nedjelja, 08.10.2006.

kada misliš da je prošlo...

Zamisli sunce, more i vjetar.
Savršeno.

Sad zamisli mjesto gdje naj, najviše želiš biti.
I...? Dobro, ne?

Zamisli u jednoj ruci voćni koktel a u drugoj povjetarac.
Sol u kosi i ljeto u oku.

A sad, osvrni se i vidi da nema nikoga,
sami ste, tvoj san i ti.
One palme su gole stablašice,
Zlatni pijesak oštro kamenje...

Sad zatvori oči i okreni se tri puta.

Ako bolje pogledaš to mjesto je upravo tu.
U jednoj ruci držiš čašu nevinosti a u drugoj zadah samoće.
Nepravda i sebičnost grle sunce, more i vjetar.

Pusto? Izgubljeno? Bezvrijedno?
Savršeno?

- 18:02 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

me, myself and I

Djeca pomažu Suncu
Da se sretno rodi
I da još ljepše zablista
U vodi

kad ugledam dom

Putovi nauvijek idu još dalje,
Ispod stabala i preko gora,
Uz spilje za koje sunce ne haje,
I brzace što ne nalaze mora,
Preko snijega posijanog zimom,
I preko veselog lipanjskog cvata,
Pored oblutaka donesenih plimom,
Ispod planina Mjeseca-svata.

Putovi navijek idu još dalje,
Podno obala i zvjezdanih luči
Al´jednom će putnik reć: Kraj je!
I sad se valja okrenut kući!
Ono što ognju i maču bje svjedokom
I užasu sa dna hladnih dvorana
Sad livade svoje miluje okom
I stabla, brdašca, davno mu znana.