subota, 27.05.2006.
Kuda ide ovaj svijet?
Kamo idem danas? Gdje me vodiš?
Trebam li nositi sve one silne gluposti sa sobom?
Šaljemo li pozdrave, pišemo li razglednice?
Volimo li ovo što stvaramo?
˝Vlak sadašnjosti˝. Sviđaa mi se ime, sviđaš mi se ti.
Vjetar, strah, ponos.
To je ono što hvatamo.
To je ono što smo danas.
- 19:53 -
nedjelja, 07.05.2006.
Funeral Blues
Naivnost, svima nam se događa.
Obećano mi je i more i putovanja, druženja i ogovaranja, sladoled i slatkiši. I šta sada?
Ipak sam čovjek, jadno, malo, bezazleno biće, koje će naravno pristati. Pristati, opeći se, ponovno...
Ono što je bilo prije točno tjedan dana, više nije i neće biti slijedeći tjedan...
Ono što je obećano...
More će se do tada isušiti i neće biti razloga za putovanja
Društva neće biti, ogovaranja uvijek
Skadoled će se otopiti i u svojim parama prema nebu ponjeti slatkiše, posljednje pozrave, sjećanje na obećano..
Ono što ostaje su sol, stare autobusne karte i mrlje od saldoleda
Ono što ostaje nije vrjedno sjećanja, to je bol...
Bol ponovno, uf koji moćan osjećaj. Prošlo je tek sedam, od četrnaest dana, koje je obećao, već osijećam bol, napredujem.
Sretan rođendan, mama :))
- 18:36 -
Komentari (16) - Isprintaj - #
petak, 05.05.2006.
Somebody Iĺl be Saturday night
netko tko sam ili mislim da sam?
Jednom davno bila sam malo, slatko, ugojeno dijete.. i bilo mi je super. Nije mi bilo važno što misle moje male, slatke, mršave prijateljice, nije ni njima smetalo moje tuljenje o nekim glupostima, naime pametovala sam, i to neizmjerno (super što više nisam, ha, ha). Bilo mi je okej upoznavati ljude, i ljudima je bilo dobro sa mnom, ali...
Odrasla sam u veliko, zgodno( :)))))) ), prosječno dijete...Još uvijek mislim da su ljudi moji prijatelji, još mislim da me netko želi slušati, da me netko pokušava razumjeti, i znate šta? Griješim, kao sva dijeca...
Ljudi ne žele prosječno, došli su novi hitovi, moda je zaslijepila moje mršave prijateljice, a ja sam sada samo ono malo,slatko, ugojeno pametalo koje se odupire trendovima...
No ako padnem, ako me slome, bit ću ˝Oni˝, bit ću ˝sretna˝, bit ću nova lutka na izlogu... Možda već jesam takva, više ne znam...
Vremena su drukčija, istina, ali ja ne želim biti :))))))))))) , možda ovo dijete, koje živi u meni, biće za koje kaže da sam, želi samo još čokolade, želim je i ja, ovdje vas ostavljam, odo po čokoladu
REALNO???? :))))))))))
- 14:11 -