Stazama poznatim, prašnim, Što do kućnoga praga Vam vode, Skitnice i putnici mnogi Tisućljećima hode. Prošao njima sam i ja Pa stao pred časne Vam dveri, No nikad ne uđoh iz straha Da ne rastrgaju me zvijeri. Viteški klanjah se samo I ostavljah pisma vam tamo. U molitvi sklapajuć' ruke, Tim stazama prođoh bez muke. Vedran