11.06.2007., ponedjeljak
Novigradski triatlon ...
U nedjelju sam ustao vrlo rano, prije šest, jer se još uopće nisam bio spremio za današnju utrku. Za divno čudo, osjećao sam se jako dobro obzirom na protekla tri dana. Ništa me nije boljelo, što znači da sam se dobro istegnuo i da ipak nisam prejako trčao jučer.
U zadnji čas sam se odlučio putovati sam, bez familije, jer teško da bi njih nagovorio na polazak tako rano. Spremio sam se vrlo brzo i već u šest i pol krenuo, najprije na Kantridu na pumpu (tamo imaju običan super po 7,75 kn.) a onda preko tunela za Buzet, jer mi se taj pravac učinio najkraći. Dan je bio prekrasan, ali se vidjelo da će biti još toplije nego jučer. Kad sam stigao iznad Buzeta, iznenadio sam se vidjevši maglu, kao da cijeli oblak sjedi u dolini rijeke Mirne. Vozeći se, uživao sam u prizorima kao iz bajke. Magla i sunce stvarali su neobičnu igru svjetla i sjene. Motovun je izgledao kao da lebdi visoko u zraku, jer je brdo ispod njega bilo zaklonjeno maglom iste boje kao i nebo. Šteta da nikad ne nosim fotoaparat sa sobom, iako sumnjam da bi takva čarolija ostala zabilježena u izvornom obliku.
U Novigrad sam stigao oko osam, i jedva našao mjesto prijave. Normalno, kad još nije bilo nikoga, obično me auti sa biciklama na krovu odvedu na pravo mjesto. Bilo nas je puno iz Rijeke, ali smo došli sa previše auta. Svi su se, kao i ja, u zadnji čas nešto odlučili. Vrijeme je polako prolazilo i sat vremena prije starta, sjeo sam na biciklu i zaprašio pretpostavljenom biciklističkom stazom. Kasnije se pokazalo da sam pogrešno pretpostavio. Razvozio sam jedno 7-8 km. i vratio sa u zonu izmjene. Već je bilo sve krcato, jedva sam našao mjesto za svog oldtimera. Jedan mi je triatlonac rekao da bi bilo vrijeme da je poklonim nekom muzeju.
Bilo je dosta talijana i slovenaca, sve skupa cca 80 trkača. Okupili smo se na startu, i čekali najavljeni briffing, koji se pretvorio u bezvezno nadvikivanje i zapitkivanje, pa je organizator svako malo fućkao da privuče pažnju. Na kraju je jedno takvo fućkanje označilo start, što mnogi nisu shvatili, pa su zakasnili i po 30 sec. Start triatlonske utrke je uvijek jako uzbudljiva stvar. Gomila ruku, nogu, naočala i kapa, sudaraju se u zapjenjenoj vodi, svi se guraju, a nerijetko se zaradi i pokoji bubotak . Ispočetka sam znao biti jako fin i obazriv, ali sada sa velikim zadovoljstvom i sam mlatim oko sebe. Najslađe mi je, kad nekoga ko se bezobrazno gura, kao slučajno zahvatim po licu i smaknem mu naočale. No, kao i uvijek, nakon 200-300 metara i to čudo prođe i nastavak utrke je nešto ugodniji. Ovaj put nije bilo bova, nego se plivalo ravno na usidrenu ribaricu, i okolo nje nazad. To je bilo prvi put da mi njuh odlično poslužio u orjentaciji. Ribarica je, naime, smrdjela po staroj ribi i mrežama. Otplivao sam prilično dobro, i pojurio prema bicikli. Ovaj put sam izveo vrlo traljavu izmjenu, i izgubio najmanje 30 sec. bez veze petljajući oko majice i kacige. Izlazak iz grada, po uskim ulicama pod kutom od 90 stupnjeva mi nije jača strana. Tek na otvorenoj cesti nekako sam povukao. Kako je bilo dosta talijana, koji su po izgledu i opremi vrhunski profesionalci, a po stvarnim mogućnostima rekreativci, imao sam dosta prilika šlepati se u zavjetrini, tako da sam odvozio cijelu stazu prosjekom nešto sitno preko 30 km/h, što je za mene jako dobro, pogotovo što je bilo i dosta brda (istina, ne preteških). Na trčanje sam krenuo nakon ponovo loše izmjene, i nekako izgurao do okreta, a poslije je bilo lakše. No, ipak me je prestiglo 5-6 trkača, što mi se inače ne dešava. Vjerojatno je razlog dosta dobra vožnja, to su zapravo bili oni, koji bi me da sam vozio lošije, prestigli već na bicikli. Nisam imao nikakvu orjentaciju o ukupnom vremenu, pa me je rezultat od 1:16:40 jako ugodno iznenadio. Obično idem debelo preko 1:20, osim na Jarunu gdje je staza idealna, i onaj put u Varaždinu gdje je biciklistička staza bila osjetno kraća. Pošto organizator nije dao vremena po segmentima (bez veze) ostaje mi da sam procijenim: Plivanje 13:54, toliko je neko dreknuo kad sam prolazio u zoni nakon plivanja, i to je vjerojatno točno, Čista bicikla prema mom satiću 38 min. ravno. Kad se uzme da sam u dvije izmjene prosuo najmanje minutu i pol, ispadne da sam trčao 22:30, što bi bilo izvrsno za onu vrućinu, naravno, ako je staza točna.
No ipak nedovoljno za medalju u kategoriji, jer su se u manje od 4 minute koliko mi je falilo do trećega, ugurala još dva talijana.
|
- 14:28 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
