|
SLUČAJNO DIJETE
Ruka ljubavnika, raspoloženi
prsti čupaju jezike
zvuka, i lakat
na dogovorenom mjestu
desnog rijeke toka
planirao je – sreću.
Nježne su sjene u hladu pratnja
tjelesnom ranjavanju vrta.
Jer ne zna se što smo tamo
Stvorili.
A saditi ih? Privid.
Molim Boga za dovoljnost
mraka,
- da pogled dosegne tvoje svjetlo.
Još sjedim na rubu kade
promatram kako pereš zube prije
novog poljupca. Ja tražim svoj
miris po tuđim slavinama.
Drskost primanja
vrhunaca bijele predanosti, na
divljoj vožnji kroz moju glavu
vlaka.
Svoju zamijeni
znojnom rukom ljubavnika
i koliko mu pristojnosti misli
pokazuje vaga? Među jastucima
u položaju mladog Mjeseca
bacaš pogled na
obuću naše nemilosti.
Moja vrtna kiša.
Sijevaju li munje dovoljno glasno
da se priključimo panorami,
moste slobode?
|
