nedjelja, 16.09.2007.

ja, samo bolja, ja iz zabave, ja povrmeno, ja za svoju dušu =)

gledam
razmišljam
pjevam =)

zaboravljam
opraštam
lažem =)

Koliko je brašna potrebno za sreću?
Koliko socho-bonsa čini ljubav?

gubim
vjerujem
ljubim =)

- 20:10 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.06.2007.

Gledaj me...

jednom smo bili najbolji
jednom smo voljeli ovo što sada imamo
i htjeli biti što jesmo
nekada smo se smijali onome
što sad shvaćamo ozbiljno

nekada je more bilo plavije,
sunce bliže, a noć dulja

Jučer sam se probudila ozbiljna.
Svijet je bio siv i plav i taman i bijel.
Jučer sam prestala biti naivna.

Sada se samo bojim.
Ne za snove ni igre,
bojim se samo za sebe.

Sada ne razmišljam, ne sanjam...
sada čekam...
Čekam da prođe, da nestane, da se izgubi
ovo dijete koje voli crveno...
Ovaj dan koji me umara...
Ova pjesma koju ne volim...
Ovaj život... kojeg ne znam živjeti...
Ovo more koje je postalo lokvica
i sunce koje ne grije više...

- 15:05 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 31.03.2007.

my friends, my world

Budala, eto što sam.
Šašavo, naivno biće.

Vrijedi to, čak i više,
kad znaš da postoje putokazi
na ovoj autocesti zvanoj
život.

Moje nebo, crveno i plavo,
oni koji nisu tu, a
opet vode me..

I uopće ne razmišljam,
potpuno se predajem,
znam da nema cijene
trenutka razgovora s osobom
koja te želi čuti, čak i kad ne
govoriš ništa.

Nema ih puno, ali vrijede više
od sebe, mene,...

Osmjesi, pogledi, suze,
tračevi, slike...

Ovo su sretna vremena za nas.
Mi smo sretni ljudi. =)

- 21:59 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.02.2007.

...tragovi kočenja na cestama...

Zaboravi proljeće.
Zaboravi trenutke kad
mijenja ono što vidimo.
Kada ne živimo rutinu.


Zaboravii cvijeće i leptire.
Zaboravi tešku, kiselu jesen.
Igrajmo se slijepaca koji žive
rutinu.

Zaboravi da sam ikad postojala.
Da sam pokušavala biti živa,
posebna

Zaboravi, ja već jesam.

Pokušati pametnije...?
Za što se truditi?
Za koga?

Ništa.
Pokušati barem.

- 19:23 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

subota, 03.02.2007.

me, myself and I...

iza ovoga stojim ja,
neuredna, drska, naivna ja.

iza poraza, suza i smijeha stojim ja,
lažljiva, dosadna, kreativna ja.

iza crvenih vrata stojim ja,
iskrena, iskompleksirana, posebna ja.

ovo sam ja,
nepromjenjiva, do boli ja :)

- 12:46 -

Komentari (22) - Isprintaj - #

srijeda, 10.01.2007.

Jednim osmijehom... :)

Krenilo je sve kvragu.
Nade više nemam, a ni para.

Veseli prijatelji sada plaču.
Ne mirišu više kolači, sve ide kvragu.

Ali dolazi polako. Dolazi dan,
Tjedan, razdoblje.
Vrijeme je da svijetom zavladaju poraženi, izrugani i uvrijđeni.

Stići će svakoga.

Ne bojim se ja, prijatelju, ali ti razmisli.

- 17:36 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.10.2006.

kada misliš da je prošlo...

Zamisli sunce, more i vjetar.
Savršeno.

Sad zamisli mjesto gdje naj, najviše želiš biti.
I...? Dobro, ne?

Zamisli u jednoj ruci voćni koktel a u drugoj povjetarac.
Sol u kosi i ljeto u oku.

A sad, osvrni se i vidi da nema nikoga,
sami ste, tvoj san i ti.
One palme su gole stablašice,
Zlatni pijesak oštro kamenje...

Sad zatvori oči i okreni se tri puta.

Ako bolje pogledaš to mjesto je upravo tu.
U jednoj ruci držiš čašu nevinosti a u drugoj zadah samoće.
Nepravda i sebičnost grle sunce, more i vjetar.

Pusto? Izgubljeno? Bezvrijedno?
Savršeno?

- 18:02 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 05.09.2006.

opet samo rana i sol

Obijesno malo dijete koje plače za
igračkom u izlogu.
Kvragu, nikako da me prođe.

Lakovjerni mladi čovjek.
Zatvara mi oči

Zreli osjećaj straha.
Zatvara vrata neposluhu.

Starac nepovjerenja.
Drži mi fige.

Bojim se za dijete, bojim se
za igračke.

- 21:34 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.08.2006.

Dragi Bože...

Jutros sam razmišljala...
Zašto je oblik kuća uglavnom četvrtast?
Zašto je coca-cola gazirana?
Zašto tata hrče?
Zašto su paste za zube ljute?
Zašto Popaj voli Olivu?
Zašto su čarape na prozoru?
Zašto braco voli čokoladu?

Odlučila sam NE RAZMIŠLJATI VIŠE...

- 06:03 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 03.06.2006.

Goodbye cruel world

Još malo i gotovo. Devet mjeseci i jedanaest dana prolazilo je polako, bolno i zamarajuće...
Nikad joj kraja. Škola.
No, opet, znam da će mi nedostajati.
Sat više neće zvoniti u pola sedam, šmrc, šmrc........
Nema više fizike, nema engleskog, jao, jao!
A ljeto je .....? DUGOOOOOOOOO, VRUĆEEEEEEE..., oh muke moje!
Zato ću ja knigu u ruke, noge u more i nadu u onu divnu, produktivnu jesen.
Do tada........
Dugi vam praznici----:)------

- 20:10 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2007  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

me, myself and I

Djeca pomažu Suncu
Da se sretno rodi
I da još ljepše zablista
U vodi

kad ugledam dom

Putovi nauvijek idu još dalje,
Ispod stabala i preko gora,
Uz spilje za koje sunce ne haje,
I brzace što ne nalaze mora,
Preko snijega posijanog zimom,
I preko veselog lipanjskog cvata,
Pored oblutaka donesenih plimom,
Ispod planina Mjeseca-svata.

Putovi navijek idu još dalje,
Podno obala i zvjezdanih luči
Al´jednom će putnik reć: Kraj je!
I sad se valja okrenut kući!
Ono što ognju i maču bje svjedokom
I užasu sa dna hladnih dvorana
Sad livade svoje miluje okom
I stabla, brdašca, davno mu znana.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se