo sa olakšanjem na licu
- A kako to točno misliš ubiti jednu od najmočnijih magičarki na Nyfaastu? – Alikon mu uputi radoznali pogled
Nik bijesno lupi šakom po zemlji.
- K vragu! – on poviče – Nemam pojma kako! Ali mora imati nekakvu slabost! Svi imaju nekakvu slabost!
- Kako bi ti ubio Artevy Mylo? – obrati se Alikon Mylu koji je cijelo vrijeme šutio.
On je cijelo vrijeme zurio u jednu točku, negdje u daljinu, i par trenutaka nije ništa rekao. A zatim skrene pogled prema nepomičnoj Kirsten i nešto bljesne u njegovim očima.
- Pronašao bih magičara koji je močniji od nje! – on će muklim glasom
Na Alikonovom glatkom licu pojavi se osmijeh.
- Upravo tako! – on će zadovoljno – To je najbolji način da se pobjedi Artevy!
- Znaš li takvu osobu? – brzo će Nick
- Znam! – reče polako Alikon – Na našu sreću znam!
- Napokon neke dobre vijesti! – s olakšanjem će Nick
Narednih par minuta proveli su u tišini a onda je Alikon ponovno podigao tijelo Kirsten i time dao znak da krenu dalje.
Hodati po mekanoj travi, nakon grubog terena u rudniku i tvrde zemljane staze, bilo je pravo olakšanje. Lišeni golemih zidova planine koja ih je okruživala dok su hodali stazom, sad su uživali u toplim zrakama sunca koje ih je grijalo svojim zrakama. Alikon ih je vodio pravocrtnom putanjom točno posred doline ni u jednom trenutku ne zastajući. Nick i Mylo nisu uopće obračali pozornost oko sebe. Gubitak Kirsten kao da ih je udaljio jedno od drugog. Izbjegavali su međusobne poglede i bilo kakav razgovor. Nick je još bio gnjevan i krivio je Myla zbog smrti Kirsten, a Mylo je ionako osjećao krivnju zbog toga, te nije ni pokušavao da objasni Nicku svoje postupke. Smatrao je u sebi da ništa drugo nije ni zaslužio. Njegovo je samopouzdanje znatno platilo za smrt Kirsten. Jer je za njega smrt Kirsten bila dvostruko bolnija. Ona za njega nije bila samo dobra prijateljica već i djevojka u koju je bio zaljubljen. Čak je i Nick gajio prema njoj dublje osjećaje, ali nije bio zaljubljen u nju. Ona mu je bila jedina prijateljica, baš kao što mu je Mylo bio jedini prijatelj. I zato se za Myla nije moglo dogoditi ništa lošije od ovoga. Izgubio je djevojku koju je volio a čini se da gubi i najboljeg prijatelja. A on ne zna zašto? Zašto ga Naic love i žele ubiti? Što žele od njega? Po čemu je on tako poseban?
Iz razmišljanja ga prene zvuk nalik grmljavini. Podigavši pogled prema nebu opazio je guste, crne oblake, kako se gomilaju iznad njih. Iz oblaka su sijevale male plavičaste munje, a zvuk grmljavine parao je uši. Alikon je zamahnuo rukom i iznad njega i Kirsten pojavila se svjetleća rešetka. Mylo nije stigao upitati Alikona što predstavlja ta rešetka, jer je u tom trenutku s neba počelo padati kamenje veličine golf loptice. Kamenje je padalo malom brzinom, no kako su Nick i Mylo bili nazaštićeni osjećali su svaki kamen na tijelu. Rešetka koju je stvorio Alikon štitila je samo njega i Kirsten, te su tako Nick i Mylo bili prepušteni na milost kamenju. Zla sreće htjela je da ih nevrijeme zadesi baš kad su se nalazili na otvorenom, bez zaklona u kojem su se mogli sklonuti. Kamenje je odjednom dobilo ubrzanje i više nije bilo iste veličine. Sad su bili veliki poput njegove šake.
Nick jaukne kad ga je kamen pogodio pored lijevog uha raskrvarivši ga. Mylo se istog trena zaletio prema Nicku i srušio ga na tlo. Zatim je svojim tijelom prekrio njegovo.
- Što to radiš idiote! – zapanji se Nick ne mogavši se ni pomaknuti
- A što ti se čini da radim! – kroz zube će Mylo trpeći udarce
- Poginut ćemo oboje zbog tebe! – bijesnio je Nick znajući da Mylo prima sve udarce kamenja štiteći njega
Mylo mu nije ništa odgovorio jer su mu pozornost privukla dva muškarca koja su se odjednom stvorila pored njih. Slijedeći trenutak više nije vidio ništa. Muškarci su nestali u nekoj vrsti dima koji se također iznenada stvorio i u potpunosti ih okružio. Pogledavši prema nebu iznenadio se ugledavši kako se kamenje koje je do prije par trenutaka padalo po njima, pretvara u sitnu prašinu, kao da udara u nevidljivu prepreku. Sve mu je bilo neshvatljivo.
- Misliš li ti vječno sjediti na meni? – javi se Nick
- Oprosti! – Mylo brzo ustane i počne masirati bolna mjesta na tijelu.
- Čini se da je najgore prošlo! – primjeti Nick promatrajući dim oko sebe – Ne vidim Alikona i Kirsten!
- Nasuprot nas su! – reče Mylo naprežući se da pogledom probije gusti dim.
- K vragu! Otkud se sad taj dim pojavio! – promrlja Nick
- Mislim da ima neke veze sa ona dva muškarca!
Nick pogleda zbunjeno u Myla.
- Kakva dva muškarca? – on upita promatrajući ga zabrinuto
- Trenutak prije nego se pojavio ovaj dim, vidio sam dva muškarca tamo ispred nas! – Mylo pokaže ispred njih.
- Jesi li siguran da nisi dobio udarac u glavu? – Nick ga pažljivo pogleda
- Tko zna koliko će ovo trajati! – reče Mylo ignorirajući Nicka – Možda su ti muškarci odgovorni za ovo!
- Ja i dalje mislim da si dobio udarac u glavu i da ti… - Nick ušuti jer je dim iznenada nestao zajedno sa tamnim oblacima i padajučim kamenjem, otkrivši im dva muškarca kako stoje ispred njih.
Oba su muškarca bila njihove visine, odjeveni u sive kostime koji su bili prekriveni sitnim ljuskama. Nisu imali kosu i uši su im bile puno veće i šire od ljudskih. U svemu ostalom bili su veoma slični ljudima sa Zemlje.
Alikon je prvi reagirao. Otklonio je rukom svjetleću rešetku iznad njega i Kirsten, a zatim je prišao muškarcima. Obratio im se jezikom koji Nick i Mylo nisu mogli razumijeti. Prvi je muškarac klimnuo Alikonu a zatim se približio Mylu. Desnom je rukom izvadio iz džepa predmet crne boje i predao ga Mylu. Mylo je bio potpuno iznenađen time što na kostimu muškarca uopće nije bilo džepa, niti naznake bilo kakvog otvora, a ipak je odnekud muškarac izvadio crni predmet. On pogleda u Alikona koji mu klimne potvrdno glavom.
- Zagrizi komadić! – reče Alikon – I ti isto Nick! To će vam omogučiti da razumijete jezike kojima govore stanovnici Nyfaasta!
- Ali tebe razumijemo a nismo ništa morali činiti!
- Istina Mylo, ali ja sam na Zemlji boravio dvadeset godina i imao sam vremena da proučavam jezik ljudi sa Zemlje! – odgovori Alikon
Mylo klimne glavom i prihvati pruženi predmet od muškarca. Izgledao je kao komad stare kore drveta. On otkine mali komadić kore a zatim ostatak pruži Nicku koji učini isto. Muškarac spremi koru nazad u nevidljivi džep a zatim pogleda u njih sa iščekivanjem.
- Mislim da čeka da progutamo ovo! – tiho će Nick
- To je i moje mišljenje! – složi se Mylo i ubaci komadić kore u usta.
Nick je odmah učinio isto. Začudo, kora je imala izuzetno ugodan okus, iako su oni očekivali da će biti bljutav i neugodan.
- Možete li me razumjeti? – obrati im se muškarac
Oni se trgnu iznenađeno izmjenivši poglede međusobno.
- Zovem se Valys Kove a ovo je Ontaz! – muškarac je pokazao na svog pratioca – Mi smo Manhu ! Želimo vam dobrodošlicu na planet Nyfaast! Iako nije baš ugodno u ovom trenutku biti ovdje!
- Ja sam Mylo a on je Nick! – prozbori Mylo još uvijek iznenađen činjenicom da može razumijeti muškarca.
- Oprosti, ali što je Manhu? – Nick će znatiželjno
- To je naziv moje vrste! – osmjehne se Valys – Na Nyfaastu živi veoma mnogo vrsta!
Nick se okrene prema Alikonu.
- A kako se zove tvoja vrsta? Tko si ti? – on upita
Alikon se osmjehne.
- Ja sam jednostavno Alikon! – on će kratko
- Onaj dim što nas je okružio!? – javi se Mylo – To je vaše djelo zar ne?
- Jest! – potvrdi Valys – Možda bi bilo najbolje da razgovor nastavimo na sigurnijem mjestu! Biti će nam čast da vas ugostimo u našem domu!
- Vrlo rado prihvaćamo! – brzo će Nick – A gdje se nalazi vaš dom?
- Nije daleko odavde! – Valys se okrene i pokaže rukom desno od njih – Mi živimo u spiljama Orieva! Tamo ćemo biti sigurni od kamenih kiša!
- Kamenih kiša?! – iznenađeno će Nick – Hoćeš reći da je ono kamenje sa neba, bila kiša?!!
- Pada svakih sat vremena! – reče Ontaz – Traje kratko, ali ako se nalazite na otvorenom prostoru možete ozbiljno stradati!
- Stvarno bi trebali krenuti dalje! – nestrpljivo će Alikon – Još se nismo riješili Naic!
Valys i Ontaz značajno izmjene poglede.
- Proganjaju vas Naic? – Valys se uozbiljio
- Da, morali smo pobjeći sa našeg planeta! Mi smo sa Zemlje! – ozbiljno će Mylo
- Onda krenimo! Ne gubimo više vrijeme! – Valys se hitro okrene i mahne rukom da ga slijede.
Skrenuo je prema zapadu i ubrzao korak. Mylo je osjetio malenu nervozu kod muškaraca, a po njihovim pogledima lako je mogao zaključiti da im se nije svidjelo spominjanje Naic.
Nigdje pred njima nisu mogli vidjeti stazu, nikakav trag da su tuda hodala stvorenja, a Valys je svejedno bez oklijevanja brzao naprijed. Nakon ubrzanog desetminutnog hoda, otvorenu ravnicu zamjenile su opet planine. Potrošili su još par minuta penjajući se uskom stazom među stijenama, da bi pred njima iskrsnuo ogroman otvor u planini. To je bio glavni ulaz u spilje Orieva. Sa svake strane ulaza nalazio se po jedan Manhu, veoma sličan Valysu i Ontazu. Nisu imali nikakvo oružje, no bio je oko njih nekakav osjećaj da im oružje nije ni potrebno. Bez pitanja propustili su ih kroz ulaz u unutrašnjost.
Glavna je spilja bila ogromna, u tolikoj mjeri da je Mylo osjetio strahopoštovanje. Unutrašnjost glavne spilje nije nimalo odgovarala slici spilje koju je on imao u glavi. Mislio je kako će zateći običnu spilju poluosvjetljenu gorućim bakljama, s mnoštvo stijena i kamenja razbacanih posvud. No mjeste te slike iz njegove glave, spilja je bila u potpunosti osvjetljena pomoću svjetlećih kristala u zidovima. Zemlja je bila popločena širokim pločama pravokutnog oblika boje zlata, koje su upijale odjeke njihovih koraka. Sa svih strana nalazili su se ulazi u male spilje za koje je Mylo pretpostavljao kako su to privatne odaje. Ulazi su bili zaštićeni vratima od neke vrste sjajnog drveta kakvo on nije nikad vidio. Izgledalo je kao da se radi o gumi, samo što je bilo puno čvršće. Ti su se ulazi nalazili jedni do drugih s obje strane, i tako sve do kraja glavne spilje, gdje se nalazila najveća spilja. To su bile odaje glavnog starješine spilja Orieva.
Kad su Mylo, Nick i Alikon s tijelom Kirsten u zraku, u pratnji Valysa i Ontaza prispjeli do ulaza u glavnu spilju, starješina Sorbi već je bio obaviješten o njima.
- Dobro došli u spilje Orieva! – on će glasno čim je bio siguran da ga svi mogu čuti – Ja sam Sorbi, starješina spilja Orieva!
- Naletili smo na njih u Kamenoj dolini! – brzo će Valys – Treba im utočište! Proganjaju ih Naic!
Nastao je žamor pri spominjanju imena Naic, i Mylo se ponovno upitao što je to tako stravično u vezi tih Naic da svi zadrhte kad se spomene njihovo ime.
Sorbi prinese desnu ruku licu obraslom žutom bradom.
- Znači, Naic vas proganja? – zamišljeno će Sorbi gledajući prema Mylu i Nicku i Kirsten
- Možete li odvojiti malo svog vremena da vam sve objasnim? – iznenada će Alikon – Negdje gdje ćemo imati privatnosti?
Sorbi se okrene prema Alikonu i susretne se sa njegovim odlučnim pogledom. On klimne glavom i pokaže na spilju iza sebe.
- Naravno! – on će smireno – Valys, pobrini se za naše goste!
- Svakako Sorbi! – klimne Valys a onda udari prijateljski Myla i Nicka po leđima – Hajde, idemo do kuhinje! Moja supruga Nitrama je prvorazredna kuharica! Mislim da će vam se svidjeti?
- Ona ili njena hrana?! – dobaci Mylo
Valys mu uputi začuđen pogled a onda se nasmije grohotom.
- Ha ha ha! Nadam se oboje! Ha ha!
- Iskreno, već sam i ogladnio od svega! – prizna Nick
- Nema ništa bolje od kamene kiše da otvori apetit! Bar to važi za mene! – osmjehne se Valys
- Nisam nikad čuo za kamenu kišu! – primjeti Mylo – Kako je moguće da pada kamenje sa neba?
Valys mu uputi ozbiljan pogled.
- Tu je magičnu kišu stvorio isti magičar koji je poslao Naic da vas ubiju! – reče on
- Ali Alikon je rekao da je neka Artevy gospodarica Naic! – brzo će Nick
Valys klimne potvrdno.
- To je točno! Ali Artevy je samo desna ruka magičara Slayica, i bez njegove zapovjedi ona ne bi poslala Naic na vas! – objasni Valys – Samo mi nije jasno zašto su to učinili! Mislim, poslali Naic da vas ubiju!?
- Ne znamo ni mi! – Mylo slegne ramenima – Nisam nikad čuo ni za njega niti za ovaj planet!
- kako si ono rekao da se zoveš? – upita Valys
- Mylo!
Valys je djelovao zamišljeno a onda zavrti glavom.
- Kao da sam negdje već čuo tvoje ime ali ne znam gdje! – on će ozbiljno a onda se osmjehne – Ali nema veze! Naic se ovdje neće pojaviti! Idemo jesti!

***************

U Sorbievoj spilji sve je bilo prepuno šarenih boja koje su ispunjavale prostor. Najviše šarenila dolazilo je od velikih slika koje su krasile zidove spilje. Sorbi je ponudio Alikonu da se ugodno smjesti u mekani naslonjač, identičan onom u kojem je on sam sjedio. Alikon je zadivljeno promatrao slike prebacujući polako pogled sa jedne na drugu.
- Sve je te slike naslikala moja supruga Amatra! – dometne Sorbi
- Prekrasne su! – oduševljeno će Alikon – Pune života i veselja!
- Biti će joj drago to čuti! – nasmije se Sorbi a onda mu ton glasa postane ozbiljan – Daleko si od Zemlje Alikone!
- I pomislio sam da ćeš znati tko sam! – klimne Alikon glavom
- To i nije bilo teško za shvatiti! – Sorbi raširi ruke – Koliko bestjelesnih bića postoji na Nyfaastu?
- Pitaš se zašto sam ovdje, zar ne?
- Zapravo ne Alikone! Nije to ono što me zanima! – Sorbi mu odgovori osmjehnuvši se – Znam vrlo dobro što radiš na Nyfaastu!
- Znaš?! – bila je to više tvrdnja nego pitanje
- On je taj? – brzo će Sorbi
- Da, on je taj! – kratko ali odlučno klimne Alikon
- Siguran si u to? Bez ikakve sumnje?
- Potpuno sam siguran! – i dalje odlučno klimne Alikon
- Ali on ne zna, zar ne? Nisi mu još rekao istinu?
Alikon je ušutio.
- Prije ili kasnije morat ćeš mu reći zašto ga Naic žele mrtva! – Sorbi će ozbiljno – Jadan mladić! Biti će mu jako teško sve to shvatiti!
- Snažan je on! – Alikon će ponosno – Promatrao sam ga sve ove godine i mogu ti reći da ga život nije nimalo mazio!
- Hm, da! – promrmlja Sorbi – Ipak je on jedan Ginbe ! Posljednji od Drevnih !
- Nije posljednji! – muklo dobaci Alikon
- Vjerni Alikon! – sjetno će Sorbi – Zar još uvijek vjeruješ da su Gardan i Altaz živi?
- Nema dokaza da su mrtvi! – odbrusi Alikon – I za Myla se vjerovalo da je mrtav, a eto ga ponovno na Nyfaastu!
- Neka ti bude! – mirno će Sorbi – Tko sam ja da ubijam nadu! Zapravo, vjerujem duboko u sebi da oni još žive! Gardan mi je bio jako dobar prijatelj! Ali reci, što namjeravaš sad kad si doveo Myla na Nyfaast!?
- Namjeravam ga odvesti u Nypossa Kal! – kratko će Alikon
Sorbi ustane i prekriži ruke na leđima, pogleda usmjerenog u slike na zidu. On počne šetati oko Alikona.
- Dalek je to put Alikone! – on će ozbiljna lica – A Naic će vam stalno biti za leđima!
- Svjestan sam toga, ali samo će tamo Mylo moći u potpunosti shvatiti istinu! Nadam se da shvačaš!
- I više nego što misliš! – zagonetno će Sorbi – Valys i Ontaz poći će s vama do Nypossa Kal! Barem toliko mogu učiniti za vas!
- Nadao sam se da ću moći računati na tvoju podršku! – zahvalno će Alikon
- Teška su ovo vremena! – zabrinuto će Sorbi – Puno se toga dogodilo otkako si otišao sa Nyfaasta! Zlo jača iz dana u dan a kraljevstva ratuju jedno protiv drugog! Molim za čudo Alikone! Čudo koje će izbrisati ovaj rat što se sprema zahvatiti cijeli Nyfaast, i donjeti nam toliko željeni mir! Može li Mylo biti to čudo? Može li čovjek sa Zemlje donjeti željeni mir?
- Možda dolazi sa Zemlje, ali Mylo nije čovjek! – oštro će Alikon
- Možda imaš pravo! – klimne Sorbi – Ali oprostit ćeš mi iskrenost, jer mladić za kojeg tvrdiš da je naš spasitelj nimalo ne izgleda kao Ginbe a još manje kao potomak Drevnih! Svim se srcem nadam da ne griješiš! Zadnje što nam svima treba jest lažna nada!
- Siguran sam u to tko je i što je Mylo! – oštro će Alikon – A i ti ćeš se u to uvjeriti kad Mylo shvati tko je i što mora učiniti!
- A što ako odbije? Jesi li o tome razmislio?
- Nisam to smetnuo sa uma, ali Naic će svakako htjeti ubiti Myla! Uostalom ubili su njegovu djevojku! On nema izbora Sorbi! Ili će se boriti ili će umrijeti! Za njega nema treće opcije! – pojasni Alikon
- Slažem se s tobom! – klimne Sorbi – Davno u prošlosti Drevni su stvorili Nyfaast po svojoj želji i podarili nam dom i sigurnost! I zato je i logično da sad kad kaos prijeti da uništi sve, ponovno jedan Drevni vrati stvari na svoje mjesto!
Da, sad shvačam što želiš reći! Mylo zaista nema izbora! Ako ga Naic žele ubiti to mora biti samo stoga što Slayico zna tko je on!
- Što objašnjava zašto je poslao Naic na Zemlju! – dobaci Alikon – Želio je ubiti Myla prije nego što on sazna tko je!
- To je veoma čudno! – zamišljeno će Sorbi – Kako je uspio poslati Naic na Zemlju? Ti ih nisi pustio kroz prolaz, zar ne?
- Nipošto! – oštro će Alikon – Dobro znaš da nitko ne može proći kroz prolaz ako je on zatvoren sa druge strane!
- Ali kako je onda uspio?! Zar postoji još jedan prolaz!? – upita Sorbi
- Imam teoriju o tome ali nemam dokaza!
- Kakvu teoriju?
- Mislim da Slayico posjeduje Drevni kamen!
Sorbi uputi zapanjeni pogled u Alikonove plave oči.
- Nadam se da griješiš! – Sorbi će ledenim glasom
- I ja se nadam da griješim, ali sve ukazuje na to! Jedino je uz pomoć Drevnog kamena mogao otkriti da je Mylo živ, i gdje se nalazi! Nitko na cijelom Nyfaastu to nije znao! – Alikon je govorio mirnim tonom – Drevni kamen može otkriti tragove magije u prostoru i vremenu! I može djelovati na nju!
Sorbi je postajao sve više zabrinutiji.
- To je onda još gore nego što sam mislio! – on će oštro – Ako on stvarno posjeduje Drevni kamen onda je nepobjediv!
- Ne nužno! – odmahne Alikon glavom – Mislim da nije uspio otkriti sve moći koje leže unutar kamena! Ne zove se on bez razloga Drevni kamen! Postoje moći unutar njega koje samo Drevni mogu kontrolirati!
- U našem slučaju samo Mylo! – dovrši Sorbi
- Upravo tako! – potvrdi Alikon
- Oh ne! Sad me probola jedna strašna misao! – uzvikne Sorbi – Što ako griješimo!?
- Kako to misliš?! – Alikon je prvi put djelovao zatečeno
- Što ako Slayico uopće ne namjerava ubiti Myla? Što ako ga želi živa kako bi uz njegovu pomoć ovladao moćima koje su njemu nedostupne? – reče Sorbi
- O tome nisam razmišljao! – prizna Alikon ozbiljno
- Slušaj me dobro Alikone! – Sorbi će odlučno – Mylo nipošto ne smije postati Slayicov zarobljenik! Ako ne uspijete stići do Nypossa Kal ili nešto krene po zlu, moraš ubiti Myla!
Alikon je skočio iz naslonjača.
- Zar si poludio?! – on poviče – Ne dolazi u obzir!
- Poslušaj me! – uporno će Sorbi – Ako Slayico uz pomoć Myla otkrije moći Drevnog kamena, planet je osuđen na propast! A s njime i životi svih bića! Mylo ne smije postati Slayicov pijun! Ti si odgovoran za budućnost cijelog planeta!
- Nisam pazio na njega dvadeset dvije godine da bih ga sada ubio!! – smrkne se Alikon
- Onda ga štiti svojim životom! – Sorbi se zavali u naslonjač – Jer ako ne uspiješ, nitko nas neće zaštititi od Slayica! Čitav će svemir biti u opasnosti!
- Sve će biti u redu! Moraš vjerovati u to! – mirno će Alikon
- Moje je srce s tobom Alikone! Idite sad! Ne gubite vrijeme! Neka vas sreća prati! – umorno će Sorbi
Alikon šutke klimne prema njemu i onda izađe iz spilje.



****************

Mylo je šutke promatrao Nitramu kako posprema zdjele i čaše sa masivnog stola. Ručak koji je pripremila popunio je praznine u njihovim stomacima, i Valys nije nimalo pretjerivao kad je rekao da Nitrama prvorazredno kuha. Nick je zdušno spavao u susjednoj prostoriji iscrpljen naporima dugotrajnog pješačenja. Na Nitramin prijedlog on je također legnuo da se odmori, ali san nije nikako dolazio na oči. Nakon mnogo prevrtanja po mekoj postelji odustao je od spavanja. Misli su mu bile sa Kirsten, koja se nalazila u veoma hladnoj spilji. Stavili su je u proziran, od stakla načinjen lijes, koji ga je posdjetio na bajku o Snjeguljici. Nju su također stavili u stakleni lijes, samo što je nju spasio poljubac princa, a za Kirsten nema princa koji će je poljubcem oživjeti.
- Razmišljaš o djevojci? – začuo je nježan Nitramin glas
On podigne pogled. Nitrama ga je promatrala naslonjena o zid, prekriženih ruku na prsima.
- Očito je bila veoma važna u tvom životu! – primjeti ona
Mylo klimne glavom.
- Nisam ni slutio koliko! – on će sjetno – A činjenica da više ne živi samo pogoršava stvar! Zbog mene je u tom lijesu! I ništa što učinim neće ju vratiti nazad u život! Užasan je taj osjećaj kad shvatiš da si potpuno nemoćan!
Nitrama klimne suosjećajno.
- Shvaćam kako se osjećaš! – ona će mirno – Moja je sestra Calinora imala posve istu situaciju poput tvoje! Njen je zaručnik stradao od ruke Naic i ona je jednostavno poludjela od boli!
- Bojim se da ću i ja završiti tako! – promrmlja Mylo
- Ne vjerujem da hoćeš! – brzo će Nitrama – Ti si puno snažniji nego što je ona ikad bila!
Mylo pogne glavu i uzdahne.
- Možda se takvim činim ali osjećam kako dio mene polako umire, i da je samo pitanje vremena kad će i srce prestati kucati!
- To govori svatko tko je jednom izgubio voljenu osobu! – blago će Nitrama – Ali vrijeme liječi sve rane, ma kako duboke bile!
- Ne pomaže ni to što Kirsten uopće ne djeluje kao da je mrtva! – srdito će Mylo – Nema one mrtvačke ukočenosti! Naprotiv, ona djeluje kao da spava! Svaki put kad ju pogledam očekujem da se probudi i zapita se gdje je!
- Zapravi i nije mrtva! – ozbiljno će Nitrama – Naic nema sposobnost ubijanja! Oni kradu duše!
- Molim?! – zapanjeno će Mylo – Kradu duše? Kako?
- Kirsten djeluje kao da spava zato što njeno fizičko tijelo nije uništeno! Njena se duša nalazi u Svijetu sjena! To je prostor između života i smrti, gdje svaka duša vjećno luta lišena mira! – njen je glas bio sjetan – To Naic čine!
- Što je bilo sa tvojom sestrom? Calinori?
Nitrama tužno udahne.
- Nestala je! – ona će tiho – Kad je bol u njoj dosegla vrhunac više nije htjela živjeti! Neprestano je govorila kako njen život više nema smisla, a onda je čula za Tamni kristal i…
Nitrama odmahne glavom , rukom obrisavši suzu iz oka.
- Tamni kristal? Što je to? – znatiželjno će Mylo
Nitrama ponovno odmahne glavom.
- Jedna legenda! – ona će oštro – Glupost koja je Calinori dala nadu i koja ju je vjerovatno ubila!
- Ne razumijem! – prizna Mylo
- Legenda o Tamnom kristalu govori da onaj tko posjeduje Tamni kristal, može vratiti duše koje lutaju, nazad u život!
Mylo od iznenađenja poviče.
- Ali to je samo glupa legenda! – brzo će Nitrama opazivši sjaj u oku Myla – Nitko nikad nije otkrio ni najmanji trag koji bi dokazao postojanje takvog kristala! To je samo priča koja je već uništila na stotine života!
- Govori li legenda gdje bi se mogao nalaziti taj kristal? – ozbiljno upita Mylo
Nitrama odvrati pogled ne rekavši ništa.
- Ne želiš mi reći? – on ju upita
- Pokrenula sam nešto što će uvelike promjeniti živote svijuh nas! – progovori ona okrenuta leđima Mylu – Znala sam da ne smijem to spominjati i svejedno sam to učinila! Bila sam nepromišljena i zato te molim da mi oprostiš!
Mylo se zbunio.
- Ne razumijem o čemu govoriš? – on će smrknuto
Ona se okrene prema njemu i pogleda ga u oči.
- Potražit ćeš Tamni kristal, zar ne?
Mylo skrene pogled u stranu.
- To sam i mislila! – Nitrama ponovno okrene leđa Mylu – Vidiš Mylo, ja posjedujem dar! Dar koji mi omogučuje da imam vizije o događajima koji će se dogoditi u budućnosti! Nije da vidim sve i uvijek, samo kad se pojave vizije! Tako sam imala viziju o tebi! Znala sam da ćeš doći i da ćeš tražiti svaki način da vratiš Kirsten nazad u život! I zato sam znala da ne smijem spominjati Tamni kristal! Ali pričajući o Calinari dopustila sam osjećajima da prevladaju i eto sad više ne mogu popraviti štetu!
Mylo je i dalje šutio.
- Jedno moraš znati! – Nitrama će oštro – Ako i pronađeš Tamni kristal, cijena za korištenje njegovih moći je stravično velika! Dobro razmisli da li si spreman platiti takvu cijenu!
Mylo samo što nije poskočio na mjestu. Nitrama nije rekla da on neće pronaći kristal. Znači da ima nade za Kirsten. Što se njega samog tiče, nije ga bilo briga što će biti s njim. Samo ako se Kirsten vrati nazad u život.
- Gdje bi trebao tražiti kristal!? – Mylo je nastojao da mu glas ne drhti od uzbuđenja
- Ne bih ti to trebala reći, ali bilo bi još gore da se uputiš u nepoznate krajeve i lutaš uzalud! – Nitrama se blago osmjehne – Sudbina je ponekad stvarno nepredvidljiva! Prije par godina odbila sam sestri otkriti gdje da traži kristal kako bi je spasila, a sad tebi otkrivam gdje da tražiš isti kristal, isto da bi te spasila! Nije li to ironično?
- Ne vjerujem u sudbinu! – odlučno će Mylo – Vjerujem u slobodu izbora i zakon uzroka i posljedice! I nemoj se osječati krivom što si spomenula Tamni kristal!
Nitrama se nasmije.
- Ne brini Mylo! – ona će veselo – Ne osjećam ja krivnju! Odavno znam da ću pokrenuti lavinu događaja koji će izmjeniti sliku Nyfaasta zauvijek! S obzirom kakvo je stanje sada to i nije loša stvar! Samo nisam očekivala da ćeš ti biti taj pokretač i da će sve imati veze sa Tamnim kristalom! Nitko točno ne zna gdje se nalazi Tamni kristal, no legenda spominje Bezdan straha kao mjesto gdje je kristal skriven!
- Bezdan straha? – ponovi Mylo upitno
- Nekad je to bio ponor s kojeg su padali najlijepši slapovi u svemiru! – sjetno će Nitrama – No sad je to samo bezdan u kojem se skrivaju čudovišta zla, koja vrebaju svakog tko se usudi zakoračiti u tamu! Da bi došao do Bezdana straha moraš proći kroz unutrašnjost planine Antas Lyth!
Ona pokaže prema izlazu iz spilja Orieva.
- Ravno od ulaza, kroz Kamenu dolinu, doći ćeš do podnožja planine! – objasni Nitrama – Moraš pronaći skrivenu stazu koja će te odvesti do spilja Antas Lytha!
- Hvala ti na tome! – osmjehne se Mylo
- Ne znam koliko ćeš biti zahvalan kad uvidiš s čime sve imaš posla! – ona će ozbiljno – Odabrao si opasan put na kojem će te stalno pratiti smrt!
Mylo slegne ramenima.
- Ako ćemo vjerovati Alikonu, Naic će me proganjati sve dok me ne ubiju! Znači da me smrt čeka u svakom slučaju! – on će smireno
- Ti si zaista hrabar muškarac! – osmjehne se Nitrama – Nadam se od srca da će hrabrost biti dostatna da te očuva na životu!
Mylo klimne glavom i u tom trenutku u kolibu uđe Alikon.
- Gdje je Nick? – on upita – Moramo krenuti dalje!
- Dovest ću ga! – reče Nitrama i udalji se.
- Dobre vijesti Mylo! – brzo će Alikon – Valys Kove i Ontaz pridružit će nam se na putu do Nypossa Kal! Tamo ćemo razraditi plan kako da porazimo Artevy!
Mylo je duboku uzdahnuo a zatim odlučno pogleda Alikona u oči. Prije nego je uspio išta izustiti Alikon jaukne.
- Oh ne!! – glas mu je zvučao očajno i Mylo se iznenadi njegovom dubinom – Rekla ti je za Tamni kristal!?
Mylo je bio zaprepašten. Kako je Alikon to mogao znati?
- Točno! Ali kako….
- Vidim ti u pogledu Mylo! – prekine ga Alikon – Nisi jedini koji želi pronaći kristal! Vidio sam na desetke tragača poput tebe i svi su imali isti pogled kao i ti sad!
- Dobro! – odlučno će Mylo – Sad ne moram smišljati kako da ti to priopčim! Znaš što planiram učiniti!
- To je ludost Mylo! – srdito će Alikon
- O čemu je riječ? – pojavi se Nick trljajući oči u pratnji Nitrame.
Mylo i Alikon u tišini izmjene poglede.


- 14:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

18.09.2011., nedjelja

LJUBAV

Svi ste čuli za nju, iskusili je, pronašli ili još tražite, nitko nije imun na ljubav.
Nema prave definicije koja točno objašnjava što je ljubav i kako nastaje, za svakoga je to drugačije iskustvo.

„… Otkrij mi ljubav kroz poglede svoje
poljupcima ti probudi ju
da nikad više ne zaspi i osjeti bol
da nikad je više ljudi ne razočaraju…“ ( OTKRIJ MI LJUBAV, Mylo )

Ljubav nije jedinstveni osjećaj, u njoj je satkano na desetke drugih osjećaja koji zajedno stvaraju tu predivnu čaroliju koja nam život čini ljepšim, čini od nas bolje osobe, potiče nas na nezamisliva postignuća i uljepšava nam svijet.
Svatko tko je jednom volio iskusio je tu čaroliju i ostao začaran. Zato kad ljubav nestane, nestane i ta čarolija i sve izgleda sivo i jednolično. I mi tražimo tu čaroliju iz dana u dan, nadajući se da ćemo ju ugledati na licu sljedeće osobe koja nam dođe u susret.
Ponekad je tako i ali uglavnom je to duga bolna potraga…

„… Lutam svijetom u potrazi za nečim što moram shvatiti
i tek kad odgovore pronađem tek onda ću se kući vratiti…“
Jer svi mi za snovima žudimo sa istim se željama budimo
svi mi sanjamo o ljubavi…“ ( PUTEM LJUBAVI, Mylo )

Ljubav je stalno prisutna u nama. Ona nema jedan oblik, jedno značenje. Ona je više stvari odjednom, čak i u trenucima kad nam se čini da ljubav ne postoji.
Neke oblike ljubavi dobili smo samim rođenjem i utkani su u našu svijest, u naše ja. Ljubav prema životu, obitelji, prijateljima, prema određenim stvarima…. Toliko je puno oblika ljubavi u nama a opet to nije dovoljno.

Trebalo bi biti ali nije.

Mi težimo za posebnom ljubavi, onom koja u sebi nosi čaroliju, zbog koje ostaješ začaran, ljubav koja ti otkriva posve novi svijet…
Trenutak kad se zaljubiš u drugu osobu – to je znak da si na pravom putu da pronađeš čaroliju.

„… Ima li na svijetu veće čarolije
nego kad ljubav put do sreće otkrije
da kad zasvijetle oči od zvijezda uzmu sjaj… ( ČAROLIJA, Mylo )

Ponekad se čini da je to smisao života, traganje za čarolijom ljubavi i stapanje dvije srodne duše u jedno.
Ali ne ispadne uvijek tako. Rijetki su oni koji uspiju brzo pronaći čaroliju i proživjeti cijeli život okružen ljubavlju druge osobe.
To ne znači da su ostali lišeni te sreće, već znači da još nisu spremni primiti pravu čaroliju. Njih čeka puno traganja i iskušenja.
Oni koji iz svega toga nešto nauče prije ili kasnije trud se isplati.
Oni koji ostanu na mjestu i čine iste pogreške iznova imaju puno manje izglede.
Nema smjernica gdje i kako pronaći ljubav. Ponekad kad se traži ljubav uporno izmiče i zato život većine ljudi izgleda kao da hvataju nešto samo njima vidljivo i shvatljivo. Takvi ljudi imaju puno veza koje su uglavnom kratkog vijeka i uglavnom se baziraju na tjelesnom užitku.
Ljubav se uglavnom dogodi iznenada, kad se ljudi najmanje nadaju da će se zaljubiti. Jedan pogled, osmijeh ili dodir i evo čarolije. Tako jednostavno – tako komplicirano. I kad se dogodi čini nam se da smo u snu.

„… Konačno sam pronašao sreću i ljubavnik sam njen
gdje god dođem ljudi se smiju vide da sam zaljubljen,
a kad si uz mene srce iz grudi želi izaći van
smijem se od sreće po cijeli dan,
i ne živim život – živim san…“ ( VOLIM TE, Mylo )

Ljubav boli.
Svatko tko je volio to zna.
Kad volimo drugu osobu čitavim srcem, čitavim tijelom, kad se vežemo za voljenu osobu, mi postajemo jedno, i razdvajanje je uvijek bolno.
Ponekad nam se ljubav prema drugoj osobi čini idiličnom, pomislimo da smo sretnici koji su pronašli čaroliju a onda sve nestane u trenu i ponovno smo na cesti i tražimo…

„… Još uvijek ljubav tražim na cestama od blata
ljubim redom djevojke što vole me kao brata
a ti srećo bježiš po svud gdje da tražim, nemam kud…“ (LJUBAV,Mylo)

Ja sam jedan od onih koji traži čaroliju i koji nastoji svaki put nešto naučiti iz prijašnjih „pokušaja“ i približiti se na korak pravoj ljubavi. Ne znam hoće li taj trenutak ikad doći – nadam se da hoće, i ta me nada pokreće prema naprijed.
Ako na tom putu pogriješim, budem povrijeđen ili jednostavno propustim priliku – nije važno. Svejedno ću i dalje tragati za njom, jer naposljetku – što je život bez ljubavi…

„… Hajde pruži mi ruke poljubac mi daj
jer ja nemam snage a trebam zagrljaj,
i kao utopljenik sam u moru što davi se
ti budi moje svijetlo spasi me…“ ( ISPOVIJED SRCA, Mylo )

- 19:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.09.2011., utorak

NESUĐENOJ

I hate you in the morning

Love you at the night

Sometimes feelings are annoying

Sometimes just feels right...



In first I thought it wasn't real

I used to wake up and cry

Never told you how I feel

I didn't even try...



Is it love - I don't know

But it's happen because of you

How will end time will show

Maybe it's just passion passing thru...



I have this feelings about you

It dosn't seems they are wrong

From the heart I took them

And that is how I make this song...

- 18:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.09.2011., ponedjeljak

NISAM VIŠE ISTI JA...

Kako znaš da odluke koje donosiš nisu pogrešne?! Mislim gotovo svakodnevno nalaziš se u situaciji da moraš donjeti odluke koje će utjecati na tvoju sadašnjost i budućnost, i nema nikakvog vodiča koji ti može olakšati u tim situacijama. Kako znaš da si pravilno odlučio!?
Rekli bi ljudi slušaj sebe, slušaj svoje srce, ali da li je to pravilan način za donjeti odluku? Što ako sebi ne možeš vjerovati? Što ako je srce slijepo u tom trenutku? Kako onda postupiti?
Uglavnom su odluke koje donosimo manje važne, poput što ćemo odjenuti danas, što ćemo jesti i piti, što ćemo raditi, etc....
Ali onda se pojavi situacija koja te stjera u kut i ti više nisi siguran u sebe i ne znaš što bi trebao dalje? Slušati srce? Slušati razum? Da li možemo slušati oboje?! Prije deset godina slušao bih srce i prepustio se neizvjesnosti i slatkom osjećaju uzbuđenja i avanture! Prije deset godina, da!
Što se dogodi u nama? Što smo stariji to se više bojimo slijediti osjećaje? Više nas je strah ili je to samo briga za budućnost?!
Kad smo zapravo dovoljno stari da se trebamo brinuti za budućnost? Kad nam je dozvoljeno bojati se rizika a da se ne trebamo zbog toga ispričavati - sebi ili drugima? Kad nam to brige postaju svakodnevnica?

Nema pravilnog odgovora na ta pitanja, zar ne? Život bi bio puno jednostavniji kad bi ih bilo! Romantičar u meni stvara slike u mislima od kojih srce uzdiše ali samo to, samo slike u glavi - ništa više! Kad treba krenuti dalje odjednom se ne osjećam sigurno! Zašto? Zar mi je sigurnost odjednom postala toliko važna? Toliko da zbog nje žrtvujem sve drugo? Uvijek sam govorio da mi je sloboda najvažnija u životu, da me ništa ne sputava, da me ništa ne veže.... Da, tako sam i živio, po tom uvjerenju i nije mi bilo žao! Poneki put sam krivo izabrao, bio povrijeđen i slomljen, ali više puta sam proživio prekrasne trenutke... Tako je bilo nekad...Više nije...
Sada se uvjeravam da sam zreliji ( što god to značilo ) i da trebam početi misliti na budućnost... Što točno znači biti " zreliji" i kako točno odrediš trenutak kad si postao zreo? Kad prijeđeš tridesetu? Kad postaneš odgovorniji?! Ne znam...

Htio bih da se mogu vratiti ponovno u vrijeme kakav sam bio prije deset godina i pritom ne mislim na godine - da sam mlađi! Volim sebe ovakvog kakav sam sad, stariji, sa velikim iskustvom iza sebe.... Ali nedostaje mi onaj zanos, znatiželja, sloboda...
Morao sam donjeti veliku odluku ( više njih ) i nisam siguran da sam pravilno odlučio... Znam da će me to sad proganjati čitavo vrijeme dok se ne nađemo oči u oči i ne mogu se prestati pitati jesam li pravilno odlučio! Što ako nisam! Kako da se nosim s time? Kako da vjerujem sebi da to neću učiniti opet u sličnoj situaciji!? A ako je moja odluka bila ispravna zašto me onda toliko smeta i zašto ne mogu spavati i prestati misliti na nju? Zašto onda preispitujem tu odluku? Kako je prije bilo jednostavnije... Živio sam za danas... Ruksak na ramenu i cijeli svijet na raspolaganju... Život je bio jednostavan...

Nema smisla misliti na stvari koje se ne mogu promijeniti... Nema smisla žaliti nad nečim što ne možeš ispraviti...No još nije kasno... Još mogu donjeti odluku koju jučer nisam mogao...Ona je tamo... Čeka me...Poziva... Trebam samo učiniti korak prema njoj i prepustiti se.... I baš se tu pojavi razumna strana i ubije čaroliju... Kako bez novaca? Kako bez putovnice? Kako uopće zamišljam taj put? I tu pokleknem.... Već sam bio u toj situaciji... Već sam to proživio... Ali tada me ništa nije moglo zaustaviti... Sada je... I mrzim to... Tim više što sam dugo priželjkivao ovaj trenutak s njom... I sad kad se pojavio propustio sam ga... Donio sam odluku... Uplašio sam se neizvjesnosti, nesigurne budućnosti.... Igrao sam na sigurno.... Čini li me to kukavicom?

Možda će ona pročitati ovo i razumjeti - možda neće.... Nije da smo bili provodili previše vremena zajedno... No treba li čovjek provesti puno vremena s nekim da bi znao da ono što osjeća prema toj osobi je stvarno i iskreno? Znam samo da je moje srce htjelo jučer biti s njom, ma k vragu želio sam to čitavim tijelom a eto ja sam slušao razum jer me bilo strah... Kako da se sad pogledam u ogledalo? Možda još nije kasno... Možda još uvijek mogu sve promijeniti?!
Ne... Koga zavaravam.... Nisam više isti čovjek kao prije...

"...Otkrij mi ljubav kroz poglede svoje
poljubcima ti probudi ju
da nikad više ne zaspi i osjeti bol
da nikad je više ljudi ne razočaraju..."

- 06:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #

06.09.2011., utorak

Taj divni osjećaj....

Otkad si došla u moj život sve se promijenilo
Oživjela si sjaj u oku i srce što je venulo
Još osjećam tvoje usne i poljubac na obrazu mom
Znaš li da nosim te u srcu svom
I da zaspati sad želim u naručju tvom...

Znaš li da tvoj osmijeh nosim na svojem licu sad
Da tvoja slika budi me i usred noći ponekad
Kažu ljudi - slatka patnja ali ja dobro znam
Ljubav je to što ja osjećam
Potvrda da tebi u cijelosti pripadam...

Jer ti svojom ljubavlju hraniš me
Jer ti izvlačiš iz mene sve najbolje
Jer ti si uz mene i tvom srcu sam drag
Tvoj je dodir tako nježan i blag
I u tvome životu želim ostaviti trag....

Konačno sam pronašao sreću i ljubavnik sam njen
Gdje god dođem ljudi se smiju vide da sam zaljubljen
A kad si uz mene srce iz grudi želi izađi van
Smijem se od sreće po cijeli dan
I ne živim više život živim san...

Želio bih da svatko osjeti osjećaj taj
Kada ljubav zaskoči te i primi u zagrljaj
Tebe sada draga svojom ljubavlju nazivam
Zbog tebe više u svakom trenu uživam
Beskrajno te volim i sretan sam...

Jer ti si moja sreća sva
I samo tebi sad moje srce pripada
S tobom dijelim dobre i loše trenutke sve
Poslušaj moje srce čuje se
Kako u ritmu ponavlja VOLIM TE......

- 12:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.09.2011., četvrtak

Jednom ću i ja biti sretan...

Da je barem život poput programa na TV-u koji možeš promijeniti kad ti se više ne sviđa. I to možeš učiniti sa daljinskim bez da moraš ustati. Ali nije...
Živim u laži... okružen lažima sa svih strana... I prvi put želim da je istina koju sam otkrio u biti laž... Ali nije... osim ako sama istina nije laž, namjenjena meni da me povrijedi još više...
Svađam se sa svemirom jer ne vjerujem u Boga, prestao sam već davno - negdje u vrijeme kad sam se pokušao ubiti prvi puta ili je to bilo drugi put?! Ma tko broji...
Moram se odreći stvari koja me čini sretnim jer koliko god voilo to što radim, koliko god uložio truda, ne mogu dalje - bar ne sa mjesta na kojem se nalazim.... Jedino je riješenje otići sa tog mjesta...
Nije jednostavno... Uložio sam sebe i dušom i tijelom i sad bi trebao samo tako otići?! Ali što da radim sa gnjevom i bijesom koji osjećam u sebi? Kako da se toga riješim?
Odlučio sam prestati se baviti stand upom jer za mene nema mjesta na vrhu... Okrećem se pisanju, mojoj istinskoj ljubavi... Teži je put ali bar nema toliko kamena spoticanja kao na putu stand up komičara...
Ne kažem da mi nasmijavanje ljudi neće nedostajati ali jednostavno ne mogu funkcionirati sa tolikim gnjevom u sebi...
Ja nikad nisam bio tako gnjevan... Ni kad sam otkrio da su me roditelji napustili, ni kad sam ostao bez zubi, kad sam živio kao beskućnik... nikad nisam imao gnjev koji sada osjećam.... Očito se čaša tolerancije napunila do kraja....
Sad ću tražiti neki posao, bilo kakav... Vjerovatno neće biti nešto što ću voljeti i u čemu ću uživati ali maknut će mi misli sa stand upa i cijele zbrke, barem na malo bit ću miran....
Možda će netko pitati za mene - možda neće... Iskreno mislim da neće... Ne zato što nisam bio vrijedan da me pamte već stoga što već ima spremnih komičara da skoće na moje mjesto.... Neka... Nitko nije nezamjenjiv.... Danas sam to ja već sutra to mogu biti oni... To je život...
Smiješno je što sam stvarno povjerovao da će ova sezona donjeti velike promjene na bolje...
Istina dobio sam zube - ali koju sam cijenu platio za njih?! Ponekad poželim da ih nisam ni radio, jer zahvaljujući njima ljudi me gledaju drukčije... ponašaju se drukčije... kao da sam sa novim zubima dobio novu osobnost... Nisam.. I dalje sam onaj stari Mylo - samo u boljem izdanju, ugodniji oku za gledanje...
Zašto onda nitko me ne zamječuje? Zašto sam stavljen sa strane? Zašto sam promatrač tuđih uspijeha, tuđe sreće? Ima li neka poanta u tome?
Umoran sam prijatelji od pitanja i traženja odgovora.... Ponekad je najbolje sve pustiti... I to činim... Puštam i nadam se da ću pronaći mir...
Jednom ću i ja biti sretan...

- 22:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Svibanj 2014 (4)
Lipanj 2013 (2)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (16)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (7)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (4)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (9)
Siječanj 2011 (18)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (27)
Listopad 2010 (7)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (7)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (9)
Travanj 2010 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (38)
Nisu moji stihovi ali u njima vidim djelić sebe
"Spavam i sanjam da sam leptir
koji spava i sanja da je čovjek
koji spava i sanja da je leptir."
Čuang Ce

"I ja sanjam da sam tu
sputan u tom kutu bijednom
a snio sam da sam jednom
uživao sreću svu
Što je život? Mahnitanje.
Što je život? Puste sanje
prazna sjena što nas ovi
O, malen je dar nam dan,
jer sav život - to je san
a san su i sami snovi.."
Pedro Calderón de la Barca

You can't always get what you want but if you try sometimes you just might find you get what you need !
Rolling Stones - Sympathy for the Devil

You belong among the wild flowers
you belong on a boat out at sea
far away from your troubles and worry
you belong somewhere you feel free
Tom Petty

"I find it kind of funny, and I find it kind of sad, the dreams in which I'm dying are the best I've ever had"
Mad World by Gary Jules and Micheal Andrews

"somewhere between the time you arrive and the time you go, may lie a reason you were alive, but you'll never know."
Jackson Browne-For a Dancer

I'm not afraid- at least not to die
I'm afraid to live and not remember why.

I went to see the preacher
To teach me how to pray
He looked at me and smiled
Then the preacher turned away
He said if you want to tell him something
You ain't gotta fold your hands
Say it with your heart
Your soul and believe it
And I'd say amen

Bang a drum for the sinners
Bang a drum for the sins
Bang a drum for the losers
And those who win
Bang a drum bang it loudly
Or as soft as you need
Bang a drum for yourself son
And a drum for me

I called upon my brother just the
Other day, he said: John I'm gonna
Die if I don't start to live again
I work each day and night like clockwork
Just trying to make ends meet
I could kick this bad world's ass
If I could just get on my feet

I'd bang a drum for the dying
Bang a drum for the truth
Bang a drum for the innocence
Lost in our youth
Bang a drum bang it loudly
Or as soft as you need
Bang a drum for you brother
And a drum for me

I don't know where all the rivers run
I don't know how far, I don't know how come
But I'm gonna die believin'
Each step that I take
Ain't worth the ground that
I walk on
If we don't walk it our
Own way

No I don't claim to be a wiseman
A poet or a saint
I'm just another man who's searching
For a better way
But my heart beats loud as thunder
For the things that I believe
Sometimes I wanna run for cover
Sometimes I want to scream

Bang a drum for tomorrow
Bang a drum for the past
Bang a drum for the heroes
That won't come back
Bang a drum for the promise
Bang a drum for the lies
Bang a drum for the lovers
And the tears they've cried
Bang a drum bang it loudly
Or as soft as you need
But as long as my heart keeps on bangin'
I got a reason to believe
Bang a drum - Bon Jovi

"...I like a tombstone, cause it weathers well,
and if it stands or if it crumbles, only time will tell.
and you can carve my name in marble, you must cut it deep;
there'll be no dancing on the gravestone, you must let me sleep...."
Suzanne Vega, "Tombstone"

" I'm just a soul whose intentions are good,
Oh Lord, please don't let me be misunderstood.."
Joe Cocker, "Don't Let Me Be Misunderstood"

"And when I die
and when I'm gone
there'll be one child born
and a world to carry on."
Laura Nyro, "And When I Die"

If the future's looking dark
We're the ones who have to shine
If there's no one in control
We're the ones who draw the line
Though we live in trying times
We're the ones who have to try
Though we know that time has wings
We're the ones who have to fly.
Rush "Everyday Glory"

In every heart there is a room
A sanctuary safe and strong
To heal the wounds from lovers past
Until a new one comes along"
Billy Joel "And So It Goes"

Is this the real life
Is this just fantasy
Caught in a landslide
No escape from reality
Open your eyes, look up to the skies and see
I'm just a poor boy, I need no sympathy
Because I'm easy come, easy go; little high, little low
anyway the wind blows doesn't really matter to me
To me.....
Queen, "Bohemian Rhapsody"

Somewhere over the rainbow
Bluebirds fly.
Birds fly over the rainbow -
Why then, oh why can't I?
E. Y. Harburg, "Over the Rainbow"

Thank you for loving me
For being my eyes
When I couldn't see
For parting my lips
When I couldn?t breathe
Thank you for loving me...
Jon Bon Jovi - Thank you For Loving Me

I don't want another pretty face
I don't want just anyone to hold
I don't want my love to go to waste
I want you and your beautiful soul
You're the one I wanna chase
You're the one I wanna hold
I wont let another minute go to waste
I want you and your beautiful soul
Jesse McCartney - Beautiful Soul

These mist covered mountains
Are a home now for me
But my home is the lowlands
And always will be
Some day you'll return to
Your valleys and your farms
And you'll no longer burn
To be brothers in arms
Through these fields of destruction
Baptism of fire
I've watched all your suffering
As the battles raged higher
And though they did hurt me so bad
In the fear and alarm
You did not desert me
My brothers in arms
There's so many different worlds
So many different suns
And we have just one world
But we live in different ones
Now the sun's gone to hell
And the moon's riding high
Let me bid you farewell
Every man has to die
But it's written in the starlight
And every line on your palm
We're fools to make war
On our brothers in arms

Dire Straits - Brothers in Arms









O MENI

TKO SAM - Mile Mylo Radulović


Rado bi se nazvao bićem s druge planete jer na ovoj nikako da se uklopim

Romantičar koji je preživio istrebljenje i koji svoje osjećaje iskazuje kroz stihove i riječi izmišljenih likova

Još jedan u nizu koji misli da ima što reći..

Onaj koji na cesti prođe pored tebe i podari ti osmijeh bez razloga..

Brbljavo dosadan na zabavan način... - mogu se tako opisati ,zar ne? Naravno da mogu! Ovdje sam ja glavni!

Idealist...Borac protiv nepravde...Nesuđeni psiholog... Neki kažu dobar prijatelj...
LJUDI KOJI ME TRPE ( NA NJIHOVU ŽALOST )

NIKOLA - znan kao Bean od Siska, Einstain, Nidžo, Glupstain, Antonio Saavedra

KRISTINA - znana kao Penny, Kaca, Blondy, Tina, Tinči
LJUDI KOJI ME ZNAJU

VERICA

STAND UP KOMIČARI ( Marina, Habibi, Goc, Tihomir, Vlatko, Aleks, Ivan, Andrea, Krav, Zvonko i dr...)

FAMILY VUKOVIĆ I DOBRI VOJAK TOMICA

HRPA DOBRIH LJUDI KOJI ĆE SE SAMI PREPOZNATI
MOTO

SANJAJ KAO DA ĆEŠ ŽIVJETI VJEČNO
ŽIVI KAO DA ĆEŠ UMRIJETI SUTRA
MOJI CITATI

Brige i probleme iza sebe ostavi
Jer bez njih i sa njima
Život svejedno dalje teče..
Ne dopusti srcu da zaglavi
Da zaledi ga oštra zima
Jer pod ledom kucat neće.....


Raduj se životu i uživaj u njemu
Svakoga jutra neka ti to bude
Tvoja prvobitna misao...
Pa ćeš vidjeti sreću u svemu
I nećeš trebati druge ljude
Da bi živio svoj život - da bi disao...


Mogu li biti ljut na život
Kad otkrijem da je on moja kreacija
Da sve od mene dolazi ovoga trena
Svaki trenutak, svaka situacija...


Zamisi samo da ti si LUD
A da LUDI su ti koji NORMALNO žive
Razmisli da li bi tada mijenjao
Sve svoje predrasude krive...


Podigni glavu kad loše stvari dođu
Podsjeti se da doći će i bolje
Nemoj dati da tuga sve izblijedi
Unesi u život maksimum dobre volje....


Vidi u svemu spojeve savršenstva
Da osjetiš dobro dok prolaziš kroz zlo
Budi svjestan da sreća posvud se krije
Ne plači nad životom već prihvati to...


Sreću ćeš naći tamo gdje ju tražiš
Zato učini da sreća bude ti sve
Pokaži svima u svijetu tko si
Podigni glavu i nasmiješi se...


Nosim nešto u sebi mračno
Što ni svjetlost probiti ne može
I osjećam to nešto ogromno i snažno
Kako plovi krvlju duboko ispod kože...
Mojom se srećom to nešto hrani
Osjećam tu glad svakoga jutra
I dok se borim i srcem i dušom
U nadi živim za bolje sutra....


Nisi sama i nikad nećeš biti
Duboko u sebi ti znaš da je tako
Hajde priznaj svijetu da ga voliš
I sve će drugo biti lako.....<7br>

Probudi se iz lažnih snova
Shvati da ne moraš ništa sanjati
Sve što trebaš to već imaš
I svima to možeš poklanjati...
Ima li išta lijepše od ljubazne riječi
Lijepše od življenja u sreći
Sjeti se tko si i ponovno oživi
Nek tvoja ljubav svijet izliječi....


Gdje počinješ ti a sutra prestaje
Kada pališ svjetla u svojim očima
I koji dio tebe potajno nestaje
Kad kao krijesnica svjetliš noćima....


Sa samoga dna morskog kraljevstva
Poruke duše pišem ljudima
U školjkama morskim tintom od soli
Sve to šaljem svijetu kojega volim...


Zašto je srce ovako tužno
Ako sam ja taj što ima moć
Da mijenja svijet po svojoj volji
Zašto svaki dan donosi nešto ružno
Kad s Bogom pričam svaku noć
Moleći ga da budem čovjek bolji...


Što učini čovjek kad ga nevolja snađe?
Da li hrabro ide dalje
Ili tone uz svoje lađe.....

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se